Ponovno je jedan rat, u ovom slučaju Američka revolucija, potaknuo daljnji razvoj podmorničarstva

U posljednjoj četvrtini osamnaestoga stoljeća težište u razvoju podmorničarstva prenosi se na sjevernoamerički kontinent. U to vrijeme velikim dijelom tog kontinenta vladala je britanska kolonijalna uprava koja je s vremenom sve grublje i drskije postupala prema svojim prekomorskim posjedima. Samosvijest američkih doseljenika i bezobzirnost britanske vojne uprave dovele su prvo do ustanka a zatim i do rata kojeg je 13 kolonijalnih administrativnih jedinica povelo protiv metropole. Američka revolucija počela je dobro poznatom Bostonskom čajankom a završila je proglašenjem SAD. Borbe koje su međusobno vodile britanske kolonijalne trupe, poznati “crveni mundiri” i naseljenici u američkim kolonijama bile su surove i prenijele su se diljem poznatog i istraženog dijela kontinenta. U borbe su bila uvučena i brojna indijanska plemena ali i tadašnje europske sile, ponajprije Francuska koja je pomagala američkim kolonijalistima nastojeći i na taj način nauditi Britaniji i umanjiti njezinu globalnu pomorsku prevlast.

Jedan od aspekata američkog rata za neovisnost odigravao se i na moru i vrlo je važan za našu priču o nastavku razvoja podmorničarstva. Britanska ratna mornarica nastojala je po svaku cijenu spriječiti dopremanje vojne i svake ostale pomoći koju su američki ustanici dobivali iz Europe pomorskim putem. Zbog toga su se vrlo često ispred glavnih američkih luka provodile pomorske blokade. Boston, New York, Bridgeport, New Haven i ostale američke luke na istočnoj obali kontinenta često su bile svjedoci stradanja brodova koji su uspješno preplovili Atlantski ocean a onda tu pred ciljem bile uništene topovskom paljbom s britanskih fregata i teško naoružanih linijskih brodova njegovog veličanstva. U želji da sa sebe skinu jaram koji im je nametnula britanska kruna, a radi slamanja pomorske blokade američki su revolucionari prenijeli dio svojih vojnih djelovanja i na more, točnije ispod njega.
Upravo u tom trenutku na svjetsku podmorničarsku scenu stupio je jedan američki domoljub i izumitelj, David Bushnell koji je njihovom oslobodilačkom ratu dao veliki doprinos stvaranjem prve borbeno funkcionalne podmornice na svijetu.

Predvečerje američke kornjače
David Bushnell rođen je 1742. u malom gradiću Saybrook u ondašnjem teritoriju Connecticut smještenom na ušću istoimene rijeke u zaljev u Long Island Sound. Svoje djetinjstvo i mladost proveo je na farmi svog oca. Od ranog djetinjstva mali David je pokazivao veliku sklonost prema tehnici i ljubav prema rijeci na čijim se obalama često igrao.

Nakon smrti njegovog oca obitelj je prodala farmu i preselila se u susjedno mjesto a David se zahvaljujući novcu dobivenim od prodaje farme uspio upisati na tadašnje (a to je svakako i danas) prestižno sveučilište Yale. Zahvaljujući svojoj nadarenosti i smislu za praktičnost David Bushnell je u roku završio svoj studij tehnike i znanosti. Diplomirao je 1775. kao jedan od najboljih studenata u svojoj generaciji. Već tijekom studiranja privukli su ga problemi podvodnog ratovanja i radovi koji su bili napisani na tu temu. Tijekom zadnjih godina studija ta ideja ga je sve više zaokupljala tako da je kao student treće i četvrte godine mnogo vremena posvetio praktičnom radu na razvoju i proizvodnji oružja za podvodno ratovanje, nekoj vrsti preteča današnjim morskim minama i torpedima. Njegova ideja vodilja bila je stvoriti malo plovilo, sposobno kretati se na površini vode, zaroniti i neprimijećeno pod neprijateljski brod postaviti eksplozivnu napravu koja će uništiti brod kada se plovilo udalji na sigurnu udaljenost. Kad je uspješno diplomirao na sveučilištu Yale, Bushnell se kao intelektualac i znanstvenik u potpunosti stavio u sližbu vođama američke revolucije prikazajući im svoje planove o razvoju podvodnog plovila – podmornice kojom bi se razbila britanska pomorska blokada. Oni su oduševljeni njegovim prijedlogom i pružaju mu svu moguću pomoć i podršku a sam Bushnell se predano baca na posao crtajući planove i izrađujući uz pomoć nekoliko zanatlija dijelove za svoju podmornicu.

