Da bi se moglo udovoljiti zahtjevima koja se postavljaju pred topničke postrojbe danas i u budućnosti, nužno je prilagoditi organizacijsku strukturu topničkih postrojbi i osigurati im modernu opremuIako se o njima malo govori i piše važnost transportnih aviona u vojnoj upotrebi još od Berlinske krize potkraj cetrdesetih godina prošlog stoljeca pa sve do danas, a unatoc brzom razvoju helikoptera, stalno je rastao. Zbog toga danas gotovo da ne postoji ratno zrakoplovstvo koje u svom sastavu nema barem jedan transportni avion ili razmatra njegovu nabavu

U provedbi zadaća osiguranja pomorskog transporta obalne države su do kraja Hladnog rata, najviše problema imale s piratstvom, koje je stalno u porastu. Međutim, od kraja Hladnog rata na moru se pojavio novi oblik ugrožavanja pomorskog transporta: pomorski terorizam. S obzirom na metode napada, njihovu učestalost i rasprostranjenost, prema mišljenju Grupe za obavještajna pitanja u pomorstvu sa sjedištem u Washingtonu, pomorski terorizam bi mogao izbiti u sam vrh terorističkih aktivnosti i ozbiljno zaprijetiti sigurnosti pomorskog transporta.

Opasnost vreba
Teroristički napad pripadnika Al Qaide na američki razarač USS Cole, 12. listopada 2000. godine u Adenu, pokazao je veliku ranjivost ne samo komercijalnih već i ratnih brodova od terorističkih napada na ciljeve na moru. Informacije koje se mogu dobiti od nekih obavještajnih izvora pokazuju da uspjeh pri napadu na razarač Cole (pri čemu je ubijeno 17, ranjeno 42 mornara, uz golemu štetu na glavnim uređajima i opremi), našao brzi odraz na više terorističkih skupina koje pokazuju interes kako bi s malo ulaganja povećali vlastite sposobnosti i u napadima na pomorske ciljeve.
Veliki izbor mogućnosti za primjenu različitih vrsta metoda i načina djelovanja terorista na moru omogućava da se iskažu njihove sposobnosti i na strategijskoj i taktičkoj razini, otežavajući time sustav regionalne sigurnosti u međunarodnim razmjerima. Napad na američki razarač Cole primorao je mnoge obalne zemlje na pomno izučavanje taktika i tehnologija koje teroristi rabe na moru. Tri samoubilačka pomorska napada u samo mjesec dana, opovrgla su do tada često isticanu tvrdnju kako su asimetrične prijetnje na moru u opadanju.
Povećanje sposobnosti ratnih brodova u zadaćama osiguranja vlastitih snaga i poduzimanja sveobuhvatnih mjera samoobrane nalazila je svoje polazište u povećanju mogućnosti obrane broda i vlastitih snaga od tzv. simetričnih prijetnji, tj., obrane od sredstava motrenja, naoružanja i opreme kojim se koriste snage sučeljene mornarice.
Završetkom Hladnog rata ratne mornarice SAD-a i nekih zemalja NATO-a postale su toliko moćne da one na moru nemaju protivnika koji bi mogao osporiti njihovu prevlast na morima i oceanima. To je situacija u kojoj te države više nisu suočene s nekim sličnim jakim i moćnim protivnikom, već s posve nesimetričnom ugrozom koja dolazi od relativno slabog protivnika, skupina ljudi, pa čak i pojedinaca, koji su vješti u prikrivanju, te ih je teško otkriti i prepoznati.
Pojavom terorističkih napada na ratne i trgovačke brodove, otkrile su se mnoge slabosti u mogućnostima poduzimanja mjera svestrane zaštite brodova u lukama i u plovidbi od takvih ugroza. Poseban problem predstavlja obrana od napada terorista – samoubojica, koja je zapovjednike i posade brodova dovodila do teško rješivih problema. Ono čime su se ratne mornarice mogle u početku suprotstaviti rastućoj prijetnji od terorističkih napada na moru bilo je poduzimanje mjera protudiverzantske zaštite brodova i objekata u lukama i na kopnu, za koje su neke ratne mornarice imale već razvijene posebne taktike, postupke i procedure. Među njima su zasada najpoznatije: britanski protubrodski skvadron posebne namjene (Special Boat Squadron, SBS); američki mornarički timovi za podvodna djelovanja (US Navy SEALs), kao i mornaričke snage posebne namjene indijske ratne mornarice (Indian Marine Special Forces, IMSF) i sl.
