Skoro uvođenje novih američkih strateških bombardera B-21 u operativnu uporabu povlači pitanje sudbine starijih platformi. Prvi na listi za umirovljenje bio je B-2, koji je iznimno sposoban, ali i jako skup za uporabu i održavanje. Zadnjih mjeseci čini se da se situacija ipak mijenja i da će Duhovi letjeti i nakon predviđene 2032. godine

U govorima i objavama na društvenim mrežama neposredno nakon što su američki piloti i avioni 22. lipnja 2025. bombardirali iranska nuklearna postrojenja, američki predsjednik Donald Trump bio je pun hvale za bombardere B-2 Spirit. Potom su mediji poput Jerusalem Posta i CBS Newsa objavili da je 13. listopada 2025., tijekom govora u izraelskom parlamentu, objavio da je Pentagon naručio 28 novih Spirita. Ta je vijest zbunila vojne analitičare jer u tijeku je nabava bombardera šeste generacije B-21 Raider. Prema tome bi Američko ratno zrakoplovstvo (USAF) u isto vrijeme dobilo Raidere, koji su strateški bombarderi šeste generacije, te poboljšane Spirite, koji pripadaju petoj generaciji.

SAD-u je sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća postalo jasno da avioni Boeing B-52 Stratofortress neće moći djelovati kao strateški bombarderi te da će sovjetska protuzračna obrana vrlo brzo postati prejaka čak i za Rockwellove bombardere B-1A pa je taj program prekinut. Doduše, ti će avioni, koji su došli tek do prototipova, postati polazište za buduće B-1B Lancere, čiji je program početkom osamdesetih pokrenuo predsjednik Ronald Reagan (1911. – 2004.), no otpočetka se znalo da je to tek privremena mjera. Da bi se ponovno postigla strateška prednost, američke snage trebale su napraviti tehnološki iskorak, odnosno razviti borbene avione s vrlo malim radarskim odrazom (stealth). Prvi takav bio je jurišnik F-117 Nighthawk, koji je službeno povučen iz operativne uporabe 2008., no godinama poslije pojavljivala su se izvješća da i dalje leti. Portal 19fortyfive objavio je u siječnju 2026. da ih USAF ima još 45, od kojih se koristi barem pet, i to za obuku, vježbe i testiranje novih tehnologija. Drugi stealth borbeni avion je bombarder Northrop Grumman B-2 Spirit, čiji je razvoj započeo 1979. u okviru programa Advanced Technology Bomber. Prvotno je bila planirana flota od 132 aviona B-2, nakon raspada SSSR-a plan je smanjen na 75, a paprena cijena od čak 737 milijuna dolara po primjerku na kraju je dovela do dovršetka samo 21 platforme.

 

Dokument Bomber Vector

Iako je B-2A i dalje u sastavu američkih strateških snaga, mala vjerojatnost da će biti uporabljen kao strateški bombarder nagnala je USAF da ga osposobi i za taktičke udare konvencionalnim oružjima. Prvi je put borbeno uporabljen 1999. tijekom NATO-ova bombardiranja SR Jugoslavije, odnosno operacije Saveznička sila (Allied Force). Korišten je za udare na posebno dobro branjene ciljeve, prije svega one u Beogradu i oko njega u prvih osam tjedana napada. Iako je izveo manje od jedan posto svih zračnih udara, navodno je njim uništeno 33 posto ciljeva. Bombarderi su djelovali iz matične baze u Missouriju, a svaki let trajao je oko trideset sati. Najpoznatiji napad zbio se 7. svibnja 1999., no nije stradao cilj povezan s jugoslavenskom vojskom ili strateškim objektom, već kinesko veleposlanstvo u Beogradu. Napad je izvršen s pet vođenih bombi JDAM. NATO je objavio da je do toga došlo nenamjerno, zbog unosa pogrešnih koordinata cilja u GPS sustav navođenja u bombama.

Sigurno je da je B-2 bio golem tehnološki iskorak. Ni danas, gotovo 37 godina od njegova prvog leta, još ne postoje PZO raketni sustavi koji bi ga mogli otkriti i oboriti. Kako Rusija i Kina ubrzano razvijaju svoje PZO sustave, USAF je morao pokrenuti razvoj novog strateškog bombardera B-21 Raider. Razvija ga također tvrtka Northrop Grumman, a ulazak u operativnu uporabu je, prema internetskoj stranici USAF-a, planiran za sredinu ovog desetljeća. Danas se, gotovo kao sigurna, spominje 2027. Amerikanci ističu da je ono što čini B-21 borbenim avionom šeste generacije prije svega napredni stealth; umrežavanje s drugim sustavima i platformama koje je otporno na utjecaj protivnika; te suvremena, podacima vođena arhitektura zapovijedanja i nadzora.