Već istog ljeta kada je diplomirao, dakle 1775. godine, David Bushnell je izveo prvo prototipno ispitivanje svog projekta ronilice-podmornice i njenog oružja. Među brojnim oduševljenim promatračima koji su imali priliku svjedočiti prvom uspješnom pokusu ispred njegovog rodnog gradića Saybrooka bio je još jedan veliki izumitelj, naučnik i američki domoljub Benjamin Franklin. Uspješno testiranje prototipa potaknulo je Bushnella da sa još većim žarom nastavi razvoj svog projekta.

“Kornjača” izlazi na scenu
Samo nekoliko mjeseci kasnije, kako su se zahuktavale borbe kopnenih snaga, britanska kraljevska mornarica pooštravala je svoju pomorsku blokadu sjevernoameričkih kolonijalnih luka kako bi na bilo koji način osujetila vojnički otpor pobunjenih kolonija.
Jedna od strateških točaka koju su Britanci kontrolirali bila je luka New York, na ušću rijeke Hudson. Ploveći uzvodno uz rijeku Hudson, Britanci su držali pod nadzorom vrlo važnu riječnu komunikaciju i utvrde u plodnoj dolini rijeke Hudson koja je teritorij kolonija praktički dijelila na dva dijela i tako onemogućavala protok američkih snaga i sredstava za uspješno vođenje rata. Zbog toga je luka New Yorka odabrana kao mjesto gdje bi trebao biti izveden prvi podmorničarski napad na ratno brodovlje, koji će Britance otjerati iz luke i na taj način oslabiti ili čak onemogućiti i opskrbu njihovih snaga u unutrašnjosti kolonija.

David Bushnell je ohrabren svojim prvim testnim ispitivanjima požurio s izradom borbene inačice svojeg podvodnog plovila kojeg je nazvao Turtle (kornjača). Nazvao ju je tako jer je oblik prototipa iz kojeg je nastala podsjećao je na preklopljene oklope kornjače. Taj oblik se pokazao tehnički nepraktičan pa se Bushnell na koncu odlučio na oblik više nalik na plod oraha. Podmornica je nakon brojnih preinaka uvjetovanih hidrodinamičkim zahtjevima poprimila oblik nepravilne bačve. Njegova podmornica je imala visinu od sedam i pol feeta (2,28 metara) i širinu od šest feeta (1,82 metara) u svom najširem dijelu. Bila je izrađena od kvalitetne hrastovine koja je bila ojačana željeznim obručima poput prave bačve za vino ili pivo. U unutrašnjost kornjače mogao se smjestiti samo jedan čovjek, koji je u podmornicu ulazio kroz otvor na poklopcu, s gornje strane, koji se nakon ulaska mogao hermetički zatvoriti. Na samom poklopcu koji je zatvarao ulaz u podmornicu nalazilo se niz otvora sa staklima kroz koje je podmorničar kontrolirao površinu i smjer plovidbe u površinskoj vožnji. Tijekom površinske plovidbe, podmorničar je nesmetano mogao disati jer je podmornica na vrhu imala dvije cijevi s jednostavnim ventilima kroz koje je dolazio zrak. Podmorničar je sjedio na maloj klupici, vjerojatno prilično neudobnoj u stiješnjenom prostoru. Ispod podmorničara u prostoru dvostrukog dna nalazio se zapravo prostor koji je imao ulogu balastnog tanka. Sustavom poluga, podmorničar je mogao otvoriti čepove na dvodnu i na taj način omogućiti punjenje dvodna vodom koja bi dovoljno otežala Kornjaču da može izvesti jednostavni statički zaron na dubinu od nekoliko metara. Da bi podmornica mogla izroniti trebalo je svakako isprazniti balastni tank a za to se podmorničar služio dvjema jednostavnim klipnim pumpama izrađenim od mjedi. U podvodnoj plovidbi bez dotoka zraka podmorničar je mogao izdržati tek nešto više od 30 minuta.