Ratovanje na moru ima svoje posebnosti koje ga čini bitno drukčijim od ratovanja na kopnu. More, kao transportni i borbeni medij, zahtijeva sasvim druga sredstva, metode i procedure za provedbu borbenih zadaća i zadaća osiguranja. Uz to za djelotvornu provedbu bilo kakvih zadaća na moru potrebna je dugotrajna i skupa obuka ljudi koji su uključeni u takve aktivnosti. To je samo jedan od problema koji je planere zaštitnih aktivnosti na moru, prema prvim prosudbama, upozorava da broj terorista i terorističkih skupina koje će biti osposobljene za terorističke napade na moru – ograničen. Međutim, posljednja događanja osporavaju takva stajališta, i pokazuju da se za relativno kratko vrijeme neke od skupina mogu preusmjeriti s napada na kopnu i na mogućnosti provedbe tih aktivnosti po ciljevima na moru.
Uz izuzetak borbe protiv piratstva, ulaganje pomorskih zemalja u zaštitu infrastrukture protiv asimetričnih prijetnji na moru, kao i izučavanje djelotvornih taktika i tehnika borbe protiv njih, dosad nije bilo adekvatno. Ovdje se treba izuzeti samo borbeno angažiranje ratnih brodova, sredstava i postrojba u svrhu samoobrane i obrane drugih plovnih objekata. Premda se nastoji da se takvo stanje čim prije prevlada ili bar da se neke sustavnije mjere počnu primjenjivati u nekom razumnom roku, pomorski terorizam bit će i nadalje prijetnja ratnim i komercijalnim brodovima.
Teroristički napadi na zrakoplove označili su početak terorističkog vala 1968. Poboljšanjem zaštite aviona, putnika, prtljage i tereta, teroristi su se okrenuli drugim mogućim ciljevima, kao što su ciljevi na zemlji, aerodromima, diplomatskim predstavništvima, te važnim osobama iz svijeta biznisa.
Uspostavom dobro osmišljene i temeljite zaštite ili drugim riječima kazano “komercijalizacijom” zaštite mogućih terorističkih ciljeva, označen je budući izbor ciljeva. Uz povećani naglasak na zaštiti ciljeva na kopnu i u zraku, proširenje razmjera asimetrične prijetnje bio je razlog da će budući teroristički napadi biti okrenuti i prema ciljevima na moru, posebice na komercijalno brodovlje. Takva prosudba budućih događanja nalazila je svoje opravdanje iz više razloga. Pozornost od terorističkih napada mora biti sveobuhvatna, čime se broj mogućih ciljeva koje treba štititi, progresivno povećava.
Brodovi, bilo ratni ili trgovački, putnički ili teretni, predstavljaju vrlo velike ciljeve, imaju dosta ranjivih točaka, a kumulativni efekti djelovanja minsko-eksplozivnim sredstvima su veliki jer uzrokuju vidljiva oštećenja, što naglašava psihološko djelovanje koje je tako važno prilikom izvođenja terorističkih aktivnosti.
Putnički brodovi predstavljaju unosne mete za terorističke napade. Na tim brodovima, na relativno skučenom prostoru nalazi se mnogo ljudi kojima je, u slučaju potrebe, kretanje usporeno. Ljudi na takvim brodovima mogu biti ugroženi namjerno izazvanim eksplozijama, podmetnutim požarima ili njihovom kombinacijom, oteti i sl. Odgovornost za sudbinu velikog broja ljudi na tim brodovima uvijek je bilo veliko iskušenje za vlade zemalja čiji su to brodovi, a ugrožavanje života i imovine na njima izazivalo je veliku reakciju medija, što je jedan od planiranih ciljeva izvođenja napada terorističkih skupina.
Kod terorističkih djelovanja protiv komercijalnih brodova za prijevoz tereta (krutih i tekućih) najveća šteta se pojavljuje u gubitku materijalnih dobara, koja se, kako je to dosad pokazala praksa, relativno lako nadoknađuju policama osiguranja ili na neki drugi način. U vezi s tim ako nije prolivena krv, ili učinjeno veliko onečišćenje okoliša, takvi događaji brzo padaju u zaborav.