Zanimljivo je da se u prvom mandatu predsjednika Trumpa (20. siječnja 2017. do 20. siječnja 2021.) sudbina aviona B-2 činila vrlo nesigurnom. Dapače, USAF je u veljači 2018. donio dokument Bomber Vector (poznat i kao Bomber Roadmap), u kojem su navedeni srednjoročni i dugoročni planovi razvoja bombarderske komponente, a još je uvijek na snazi. Dokument donosi da USAF zbog ograničenja troškova mora otpisati bombardere B-1 i B-2 prije ulaska Raidera u punu operativnu uporabu. Rok za otpis je 2032. godina. S druge strane, više od 90 godina stari B-52 i dalje bi ostali u uporabi. Kako bi se to ostvarilo, planirana je ugradnja novih motora i borbenih elektroničkih sustava. To bi bilo dovoljno da ostanu operativni i sredinom ovog stoljeća. Prema starijim planovima B-1 trebao je ostati u operativnoj uporabi do 2040., a B-2 do 2058. godine. To znači da je razlog za rani otpis bio isključivo trošak. Prema tom dokumentu, trošak održavanja flote od dvadeset aviona B-2 iznimno je velik tako da je nastavak njihove operativne uporabe neracionalan.

Narudžba novih aviona?

Međutim, dokument Bomber Vector nastao je dok je ministar obrane bio James Mattis, umirovljeni general koji je nastavio politiku prethodnika Ashtona Cartera, zadnjeg ministra obrane iz drugog mandata Baracka Obame. Predsjednik Trump u svojem je drugom mandatu za ministra rata (novo ime ministarstva) postavio Petea Hegsetha. Novi ministar odmah je objavio promjene u najvišim zapovjednim krugovima oružanih snaga – broj generala s četiri zvjezdice treba se smanjiti za dvadeset, a ostalih generala za deset posto. Započeo je i obustavu projekata koji su ocijenjeni neuspješnim. Tako je među prvima (u lipnju 2025.) ukinut projekt borbenog oklopnog vozila (zapravo lakog tenka) M10 Booker. Nakon nekoliko mjeseci sličnu je sudbinu doživio i projekt nove fregate Constellation.

S druge strane, u svibnju 2025. najavljeno je znatno povećanje ulaganja u oružane snage – za 13 posto, odnosno na 1,01 bilijun (engl. trillion) dolara. Što se tiče tehnike, među prioritetima je razvoj višeslojnog raketnog sustava protuzračne obrane Golden Dome. Najavljeno je i jačanje ratne mornarice kako bi se osigurala prevlast na oceanima, s naglaskom na Pacifiku. Dovršetak razvoja strateškog bombardera šeste generacije B-21 Raider više nije bio upitan, a predsjednik Trump ponosno je predstavio i razvoj višenamjenskog borbenog aviona šeste generacije F-47, koji će po nekim naznakama dobiti ime Phoenix. Ograničena bombardiranja Irana u međuvremenu su krajem veljače 2026. prerasla u rat, koji je danas u fazi izmjene mirovnih pregovora i sukoba. Administracija je u travnju 2026. od Kongresa za fiskalnu 2027. zatražila za obranu još više novca: 1,5 bilijun dolara. Taj je golemi iznos još neizvjestan i o njemu se u Kongresu učestalo raspravlja.

Unatoč vijesti da je 13. listopada 2025. predsjednik Trump objavio pred Knesetom da je Pentagon naručio 28 novih B-2, bilo je jasno da takav postupak nije bio odobren. Naime, Sjedinjene Države uređena su demokracija, u kojoj za kupnju oružja postoji dobro utvrđena procedura. Pentagon šalje vrlo detaljan prijedlog proračuna Kongresu s navedenim troškovima za svaki pojedini program kupnje ili razvoja oružja i vojne opreme. Prijedlog Pentagona ide na razmatranje brojnim odborima Senata i Zastupničkog doma. Oni obično imaju velik broj amandmana, često kao odraz političkog interesa kongresnika (prije svega osiguranje radnih mjesta u izbornoj jedinici koja ih je izabrala). O proračunu i svim amandmanima moraju se na kraju usuglasiti Senat i Zastupnički dom te ih izglasati.