Za pokretanje podmornice ispod vode podmorničar se služio jednostavnim mehanizmom dvaju Arhimedovih vijaka koje je pokretao snagom svojih mišića. Sustavom poluga podmorničar je upravljao kormilom montiranim sa stražnje strane podmornice a zadani smjer kretanja kontrolirao je pomoću jednostavnog magnetskog kompasa čije su kazaljke i oznake strana svijeta bile premazane fosfornom smjesom koja je svijetlila u mraku zaronjene podmornice. Jedino oružje kojim je raspolagala Bushnellova podmornica bila je današnjim rječnikom rečeno pomorska mina. Radilo se zapravo o običnoj drvenoj bačvici, vrlo dobro impregniranoj tako da ne propušta vlagu. Bačvica je bila napunjena sa 100 futi (oko 45 kilograma) crnog baruta koji bi se aktivirao pomoću satnog mehanizma iz unutrašnjosti podmornice. Kako mina ne bi nošena morskim strujama isplivala na površinu, trebalo ju je na neki način zakačiti za brod. Za to je služilo posebno svrdlo kojim je podmorničar morao izbušiti rupu u drvenoj kobilici broda na kojoj bi konopcem ostala pričvršćena mina koju bi sila uzgona dodatno pritiskala uz brodski trup.

Taktička uporaba kornjače
Taktička zamisao Bushnella bila je da njegova podmornica zaroni izvan vidokruga neprijatelja i u podvodnoj plovidbi dođe ispod neprijateljskog broda gdje bi podmorničar zabušio svrdlo u drveno dno broda. Svrdlo bi ostalo zabušeno na brod a podmorničar bi tada otkačio minu koja je drugim konopcem već prije zarona bila pričvršćena za drugi stražnji kraj svrdla. Podmornica bi tada napustila opasno područje odmotavajući za sobom dovoljno dugački konopac kojim bi podmorničar aktivirao satni mehanizam upaljača smještenog u samoj mini. Eksplozija je trebala uslijediti kad bi se podmornica našla na dovoljno sigurnoj udaljenosti da je eksplozija mine ne može zahvatiti.

Prilika za prvo borbeno djelovanje protiv britanske Royal Navy pružila se 7. rujna 1776. godine. Za cilj je odabran zapovjedni brod britanskog admirala Richarda Howea, linijski brod HMS Eagle naoružan sa 64 topa, koji je bio usidren u luci New York. No, nekoliko dana prije prve povijesne uporabe podmornice Turtle stvari su poprimile nepredviđeni tok. Kako je sam konstruktor bio iznimno nježne građe i nedovoljne fizičke snage da pod vodom upravlja podmornicom, prvi posebno obučavani podmorničar koji je trebao upravljati podmornicom Turtle bio je njegov brat Ezra Bushnell. Samo nekoliko dana prije planiranog napada Ezra se razbolio i nije bio u stanju upravljati podmornicom. Žurno je trebalo pronaći adekvatnu zamjenu za njega. Kao dobrovoljac se javio topnički narednik američkih snaga Ezra Lee iz Old Lymea u Connecticutu. Nakon nekoliko dana uvježbavanja narednika Leea u upravljanju podmornicom, Bushnell je na jednom riječnom brodu potajno zbog britanskih uhoda dopremio svoju podmornicu niz rijeku Hudson u neposrednu blizinu luke. Turtle je pošla na svoju povijesnu misiju kratko iza ponoći 7. rujna 1776. Narednik Ezra Lee je besprijekorno obavio uronjavanje i neprimijećen od brodskih straža prateći pokazivanje svog fluoroscentnog kompasa podronio ispod kobilice ratnog broda. Lee je pokušao dva puta učvrstiti ručno svrdlo u trup broda ali nije uspio probiti bakreni zaštitni oklop kojim su se Britanci nedugo prije počeli koristiti kao dodatnom zaštitom na podvodnom dijelu brodskog trupa. Kako je HMS EAGLE tek nedavno doplovio iz britanskih luka Bushnell nije mogao znati za njegovu podvodnu metalnu zaštitu. Nakon dva neuspješna pokušaja učvršćenja mine, naredniku Lee nije preostalo ništa drugo nego odustati od akcije i pokušati se neprimijećen udaljiti od broda i isploviti iz luke.