U novije vrijeme u pomorskom prometu pozornost je usmjerena na što sigurniju plovidbu tankera i ostalih brodova koji prevoze kemikalije. Potonuće ili oštećenje takvih brodova može dovesti do ekološke katastrofe u uskim i zatvorenim morima, kakvo je i Jadransko. Možemo se prisjetiti problema s potonućem broda “Brigitte Montenary”. I danas postoji organiziran (skupi i složeni) nadzor na nekim potonulim brodovima u blizini jadranske obale, s kojih povremeno istječe nafta ili neka druga štetna kemikalija. S obzirom na toda su posljedice terorističkih napada na ovakve brodove nesagledive i dugotrajne, stručnjaci procjenjuju da će i ta vrsta prijevoza biti mogućom metom terorista u skoroj budućnosti i to na osjetljivim pomorskim koridorima.
Što se mjesta događanja tiče terorističke aktivnosti na moru javljale su se,barem dosad kao slučajni pojedinačni događaji u različitim dijelovima svijeta. U protekle tri dekade, teroristički napadi na moru većinom su se događali u nekim dijelovima Europe, Bliskog istoka, na obalama Afričke Sahare, te južnoj i jugoistočnoj Aziji.Izuzmu li se piratska djelovanja koja su usredotočena na Aziju, Bliski istok, te Oceaniju, teroristički napadi na pomorski promet izvodili su se na pojedinačne brodove, na različitim mjestima u svijetu.

Taktike i tehnologije
Zasad se s velikom sigurnošću cijeni da je broj terorističkih skupina koje imaju znanje i sposobnosti izvođenja učinkovitih terorističkih napada na moru relativno mali. Međutim, napad na američki razarač Cole pokazao je da neka skupina može unaprijediti svoje sposobnosti za te vrste djelovanja u relativno kratkom vriemenu. Kako su teroristi ujedno vješti imitatori, stručnjacima koji organiziraju i provode zaštitu ratnih trgovačkih brodova važno je da budu upoznati s taktikama i tehnologijama kojima se teroristi koriste, bilo onima kojim su se dosad koristile ili onima koje su moguće.
Tehnologije koje rabe teroristi za pomorske napade obuhvaćaju široki set opreme, od koje se najveći dio može danas nabaviti na slobodnom tržištu. U tu opremu uglavnom se ubraja oprema koja omogućuje boravak i djelovanje pod vodom, zatim, brzi čamci za nošenje eksplozivnih punjenja ili samih terorista (od morskih skutera do naoružanih glisera s ugrađenim GPS-om), do specijalizirane opreme za diverzije s distance. Kako se većina tih sredstava može nabaviti u trgovinama sa slobodnom prodajom, nije lako nadzirati njihovu prodaju, niti provoditi djelotvorni monitoring. Postoji također dosta opreme dvojne namjene: koja se može uporabiti i u vojne i u civilne svrhe. Tu se ponajprije misli na razne vrste iznimno brzih čamaca s daljinskim navođenjem, opremljenih GPS uređajima, motrilačkim sustavima, sofisticiranom komunikacijskom opremom i td.
Danas je za pomorski promet naglašena prijetnja iz podmorja. Ona je pogodna jer se teško otkriva i za to su potrebna posebna sredstva detekcije kojima rukuju izučeni ljudi iza kojih stoji dugotrajna obuka. Za ostvarenje prijetnje iz podmorja potrebna su sredstva koja se rabe za transport ljudi i sredstava, koja omogućuju približavanje objektu napada i djelovanje na objekt napada ispod površine vode. Primjena tih tehnologija moguća je na brodove u lukama i one koji se nalaze u vožnji. Valja istaknuti da se pojedinim sredstvima iz te domene mogu napraviti veće štete i uzrokovati zastoji u prometu dođe li do njihove primjene (npr. šira uporaba podvodnih mina na određenom području može zaustaviti pomorski promet na duže vrijeme). Takve tehnologije su manje dostupne terorističkim skupinama jer su za njihovu produkciju potrebne visoke tehnologije koje su namijenjene isključivo za određene vojne djelatnosti i pripadnike specijaliziranih službi i civilnih instituta koji se bave aktivnostima pod morem. Ono što je u posljednje vrijeme zamijećeno kod terorističkih skupina je nabava posebne ronilačke opreme koja se sastoji od ronilačkih aparata sa zatvorenim krugom disanja. Uporabom takve opreme, koja je obično ograničena samo na vojnu primjenu i za koju je potrebna posebna obuka, omogućuje se neprimjetan pristup do broda – cilja, jer takvi aparati ne ispuštaju zračne mjehure na površinu, čime je rizik od detekcije dodatno smanjen. Zasad se nastoji zakonskom regulativom onemogućiti da ovakva oprema dođe u neželjene ruke.
