Američko ratno zrakoplovstvo se nada da će im Raptor omogućiti dominaciju u neprijateljskim zračnim prostorima barem u iduća dva desetljeća

Nakon dva desetljeća razvoja i potrošenih milijardi dolara, radarski nevidljiv (stealth) višenamjenski borbeni avion F-22A Raptor, ponos Lockheed Martina, konačno je spreman za borbu. Raptor je u operativnu uporabu službeno ušao 15. prosinca 2005. Taj će datum ostati zabilježen kao prekretnica u američkim zrakoplovnim snaga, koje su Raptora čekale godinama kako bi njime zamijenili ostarjela lovce za prevlast u zraku F-15 Eagle. Proizvod sedamdesetih F-15 je, zajedno s manjim F-16 Fighting Falconom, američkom ratnom zrakoplovstvu u zadnja tri desetljeća osiguravao zračnu prevlast u bilom kojem dijelu svijeta. No, pojava najsuvremenijih ruskih lovaca kao što su Su-27 i Su-30, te MiG-a 29 prvo su znatno umanjili a potom i potpuno anulirali prednost Eagla. Pojava najsuvremenijih ruskih protuzračnih raketnih sustava srednjeg i velikog dometa dodatno je umanjila njegovu prednost.
Američko ratno zrakoplovstvo s ponosom ističe da je uvođenjem Raptora u operativnu uporabu dobilo najbolji lovački avion na svijetu koji svojim odlikama premašuje ne samo sve operativne lovce, već i one u razvoju. Posebno ističu Raptorov mali radarski odraz koji mu, barem teoretski, omogućava nesmetano djelovanje u neprijateljskom zračnom prostoru. Zatim je tu i iznimna okretnost u zračnoj borbi koja je ponajviše postignuta vektorizacijom potiska motora. Raptorovi snažni motori napredne konstrukcije omogućavaju dugotrajni let nadzvučnom brzinom bez uporabe sustava za naknadno izgaranje. Osim naprednih letnih odlika Raptor ima i najnapredniju avioniku koja ujedinjuje najsuvremeniji radar s pokaznicima u boji koji pilotu na najjednostavniji način prikazuju stanje svih sustava u avionu i situaciju u zračnom prostoru oko njega. Oni koji su imali priliku letjeti na Raptorima tijekom ispitivanja i priprema neophodnih da se novi borbeni avion uvede u operativnu uporabu, tvrde da je najnoviji američki lovac premašio sva očekivanja, posebno na područjima snage i uporabljivosti njegovih senzora.

