Dok narasle međunarodne obveze Italije i prijelaz na potpuno profesionalnu vojsku zatijevaju sve više novca…
Reforme njemačke obrane
Njemačka planira prijelaz s vojske orijentirane prema sposobnostima na vojsku orijentiranu prema provedbi zadaća, a da pritom ne bude preveliko opterećenje za porezne obveznike
Petnaeset godina nakon ujedinjenja njemačka vojska (Bundeswehr) na putu je transformacije u mobilnu, fleksibilnu i snažnu silu sposobnu za sudjelovanje u združenim operacijama.
Te su promjene bile potaknute promjenama u međunarodnim odnosima ali i porastom unutardržavnih sukoba u područjima blizu njemačke, terorizma te na kraju i financijskim razlozima. Njemačka još uvijek osjeća financijski pritisak ujedinjenja, a iz toga proizlaze i mnogi problemi, poput teškoća u održavanju deficita države unutar 3% BDP-a, kao zahtjeva EU-a. U obrani se to ogleda u smanjenim izdvajanjima, pa tako Njemačka posljednjih godina za obranu izdvaja do 1,5% BDP-a dok je prosjek NATO-a oko 2 do 2,2%.
Ove je godine njemačka vlada zamrznula sadašnji iznos obrambenog proračuna (iznosi 24,24 milijarde eura) na iduće tri godine, uz planirano povećanje tek 2007. ali od samo milijardu eura.
U ožujku 2004. ministar obrane donio je smjernice kojima se nagovješćuje daljnji smjer razvoja obrambenog sektora. Razrađuje se budući profil potreba kako bi se mogli suočiti s izazovima budućnosti. Plan i namjera je uskladiti zadaće sa sposobnstima i financijskim mogućnostima. Sve bi to trebalo uroditi znatnim doktrinarnim promjenama koje će odražavati prilagodbu novoj sigurnosnoj situaciji na globalnoj i regionalnoj razini. Bundeswehr će se orijentirati u skladu s najvjerojatnijim operacijama: globalnim sprečavanjem kriza i upravljanje krizama te naravno borbom protiv terorizma. Za te zadaće treba stvoriti nove prilagođene snage te planirati opremanje u skladu s novim profilom snaga.
Smatra se kako je najvažnije buduće ulaganje u C4I sustave (Command, Control, Communications, Computers and Intelligence – zapovijedanje, nadzor, komunikacije, računala i izvješćivanje) te u umreženo ratovanje jer su ključni za inetroperabilnost u združenim misijama.
Trenutačno najveći izazov je prilagoditi postojeća oružja kako bi se uklopila u C4I i sustave za umreženo ratovanje. Prvi korak u tom smjeru je povlačenje iz naoružanja onih sustava koji se ne mogu prilagoditi. Tako će se otpisati znatan dio tenkova, doći će do smanjenja topništva i druge teške vojne tehnike nepogodne za misije koje se danas planiraju i izvode diljem svijeta.
Nabava novih C4I i sustava za umreženo ratovanje vrlo je skupa. Kao bi se unutar obrambenog sustava oslobodila potrebna sredstva provest će se i smanjivanje ljudstva, a ušteđeni novac će se usmjeriti u nabavu opreme. Planira se do 2010. smanjiti ukupan broj ljudi na 250 000, uključujući i 55 000 novaka. Doći će i do zatvaranja nekih baza i drugih vojnih instalacija.
Tri tipa snaga
Kako bi Bundeswehr bio što učinkovitiji, i ne preskup, uvest će se tri tipa snaga kao slijedeći korak u transformaciji. Snage će biti podijeljene na interventne, stabilizacijske te snage za potporu. Planirana je i ušteda od 26 milijardi eura primjenom takve trodiobe snaga.
Interventne snage brojat će oko 35 000 vojnika, a namijenjene su djelovanju u združenim operacijama visokog intenziteta u uvjetima umreženog bojišta. Oko 15 000 vojnika interventnih snaga bit će stalno dostupno za potrebe NATO-ovih snaga za brzo djelovanje. Osim u misijama u sklopu NATO-a djelovat će i u misijama EU-a i UN-a. Bit će opremljeni i osposobljeni za borbeno djelovanje u sklopu C4I sustava.
