S obzirom na to da su u prethodnim brojevima Hrvatskog vojnika objavljeni prilozi za razumijevanje uzroka sukoba između ARBiH i HVO-a u Bosni i Hercegovini, u tom kontekstu zanimljivo je i pismo Sefera Halilovića upućeno 1. svibnja 1995. predsjedniku Aliji Izetbegoviću i članovima Predsjedništva RBiH, koje je zapravo njegova reakcija na intervju generala Rasima Delića Zajedno smo jači, za zagrebački Globus, objavljen u trinaestoj svesci Vojne biblioteke pod nazivom Bosna je ovdje, koju je izdao Press centar ARBiH u Sarajevu, u ožujku 1995. godine. Naime, sadržaj tog Halilovićeva pisma pokazuje tijek priprema za operaciju ARBiH Neretva 93 te tko je sudjelovao u pripremi i njezinoj provedbi, ali otkriva i međusobne odnose među oficirima ARBiH, kao i činjenicu da je bošnjačko-muslimansko političko i vojno vodstvo u Sarajevu znalo za počinjene zločine nad Hrvatima u Grabovici i Uzdolu, a nije kaznilo njihove počinitelje.

Gospodine Predsjedniče,

U trinaestoj svesci „Vojne biblioteke“ koja sadrži AUTORIZOVANE intervjue, govore i izlaganja R. Delića od marta 1994. godine, do marta 1995., godine, objavljen je i intervju koji je dat zagrebačkom Globusu pod nazivom „Zajedno smo jači“. Razgovor je vođen 06. marta 1994. godine u Sarajevu, a vodio ga je novinar Željko Garmaz. Nažalost, meni je tek postao sada dostupan kad je objavljen autorizovan u navedenoj svesci „Vojne biblioteke“. Da mi je bio dostupan kad je objavljen, do sada bi mnoge stvari vjerovatno uspješnije razjasnili. No, u Allaha nikad nije kasno – kaže naš narod, pa pođimo redom.

Na pitanje novinara: Jeste li našli krivce za  zločine  nad  Hrvatima  u  Uzdolu,  Doljanima, Trusini …, R. Delić odgovara: „Kada je riječ o onome što se zamjera ARBiH, poput ubojstva fratara u Fojnici, mogu samo reći da su krivci uhvaćeni i očekuju suđenje. Što se tiče Uzdola krivci nisu još definisani. Nažalost, Uzdol je proizvod nekih tadašnjih odnosa unutar Armije RBiH. Na tim prostorima su bile neke jedinice koje smo poslije rasformirali ili smo se s njima morali poslije sukobiti. Znamo samo da su za te slučajeve krivci iz jedinica sa teritorije Sarajeva, koje u to vrijeme jednostavno nisu bile u sistemu rukovođenja i komandovanja. To su one jedinice s kojima smo se mi na kraju krajeva morali sukobiti ovdje u Sarajevu i vojnički razriještiti problem. Njih poslije 15. marta očekuje suđenje za kriminal, nevojničko ponašanje, brojna ubojstva i vjerovatno se među njima nalaze i krivci za Uzdol. Nažalost, znate da je te jedinice vodio moj načelnik štaba, Sefer Halilović, koji je također smijenjen sa dužnosti, tako da, tim više tada nisam mogao odmah reagirati i odmah izvršiti istragu.“

 Pošto je ovdje na vrlo grub način povrijeđena istina dužan sam vas upoznati sa pravim stanjem stvari, a zaključke ću naravno prepustiti Vama.

 1.) Na savjetovanju u Zenici održanom 21. i 22. 08. 1993. godine, na kome su bili prisutni: Komandant Glavnog štaba, načelnik Gš, načelnici svih uprava, komandanti svih korpusa (osim 5. K) i ministar UP (unutarnjih poslova, op. a.) Bakir Alispahić, Komandant Glavnog štaba je nakon dvodnevne diskusije izdao, pored ostalih, i slijedeće zadatke:

– Prozor (Makljen, Vilića Guvno) rješava 3. K (korpus) u sadejstvu sa 6. K;

– zauzimanje s. Vrdi radi deblokade D. i G. Drežnice i deblokade puta Jablanica – Mostar, planira 6. Korpus, izvodi Izviđačko-diverzantska brigada „Zulfikar“ i Drežnički bataljon,  sadejstvuje 45. b.br. i jedinice 4. K koje se nalaze na prostoru Bijelog polja.

