Dok narasle međunarodne obveze Italije i prijelaz na potpuno profesionalnu vojsku zatijevaju sve više novca proračunska ograničenja su zapreka uspješnom funkcioniranju obrambenog sustava

Unatoč proračunskim ograničenjima Italija trenutačno u raznim misijama u inozemstvu ima raspoređeno oko 9000 ljudi. Riječ je o petnaestak raznih država u kojima talijanski vojnici pomažu održati mir i stabilnost, a njihov je doprinos među najvećima u Europi. Uz to, od 1. siječnja 2005. talijanska će vojska biti potpuno profesionalna, posljednji ročnici moraju biti otpušteni tijekom prosinca 2004. Profesionalizacija znači i dodatni rast troškova za osoblje, jer će sve poslove obavljati mnogo skuplji profesionalci, dok se dosad bar dio (uglavnom neopasnih i jednostavnijih) zadaća povjeravao jeftinijim novacima.
Proračun za obranu u užem smislu (odnosi se samo na OS, bez troškova Karabinjera) iznosi 14,5 milijardi eura. U apsolutnom je iznosu minimalno veći u odnosu na prošlu godinu, no u realnom je iznosu ipak nešto manji. Što je još važnije, obrambeni proračun kao udio u BDP-u je u padu već treću godinu zaredom. Sve je to rezultiralo porastom troškova za osoblje što se kompenzira smanjenjem izdvajanja za nabavke i modernizaciju. Prema nekim podacima troškovi za osoblje su prešli 50% proračuna dok su troškovi opremanja pali na malo više od 20%, što je, dugoročno gledano, i najozbiljniji problem jer se usporava nužna tehnička modernizacija.
Prelazak na potpuno profesionalnu vojsku znači i neminovni pad u broju vojnika. Tako bi 2005. vojska ukupno brojila 202 000 vojnika, dok ih je 2001. bilo 250 600. Planiran je i daljnji pad, na 190 000 vojnika. Javlja se i problem s kojim se suočavaju sve vojske u visokorazvijenim državama, naime sve je teže u službi zadržati visokoobrazovane specijaliste, jer im civilni sektor nudi veća primanja i udobniji život. No, za očekivati je probleme pri prelasku na novi sustav popune oružanih snaga i trebat će neko vrijeme dok se ti problemi ne prevladaju, ali treba napomenuti kako se sa sličnim problemima suočavaju mnoge države koje imaju profesionalnu vojsku.
Od postrojbi koje su raspoređene izvan Italije oko 3000 vojnika je u Iraku, u pokrajini (muhazafah) Dhi Qar i kako sada stvari stoje i dalje će ostati tamo. Osim njih, Italija ima jednu bojnu u Afganistanu u sastavu ISAF-a, oko 2800 vojnika je raspoređeno na Kosovu, dok je u BiH raspoređena jedna bojna.
Talijanske postrojbe također sudjeluju u sastavu NATO Response Forces, NATO-ovih snaga za brzo djelovanje, a vode se i razgovori o talijanskom doprinosu uspostavi EU-ovih snaga za brzo djelovanje. Spominje se moguće sudjelovanje 1500 talijanskih vojnika.

Združeno djelovanje
Novi izazovi zahtijevaju i novi pristup pa operativno-planski dio Združenog stožera talijanske vojske razvija novi planski ciklus, 15-godišnji planski dokument nazvan “plava knjiga obrane” koja će se prilagođavati i revidirati svake dvije godine kako bi se što fleksibilnije prilagodilo okolnostima koje se mijenjaju. Jedna od većih promjena, predviđena za 2004., jest uvođenje združenog upravljanja nad investicijskim resursima.
Tako je sad planiranje više orijentirano prema zadovoljavanju postavljenih zahtjeva, razvojem za to potrebnih sposobnosti. Tražene sposobnosti uključuju C4ISTAR kapacitete, mogućnost brzog razmještaja postrojbi, mogućnost zaštite postrojbi te specijalne snage zbog njihove pogodnosti za djelovanje u međunarodnim misijama.
Nekoliko združenih mjera se počelo provoditi. S radom je počelo Združeno operativno zapovjedništvo (COI – Comando Operativo di vertice Interforze) sa sjedištem u Rimu koje motri međunarodnu situaciju, planira moguće buduće razmještaje te upravlja svim nacionalnim aspektima misija u kojima sudjeluje talijanska vojska. Zapovjedništvo je ponuđeno i EU-u kao moguće europsko operativno zapovjedništvo za međunarodne misije. Osim međunarodne uloge COI ima i važnu ulogu u sustavu domovinske sigurnosti, jer djeluje kao link između obrambenog sektora i drugih odgovornih nacionalnih tijela. Posebice se to odnosi na područja protuterorističke borbe i djelovanja u slučaju nuklearno-kemijsko-biološke opasnosti. Procedure se neprestano usavršavaju te se planiraju i provode vježbe raznih državnih tijela koja su odgovorna na bilo koji način za ta područja.