Prva postrojba opremljena Raptorima je 27. lovačka eskadrila smještena u zrakoplovnoj bazi Langley. Ta je postrojba trenutačno sposobna borbeno djelovati s 12 Raptora koje može u vrlo kratkom vremenu prebaciti u bilo koji dio svijeta. Raptori se mogu uporabiti i nad teritorijem Sjedinjenih Država, posebice u ulozi presretača niskoletećih krstarećih projektila.
Raptorove odlike također omogućavaju duboke prodore u snažno branjeni zračni prostor i ostvarivanje prevlasti u tom istom prostoru. Raptor može uništavati i ciljeve na zemlji (kao što su radarski i raketni položaji protuzračne obrane) satelitski navođenim projektilima, otvarajući put bombarderima i jurišnicima koji dolaze za njim.
F-22 je projektiran tako da, uključujući i tehnologiju niske radarske zamjetljivosti, do maksimuma olakša posao zemaljskom osoblju zaduženom za održavanje i naoružavanje aviona. Time je postignuto da Raptor ima visoki stupanj operativnosti, znatno viši u usporedbi s drugim lovačkim avionima slične konfiguracije i namjene. S druge strane lakše održavanje zahtijeva i manji broj zemaljskog osoblja, što bitno pojednostavnjuje prebacivanje postrojbi na nove položaje ali i znatno smanjuje ukupne troškove uporabe.
Unatoč borbenim mogućnostima i naprednoj tehnologiji uporabljenoj za njegovu izradu uvođenje Raptora u operativnu uporabu nije prošlo bez teškoća i protivljenja. I dok F-22A tek čeka da lansira prve projektile zrak-zrak i zrak-zemlja u ratu, projekt Raptor već je prošao i uspješno izvojevao mnoge bitke unutar zidova američkog ministarstva obrane i Kongresa. Najviše se rasprava vodilo oko potrebe kupnje Raptora u uvjetima prestanka Hladnog rata. Neki su visoki obrambeni dužnosnici i zastupnici dovodili u pitanje potrebu da se Raptori kupe u tako velikom broju, s obzirom na cijenu od više desetaka milijuna američkih dolara po komadu. Umjesto “bacanja novca” na tako skup avion smatrali su da bi se ono moglo puno bolje uporabiti u ratu protiv terorizma. Smatrali su da je taj novac puno potrebniji snagama koje su već angažirane u Afganistanu i Iraku, i kojima znatno veća opasnost prijeti od snajperista i eksplozivnih naprava zakopanih pokraj ceste nego od borbenih zrakoplova koje bi Raptori trebali obarati. Rasprave o Raptoru još uvijek nisu gotove. Ovisno o razvoju političkih događaja one će se voditi sve do kraja ovog desetljeća. Vjerojatno će se još više zaoštriti kako se približava datum ulaska u operativnu uporabu znatno manjeg i jeftinijeg višenamjenskog borbenog aviona F-35. Pobornici Raptora navode da taj avion omogućava prevlast u neprijateljskom zračnom prostoru koja osigurava nesmetano djelovanje američkih i koalicijskih zrakoplova te je zbog toga odlučujući čimbenik pobjede u budućim sukobima Sjedinjenih Država i saveznika protiv sve većeg broja neprijatelja u svijetu. Njegova će uloga navodno biti nezamjenjiva i pri pružanju potpore snagama na kopnu i moru. Najveći zagovornici Raptora, između kojih je i načelnik stožera američkog ratnog zrakoplovstva general T. Michael Moseley, tvrde da u današnjim uvjetima ratovanja bez potpune dominacije u zračnom prostoru nije moguće uspješno izvoditi operacije na kopnu. Sadašnji planovi predviđaju isporuku nekoliko Raptora mjesečno, te formiranje još jedne eskadrile naoružane Raptorima u bazi Langley i jedne eskadrile koju će smjestiti na Aljasku.

Lovac pete generacije

Raptor je prvi lovac koji je ušao u operativnu uporabu iz tzv. pete generacije, porodice aviona koja obuhvaća i Lockheed Martinov lovac Joint Strike Fighter (F-35) koji je još uvijek u razvoju. Raptor kombinira ekstremnu pokretljivost i veliku brzinu sa sofisticiranim senzorima i konstrukcijom niskog radarskog odraza. Unutar nje nalaze se motori vrlo velike snage i najnaprednija komunikacijska oprema.

Razvoj F-22 tvrtka Lockheed Martin počela je još 1986. kako bi zadovoljila zahtjev američkog ratnog zrakoplovstva za radarski nevidljivim lovcem koji će zamijeniti F-15. Osnovna namjena F-22 trebala je biti obaranje najnaprednijih sovjetskih borbenih aviona tijekom komunističke invazije “slobodne” Europe. Svoj je prijedlog (označen kao F-23) dala i tvrtka Northrop Grumman. Prošlo je čak pet godina prije nego je 1991. američko ratno zrakoplovstvo službeno objavilo da je “pobjednik” F-22. U međuvremenu je nestalo i Sovjetskog Saveza i komunističkih država u Europi, pa je tako Raptor ostao bez protivnika.
Više iz političkih nego iz proizvodnih razloga Lockheed Martin je u razvoj i proizvodnju Raptora naknadno uključio i tvrtke kao što su Northrop Grumman, Boeing i Pratt & Whitney.
U toj podjeli poslova Boeing proizvodi Raptorova krila i stražnji dio trupa. Uz to je odgovoran i za neke proizvodne procese kao što je integracija avionike. Pratt & Whitney zadužen je za proizvodnju motora F119?PW-100 (u svaki se F-22 ugrađuju dva motora) s vektorizacijom potiska. Svaki motor ostvaruje potisak od 155,5 kN u režimu naknadnog izgaranja.
Tvrtka Nortrop Grumman proizvodi AN/APG-77 “active electronically scanned array” (AESA) radar te komunikacijske, navigacijske i identifikacijske sustave. Ista tvrtka trenutno razvija naprednu inačicu radara – NA/APG-77(V)1 koja će se početi ugrađivati u Raptore od pete serije.
Prvi let prvog serijski proizvedenog F-22 obavljen je u rujnu 1997. Taj je avion proizveden u Lockheed Martinovom pogonu Marietta u saveznoj državi Georgiji. Potkraj 2002. zapovjedništvo američkog ratnog zrakoplovstva odlučilo je da se Raptorova oznaka promijeni u F/A-22. Time su, ponajprije političarima htjeli pokazati da taj borbeni avion nije projektiran samo za zračnu borbu (koja je krajem Hladnog rata postala manje važna) već je i sposobna jurišna platforma ? zbog čega je dobio i oznaku A – Attack aircraft (jurišnik).