Na kraju svih zadataka izričito naređuje: Sve ove zadatke završiti za 10 dana. O svemu ovome postoji uredna dokumentacija u OC rukovođenja i komandovanja, a cio tok savjetovanja je sniman video kamerom i audio sredstvima i znam pouzdano da taj materijal ima u OC 3. K i kod snimatelja po imenu Mirza.

Po povratku u Sarajevo i analize u OC rukovođenja i komandovanja ŠVK dolazi sa  procjenom do zaključka da operativno-taktički raspored snaga HVO, snaga kojima mi raspolažemo uz minimalno ojačanje sa jedinicama iz Sarajeva sve zajedno jačine do jednog bataljona, manevarsko zemljište i kanalisani pravci dejstva omogućuju planiranje jedne  obimnije operacije koja bi obuhvatala prostor od Bugojna do Mostara s veoma izvjesnim rezultatima. R. Delić prihvata taj prijedlog i svojim naređenjem broj: 02/1047-1 od 30. 08. 1993. godine, određuje tim sastava:

– Vođa tima: načelnik GŠ OS Sefer Halilović, a za članove tima Suljević Zićro, Bilajac Rifat, Karić Vehbija, Najetović Džemal, Hasanspahić Edin i Džanković Namik.

Navedeni tim izrađuje potrebnu dokumentaciju za operaciju pod nazivom „NERETVA – 93“, R. Delić svojim potpisom i pečatom odobrava i odmah izlazimo na teren radi realizacije iste. Prethodno su uređena sva potrebna dokumenta: Plan operacije, Direktiva za izvođenje operacije, upućena priprema naređenja K-tima 3., 4. i 6. Korpusa, naređeno K-di 1. K da uputi jedinice iz Sarajeva, a prethodno je sa K-tom 1. K dogovoreno na njegov prijedlog da će to biti po jedna ojačana četa iz 9. br., 10. b.br. i Samostalnog bataljona. Dio tima /Bilajac, Suljević i Karić/ izlazi 01. 09. 1993. godine da zajedno sa Džanković Namikom i Hasanspahićem izvrši pripreme za smještaj jedinica u rajon Jablanice s obzirom da je planom izvođenja operacije bilo predviđeno njihovo angažovanje na pravcu: s. Vrdi – Lištica, a ja izlazim 02. 09. 1993. godine i odlazim u Jablanicu gdje se i organizuje istaknuto komandno mjesto ŠVK, i gdje sa kompletnim timom radim na daljnjoj pripremi za izvođenje plana i odobrenje operacije „NERETVA – 93“. Vrše se izviđanja, izrađuju se planovi boja za svaki pravac, prikuplja se MTS (materijalno-tehnička sredstva, op. a.) i municija i drugi poslovi predviđeni planom operacije.

 2.) 04. 09. 1993. godine R. Delić u pratnji Sulejmana Vranja i Alije Lončarića u prijepodnevnim časovima dolazi u Jablanicu. U Donjoj Jablanici u komandi Izviđačko-diverzantske brigade „Zulfikar“ u prisutnosti svih članova tima, K-ta 6. K, K-ta 45. b.br. i K-ta ID brigade „Zulfikar“ upoznajem R. Delića sa svim detaljima operacije, pravcima napada, sastavu i jačini snaga HVO na njima, našim mogućnostima i tražim da mi se za izvođenje operacije stavi na raspolaganje: Helikopter koji treba da bazira na heliodromu u D. Jablanici, tražim da mi K-t 3. K pošalje 4 minobacača 120 mm, a K-t 2. i 3. K iz Sarajeva uputi nekoliko hiljada ručnih bombi i tromblona i da se još dva artiljerijska oruđa sa Igmana prebace u Jablanicu. Pored ovog tražim da se sva ubojna sredstva iz tvornice „Igman“ iz Konjica stave na raspolaganje (municija 7.62, 7. 9, 12.7 mm, ručne bombe, trombloni i nešto malo mina za minobacače 60, 82 i 120 mm iz Čelebića). Popodne odlazimo zajedno u Buturović polje radi sagledavanja stanja, priprema za predstojeću operaciju u 45. b.br. i nakon toga ponovo zajedno odlazimo u Konjic u K-du 6. K gdje se upoznajemo sa stepenom pripreme K-de i jedinica 6. K za izvođenje predstojeće operacije. Nakon toga zajedno odlazimo na spavanje u  vojnu bazu u Konjicu i 05. 09. se rastajemo. R. Delić sa svojom ekipom odlazi za Zenicu, a ja ostajem u Hercegovini radi daljeg rada na pripremi za izvođenje operacije „Neretva – 93“.