Stabilizacjiske snage trebale bi imati oko 70 000 vojnika i djelovat će u raznim zadaćama, od peacekeepinga pa do stabilizacije određenog područja. Djelovat će kao snage koje nadziru stanje i omogućavaju mirno i političko rješavanje sukoba, uspostavu struktura vlasti i tzv. nation-building aktivnosti (sadašnja misija u Afganistanu je primjer nation-building misije, odnosno misije izgradnje institucija države, uspostava vlasti i stvaranje uvjeta za normalan život stanovništva). Bit će također dobro opremljeni i sposobni djelovati u umreženom bojištu.
Snage za potporu obuhvatit će oko 147 000 vojnika i omogućit će trajnu i sveobuhvatnu borbenu i logističku potporu, uključujući transport, medicinsku službu i zapovjedno-nadzorne funkcije. Osim toga će biti odgovorne i za vođenje i održavanje vježbališta i poligona, škola, akademija te mirnodopske zapovjedne strukture.
Postrojbe iz sva tri tipa snaga će se slagati za pojedine zadaće, ovisno o tipu misije i potrebnim kapacitetima. Osoblje iz grana i službi: KoV-a, RZ-a, RM-a, Združene službe za potporu i Medicinske službe bit će raspoređivano u sva tri tipa snaga. Ročnici koji služe redovni 9 mjesečni vojni rok neće se slati u misije izvan Njemačke, ali oni koji izaberu produženo služenje (10 do 23 mjeseca) mogu se dobrovoljno prijaviti za sudjelovanje u misijama izvan Njemačke.
Ročna služba se zasad neće ukidati, i tu Njemačka ne slijedi europski trend, iako se i dalje vode rasprave o tome. Eventualne promjene ne treba očekivati prije 2006. Promatrači misle kako je prevladavajući stav u njemačkoj javnosti da obvezno služenje vojnog roka treba zadržati još neko vrijeme.
Doba združenih snaga
Nova struktura snaga naglasit će potrebu uvođenja združenih operacija, organizacije, doktrine, izobrazbe, opreme i združenog zapovijedanja. Tri začetka trenda združenih snaga su Združena služba za potporu, Medicinska služba te Operativno zapovjedništvo Bundeswehra koje je združeni operativni stožer trenutačno odgovoran za njemačke snage raspoređene u osam raznih misija od kojih su najveće KFOR (Kosovo) s 3700 vojnika, ISAF (Afganistan) s 2000 vojnika te SFOR (BiH, misiju je od NATO-a preuzela EU u prosincu 2004.) s 1400 vojnika. Ukupno je raspoređeno oko 7800 vojnika.
Neki promatrači smatraju kako uvođenje tri tipa snaga i nije najsretnije rješenje. Vjeruju kako je to rješenje iz nužde jer nema sredstava za istodobnu modernizaciju i opremanje cjelokupne vojske. Zato je prioritet dan interventnim snagama kao udarnoj oštrici dok su snage za stabilizaciju tek u drugom redu u planovima modernizacije i opremanja. Neki misle kako bi se tako mogao stvoriti tehnološki pa i doktrinarni jaz između interventnih i stabilizacijskih snaga. Uspjeh trodiobe snaga u dobroj će mjeri ovisiti i o sposobnosti tih snaga da djeluju kao jedinstvena cjelina. Zato pitanje njihova harmoničnog opremanja novim sustavima, prilagođenim njihovim budućim zadaćama, postaje iznimno važno. Bilo bi idelano da inetrventne i stabilizacijske snage imaju što sličniji stupanj spremnosti i što sličniju opremu.
Unatoč ponekoj kritici čini se kako je ustrojavanje tri tipa snaga zasad jedini način da se u uvjetima snažnih proračunskih ograničenja uspostave učinkovite interventne snage. Važnost interventnih snaga je u tome što bi bez njih Njemačka uvelike bila isključena iz procesa donošenja odluka. Ako bi imala samo stabilizacijske snage u misijama bi mogla sudjelovati kad su one na određeni način već formirane inicijalnim djelovanjem interventnih snaga. A to inicijalno djelovanje često postavlja temelje, dobre ili manje dobre, za iduću fazu, i naravno, određuje uvjete u kojima će djelovati stabilizacijske snage koje nastupaju nakon interventnih.