Terorističke skupine s ratnim iskustvom u djelovanjima na moru zasad rijetko polažu podvodne mine na otvorenom moru. Za polaganje podvodnih mina potrebne su prave podvodne mine iz arsenala ratnih mornarica, ljudi izvježbani za njihovo održavanje, pripremanje za polaganje i polaganje, ali i brodovi koji će ih sigurno i točno dovesti do izabranih lokacija za njihovo polaganje. Djelotvornost položenih mina u moru povećava se njihovim polaganjem u zatvorenim zaljevima, tjesnacima, na prilaznim rutama, čvorištima pomorskih komunikacija i svim onim mjestima kojima se brodovi moraju često koristiti. Jednostavnije rečeno, na svim onim mjestima gdje je vjerojatnoća nailaska broda na položenu minu najveća. Velika zapreka pritom za polagača je što se ova područja mora u kojima je gustoća pomorskog prometa velika, već u miru nadziru, danju i noću kako bi i nadalje ostali slobodni za plovidbu.
Razvoj podvodnih mina je složen i zahtjevan posao, te broj subjekata koji sami proizvode djelotvorne podvodne mine i nije tako velik. Nastojanja terorista su stoga više usmjerena na nabavu već postojećih mina, makar i starijih godišta (iz postojećih arsenala RM-ca), čija je operativnost i funkcionalnost poznata, ali nabavljač obično ostaje nepoznat.
Ipak terorističke skupine se snalaze na razne načine. Tako Revolucionarne oružane snage Kolumbije (FARC) primaju mine od sponzora sa Srednjeg istoka, Tamilski tigrovi sami izrađuju podvodne mine, a teroristi iz Latinske Amerike i skupine iz Azije primjenjuju improvizirane kontaktne i žicom upravljane mine.
Nabavi minskog oružja pogoduju velike pričuve podvodnih mina starijih godišta kod pojedinih zemalja i njihovih (sadašnjih i bivših) ratnih mornarica, koje ih se na taj način žele riješiti prodajom na crnom tržištu na kojem ta sredstva imaju široku potražnju. Valja napomenuti da je minsko oružje, bilo da je riječ o podvodnim ili kopnenim minama, jedna od onih vojnih tehnologija koje najsporije zastarjeva.
Osim već viđenih oružnih sustava i opreme kojom su opremljeni pomorski diverzanti, terorističke skupine se opremaju dodatnim tehnologijama kojima se mogu ugroziti brodovi na moru. U tu svrhu se koriste aviomodelima napunjenim eksplozivom za napade na ratne brodove (npr. španjolska ETA za napade na brodove španjolske ratne mornarice).
Nadalje, zabilježeno je nekoliko napada takvim sredstvima iz zraka koja su prilagođena za vatrene udare, koje su inscenirale skupine na Srednjem istoku. No, napadi su zbog slabe točnosti pogađanja i slabih efekata na cilju jednostavno propali. Unatoč tome zamijećene su daljnje nabave i krađe takvih sredstava u Velikoj Britaniji, Italiji, Francuskoj, Švicarskoj, Ukrajini, SAD-u, te nedavno u Australiji, što dovoljno govori da se na ta sredstva, unatoč njihovim ograničenjima, i dalje u terorističkim krugovima računa.
Osim nabave dostupnih tehnologija, terorističke skupine dolaze u posjed i onih visokosofisticiranih tehnologija kojima su opremljene mornaričke snage pojedinih zemalja (podvodne mine, sredstva za podvodni transport, daljinski upravljana torpeda, komunikacijska oprema, ubojna sredstva itd.). Posebno su na zlu glasu pojedine zemlje u tranziciji, zatim mnoge novonastale zemlje koje su došle u posjed oružja što se nalazilo na njihovom teritoriju, gdje pojedinci raznim kanalima ta sredstva predaju u posjed terorista. Isto tako se prati teret na brodovima i njihov razvoz na određene destinacije. Na taj način dođe se do podataka koje zemlje krše već usvojene dogovore i načine ponašanja. Nažalost u tom kontekstu se spominje i Hrvatska i hrvatski pomorci koji su se bavili ovakvim aktivnostima, kad su brodovima ili drugim sredstvima prijevoza krijumčarili oružje i druga zabranjena materijalna sredstva koja nisu trebala biti u tovarnim listama. To su vrlo ozbiljne optužbe o kojima se mora voditi računa.
