Put sjećanja i svjetlosti

U Koloni sjećanja koračaju zajedno vojnik, svećenik, sportaš, branitelj, motorist, biciklist, bivši logoraš, učenik, radnik, umirovljenik, vitez, stražar… –  svakom stopom urezujući sjećanje na dane kad je slomljena herojska obrana Vukovara. Svi su se oni došli pokloniti onima koji su za Hrvatsku dali najviše te gradu koji je simbol otpora i hrvatske slobode

Tisuće duša okupile su se u kišno jutro 18. studenog pred Nacionalnom memorijalnom bolnicom ”Dr. Juraj Njavro“ u Vukovaru kako bi iskazale pijetet žrtvi grada Vukovara na Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Ondje se održao središnji dio programa ”Vukovar – mjesto posebnog pijeteta“ u kojem je komemorativni program vodio glumac Darko Milas, a pjesmom ga je dostojanstveno uveličala Klapa ”Sveti Juraj“ Hrvatske ratne mornarice.

Potom su okupljeni ponovili put kojim je prije 31 godinu koračala kolona Vukovaraca iz slomljenog grada. Predvodili su ih vukovarski branitelji, članovi obitelji poginulih, nestalih, ubijenih, nasilno odvedenih i umrlih hrvatskih branitelja Vukovara, hrvatski ratni vojni invalidi i zatočenici srpskih koncentracijskih logora, pripadnici Hrvatske vojske, a prvi put i oni koji su kao djeca proživjeli ratna razaranja Vukovara. Krenuli su za zastavom 204. vukovarske brigade, koju je, kao i do sada nosio vukovarski branitelj umirovljeni pukovnik Ante Dugan Samuraj. Uz njega su zastave Republike Hrvatske, Vukovarsko-srijemske županije i Grada Vukovara nosili djelatni pripadnici Hrvatske vojske. Postroj ratnih zastava Hrvatske vojske činili su pripadnici Gardijske oklopno-mehanizirane brigade.

Više od pet i pol kilometara dug put sjećanja ulicama Grada Heroja označavalo je tisuće lampiona. Zapalili su ih tog jutra učenici osnovnih škola grada Vukovara. Između njih prolazila je rijeka građana, djece, majki, očeva, djedova, baki, mladića, djevojaka iz svih krajeva Hrvatske. Poneki umotani u zastave da ih zagriju na hladnoći neumorne kiše. Koračaju zajedno vojnik, svećenik, sportaš, branitelj, motorist, biciklist, bivši logoraš, učenik, radnik, umirovljenik, vitez, stražar – svakom stopom urezujući sjećanje na dane kad je slomljena herojska obrana Vukovara. Svi su se oni došli pokloniti onima koji su za Hrvatsku dali najviše te gradu koji je simbol otpora i hrvatske slobode.

Iz Novske je došao devedesetogodišnji djedica visoko uzdižući stijeg, noge mu nisu više posve sigurne i ne čuje najbolje, al’ srce mu je željelo biti ovdje. Iz Zagreba obitelj s dječacima, mama kaže da im je objasnila zašto su ovdje danas koliko je mogla i oni su odlučili neumorno hodati kako kažu jako puno. Časna sestra ogrnuta zastavom s prijateljicom prebire krunicu tiho moleći. Iz Koprivnice je došla Vukovarka Margita. Bila je ovdje i one nesretne 1991. radeći kao čistačica u vukovarskoj bolnici. Željela je doći položiti ruže uz bijeli križ u sjećanje na nestalog oca i ujaka.

Odredište Kolone sjećanja bilo je na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata gdje su na počivališta poginulih i ubijenih branitelja i civila položili ruže. Ispred vječnog plamena spomen- obilježja žrtvama iz Domovinskog rata počast žrtvama Vukovara polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odali su predstavnici hrvatskih branitelja Vukovara predvođeni posljednjim zapovjednikom obrane grada Brankom Borkovićem, izaslanstvo Hrvatskog sabora predvođeno predsjednikom Gordanom Jandrokovićem, izaslanstvo Vlade Republike Hrvatske predvođeno predsjednikom Andrejem Plenkovićem, izaslanstvo Vukovarsko-srijemske županije i Grada Vukovara.