Kopnena vojska
KoV Bundeswehra prolazi sveobuhvatne promjene koje na ovaj ili onaj način dotiču svaki njegov dio. Do 2010. će 20 000 pripadnika KoV-a biti u sastavu interventnih snaga, 36 500 u sastavu stabilizacijskih snaga te 26 500 (uključujući i 15 800 ročnika) u snagama za potporu. Ročnici neće moći služiti u interventnim snagama, a samo oni na produženom služenju vojnog roka mogu se dobrovoljno javiti za sudjelovanje u misiji izvan Njemačke, u sastavu stalibizacijskih snaga. Oko 70 % ročnika bit će raspoređivano na dužnosti koje se tiču poslova opće potpore. Preostali će biti raspoređeni u operativne satnije za potporu te u vodove za osiguranje.
Do 2010. broj ljudi će se smanjiti sa sadašnjih oko 123 000 na oko 105 000. Broj divizija će se također smanjiti, sa sadašnjih osam na pet, brigada s 22 na 12, a bojni sa 120 na 70. Jedna će divizija biti dodijeljena interventnim snagama. Za raspoređivanje izvan Njemačke bit će na raspolaganju i zračnomobilna divizija te divizija za specijalne operacije. Dvije preostale divizije, svaka s po dvije brigade, bit će jezgra stabilizacijskih snaga.
Glavni programi nabave opreme za KoV usmjereni su na jačanje sposobnosti združenog djelovanja i osposobljavanja za umreženo ratovanje. Trenutačno je u procesu nabave novi C3I sustav KoV-a koji će se integrirati u C3I sustav Bundeswehra. Prvi komadi opreme, uključujući hardver, softver, vozila i infrastrukturu zapovjednih mjesta trebali bi biti isporučeni 2006.
U procesu isporuke su i nadzorno zapovjedni sustavi (C2) za divizije i brigade, a isporučeni su i prvi sustavi za bojne te su ih isprobale njemačke postrojbe u sastavu KFOR-a, IFOR-a i ISAF-a.
Drugi veliki program u sklopu digitalizacije bojišta je razvoj njemačkog “vojnika budućnosti”. Program se zove IDZ, a Savezni ured za obrambenu tehnologiju i nabavu (BWB) sklopio je s tvrtkom EADS Defence Electronics ugovor o isporuci prvih 15 sustava, svaki se sastoji od 10 kompleta, za opremanje elemenata njemačkog kontingenta u Afganistanu.
Čini se kako je s opremom za “vojnika budućnosti” najveći problem u količinama i dostupnosti. Takva je oprema – uključuje osobno računalo, radiouređaj, navigacijski uređaj, zaslon za prikaz podataka, napredni optronički ciljnički i motrilački sustav itd. – vrlo skupa i neće, bar u početku, biti dostupna svim vojnicima.
U tijeku je i razvoj novih oklopnih vozila prilagođenih za buduće zadaće. Najveći prioritet je razvoj BVP-a Puma kao zamjene za Mardere. Planirana je nabava 410 Puma, a u razvoju, u omjeru 50:50, sudjeluju tvrtke Rheinmetall Landsyisteme i Krauss-Maffei Wegmann. Prvi prototip bi trebao biti dovršen u prosincu 2005.
U procesu nabave je i 388 višenamjenskih vozila Mungos pogonske konfiguracije 4×4. U tijeku je i proces žurne nabave 55 vozila Dingo 2 za opremanje njemačkog kontingenta u Afganistanu. Što se tiče višenacionalnog programa razvoja višenamjenskog modularnog kotačnog oklopnog vozila Boxer, tu je situacija još nejasna jer još nisu odobrena sredstva za nabavu prvih 200 vozila.
Dosad je naručeno 28 oklopnih višenamjenskih vozila Duro III, a ukupan bi se broj naručenih mogao popeti na 600 do 800 vozila. Naručena su i 32 nova laka gusjeničara Wiesel 2, a planira se i nova narudžba visokoprohodnih gusjeničara Bv 206S.
Teška oprema i oružje će se smanjiti, u naoružanju će ukupno ostati 852 tenka Leopard 2. Dio Leoparda 2 A6 i Mardera 1 A5 bit će dodatno modificirani i raspoređeni u pričuvu za potrebe budućih mirovnih misija. Provodi se i modernizacija oklopnjaka M113 i Fuchs 6×6.
Potkraj 2004. trebao bi biti primljen u službu i prvi napadni helikopter Tiger opremljen POVRS-om TRIGAT. Trebale bi započeti i isporuke prvih od 83 naručena nova transportna helikoptera NH90.