I na kraju, pojedine terorističke skupine imaju dobru logističku potporu koja im omogućava prilagodbu pojedinih sredstava za pojedine konkretne situacije ili izradu potrebnih složenih ubojnih sredstava u vlastitoj režiji.
Zanimljivo je napomenuti da se pitanje plaćanja, odnosno pokrivanja troškova za potrebne tehnologije malo spominje. Gotovo da se podrazumijeva kako su terorističke skupine koje su odlučne izvesti određene terorističke aktivnosti osigurane u financijskom pogledu za nabavu svega onoga što im treba i što se može nabaviti.
Primijenjene taktike pomorskih terorista je posebna tema. U najopćenitijem smislu teroristi se koriste taktikama koje u svojim djelovanjima primjenjuju pomorski diverzanti. Te taktike su provjerene, uhodane i moguće ih je prilagođavati situacijama i izvoditeljima.
To je cijeli niz postupaka i djelovanja te ih je teško nabrojiti u nekoliko riječi. Mora se napomenuti da dobar dio tih postupaka nije izvediv za “obične smrtnike” već to moraju raditi dobro izvježbani pojedinci i skupine koji su nakon rigoroznog odabira, prošli dugu i napornu obuku.
U pristupu svim djelovanjima teroristi se nastoje poslužiti varkama različitih vrsta i oblika, kako bi ostali nezamijećeni do onog vremena u kojem počinju pokazivati svoje jasne namjere ili aktivirati borbena sredstva. Stoga im omiljene taktike imaju simbolične nazive za oblike zavaravanja (“Trojanski konj”, “Vuk u janjećem krznu”), ili one koje ih u pristupu prikazuju kao uobičajene putnike, radnike, članove posada ili pripadnicke kakvih sigurnosnih službi. Stoga teroristi nastoje oponašati vladanje i djelovanje onih osoba, skupina ili članova institucija u koje se prerušavaju ili koje imitiraju. Tu se ubraja nabava odjeće, obuće, posjedovanje isprava, vanjskih obilježja i svega onoga što teroristima pruža što veću uvjerljivost u ulozi koju kane odigrati za provedbu svoje zadaće.
Teroristički napadi na brodove mogu se izvoditi u lukama (sidrištima), kanalima i na otvorenom moru. Osim svih taktičkih postupaka iz sfere diverzantskih taktika i postupaka u udarima na plovne objekte na navedenim lokacijama, teroristi proširuju polje djelovanja na sebi svojstvene sfere. Koristeći se činjenicom da se mogu kretati u civilnoj (radnoj) odjeći praktično neograničeno u blizini mjesta napada i na samom objektu napada, daju im dodatnu mogućnost prikupljanja svih relevantnih podataka i odabir pravog vremena izvođenja vremena udara ili poduzimanja određenih faza napada. Spremnost da se u tim aktivnostima u svrhu bržeg prodora i veće preciznosti udara žrtvuje vlastiti život, stvara gotovo nepremostive teškoće.
Taktički izbor određene varijante ovisi o više faktora: stupnja motivacije i uvježbanosti same skupine, spremnosti rizika terorističke skupine (samoubilački napadi ili organizirani napadi eksplozivnim napravama), vrste broda – cilja, vrijednosti cilja, otpornosti cilja (ratni ili trgovački brod), stupnja sigurnosti luke, operativnog iskustva same skupine itd.
Slabo zaštićena luka ili luka u kojoj su mjere osiguranja površne idealni su uvjeti za raznorazne vrste poduzimanja terorističkih napada na izabrane ciljeve. Osiguranje luka i lučkih rajona ma kako se provodilo, zbog veličine akvatorija nedovoljno je i uvijek postoji mogućnost proboja u nekoj od sfera za provedbu terorističkih napada na brodove u lukama.

