viceadmiral Simon Asquith, načelnik Stožera Savezničkog zapovjedništva za transformaciju (ACT)

Koncept višedomenskih operacija ne može se razvijati isključivo u sjedištu NATO-a. Saveznice moraju sudjelovati u oblikovanju rješenja, njihovu testiranju i implementaciji. Kontinuiran angažman Hrvatske, kao i njezina perspektiva saveznice na jugoistočnom krilu NATO-a, uvelike pridonose tom zajedničkom naporu, rekao je za Hrvatski vojnik britanski časnik iz ACT-a uoči konferencije o višedomenskim operacijama koja će se održati u Splitu

NATO-ovo Savezničko zapovjedništvo za transformaciju i Oružane snage Republike Hrvatske u rujnu 2025. u Zagrebu su zajednički organizirali radionicu kako bi istražili promjenjivu prirodu ratovanja i razvoj pristupa Saveza višedomenskim operacijama (Multi-Domain Operations – MDO). Ove se jeseni NATO vraća u Hrvatsku kako bi poduzeo sljedeći korak. Od 27. do 29. listopada Split je domaćin NATO-ove konferencije o višedomenskim operacijama za 2026. godinu, koja će okupiti više od 200 vojnih dužnosnika, predstavnika NATO-a i čelnika industrijskih subjekata. Tema ovogodišnje konferencije je Konvergencija moći: omogućavanje višedomenskih operacija putem vojne i nevojne sinkronizacije. Nastavit će se na rasprave započete u Zagrebu, pri čemu se težište sve više pomiče s definiranja višedomenskih operacija na njihovu praktičnu primjenu.

U povodu konferencije Hrvatski vojnik razgovarao je s britanskim viceadmiralom Simonom Asquithom, načelnikom Stožera Savezničkog zapovjedništva za transformaciju, o tome kako višedomenske operacije prelaze iz koncepta u provedbu – te što će ta transformacija značiti za način na koji se NATO priprema, povezuje i vodi borbena djelovanja.

U proteklih je nekoliko godina NATO prešao s definiranja višedomenskih operacija na njihovu provedbu. Vezano uz to, gdje se Savez danas nalazi te kakav je napredak ostvaren od prošlogodišnje radionice u Zagrebu?

Postigli smo stvarni napredak, a najvažnija je promjena to da je napredovala naša komunikacija. Prije nekoliko godina prioritet NATO-a bio je definirati višedomenske operacije i postići zajedničko razumijevanje tih definicija unutar cijelog Savezu. Danas se fokus sve više pomiče prema praktičnom: koliko drukčije moramo planirati, obučavati i djelovati kako bismo objedinili učinke u svim domenama i okruženjima.

To je kolektivni napor koji uključuje Savezničko zapovjedništvo za transformaciju, Savezničko zapovjedništvo za operacije, sjedište NATO-a te saveznice. MDO ne može biti rezultat osmišljanja jednog stožera, koji je zatim proslijeđen Savezu. Mora se zajednički razvijati, testirati i usavršavati planiranjem, eksperimentiranjem, obukom i vježbama.

Sljedeći je korak pretvoriti zajedničku ambiciju u ponovljive načine rada, nastavljajući prilagodbe u skladu s promjenama karaktera ratovanja.

NATO teži postati sve osposobljeniji za višedomenske operacije. Kako u praksi izgleda takav Savez?

U praktičnom smislu, Savez osposobljen za MDO onaj je koji može razumjeti razvoj situacije, donositi odluke i ostvariti prave učinke brže od protivnika.

To zahtijeva povezane snage, zajedničku svijest, interoperabilne sustave i integrirano planiranje. Ključni su tehnologija i ulaganja, ali i zajednički standardi, jasne procedure i povjerenje među saveznicama.

NATO-ove 32 saveznice donose različite sposobnosti, geografiju, stručnost i nacionalne procese donošenja odluka. Ta je raznolikost jedna od naših najvećih snaga. MDO se odnosi upravo na kombiniranje tih snaga operativnom brzinom, dok nacije zadržavaju odgovarajuću kontrolu nad svojim snagama i podacima.

Zašto su višedomenske operacije danas toliko važne NATO-u?

Zato što su se prijetnje s kojima se suočavamo razvijale i nastavljaju se razvijati. NATO je desetljećima uspješno provodio združene operacije, ali današnje je operativno okruženje povezanije, izloženo većem broju ugroza i brže se mijenja. Poremećaj u svemiru može utjecati na snage na kopnu. Kibernetički napad može prekinuti logističku potporu. Civilna infrastruktura može utjecati na našu sposobnost kretanja i održavanja snaga. Informacijske aktivnosti mogu oblikovati okruženje u kojem se donose vojne odluke. Ti se izazovi mogu pojaviti istodobno i razvijati brže nego što to mogu tradicionalni slijedni procesi. MDO se odnosi na povezivanje našeg razumijevanja, odluka i djelovanja u različitim domenama kako bi Savez mogao odgovoriti koherentno i potrebnom brzinom.