U tijeku je i nabava novih izvidničkih bespilotnih letjelica Luna, Aladin i Brevel kao nadopuna popstojećim CL-289 koje su u uporabi od 1992. Plan je da u idućih nekoliko godina KoV ima gamu letjelica sposobnih da izviđaju od 500 m pa do 150 km. Razmatra se i nabava mikro bespilotnih letjelica koje su posebno pogodne za mirovne operacije, osobito u urbanom okolišu.
Ratno zrakoplovstvo
Do 2010. ratno će zrakoplovstvo imati 35 500 pripadnika te još oko 10 000 u sustavu za izobrazbu. Bit će, kao i ostatak vojske, podijeljeni u tri tipa snaga. Broj borbenih zrakoplova će se znatno smanjiti, na 265 komada.
Od 35 000 vojnika 6000 će biti u interventnim snagama, 11 000 u stabilizacijskim snagama, a 18 500 u snagama za potporu. Neće biti stroge podjele pukova ili eskadrila u tri tipa snaga, osim za školske postrojbe koje će ući u sastav snaga za potporu.
Zrakoplovstvo će ustrojavati fleksibilne module prilagođene svakoj misiji ponaosob. Od 2007. operativni raspored činit će tri zrakoplovne divizije i jedna zračnotransportna divizija. U njihovom sastavu bit će 7 lovačkih pukova, tri zračnotransportna puka, tri PZO puka i jedna školska postrojba.
U tijeku je isporuka aviona Eurofighter Typhoon, dosad su isporučeni dvosjedi za preobuku osoblja, a tijekom ljeta 2004. dovršen je i prvi jednosjed za njemačko zrakoplovstvo. Typhoon prve serije bit će opremljen samo za lovačke zadaće dok će druga i treća serija imati mogućnost preciznog djelovanja po površinskim ciljevima.
Do 2010. ratno bi zrakoplovstvo trebalo imati 180 Typhoona i 85 Tornada. Tornado će proći modernizaciju koja obuhvaća ugradnju nove elektroničke opreme za samozaštitu, lakši rad pilota, kvalitetniju komunikaciju i bolje planiranje i izvođenje misija. Od novog oružja planirana je nabava 1250 novih projektila zrak-zrak kratkog dometa IRIS-T i 480 projektila zrak-zrak srednjeg dometa Meteor te 600 modularnih projektila zrak-površina Taurus.
Nabavit će se i nove izvidničke bespilotne letjelice najveće šanse ima Northorp Grumann RQ-4 Global Hawk, u koje će se ugraditi izvidnička oprema tvrtke EADS.
U postupku je i nabava 60 transportnih aviona Airbus A400M vrijedna 8,3 milijarde eura, a trebali bi biti isporučeni od 2010. do 2016. Zamijenit će transportere Transall C-160. Naručena su i 42 helikoptera NH90 koji će se osim u transportnoj ulazi rabiti i za zadaće borbene potrage i spašavanja (CSAR). Osigurat će se i avoni za opskrbu gorivom u zraku i to konverzijom četiri aviona A310 u inačicu A310MRTT. Posao bi trebao biti okončan najkasnije 2005.
Planira se i zamjena, djelomična ili cjelovita, PZO sustava Patriot novim naprednim PZO sustavom MEADS koji razvijaju tvrtke EADS/LFK, Lockheed Martin i MBDA Italy. MEADS omogućava djelovanje u krugu od 360° a učinkovit je protiv širokog spektra ciljeva, od manjih letjelica pa do balističkih projektila.
Ratna mornarica
Ratna mornarica, kao pomorski stup reformiranog Bundeswehra, također prolazi radikalne promjene. Potreba za osiguranjem novih sposobnosti nameće pitanje treba li krenuti u smjeru specijaliziranih snaga koje će pokrivati određena područja, a za druga se oslanjati na saveznike ili razvijati univerzalnu flotu koja će pod nacionalnom zastavom moći obaviti sve potrebne zadaće. Trebat će pronaći ravnotežu između između resursa i potreba. Put koji se čini najizvjesnijim je oslanjanje na modernu tehnologiju, umrežavanje i združeno djelovanje s ostalim segmentima Bundeswehra. Pomak se može pojasniti time da se više ne govori o sposobnostima njemačke ratne mornarice već o pomorskim sposobnostima Bundeswehra.
