Početkom proljeća 1648. dolazi do rojalističkog ustanka u nekoliko engleskih pokrajina. U pomoć je priskočila Škotska koja je sklopila sporazum s Karlom I., čime je počeo Drugi engleski građanski rat

Završetkom Prvog engleskog građanskog rata i zarobljavanjem kralja Karla I. kojeg su u zarobljeništvo, zapravo kućni pritvor, u travnju 1646. stavili škotski parlamentaristi (vidi podlistak, HV br. 522), nisu riješeni britanski problemi. Došlo je do novih napetosti koje su se ogledale u ideološkom sukobu independista koji su zagovarali republikanske ideje i prezbiterijanaca koji su nastojali uvesti svojevrsnu crkvenu upravu. Većinu independista činili su Englezi, dok su prezbiterijanski pristup zagovarali uglavnom Škoti, što je počelo utjecati i na međuetničke odnose. Ipak, snažan utjecaj na New Model Army kojom su zapovijedali lord Fairfax i Oliver Cromwell bio je ključan adut u rukama independista. Otokom je upravljao Odbor obiju kraljevina (Committee of Both Kingdoms), tj. Škotske i Engleske. Kralj Karlo I., kojeg je Škotska početkom 1647. izručila Engleskoj, i dalje se pozivao na svoje božansko pravo vladanja i ultimativno zahtijevao povratak na prijestolje. Na ruku mu je išlo prevladavanje independista i njihovo djelovanje unutar Odbora, koje je prouzročilo veliko nezadovoljstvo među škotskim prezbiterijancima.

Napuštanje Odbora
Karlo I. promijenio je tijekom kućnog pritvora više lokacija, da bi se na koncu, nakon pokušaja bijega u Francusku, našao na otoku Wightu u vodama Kanala. Ondje ga je u dvorcu Carisbrooke na oku držao guverner odan Parlamentu. Unatoč tomu, Karlo I. sklopio je u prosincu 1647. tajni sporazum sa Škotskom. U zamjenu za priključenje Škotske još aktivnim rojalističkim snagama i povratak na prijestolje, prihvatio je prevlast prezbiterijanizma u Škotskoj, ali i uspostavu prezbiterijanskih pravila u Engleskoj na trogodišnje razdoblje. Urota protiv Odbora, s ciljem podizanja rojalističkog ustanka, započela je brzo, u siječnju 1648., kad su svi članovi škotske narodnosti napustili Odbor i vratili se u Škotsku. U Engleskoj je rojalistički pokret ponovno počeo jačati, što je dovelo do priprema za novi rat.

Dvije ključne bitke
Početkom proljeća 1648. dolazi do rojalističkog ustanka u nekoliko engleskih pokrajina. U travnju te godine oko 20 000 Škota predvođenih vojvodom od Hamiltona dolazi u pomoć pobunjenim rojalistima, čime je započeo Drugi engleski građanski rat. Ipak, republikanske snage spremno su dočekale rojalistički ustanak pa je u Bitki kod Maidstonea 1. lipnja 1648. Thomas Fairfax na čelu republikanske vojske porazio rojalističke snage predvođene grofom od Norwicha, čime je u velikoj mjeri ugušen ustanak u Kentu. Preostali rojalisti zatvorili su se u utvrdu Colchester koju je Fairfax nakon kraće opsade osvojio 27. kolovoza.
Cromwell je u međuvremenu na čelu svojih snaga ugušio ustanak u Walesu i krenuo ususret škotskoj vojsci s kojom se 17. kolovoza sukobio u Bitki kod Prestona. Nakon što je prvo porazio engleske rojaliste kombiniranim djelovanjem konjaništva i pješaštva, osvojio je Preston i sukobio se s Hamiltonovim Škotima. Porazivši ih, Cromwell ih je žestoko progonio konjaništvom i 19. kolovoza prisilio na potpunu predaju. Bitka kod Prestona bila je odlučujuća bitka Drugog engleskog građanskog rata, nakon čega se pobuna rojalista u Engleskoj gasi, ali Cromwell sa svojim snagama nastavlja prodor u Škotsku gdje na vlast dovodi kraljeve protivnike. Rat je time bio završen, a jedino je moćna utvrda Pontefract Castle odolijevala do 22. ožujka 1649. godine. Nakon što je osvojena, Parlament je donio odluku da se razori do temelja.

Pogubljenje Karla I.
Završetkom rata nisu prestala previranja u Engleskoj jer su prezbiterijanci (većina u Parlamentu) ponovno počeli pregovore s kraljem Karlom I. o novom političkom uređenju zemlje. Vojska, koja je bila pod velikim Cromwellovim utjecajem, ulazi u London i protjeruje političke protivnike iz Parlamenta. Na Cromwellovo inzistiranje kralju je suđeno te je 30. siječnja 1649. javno pogubljen. Jednaka je sudbina dostigla i vojvodu od Hamiltona, Cromwellova glavnog protivnika u Drugom engleskom građanskom ratu, koji je pogubljen 9. ožujka te godine. Parlament uskoro ukida Dom lordova, a zemljom počinje upravljati Državno vijeće (Council of State) od 41 člana, a utjecaj je imao i krnji parlament (Rump Parliament), nazvan tako jer je bio očišćen od zastupnika koji su na bilo koji način bili osumnjičeni kao pristaše monarhije. Ipak, ključnu je ulogu imala vojska koja je bila odana Fairfaxu i Cromwellu. Monarhija je ukinuta, a Engleska je u svibnju 1649. proglašena republikom pod nazivom Commonwealth of England.

Marinko OGOREC