Tijekom Raptorovog razvoja pojavili su se brojne tehničke teškoće, koje su na kraju uspješno nadvladane. Te su teškoće uključivale pukotine u pokrovu pilotske kabine, nepravilnosti u radu zakrilaca te rušenju računalnih programa u avionici dok su računala pokušavala obraditi podatke dobivene od senzora ugrađenih na avion.
Nakon što je 2004. počelo potvrđivanje Raptorovih borbenih sposobnosti i proces uvođenja u operativnu uporabu dozvola za pokretanje serijske proizvodnje punim kapacitetima dana je u ožujku 2005. Do početka 2006. Lockheed Martin je dovršio 68 Raptora od ukupno 107 naručenih. Proces potvrđivanja borbenih sposobnosti uspješno je dovršen potkraj 2005. Znakovito je da američko ratno zrakoplovstvo još uvijek nije objavilo službene podatke o rezultatima tog procesa. U prosincu 2005. novo vodstvo američkog zrakoplovstva odbacilo je oznaku F/A-22 i vratilo staru F-22. “A” su preselili na kraj oznake i tako dobili F-22A, čime se želi istaknuti da je to tek prva od mnogih inačica, na veliku radost proizvođača.

Moćan udarac

Raptorov radar ima veći domet od bilo kojeg radara na borbenom avionu koji je trenutačno u operativnoj uporabi. To mu, po tvrdnjama američkog ratnog zrakoplovstva, pruža mogućnost da prvi spazi i napadne protivnika, i prije nego što on postane svjestan njegove prisutnosti. Njegov široki asortiman aktivnih i pasivnih senzora omogućavaju mu da “vidi” oko sebe na način koji dosad nije bio moguć u borbenim avionima te veličine i namjene. Kombinacija najsuvremenijih senzora i računala omogućuju mu i svojevrsno predviđanje borbenih situacija. Svaki će F-22A u borbenim operacijama nositi dva projektila zrak-zrak malog dometa AIM-9M Sidewinder u bočnim unutarnjim spremnicima. U trupu se našlo mjesta i za čak šest projektila zrak-zrak srednjeg dometa AIM-120C AMRAAM (Advanced Medium-RAnge Air-to-air Missiles). AMRAAM-i će omogućiti obaranje ne samo protivničkih zrakoplova već i krstarećih projektila. U trup je smješten i top M-61A1 Vulcan kalibra 20 mm. Uz top ide i spremnik sa 480 granata.
Raptori mogu nositi i dva vođena projektila zrak-zemlja JDAM (Joint Direct Attack Munitions) mase 454 kg. JDAM-ovi se smještaju u prostor gdje bi inače stajala četiri projektila AMRAAM. Iako je uobičajeno da se JADAM projektili lansiraju pri dozvučnim brzinama Raptor je prvi borbeni avion koji će ih moći lansirati i pri letu nadzvučnim brzinama (uz ograničenja u visini lansiranja, rasponu brzine i mogućnosti manevriranja). Unutartrupni spremnici projektirani su tako da omogućavaju lansiranje projektila i bombi u što kraćem vremenu kako Raptori ne bi predugo gubili svoju “radarsku nevidljivost”. Tako se iz bočnih spremnika Sidewinderi navodno mogu ispaliti za manje od dvije sekunde.
Raptori imaju i dva podkrilna nosača na svakom krilu, svaki nosivosti do 2268 kg. Na njih se mogu podvjesiti dopunski spremnici za gorivo ili dodatni projektili. Podkrilni će se nosači rabiti samo u slučaju kad nije neophodan mali radarski odraz. Da se na te nosače baš i ne računa navodi podatak da dosad isporučeni Raptori nemaju provučene električne i druge kablove prema točkama na koje se podvjesnici postavljaju. Ono što Raptora dodatno razlikuje od ostalih lovačkih aviona u operativnoj uporabi je njegova mogućnost krstarenja nadzvučnom brzinom. Iako je američko ratno zrakoplovstvo zahtijevalo mogućnost krstarenja pri brzini od 1,5 Macha (nazvali su to “supercruising”) F-22A je demonstrirao mogućnost od 1,68 Macha. Uključivanjem sustava za naknadno izgaranje Raptor može postići brzinu veću od 2 Macha. Velika brzina leta u kombinaciji s malim radarskim odrazom i velikom pokretljivošću daje Raptoru veliku sigurnost od djelovanja protuzračnih raketnih i topničkih sustava. Velika brzina krstarenja povećava i domet projektila zrak-zrak i zrak-zemlja. Lockheed Martin ističe da F-22A ima čak 15 posto veći borbeni radijus djelovanja od onog kojeg je tražilo američko ratno zrakoplovstvo.