Godine pregovora

U vrijeme navodne Predsjednikove najave, Sjedinjene Države nisu imale potpuno izglasan proračun za proračunsku 2026. U takvim uvjetima Pentagon nije mogao naručiti ništa, pa ni dodatnih 28 aviona B-2. Vrijednost takvog ugovora bila bi više milijardi dolara pa bi pregovori Pentagona s Northrop Grummanom za ponovno pokretanje tako složenog borbenog sustava morali trajati godinama. To prije jer su Odjel za zrakoplovstvo Ministarstva rata i Northrop Grumman u veljači 2026. dogovorili ubrzanje godišnje serijske proizvodnje B-21 za 25 posto. Avioni se proizvode u pogonu United States Air Force Plant 42 u Palmdaleu u Kaliforniji, onom u kojem su se osamdesetih i devedesetih proizvodili B-2. Ugovor za maloserijsku proizvodnju B-21 potpisan je 23. siječnja 2024. Odmah se postavilo i veliko pitanje o tome gdje bi Northrop Grumman organizirao proizvodnju novih B-2 Spirita? Znatno veći problem bila bi organizacija mreže kooperanata, koji su danas isključivo usmjereni na početak isporuka za proizvodnju B-21. Gotovo je nemoguće da bi kooperanti pristali na nova skupa ulaganja kako bi se proizvelo samo 28 aviona B-2. Uostalom, u proizvodnji Spirita sudjelovalo je više od osam tisuća tvrtki. Mnoge od njih više ne postoje, a puno ih se preorijentiralo na druge proizvode.

Northrop Grumman isporučio je zadnji B-2 prije više od dva desetljeća. Svi strojevi i alati ili su prodani, ili prenamijenjeni, ili uništeni. Kalupa za izradu krila i trupa od kompozitnih materijala odavno više nema jer se nisu mogli uporabiti ni za što drugo. Njihova ponovna izrada stajala bi milijarde i trajala nekoliko godina. Da je predsjednik Trump, primjerice, najavio kupnju 280 novih aviona B-2, onda bi sve to još imalo smisla. Međutim, onda više ne bi imalo smisla okončanje razvoja i ubrzavanje proizvodnje B-21. Northrop Grumman uvjerava američke porezne obveznike da će pojedinačna cijena B-21 Raidera biti oko 700 milijuna dolara. Bude li i za trećinu skuplji (oko milijardu), to će biti itekako jeftinije od cijene B-2, koja je iznosila više od dvije milijarde po primjerku (oko četiri milijarde u današnjoj vrijednosti). Trošak proizvodnje samo 28 komada bio bi znatno veći.

Dva umjesto četiri motora

B-21 neusporedivo je napredniji od B-2. To se podrazumijeva jer su u njega ugrađena tri desetljeća razvoja tehnologija. Službeni taktičko-tehnički podaci o Raideru nisu objavljeni. Pitanje je hoće li ikad i biti, ali vjeruje se da se na temelju dostupnih analiza iz otvorenih izvora dva aviona mogu dobro usporediti. Prije svega, Raider je znatno manji od Spirita. Raspon krila B-21 je prema analizi koju je The War Zone objavio u ožujku 2026. između 44 i 47 metara, makar se prije govorilo o samo 40 metara. No raspon krila B-2 sigurno je dosta veći: 52,4 m. Duljina trupa je 16-17 (Raider) prema 21 metar (Spirit). Za borbeni avion kojem je najveća prednost mali radarski odraz veličina je itekako važna. Manji trup znači i znatno manju masu. Masa praznog B-21 je prema procjenama Aviation Weeka iz 2023. oko 37 700 kilograma, a masa B-2 gotovo je dvostruko veća: 72 575 kg. Manja masa znači i manje zahtjeve za potisak. Stoga je shvatljivo što B-21 pokreću samo dva ventilatorska mlazna motora Pratt & Whitney PW9000 (pojedinačnog potiska 120 kN). Razvijeni su na osnovi komercijalnog motora PW1000G kojem je, kako bi se prilagodio ugradnji u B-21, znatno modificiran kompresor.