Pomorske se zadaće u novom dobu dijele na dvije kategorije. Prva obuhvaća sprečavanje kriza, upravljanje krizama i protuterorističke operacije, potpora NATO-u i domovinsku obranu. Druga obuhvaća manje opasne zadaće ako što su međunarodno partnerstvo i suradnja, spašavanje i evakuacija te svekoliko očuvanje mora. Geografski gledano, te se zadaće mogu podijeliti od operacija u nacionalnim vodama (obrambeno litoralno ratovanje) preko operacija na otvorenom moru (zaštita pomorskih komunikacijskih pravaca) pa do sudjelovanja u mirovnim misijama u prekomorskim područjima.
Do 2010. mornarica će smanjiti broj svojih pripadnika na 19 000, koji će biti podijeljeni u ineterventne, stabilizacijske te snage za potporu, isto kao i druge dvije grane. Trenutačnih pet flotila će se preustrojiti u dvije veće flotile koje će moći bolje odgovoriti izazovima.
Najosjetljivije je pitanje nabave opreme, odnosno novih plovnih jedinica. Trenutačno se u tijeku program nabave 3 nove fregate F-124, četiri nove podmornice U212A (opremljene naprednim pogonskim sustavom gorivih ćelija) te pet korveta K 130. Svi programi kasne u odnosu na izvorne planove opremanja.
Planira se i zamjena postojećih 8 fregata F122 novom fregatom F125 ali sa samo četiri jedinice. Past će i broj podmornica. Sadašnjih 12 tipa U206A koje se uskoro povlače iz službe zamijenit će 4 nove U212A, koje će biti operativne do kraja 2006. Planirana druga serija od 4 podmornice kako sad stvari stoje srezana je na samo dvije podmornice, uz ulazak u službu najranije 2012.
Planirana je izgradnja 15 korveta K 130. Naručena je prva serija od pet jedinica, postoje planovi i o drugoj seriji no plan o 15 jedinica više se ne smatra ostvarivim. Otkazani su, bar zasad, i planovi o integriranju izvidničkih bespilotnih letjelica na korvete K 130. Zaključeno je kako sadašnji kapaciteti bespilotnih platformi baziranih na kopnu a opremljenih senzorima prilagođenim djelovanju iznad mora sasvim zadovoljavajuće obavljaju predviđene zadaće.
Takvo je rješenje u svakom slučaju na tragu stvaranja združenih fleksibilnih snaga koje dijele iste zadaće i iste resurse u skladu s trenutačnim potrebama.
Odustalo se i od izgradnje dva višenamjenska desantna broda jer je prioritet (i sredstva) dan nabavi transportnih aviona A400M zbog procjene kako je sposobnost zračnog strategijskog transporta u ovom času važnija od sposobnosti pomorskog strategijskog transporta. Zbog toga se razrađuju planovi nadomještanja sposobnosti pomorskog transporta na savezničkoj razini te moguća uporaba komercijalnih pomorskih kapaciteta. Mogućnost unajmljivanja komercijalnih brodova za vojne potrebe nije ništa novo i mnoge mornarice u Europi sklone su takvim rješenjima zbog brzine i jednostavnosti.
Jedna od novijih akvizicija mornarice je zamjena pomorskih ophodnih aviona Atlantic 1 avionima P-3C Orion. Nabavljeno je ukupno osam rabljenih Oriona od Nizozemske za 295 milijuna eura. Avioni će biti primljeni u službu između sudenog 2005. i ožujka 2006.
Na kraju možemo zaključiti kako sve reforme koje prolazi njemačka vojska nisu nimalo posebne, njima su, svaka na svoj način, izložene sve europske vojske. Kao i kod svih drugih država cilj tih reformi je prilagoditi vojsku novim okolnostima i osposobiti je za suočavanje s novim sigurnosnim izazovima. Stvaranje novog obrambenog sustava, učinkovitog u novim okolnostima i financijski prihvatljivog, nije lagano ni jednostavno te zahtijeva mnoge rezove. Rezovi nisu samo financijski nego i doktrinarni, tehnološki, a često i mentalni. Ali bez tih rezova nemoguće je postići zacrtani cilj – stvoriti modernu vojsku za 21. stoljeće.
Igor SKENDEROVIĆ