Što je NATO-u donijela prošlogodišnja zagrebačka radionica i što se nadate postići na skoroj konferenciji u Splitu? Kakvu ulogu u tom nastojanju ima Hrvatska?

Želim prije svega zahvaliti Hrvatskoj što nas ponovno ugošćuje. Hrvatska čini više od samog osiguravanja prostora za održavanje skupa. Okupljanjem Saveza – prošle godine u Zagrebu, a sad u Splitu – Hrvatska pomaže oblikovati konkretnu raspravu o tome kako NATO pretvara koncept višedomenskih operacija u stvarnost.

Vrijednost je zagrebačke radionice u tome što je okupila ljude koji u konačnici moraju osigurati uspjeh MDO-a: vojne vođe, predstavnike saveznica, stručnjake i partnere. Pomogla je odmaknuti raspravu s teorije prema praktičnim izazovima provedbe.

U Splitu želimo što se toga tiče ići još dalje. Fokus će biti na povezivanju strateških ambicija i operativne stvarnosti: integraciji svemira i kibernetičkog prostora od samog početka, poboljšanju sinkronizacije vojnih i relevantnih nevojnih aktivnosti, ubrzanju digitalne transformacije i donošenja odluka te identificiranju područja u kojima industrija može pomoći rješavanju nedostataka u operativnim sposobnostima.

Koncept MDO-a ne može se razvijati isključivo u sjedištu NATO-a. Saveznice moraju sudjelovati u oblikovanju rješenja, njihovu testiranju i implementaciji. Kontinuiran angažman Hrvatske, kao i njezina perspektiva saveznice na jugoistočnom krilu NATO-a, znatno pridonose tom zajedničkom naporu.

Zahvalni smo na hrvatskom vodstvu i kontinuiranoj posvećenosti temi te se veselimo daljnjem razvoju tog partnerstva u Splitu.

Koji su najveći izazovi u pretvaranju višedomenskih operacija iz koncepta u nešto konkretno čime se zapovjednici mogu koristiti?

Jedan je od najvećih izazova spoznati da MDO nije samo tehnološki problem. Moramo istodobno napredovati u područjima tehnologije, procesa i ljudskih potencijala.

Sustavi moraju imati sposobnost sigurne razmjene podataka. Saveznicama su potrebni zajednički standardi. Ovlasti i procedure moraju omogućiti protok informacija operativnom brzinom. Najvažnije od svega je zajedničko planiranje, obučavanje i uvježbavanje pripadnika kako bi im takvi načini rada bili poznati prije no što nastupi krizna situacija.

Upravo su zato bitni eksperimentiranje i vježbe. Oni nam omogućuju da u stvarnim uvjetima provjerimo jesu li sustavi, procesi i timovi doista interoperabilni, da rano uočimo poteškoće te da uvedemo poboljšanja prije nego što postanu nužna.

Provedba višedomenskih operacija može zahtijevati sinkronizaciju vojnih i relevantnih nevojnih aktivnosti. Kakvu ulogu u tom pristupu imaju civilna infrastruktura i industrija?

Vojne operacije ne provode se odvojeno od društava koja ih podupiru. Zato su civilna infrastruktura, tijela javne vlasti i industrija toliko važni za MDO.

Uzmite samo u obzir medicinsku potporu. Tijekom djelovanja velikih razmjera vojno zdravstvo može se oslanjati na civilne bolnice, vozila hitne pomoći, centre za transfuziju, terapije kisikom, transportne mreže i institucije javnog zdravstva. Komunikacije mogu ovisiti o komercijalnoj infrastrukturi, uslugama u oblaku, satelitskim komunikacijama i telekomunikacijskim mrežama.

To ne znači militarizaciju društva. To znači razumijevanje naših potreba, jačanje otpornosti i zajedničku pripremu prije nego što dođe do krize. Industrija je jednako važna. Velik dio inovacija relevantnih za MDO, uključujući umjetnu inteligenciju, tehnologiju u oblaku, zaštićene komunikacije, autonomne sustave, kibernetičku obranu i komercijalne svemirske sposobnosti, brzo napreduje u privatnom sektoru. Vojska mora jasno artikulirati svoje operativne probleme i surađivati ​​s industrijom kako bi razvila, integrirala i održala učinkovita rješenja.

Koje su pouke iz rata koji Rusija vodi protiv Ukrajine relevantne za razvoj višedomenskih operacija unutar NATO-a?

Vidljivo je da suvremeno ratovanje funkcionira kao povezan sustav. Besposadne letjelice, elektroničko ratovanje, svemirske usluge, kibernetičke sposobnosti, civilna infrastruktura, podaci i konvencionalne vojne sposobnosti – sve to međusobno djeluje.