Tokom boravka 04. 05. cio dan i gotovo cijelu noć 4/5. 09., a 05. 09. cijelo vrijeme smo razgovarali o predstojećoj operaciji i tad je R. Delić ponovo upoznat i na terenu o detaljima operacije, a i o tome koja jedinica ima zadatak na kom pravcu. Ovdje samo ukratko:

– 45. b.br. na pravcu Šćipe – Gornja Blace – Prozor;

– 317. b.br, sa l/45 b.br. i bataljon Sutjeska napada g/s na pravcu s. Voljevac – Crni Vrh – Makljen, a pomoćnim snagama (Samostalni prozorski bataljon) pravcem: s. Here – s. Uzdol – s. Lug;

– 45. b.br. (-1) sa dostignutih položaja aktivnim dejstvom veže snage HVO za sebe i na taj način sadejstvuje;

– 317. i 44. b.br. napada g/s pravcem Rajan (tt 1023) – s. Porlani s p/s; s. Divlja ­ Grabovica – Pločno (tt 2226);

– ID br. „Zulfikar“ sa Drežničkim bataljonom i jedinicama iz Sarajeva (po jedna četa iz 9. i 10. b.br i Samostalnog bataljona) napada g/s: s. Kutac – s. Golubić – s. Vratnica  i s. Jasenjani – s. Mandići – Umac, a p/s pravcem Dotačne – Lozina – Pločno.

U bližem zadatku ovladati s. Vrdi – Gradina – Veliki Jelinik, a u sledećem izbiti na liniju: s. Goranci – s. Đubrani itd.

 3.) 05. 09. 1993. godine pišem potrebna naređenja o angažovanju jedinica i naročito o prikupljanju MTS i municije koju je odobrio Delić i o svemu ovom postoji sva potrebna dokumentacija i naravno veliki broj na svu sreću živih svjedoka i više je nego jasno da R. Delić ne pravi slučajno „grešku“ jer mu je dobro poznato da je na pravcu s. Here – s. Uzdol bio angažovan Samostalni prozorski bataljon, a ne jedinice iz Sarajeva.

 4.) 06. 09. 1993. godine u Jablanicu je došao B. Alispahić sa 50 policajaca iz odreda „Lasta“ i na sastanku kojim rukovodi R. Bilajac (ja se u to vrijeme sve do 09. 09. 1993. godine) nalazim na prostoru Konjica, Buturović polja, Dobrog Polja, Voljevaca radi pripreme na glavnom pravcu napada), a kome su još prisutni Z. Suljević, V. Krić, Safet Idrizović, Enes Kovačević i Safet Hindić, kaže: „Imate zeleno svijetlo od Predsjednika za navedenu operaciju radi pomoći Mostaru i ja vam stavljam na raspolaganje odred ‘Lasta’ jačine 50 boraca.“

Svi prisutni su se tome obradovali i odmah ih planiraju upotrijebiti na pravcu napada prema Pločnom i Risovcu. U toku noći bez objašnjenja i obavještavanja napušta Jablanicu, odlazi za Mostar i vodi sa sobom i cio odred „Lasta“, što izaziva kod svih razočarenje i negodovanje.

Ante NAZOR