B-2 pokreću četiri turboventilatorska motora General Electric F118-GE-100 potiska 77 kN. Budući da je taj motor ugrađivan samo u avione B-2 i U-2 (izvedenica F118-GE-101), jasno je da se više ne proizvodi. Novi B-2 teoretski bi mogao dobiti nove motore. Međutim, to bi zahtijevalo izmjenu projektne dokumentacije i ponovljena letna testiranja te stoga i dodatno povećanje troškova. Popis potencijalnih zamjena nije velik. Problem je u tome što je duljina motora F118-GE-100 samo 257 cm, a promjer 118 cm. General Electric u ponudi više nema sličan turboventilatorski motor. Nema ga niti Pratt & Whitney. Kako ga nema ni Rolls-Royce, pitanje je gdje bi se našla zamjena za F118-GE-100.

Jedna je od dvije velike prednosti B-2 u odnosu na B-21 korisna nosivost. S najvećom poletnom masom od 152 634 kg, stariji avion može ponijeti oružje mase do 18 000 kg. Barem tako tvrde Northrop Grumman i USAF. Međutim, činjenica je da B-2 može ponijeti dvije penetracijske bombe GBU-57 MOP (Massive Ordnance Penetrator). Ovisno o izvoru, masa GBU-57 je od 12 do 14 tona. U oba slučaja dvije bombe znatno premašuju službeno deklariranu nosivost Spirita. Poznato je da je tijekom napada na iranska nuklearna postrojenja u lipnju 2025. svaki od sedam Spirita uporabio dvije GBU-57. Toliko o pouzdanosti službenih podataka. Najveća je procijenjena poletna masa B-21 Raidera 81 647 kg, a masa borbenog tereta 9100 kg. Budući da je poznato da će se GBU-57 nalaziti i u naoružanju B-21, podatak o korisnoj nosivosti očito nije točan. Ne bi bilo iznenađenje ni da je broj dvostruko veći. No izgledno je da će B-21 moći ponijeti tek jednu bombu GBU-57.

Druga je velika prednost B-2 u odnosu B-21 borbeni polumjer djelovanja. Za B-2 iznosi 11 100 km, a za B-21 procijenjen je na 9000 km. To baš i nije presudno s obzirom na to da se može znatno povećati dopunom goriva u zraku. S današnjim letećim cisternama takva se dopuna ne može obaviti unutar protivnikova zračnog prostora. USAF ima program Next Generation Air-Refueling System, koji bi mogao rezultirati letećim cisternama sa smanjenim radarskim odrazom. Vrijedi spomenuti da je USAF tijekom razvoja Raidera već obavio dopunu goriva u zraku preko aviona KC-135R. To je dokumentirano na društvenim mrežama te potom na službenim stranicama USAF-a.

Što bi bilo kad bi bilo?

Kad bi Kongres ipak donio odluku o proizvodnji nove serije aviona B-2, kako bi ona izgledala? Taj novi avion, hipotetski nazvan B-2+, dobio bi tehnologije razvijene za B-21. To bi značilo jako puno izmjena izvornog projekta. B-2 izvorno je projektiran za napade nuklearnim oružjem u dubini protivničkog teritorija. No kako se SSSR raspadao i raspao do 1991. godine, a Kina ekonomski, vojno i politički nije bila na sadašnjoj razini, zaključeno je kako takvih napada više neće biti. Naknadno je prenamijenjen za precizne udare vođenim bombama i projektilima zrak-zemlja po dobro branjenim ciljevima.

Spirit se u toj ulozi višestruko potvrdio jer mu vrlo mali radarski odraz omogućava prikrivene napade. Međutim, materijali za apsorpciju radarskog zračenja (Radar Absorbing Material – RAM) uporabljeni na B-2 imaju ozbiljan nedostatak – zahtijevaju stalno i vrlo skupo održavanje. Stoga je sigurno da bi B-2+ dobio nove RAM-ove razvijene za B-21 i to prije nekoliko godina. Stari su materijali obloga koja se postavlja na trup aviona. Vjeruje se da su RAM-ovi na B-21 zapravo boje, koje su znatno otpornije na vremenske uvjete, a njihovo je održavanje jednostavno. Zbog smanjenja veličine i uporabe naprednijih RAM-ova, procjenjuje se da je Raiderov radarski odraz veličine objekta od 0,01 m². Radarski odraz B-2 je 0,1 m². Nije jasno bi li se i koliko smanjio s novim RAM-ovima.