Molitvu za žrtve iz Domovinskog rata predvodio je mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit, a misno slavlje za sve žrtve Domovinskog rata mons. Zdenko Križić, gospićko-senjski biskup. “Kao i svake godine 18. studenog došli smo u Vukovar pokloniti se njegovim herojima, hrvatskim braniteljima i svima koji su branili Hrvatsku, ostvarili hrvatsku slobodu i iskazali pijetet prema žrtvama Vukovara, gdje je bio jedan od najvećih, ako ne i najveći zločin velikosrpskog agresora,” rekao je predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković.

“Vukovar je temelj hrvatske slobode, demokracije i samostalnosti. Drago mi je da smo danas ovdje s brojnim Hrvatima iz Hrvatske i inozemstva, koji su došli odati počast gradu heroju Vukovaru,” rekao je predsjednik Vlade Andrej Plenković. “U Koloni sjećanja u Vukovaru sudjelujemo s osobitim poštovanjem prema svim hrvatskim braniteljima, prema svima koji su omogućili da živimo u sigurnoj državi. Vjerujem kako će neraskidiva veza Vukovara i Hrvatske vojske biti zalog upravo takve, sigurnije budućnosti i uspješne Hrvatske,” poručio je ministar obrane Mario Banožić. “Ovdje smo da se u miru i molitvi prisjetimo svih naših žrtava i svega što smo kao narod prošli u Domovinskom ratu hodajući ulicama Vukovara uz misli i molitve s njihovim obiteljima,” rekao je ministar hrvatskih branitelja i potpredsjednik Vlade Tomo Medved.

Kad je suton sakrio nebesko svjetlo Svjetlosna rijeka sjećanja potekla je Dunavom od perivoja dvorca Eltz do Križa svim žrtvama za slobodnu Hrvatsku prema Franjevačkom samostanu. Stotine lampiona pušteno je u spomen na ubijene i nestale branitelje Vukovara. Svi gradovi Hrvatske pridodali su svoje svjetlo paljenjem svijeća u glavnim ulicama i ulicama koje nose ime Vukovara.


Spomenik Kati Šoljić i sinovima

Uoči Dana sjećanja na žrtvu Vukovara u Ulici Bartola Kašića na Mitnici u Vukovaru otkriven je spomenik Kati Šoljić i poginulim sinovima: Niki, Miji, Ivi i Mati. Događaj je organizirala Udruga veterana 4. gardijske brigade i Udruga branitelja ”Oluja“, Podstrana s Gradom Vukovarom i Općinom Podstrana, a na inicijativu umirovljenog pukovnika Mirka Čondića. Kata Šoljić simbol je stradanja i patnje u Domovinskom ratu. Rodila je i odgojila četiri sina i dvije kćeri. Njezini sinovi i zet darovali su svoje živote za slobodu i obranu domovine. “Ostali su braniti svoj grad, takvi su bili moji sinovi,” riječi su Majke hrabrosti.

U znak poštovanja i suosjećanja s istinskom žrtvom obitelji Šoljić podignuta je bista s likom Kate Šoljić na kamenom postolju u kojem su urezana četiri reljefa koja prikazuju četvoricu njezinih sinova. Spomenik je rad akademskog kipara Vene Jerkovića, a otkrili su ga članovi obitelji Šoljić, akademkinja i pripadnica 4. gardijske brigade Mirna Šitum, predsjednik Udruge veterana 4. gbr Borislav Lapenda, inicijator i koordinator izgradnje spomenika umirovljeni pukovnik Mirko Čondić te Zdravko Galić iz Udruge branitelja ”Oluja“. Na otkrivanju spomenika bili su predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, ministar hrvatskih branitelja i potpredsjednik Vlade Tomo Medved, ministar obrane Mario Banožić, zamjenik župana Franjo Orešković, gradonačelnik Vukovara Ivan Penava i zapovjednik obrane grada Vukovara pukovnik Ivica Arbanas.


Iz Novske je došao devedesetogodišnji djedica visoko uzdižući stijeg, noge mu nisu više posve sigurne i ne čuje najbolje, al’ srce mu je željelo biti ovdje. Iz Zagreba obitelj s dječacima, mama kaže da im je objasnila zašto su ovdje danas koliko je mogla i oni su odlučili neumorno hodati kako kažu jako puno. Časna sestra ogrnuta zastavom s prijateljicom prebire krunicu tiho moleći. Iz Koprivnice je došla Vukovarka Margita. Bila je ovdje i one nesretne 1991. radeći kao čistačica u vukovarskoj bolnici. Željela je doći položiti ruže uz bijeli križ u sjećanje na nestalog oca i ujaka.


TEKST  Martina Stanković/FOTO  Filip Klen, Martina Stanković