U vlasništvu Vojnog muzeja MORH-a nalazi se i plakat PLEASE STOP THE YU ARMY (Molimo vas, zaustavite Jugoslavensku armiju) iz ciklusa HELP! STOP THE WAR IN CROATIA, koji je svojom porukom, kao i ostali ratni plakati iz te serije, primarno odašiljao poruku međunarodnoj javnosti pozivajući je na bržu i odgovorniju reakciju povodom ratnih događanja u Hrvatskoj

Na plakatu je crno-bijela fotografija: mnogo žena zabrinutih lica, a u prvom je planu djevojčica čiji pogled i držanje tijela otkrivaju dubok strah. U kontrastu s crno-bijelom fotografijom je niže, žarkocrvenim slovima ispisana poruka PLEASE STOP THE YU ARMY, a sitnijim, crnim slovima u dnu plakata ispisana je činjenična poruka koja je poveznica svih plakata te serije: The Agressors Are Serbia And The Yugo Communist Army.

Fotografija je nastala 29. kolovoza 1991., kad je na poticaj Bedema ljubavi, pred Komandom 5. vojne oblasti, na Trgu kralja Petra Krešimira IV. u Zagrebu, održan veliki prosvjed protiv rata i otvorenog uključivanja Jugoslavenske narodne armije u rat protiv Hrvatske. Bedem ljubavi bilo je udruženje majki čiji su sinovi, služeći tad obvezni vojni rok u JNA, bili prisiljeni protiv svoje volje sudjelovati u agresiji na domovinu. Očaj tih majki bio je ogroman jer često nisu mogle doći do informacija gdje im se nalaze djeca, niti kako su. Jednako ogromna bila je njihova spremnost i odlučnost da svoje sinove oslobode iz talačke situacije u kojoj ih je držala JNA. Fotografija obrubljena tankim crnim rubom sažima i naglašava strah, tjeskobu, nevjericu i nemoć majki tog trenutka, tog kraja kolovoza 1991. u Hrvatskoj.

Prosvjed je zapamćen i po čuvenom, snažnom govoru koji je tad održao jedan od najblistavijih hrvatskih intelektualaca, književnik i tadašnji predsjednik Hrvatske socijalno-liberalne stranke Vlado Gotovac. Osuđujući generale Jugoslavenske narodne armije, koji nisu htjeli pristati na zahtjeve majki, Gotovac je obraćajući se okupljenima rekao: “Neka ta snaga, neka ta ljubav i neka ta hrabrost vodi Hrvatsku, onu naoružanu i onu nenaoružanu, jer mi koji smo nenaoružani nismo ništa manje hrabri, nismo ništa manje ponosni, nismo ništa manje zaljubljeni u svoju domovinu. Ako nemamo oružje, imamo snagu ovoga što je tu, snagu svoje ljubavi, snagu svog dostojanstva, snagu svoje spremnosti da umremo, ako ne možemo kao ljudi živjeti. I to je ono što ne damo! Ja se zato ne bojim! Živa je, bila je živa i živjet će Hrvatska!”

Pripremila Lada Puljizević