Velika je prednost B-21 u odnosu na B-2 uporaba znatno naprednijih sustava za elektroničko djelovanje. Oni povećavaju otpornost na radare koji djeluju na kratkim i ultrakratkim valnim duljinama pa će Raideri moći djelovati na srednjim i velikim visinama. Ugradnja takvih sustava u hipotetski B-2+ moguća je teoretski, no zahtijevala bi izmjene projekta te opsežna testiranja. Dobra je strana B-2 što znatno veći trup pruža više nego dovoljno prostora za ugradnju avionike. Istodobno bi B-2+ s novim sustavima postao znatno otporniji na djelovanja PZO-a. Kako bi troškovi razvoja i proizvodnje B-21 ostali što niži, u njega se vjerojatno ugrađuju mnogi sustavi slični onima koje ima višenamjenski borbeni avion pete generacije F-35. On je već neko vrijeme u operativnoj uporabi te dokazan u borbama. Ipak, o njemu se ne zna puno, a i ako bi se saznalo, za B-21 će se u većini slučajeva razvijati nove izvedenice, koje će dobivati i drukčije oznake. Među zanimljivim je Lightningovim sustavima AN/ASQ-242 CNI, koji ionako proizvodi Northrop Grumman i namijenjen je prijenosu podataka, te BAE Systemsov sustav za elektronička djelovanja AN/ASQ-239. Tu može biti i još jedan Northropov proizvod: pasivni elektrooptički sustav za otkrivanje prijetnji AN/AAQ-37 Distributed Aperture System (DAS).

Odustajanje od velike modernizacije

Zanimljivo je da je USAF prije desetak godina planirao opsežnu modernizaciju B-2 Spirita ugradnjom napredne avionike. Međutim, od toga se odustalo zbog nedostatka novca, ali i spomenutih planova povlačenja tih bombardera iz operativne uporabe najkasnije 2032. Jedan od sustava koji je već tad bio planiran za zamjenu je radar, koji i nije Spiritov najvažniji senzor – njegovo uključivanje otkriva previše toga. Opremljen je PESA radarom AN/APQ-181, koji je sredinom osamdesetih razvila nekadašnja tvrtka Hughes Aircraft Company. Zahvaljujući njemu B-2 može letjeti na ekstremno malim visinama, pa je više osmišljen za praćenje konfiguracije terena nego za otkrivanje ciljeva. Preuzevši Hughes, Raytheon (današnji RTX) razvio je AESA izvedenicu AN/APQ-181 koja emitira znatno manje elektromagnetskog zračenja. Northrop Grumman razvio je za avion F-35 sljedeće: AESA radar AN/APG-81. Podaci o Raiderovu radaru stroga su tajna, i baš nitko nema neki pouzdan podatak, pa se o njemu može samo nagađati. U odnosu na AN/APG-81, Raiderov radar mogao bi imati dvije manje umjesto jedne antene. Trebao bi imati i povećane mogućnosti pasivnog djelovanja, prije svega otkrivanje radarskog zračenja. Jedna je od najnaprednijih odlika AN/APG-81 generiranje elektromagnetskog impulsa dovoljno snažnog da može onesposobiti antenu motrilačkog radara PZO sustava. Odlična sposobnost za bombarder namijenjen djelovanju u dubini protivničkog teritorija. Njezinim bi se aktiviranjem otkrila prisutnost bombardera. To, međutim, ne bi bilo bitno ako je on već zamijećen.

Za razliku od Spirita, primarno razvijanog za nuklearne udare, Raider je razvijan za napade klasičnim oružjem. Osigurana je, naravno, mogućnost nošenja nuklearnog oružja. Najvažnije Raiderovo nuklearno oružje trebao bi biti krstareći projektil s nuklearnim bojnim glavama AGM-181 LRSO (Long Range Stand Off Weapon). Razvija ga tvrtka RTX kao zamjenu za stariji AGM-86 ALCM. U listopadu 2025., a onda i u ožujku 2026., fotografiran je stari bombarder B-52 s dva testna projektila AGM-181 na nosaču pod desnim krilom. Razvoj LRSO-a trebao bi biti dovršen do ulaska prvih B-21 u operativnu uporabu, znači do 2027., no do pune operativnosti projektila još će morati proći nekoliko godina. Nije planirano LRSO-ima naoružati B-2 Spirit. Međutim, zasigurno bi ušli u asortiman naoružanja hipotetske inačice B-2+.