Obuka
Terorističke aktivnosti na moru mogu izvoditi samo dobro pripremljeni, opremljeni i uvježbani ljudi. U tom smislu i terorističke skupine u nastojanju da pokriju i morsko područje terorističkim udarima opredijelile su se za što bolju obuku svojih ljudi.
Suvremene terorističke skupine uče jedne od drugih prenoseći im vlastita iskustva, razmjenjujući ideje, tehnologije i vještine. Pomorsko okruženje pruža velike mogućnosti za smjele i domišljate teroriste. Područje izbora ciljeva terorista za napade na moru danas se proteže od Libanona do Afganistana, gdje se sjedinjuju djelovanja grupa Srednjeg istoka i Azijsko-pacifičkih snaga.
Vodeći u pogledu terorističkih napada na moru danas su bez sumnje borci iz sastava Tamilskih tigrova (Liberation Tigers of Tamil Eelam – LTTE). Oni su bili najviše puta na pomorskoj terorističkoj sceni. Danas su organizirani u jednu učinkovitu pomorsku organizaciju i to je vjerojatno najubojitija, nedržavna ratna mornarica na svijetu. Tu skupinu valja istaknuti stoga jer se smatra da se kod njih provodi obuka drugih terorističkih skupina Bliskog istoka, Azije i Oceanije. Pomorska organizacija Tamilskih tigrova ima vrlo raščlanjenu organizacijsku strukturu u kojoj osim ljudi koji se obučavaju za diverzantsko-teroristička djelovanja, postoji amfibijska skupina za provedbu zadaća prevoženja i iskrcavanja. Uz sve to oni imaju brodove trgovačke mornarice, koji prometuju legalno na svim morima svijeta.
Obuka diverzanata – terorista u toj organizaciji izvodi se po svim pravilima diverzantske obuke, poštujući metodološke postupke (od davanja temeljnih znanja, planiranje, pripremanje i izvođenje diverzantsko-terorističkih napada) i koristeći stvarna sredstva za ostvarenje ovakvih aktivnosti.
Obuka je najvažniji dio u pomorsko-diverzantskim aktivnostima i otuda je velika važnost te organizacije koja omogućava drugim terorističkim skupinama razvijanje sposobnosti za nanošenje diverzantsko-terorističkih udara po ciljevima na moru. Obuka se mora izvoditi u miru, mnoge se radnje TTP-a moraju više puta ponavljati, a budućim teroristima ostaviti dovoljno vremena da se osamostale i priviknu na ambijent u kojemu će djelovati.
Posebnu otežavajuću okolnost za obranu brodova predstavljaju teroristi-samoubojice. Terorističke skupine koje se u svojim nakanama koriste tim ljudima znaju da teroristi – samoubojice u svemu tome daju novu dimenziju. Teroristi-samoubojice dodatno povećavaju preciznost i učinkovitost pomorskog napada, a ljude angažirane u osiguranju drže u posebnoj psihičkoj napetosti koja strašno zamara. Upravo zbog toga terorističke skupine sa Srednjeg istoka i Azije koje imaju skupine samoubojica, mogu napraviti nesagledivo veće štete i efekte od onih skupina koji to nemaju. Međutim, uz veliku primjenu i rasprostranjenost tehnologija za djelovanja s distance (preciznim navođenjem i vođenjem ubojnih sredstava velike razorne moći), skupine koje nemaju samoubojica, mogu ostvariti sličan stupanj iznenađenja, preciznosti i ubojitosti.
Jednako kao što su pirati za napade na brodove motivirani zapljenom tereta i drugih vrijednosti koje se zateknu, politički i vjerski motivirani teroristi, napadaju brodove iz političkih razloga, ali u posljednje vrijeme isto i radi osobne koristi. Posebice u napadima na komercijalne brodove kod suvremenih terorista primjećuje se da tradicionalna politička i vjerska motivacija prilikom izvođenja napada na brod i putnike sve više ustupa mjesto mogućim ekonomskim dobicima za sebe i skupinu kojoj pripadaju.
Vrijeme nakon Hladnog rata iznimno pogoduje i teroristima i piratima jer im širom otvara slobodu pristupa velikim izvorima sredstvima ekonomske moći. Pri tome valja imati na umu, da prilikom ostvarenja svojih ciljeva, teroristi bez puno ustručavanja i grižnje savjesti ubijaju zatečene članove posade i putnike koji im se iz bilo kojeg razloga nađu na putu.