Jedna je od najočitijih pouka brzina prilagodbe. Tehnološka prednost može biti privremena, a na sposobnost koja je danas učinkovita već će se sutra moći odgovoriti. Stoga prednost ne leži samo u nabavi tehnologije već u bržem učenju, integraciji i prilagodbi.

Za NATO, odgovor nije u pukom prenošenju određenog rješenja. Riječ je o tome da sam Savez postane prilagodljiviji: da uči iz operativnih iskustava, testira rješenja, povezuje sposobnosti i brže usvaja naučene lekcije. Upravo je to ključna zadaća Savezničkog zapovjedništva za transformaciju.

Svemir i kibernetički prostor postaju sve važniji temelj vojnih operacija. Što se treba promijeniti kako bi ih se u potpunosti integriralo u planiranje i operacije NATO-a?

Prva je promjena u načinu razmišljanja. Svemir i kibernetički prostor ne mogu biti sposobnosti koje se u planiranje unose na kraju. Oni su temeljni za način na koji suvremene snage stječu uvid, komuniciraju, usmjeravaju, razumiju i djeluju.

Ako se zapovjednik oslanja na satelitske komunikacije, pozicioniranje i određivanje vremena, te kibernetički sigurne mreže i informacije iz više senzora, tad su svemir i kibernetički prostor već dio te operacije. Stoga ih treba integrirati od samog početka.

To također zahtijeva ljude koji razumiju i tehničke i operativne dimenzije. Specijalisti moraju razumjeti što zapovjednici pokušavaju postići, a zapovjednici moraju razumjeti što te sposobnosti mogu donijeti, kao i implikacije ako su ometane ili degradirane.

Zašto su podaci, digitalna transformacija i brzina donošenja odluka toliko važni za višedomenske operacije?

Vezano uz MDO, brzina se u osnovi odnosi na brzinu odlučivanja. Možemo li vidjeti što se događa, razumjeti to, podijeliti prave informacije i djelovati dok prilika još postoji?

Suvremeni zapovjednici mogu imati pristup golemim količinama informacija. Izazov nije samo prikupljanje više podataka već pretvaranje pouzdanih podataka tako da budu razumljivi. Tehnologije u oblaku mogu poboljšati pristup informacijama, dok umjetna inteligencija može pomoći timovima djelatnika u obradi podataka iz senzora, izvješća i upozorenja koje bi inače bilo teško analizirati operativnom brzinom.

Tehnologija je korisna samo ako se sustavi mogu povezati, ako se informacije mogu sigurno dijeliti te ako procesi omogućuju ljudima djelovanje. Što se tiče MDO-a, digitalna transformacija nije samo nadogradnja informacijskih tehnologija. Ona je dio naše okosnice ratovanja.

Budući da ratovanje postaje sve više digitalno i sve povezanije, kako se mijenja uloga tradicionalnih vojnih platformi?

Višedomenske operacije u osnovi ne podrazumijevaju zamjenu jedne kategorije platformi drugom. Riječ je o spoznaji da učinkovitost i preživljavanje bilo koje sposobnosti sve više ovise o tome koliko se dobro ona povezuje sa širim snagama.

Brod, zrakoplov ili kopnena platforma mogu biti iznimno sposobni, no njihova je vrijednost veća kad mogu primati, koristiti i dijeliti pouzdane informacije u različitim domenama kao dio šireg operativnog koncepta.

Stoga ključno pitanje nije jednostavno: “Koja je platforma najnaprednija?”, već: “Kako ova sposobnost pridonosi postizanju učinka koji je potreban zapovjedniku i koliko se učinkovito može povezati s ostatkom Saveza?” Upravo je to promjena koju MDO donosi.

Kad bi postojala jedna stvar koju biste željeli da ljudi shvate o višedomenskim operacijama, što bi to bilo?

MDO nije apstraktan koncept za neku daleku budućnost. On je odgovor na operativno okruženje s kojim se danas suočavamo.

Buduća kriza mogla bi istodobno pogoditi luke, bolnice, satelite, energetske mreže, zračne luke, podatkovne mreže i vojne snage. Naša prednost ne može počivati ​​samo na posjedovanju pojedinačnih sposobnosti. Ona mora proizlaziti i iz naše sposobnosti da te sposobnosti povežemo, kombiniramo njihove učinke, razumijemo što se događa te brzo donosimo odluke.

NATO s pomoću MDO-a pretvara raznolikost 32 saveznice u kolektivnu operativnu prednost. Naša snaga ne leži samo u sposobnostima koje posjedujemo. Ona je i u tome koliko brzo i učinkovito možemo te sposobnosti objediniti kako bismo odvratili agresiju i zaštitili naše građane.

Razgovarao Domagoj Vlahović; Foto NATO