U tome je gotovo i uspio. Neprimijećen se udaljio od broda i izronio na površinu. Udaljavajući se iz luke morao je ploviti pored Guvernerova otoka (Governor´s Island). Britanske straže su primijetile neobičan predmet u vodi i pripucali na njega. Bojeći se da puščani hitci ne pogode minu (bačvicu s eksplozivom) narednik Lee je otpustio mehanizam koji je držao minu pričvršćenu za podmornicu. On je otplovio dalje a satni mehanizam upaljača je počeo odbrojavanje. Nepun sat kasnije, noćnu tišinu newyorške luke prekinula je strahovita eksplozija koja je u zrak digla golemi stup vode. David Bushnell je bio nezadovoljan takvim razvojem situacije pa je svoj bijes i frustracije iskalio na nesretnom podmorničaru Ezri koji se razočaran vratio u postrojbu. Bushnell je sutradan pokušao prošvercati podmornicu iz New Yorka. Ukrcao je Turtle na jedan neugledni teretni jedrenjak i pokušao izaći iz luke. U nerazjašnjenim okolnostima jedna britanska fregata ih je presrela i topovskom paljbom potopila. David Bushnell se uspio spasiti i umaknuti ali je nažalost prva američka podmornica završila na morskome dnu.

Prvi ratni zadatak podmornice Turtle završio je neuspješno ali to nije obeshrabrilo njenog konstruktora Davida Bushnella. Već sljedeće godine (1777.) po sličnom scenariju nova podmornica Turtle u podvodnoj vožnji ulazi neprimijećena u luku New London i tamo napada usidreno britansko brodovlje. Zbog navigacijske greške koju nije na vrijeme uočio, umjesto planiranog napada na fregatu Cereberes, podmorničar je minu postavio ispod jednog britanskog škunera koji je bio usidren ispred fregate. Eksplozija je uništila škuner i ubila desetak mornara. Bio je to prvi brod uništen borbenim djelovanjem na osnovama koje mi danas poznajemo. Bushnell je nastavio s daljnjim razvojem i usavršavanjem Turtle i svojih pomorskih mina. U dva sljedeća napada koje su uslijedila kod Fort Leea i na rijeci Hudson njegova podmornica nije imala sreće u odabiru ciljeva. Usprkos tim neuspjesima George Washington ga je predložio za članstvo u Inženjerski Korpus (Corps of Engineers) nazvaši ga ?čovjekom velike stvaralačke snage, plodonosnim inovatorom i gospodarem razaranja?. Nakon napada u luci New London, Bushnell je napustio daljnji rad na razvoju svoje podmornice Turtle i u potpunosti se posvećuje razvoju različitih inačica pomorskih podvodnih oružja, između kojih se posebno ističe plutajuća kontaktna mina.