Oko 90% napada na moru događa se u zemljama u razvoju. Nerijetko su njihove vlade korumpirane, nedjelotvorne, skromnih mogućnosti ili im nedostaje potrebno znanje i iskustvo u borbi s nastalom prijetnjom. Najvećem broju njih nedostaju obavještajne organizacije, zakonska sredstva i diplomatski utjecaj kako bi se te skupine zaustavile i uništile, tako da uz njih gerila, terorizam i organizirani kriminal ima sve uvjete da živi i da se dalje bogati. U slučaju odlučnog odgovora vlada pojedinih zemalja, spomenute skupine brzo kreću u potragu za novim mogućnostima.
Promjene međunarodnih strateških okolnosti u posljednjem desetljeću imale su svoj utjecaj kako na međunarodni terorizam tako i na piratstvo. Poslije hladnoratovska gerila, teroristi i pirati dobivaju u posjed brže brodove, povećavaju udarnu moć i imaju sigurnije veze. U uvjetima poslijehladnoratovskog okruženja ostvarena je veća povezanost i kooperacija između gerilskih skupina, terorista i organiziranog kriminala. U nedostatku potpore države, gerila i teroristi prihvaćaju se organiziranog kriminala kako bi poduprli i poboljšali svoja djelovanja. Nekoliko gerilskih i terorističkih skupina razvili su blisku suradnju radi organiziranja zločinačkih skupina koje bi provodile njihove aktivnosti. Rezultat toga je da se između velikih skupina razvija mogućnost izvangraničnog prisustva i djelovanja. Umjesto otpora globalizaciji te skupine udružuju svoje snage na međunarodnom planu.
Od kraja Hladnoga rata pomorski terorizam i piratstvo bili su u mnogim svjetskim regijama u mjestimičnom porastu. Osim toga napadi su postali intenzivniji i smrtonosniji, povećavajući cijenu pomorskog prometa i njegove zaštite u materijalnom smislu i povećanom naporu ljudi. Negativni utjecaji takvih napada odnose se ne samo na određene elemente ratne mornarice, obalne straže i pomorske industrije, već na društvo u cjelini.
Za djelotvoran odgovor na tu opasnost nužno je poznavati uzročnike prijetnje, posebice njezine izvore, te potrebu njezina stalnog istraživanja i razumijevanja
Stoga u svijetu pri većim ratnim mornaricama i njihovim šlolskim institucijama, međuvladinim organizacijama i vojnim savezima osnivaju institucije koje su zadužene za praćenje takvih aktivnosti kako bi se iznašli adekvatni odgovori na široku paletu asimetričnih ugroza na moru.

Zaključak
Jesu li hrvatski pomorski promet i pojedinačni brodovi ugroženi? Jesu li nam sigurne komercijalne luke, ratne luke, marine i pomorski koridori? Konstatacija da kod nas nije bilo ugrožavanja pomorskog prometa ni brodova u plovidbi ne smije nas zavaravati. Sigurnost pomorskog prometa se cijeni po primjeni za to donesene zakonske regulative na sve sudionike u pomorskom prometu i otpornosti ukupnog zaštitnog sustava na cijelom pomorskom dobru Republike Hrvatske.
Zasad ima vrlo malo objavljenih sustavnih istraživanja o međusobnoj povezanosti terorističkih napada na udaljenim točkama svijeta. Isto tako nisu dovoljno dobro obrađeni svi relevantni podaci, makar u onoj dostupnoj literaturi, koja bi se bavila mogućnostima na planu borbe protiv terorizma na moru. Najbolji odgovor je da je to -siva zona-, tj. problem koji zahtijeva da se politička vodstva slože i preuzmu inicijativu. Ta bi se rješenja ogledala u međuinstitucionalnim djelovanjima pod udruženom ovlasti vojnog i civilnog sektora, a provodila bi se na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Ostvare li se globalni interesi u povećanju djelotvornosti zaštite od terorističkih napada na moru, tada su nužni -sofisticirani- protuudari zbog sigurnosnih izazova modernog doba. Bilo bi doista od golemog značenja poduzeti neke prepoznatljive i djelotvorne mjere i ugraditi ih u doktrinu protuterorističke borbe.

Stjepan BERNADIĆ