Raptorovo gnijezdo

Početkom 2006. 27. lovačka eskadrila u Langleyu imala je 20 pilota obučenih za letenje na F-22A uz još šest koji su prolazili obuku u Tyndall Air Force Base na Floridi. Ovi su piloti mogli letjeti na 19 Raptora, dok će eskadrila pod punim sastavom imati 24 operativna lovca F-22A uz još dva u pričuvi. Uz to na raspolaganju će biti 30 pilota, uz zapovjednika eskadrile i vođu operacija, koji su također piloti. Po sadašnjim planovima eskadrila bi svaki mjesec trebala dobiti još dva ili tri Raptora, tako da se očekuje da će u puni sastav doći već do početka travnja ove godine. S pristizanjem i preostalih pilota s obuke eskadrila bi mogla postići punu operativnu razinu u listopadu ove godine. Nakon toga će eskadrila na sebe preuzeti obuku i trening šest pilota Nacionalne garde. Trenutačno su kandidati za pilote Raptora samo piloti koji lete na avionima F-15C, F-15E i F-15 koji imaju više od 500 sati leta na tim avionima. Nakon nekog vremena, usporedno s porasom broja operativnih Raptora i eskadrila opremljenih tim avionima, za letenje na Raptorima će se moći prijaviti i piloti koji su tek završili školovanje.

Oštrenje pandži

Iako američka vojska intenzivno djeluje u Iraku i Afganistanu uvođenje Raptora u operativnu uporabu zbog toga nije ubrzavano. To pak ne znači da će avioni nezaposleno stajati na stajankama. Za početak će svi piloti sa svojim avionima proći kroz intenzivan program združenih vježbi na kojima će moći pokazati svoje mogućnosti ne samo pripadnicima američke vojske već i saveznicima. Istodobno te će vježbe poslužiti kao dodatna obuka za pilote i zemaljsko osoblje i potvrditi mogućnost uporabe Raptora u borbenim operacijama. U lipnju 2006. 12 će Raptora otići na Aljasku kako bi sudjelovali u vježbi Northern Edge. To će biti prvi dodir Raptora s Pacifikom. Raptori će najvjerojatnije posjetiti i američke baze na Havajima i Guamu kao dio “turneje” s dvostrukim ciljem. Prvi je da piloti i zemaljsko osoblje steknu dodatna iskustva, a drugi da se svi dijelovi američkih oružanih snaga upoznaju s novom “igračkom” američkog zrakoplovstva.

Svoje prve borbene zadaće, po sadašnjim planovima razmještaja postrojbi, pripadnici 27. eskadrile trebali bi dobiti u siječnju 2007. Nije isključena mogućnost da će se Raptor pojaviti u borbenim akcijama i puno prije, ovisno o razvoju političkih prilika na Bliskom istoku i Aziji. Do tok trenutka nastavit će se intenzivan razvoj taktike uporabe Raptora. Tako je u listopadu 2005. šest F-22A odletjelo u zrakoplovnu bazu Hill u Utahu, gdje su imali priliku iskušati mogućnosti uništavanja ciljeva na zemlji vođenim projektilima JDAM. Od 22 lansirana projektila svi su pogodili zadane ciljeve. U studenom 2005. četiri su Raptora iz baze Langley preletjela u bazu Nellis u Nevadi kako bi sudjelovali u zajedničkoj vježbi uništavanja ciljeva na velikim udaljenostima. Uz F-22A u vježbi su sudjelovali bombarderi B-2 i jurišnici F-117. Cilj je bio prodrijeti u snažno branjeni zračni prostor kako bi se očistio put za B-2 i B-117. Američki lovci F-15C simulirali su ruske lovce Su-27 i Su-30MKI. Simulirana je i uporaba najsuvremenijeg raketnog protuzračnog sustava. Tijekom sedmosatne misije četiri su Raptora iz baze Langley djelovala zajedno s četiri F-22A iz baze Nellis. Po tvrdnjama američkog ratnog zrakoplovstva Raptori su u potpunosti ovladali zračnim prostorom omogućavajući udare po zemaljskim ciljevima. Pritom su oborili 33 F-15C bez vlastitih gubitaka. Tijekom vježbe Raptori su simulirali i uporabu JDAM projektila. Odlazak u bazu Hill poslužio je za stjecanje dodatnih iskustava zemaljskog osoblja koje je moglo procijeniti raspon i količinu pričuvnih dijelova koje je potrebno ponijeti da bi Raptori mogli nesmetano djelovati iz isturenih zrakoplovnih baza. Pokazalo se da je za nesmetano djelovanje eskadrile opremljene Raptorima neophodno osigurati sedam transportnih aviona C-17 Globemaster III potrebnih za prijevoz ljudstva i pričuvnih dijelova. Za usporedbu, eskadrila opremljena lovcima F-15C treba pri preseljenju u neku isturenu zrakoplovnu bazu podršku od čak 15 C-17.