Što se tiče projektila zrak-zemlja, B-21 trebao bi rabiti AGM-158B JASSM-Extended Range (JASSM-ER). Njegov je domet, prema neslužbenim podacima, veći od 900 km (izvorni JASSM ima domet 370 km). Već se radi i na njegovu nasljedniku, JASSM-XR (Extreme Range), čiji bi se domet mogao približiti 2000 km.
JASSM-XR je 2022. godine u Pentagonu dobio službenu oznaku AGM-158D, a u publikacijama Lockheed Martina nosi naziv AGM-158 XR. Krajem lipnja na vježbi Valiant Shield 2026 bombarder B-2 Spirit lansirao je iznad Pacifika projektil AGM-158C LRASM (Long Range Anti-Ship Missile) na otpisani brod metu USS Juneau i potopio ga. LRASM je protubrodska inačica projektila JASSM-ER.

Neizbježan zaključak

USAF trenutačno raspolaže dvama Raiderima, koje testira zajedno s Northrop Grummanom. Ako se uzme u obzir da će prvi operativni Raideri stići u svoju prvu bazu Ellsworth u Južnoj Dakoti sljedeće godine i da se proračun za njih povećava, očito je da 28 primjeraka B-2+ nikad neće biti proizvedeno. Prije svega zato jer na tržištu ne postoji adekvatan motor koji bi zamijenio F118-GE-100. Drugo, zato jer Northrop Grumman ne bi mogao organizirati kooperante koji bi bili spremni proizvesti komponente i sustave za samo 28 primjeraka. Onima koji bi pristali cijena proizvodnje bila bi astronomska. Sve komponente i sustavi morali bi usto nanovo proći sve faze testiranja. Northrop Grumman morao bi napraviti nove kalupe za izradu trupa u trenutku kad se priprema za početak serijske proizvodnje B-21. Trebalo bi angažirati stotine inženjera i tehničara, koji sad rade puno pametnije poslove. Prvi B-2+ poletio bi stoga za ne manje od deset godina. Usto, ni Pentagonu, ni USAF-u, a ni Northrop Grummanu ne bi se žurilo. Cijena primjerka B-2+ računala bi se na kraju u milijardama dolara. Četiri, pet ili više. Kongres nikad ne bi prihvatio tako skup i besmislen projekt jer bi se za trošak proizvodnje 28 aviona B-2+ moglo napraviti najmanje 110 aviona B-21.

Iako bi bilo zanimljivo pratiti kako na osnovi četrdeset godina starog projekta nastaje potpuno novi, to se neće dogoditi. Nije sigurno je li vijest o novim Spiritima bila tek pogreška u komunikaciji ili su planovi stvarno postojali. Međutim, B-2 i dalje je zanimljiva tema. Iako je dokument Bomber Vector predvidio da će biti umirovljeni do 2032., to se vjerojatno neće dogoditi. Nakon lipnja 2025. još su jednom djelovali iznad Irana, i to početkom ožujka 2026. u operaciji Epic Fury. Američko središnje zapovjedništvo objavilo je da su koristili vođene bombe od 2000 funti (907 kg), tj. GBU-31, koje imaju dvije inačice. Sve se više spominje da otpis ipak neće biti tako brzo. USAF zasad raspolaže s 19 Spirita, i bez obzira na skupo održavanje, to je još uvijek najsposobniji strateški bombarder na svijetu. Među stavkama proračuna koji Ministarstvo rata traži za 2027. navodi se i modernizacija bombardera B-52, B-1 i B-2. Usto, B-2 uključen je u neke modernizacije te vijesti o njima tu i tamo pristižu. One nisu onako radikalne kao u slučaju nove serijske proizvodnje odnosno fiktivnog aviona B-2+. Unutar USAF-a djeluje ured koji se bavi samo modernizacijom Spirita, nazvan B-2 System Program Office (SPO). U reportaži objavljenoj na USAF-ovim stranicama prije godinu dana navedeno je da je modernizacija usmjerena na dva područja: napredne komunikacije i sposobnosti preživljavanja. U svakom slučaju, SAD neće dopustiti da makar i privremeno ostane bez jedne od svojih strateških poluga – strateških bombardera dugog dometa. Ni konačan broj novih Raidera nije definiran. Zasad ih se spominje stotinu ili više, ali dok oni ne dođu, USAF će se i dalje oslanjati na dokazane platforme.

tekst: Bernard Galić