U siječnju 1778. Bushnell je niz rijeku Delaware pustio da voda nosi nekoliko desetaka njegovih različitih mina kako bi uništio britanske brodove koji su zalazili uzvodno i napadali američke gradove koje su držali revolucionari. Protiv britanske flote neuspješno su se do tada koristuli zapaljivim čamcima. Pod okriljem noći Bushnell je pustio mine koje su tijekom noći bile raspršene ili čak blokirane zbog ledenih santi koje su plovile niz rijeku. Sutradan je uslijedila serija za Britance nerazjašnjenih eksplozija koje im nisu nanijele nikakvu materijalnu štetu. Ipak, zbog straha Britanska mornarica se do daljnjega nije usuđivala ploviti uz rijeku Delaware. Taj slučaj ostao je zapisan u američkoj književnosti u humorističnoj poemi Francisa Hopkinsona “The Battle of the Kegs” (Bitka bačvama). Do konca svoje vojničke službe u Inženjerijskom korpusu, David Bushnell stekao je čin pomorskog satnika (kapetana) i bio na službi u New Yorku, Hudson Highlandsu, Philadelphii, Yorktownu i drugim mjestima. Nakon njegovog pokušaja napada na britanske brodove na rijeci Delaware, Bushnell je nestao iz svoga doma u Saybrooku. Tek nakon njegove smrti 1824. u gradu Warrentonu u Georgiji na jugu SAD-a postala je poznata američkoj i svjetskoj javnosti priča o drugom dijelu njegova života.
Razočaran nekim stvarima u američkoj politici Bushnell je jednostavno nestao iz javnog života, promijenivši identitet. Poznato je da se pod nerazjašnjenim okolnostima vratio u Europu gdje je Francuzima nudio na prodaju svoje izume, podmornicu Turtle i čitav niz pomorskih mina, kao i mnoge uređaje koje je sam razvio i usavršio za uporabu na svojoj podmornici. Postoje indicije da se nekoliko godina prije početka XIX. stoljeća (otprilike 1793.-1795.) u Francuskoj sreo s još jednim Amerikancem, Robertom Fultonom koji se također bavio podmorničarskom problematikom i koji je od Bushnella “pokupio” neke ideje i savjete. Kako nije uspio u svojoj namjeri da svoje ideje i podmornicu proda Francuzima, David Bushnell se vratio u Ameriku pod drugim imenom: David Bush. Nastanio se na jugu u gradiću Warrentonu. Tamo je proživio posljednjih 30 godina života. Posljednjih 20 godina života bavio se medicinom a istodobno je na lokalnoj školi predavao religiju i znanost.

Njegovi susjedi su ga veoma poštovali ali o njemu nisu znali mnogo: znali su da potječe negdje s američke istočne obale, iz Nove Engleske i da je neko vrijeme živio u Francuskoj odakle je doselio u njihov gradić. I to je bilo sve što su znali. Tek kada su izvršitelji njegove oporuke otpečatili sve njegove papire ostali su vrlo iznenađeni saznanjem da je njihov mirni i povučeni sugrađanin dr. Bush bio zapravo kapetan američke mornarice David Bushnell, uvaženi član Continental Army´s Corps of Engineers, poznat ponajviše kao konstruktor prve borbeno uporabljene “suvremene” podmornice. Bilo je to četrdeset godina prije nego što će prva podmornica, koristeći se njegovim principima, potopiti prvi brod i gotovo devedeset godina prije nego što će se podmornicom masovno koristiti u ludilu svjetskih sukoba koji će uslijediti. Na dvjestotu obljetnicu napada Bushnellove podmornice na britanski ratni brod HMS Eagle tj. 1976., u njegovu čast postavljen je stalni izložbeni postav s vjernom replikom podmornice Turtle u muzeju u gradu Essexu u državi Connecticut. Tihi i povučeni dr. Bush nikada nije ni mogao slutiti kakve će posljedice imati učinci ideje i eksperimenta koji je zamislio i proveo u djelo David Bushnell sa svojom kornjačom.

Igor SPICIJARIĆ