Igra brojeva

Do početka 2006. Lockheed Martin je dovršio 68 Raptora od ukupno 107 naručenih
Američko ratno zrakoplovstvo namjeravalo je nabaviti 381 Raptora. Od toga bi 240 primjeraka rasporedilo u borbene postrojbe – što je dovoljno za formiranje deset eskadrila – dok bi 75 aviona namijenili obuci i daljnjim testiranjima. Preostalih 66 F-22 služilo bi kao pričuva i avionu za popunu mogućih gubitaka. Međutim, najnoviji planovi (oni optimističniji) planiraju nabavku samo 277 Raptora, dok oni realističniji predviđaju još manje.
U prosincu 2004. Ured ministra obrane odlučio je da se proizvodnja Raptora ograniči na 179 primjeraka do 2008., dok bi ukupna proizvodnja trebala završiti sa 2010. godinom. Službeni su izvori kao razlog smanjenja broja naručenih F-22 naveli potrebe osiguranja novčanih sredstava za neodložne projekte kao što je zaštita ljudi i vozila od eksplozivnih naprava u Iraku.
Iako se američko ratno zrakoplovstvo bori za što veći broj Raptora po svemu sudeći, ako ne dođe do bitne promjene političkih stajališta, morat će se zadovoljiti sa 180 aviona. Zbog odluke o smanjenju narudžbe u neprilici se našao i Lockheed Martin. Da bi očuvao radna mjesta okrenuo se i potencijalnim stranim kupcima kao što je Japan. Druga je mogućnost razvoj inačice FB-22 koja se opisuje kao lovac-bombarder. Nakon što je politika odlučila da se moraju zadovoljiti sa samo 180 Raptora američko je ratno zrakoplovstvo objavilo novi plan raspodjele. Odlučili su napraviti flotu od 170 F-22 te 105 aviona rasporediti u borbene eskadrile, 28 namijeniti za obuku i samo sedam za testiranje. Preostalih 30 aviona služit će kao pričuva.

Planovi modernizacija

Iako F-22A tek ulazi u operativnu uporabu već su napravljeni planovi modernizacija. Tako će već do kraja 2006. u avioni doći novi računalni programi koji će omogućiti lansiranje JDAM-a pri nadzvučnim brzinama leta. Dodatna poboljšanja računalnih programa trebala bi do kraja otkloniti sve uočene nedostatke koji su otkriveni tijekom uvođenja aviona u operativnu uporabu. Prva prava modernizacija planirana je za 2010. godinu. Ona će obuhvatiti nove računalne programe za radar AN/APG-77(V)1 koji će se ugrađivati u kasnije serije Raptora. Nakon toga ovaj će radar moći stvarati sliku površine zemlje s vrlo visokom rezolucijom. To će omogućiti da F-22A sam generira potrebne koordinate potrebne za napade na ciljeve na zemlji najsuvremenijim vođenim projektilima zrak-zemlja. Tijekom 2010. Raptori će se prilagoditi i za nošenje najnovijeg projektila zrak-zemlja Small Diameter Bomb (vidi Hrvatski vojnik broj 71.). F-22A će moći nositi čak osam ovih projektila u prostori gdje sada stane samo dva JDAM-a. Po sadašnjim planovima od 2012. svi će Raptori moći nositi najnoviju inačicu AMRAAM-a ? AIM-120D.

Pripremio Siniša RADAKOVIĆ