Oprema
Kako bi osigurali stalnu i kvalitetnu vezu između COI-a i zapovjedništava misija izvan Italije, odlučeno je da se to ostvari zajedničkim francusko-britansko-talijanskim satelitskim programom SICRAL. Riječ je o skupini komunikacijskih satelita koji rade u super i ultravisokom frekvencijskom području. Uporaba satelita SICRAL je ugovorena za razdoblje od 2005. do 2019. za cijenu od 540 milijuna eura. Za izvidničke zadaće strategijske razine oslanjat će se na satelite Cosmo-Skymed. Cosmo-Skymed je program koji predviđa uporabu izvidničkih satelita za razne nemjene, uključujući i vojno-obrambene. Cosmo je kratica za Constellation of small Satellites for Mediterranean basin Observation. Kao što mu ime govori predviđen je za pokrivanje Sredozemlja ali će u kasnijoj fazi omogućiti i motrenje drugih regija. Uporabljeni su optički i radarski senzori pa su dobiveni podaci vrlo uporabljivi zbog multispektralnog režima rada. Taktičko izviđanje obavljati će se bespilotnim letjelicama Predator.
Kombinacija boljeg planiranja, bolje osmišljenog i provedenog razmještaja te dostupnost transportnih kapaciteta identificirani su kao uvjeti poboljšanja talijanskih sposobnosti razmještaja snaga u misije izvan zemlje. Među krupna poboljšanja svakako spada nabava 22 nova transportna aviona C-130J te uzimanje u lizing dodatnih zračnih i pomorskih transportnih kapaciteta.
Planira se i ustroj još jednog združenog zapovjedništva – COFS (Comando Operativo Forze Speciali) u kojem bi se okupile specijalne postrojbe talijanske vojske. COFS bi bio izravno podređen načelniku Združenog stožera te usko operativno povezan s COI-jem kako bi se unaprijedilo zapovijedanje specijalnim snagama. COFS bi status inicijalne operativne sposobnosti trebao postići do kraja 2004., a punu operativnu sposobnost do 2006. U novo zapovjedništvo bi trebale ući 9. padobranska jurišna pukovnija “Col Moschin” iz KoV-a, postrojba mornaričkih komandosa COMSUBIN (COMando SUBacquei e INcursori) iz RM, te novoustrojena postrojba RZ-a za specijalne operacije. COFS mora omogućiti odgovarajuću uporabu tih snaga na strategijskoj i operativnoj razini.

Kopnena vojska
Tijekom 2003. jedna trećina operativnog sastava talijanske kopnene vojske (Esercito) bila je na neki način operativno razmještena. U međunarodnim misijama, izvan Italije, na redovitoj rotaciji bilo je 16 500 vojnika te još 10 000 koji su angažirani za razne sigurnosne zadaće unutar Italije. Talijanski časnici osobito ističu tu sposobnost, usavršenu nakon godina sudjelovanja u raznim međunarodnim mirovnim operacijama, da se pripadnici KoV-a mogu rabiti i za međunarodne sigurnosne i za klasične borbene zadaće, ovisno o potrebi.
Problemi koji se osobito ističu su oni vezani uz nedostatak najmodernije tehnologije te potreba prilagodbi na doktrinarnom polju koje nameću nove tehnologije te novi scenariji uporabe snaga. Problem tehnologije je tu ipak izraženiji, jer za njegovo prevladavanje treba izdvojiti dodatna sredstva, što je u uvjetima stalnog smanjenja sredstava za obranu vrlo teško.
Trenutačno se odvijaju tri projekta; ustrojavanje srednjih brigada, unapređenja postrojbi za prikupljanje podataka te jačanje postrojbi specijaliziranih za međunarodne misije. Cilj je KoV-a imati tri lake brigade, tri srednje brigade i tri teške brigade uz zračnoprijevoznu brigadu te snage za specijalne operacije.
Tranzicija postojećih postrojbi u srednje brigade uglavnom je samo pitanje nabave opreme. Zamišljeno je da srednje brigade budu opremljenje raznim inačicama oklopnog vozila Centauro pogonske konfiguracije 8×8 kao osnovnim sredstvom. Još se razmatra hoće li se pridodati i paljbena potpora u obliku moderne haubice kalibra 155 mm, vjerojatno postavljena na kamionu (moguće je rješenje slično francuskom CAESAR-u). Tvrtka Iveco-Oto Melara radi na nekoliko novih prototipova Centaura. Izvorna inačica je opremljena topom kalibra 105 mm, a planira se i inačica borbenog vozila koje bi nosilo desant od 8 vojnika. Ta bi inačica trebala biti dovršena tijekom 2005., proizvodnja bi se trebala pokrenuti 2006., a 2007. njima bi bila opremljena prva pukovnija.
Ustrojava se i posebna brigada za izviđanje i elektroničko djelovanje. Osim klasičnih sposobnosti, elektroničkog djelovanja, izvidničkih i senzorskih kapaciteta imat će i HUMINT postrojbu. Prema potrebi brigadi će se dodjeljivati i druge postrojbe, npr. specijalne snage, kada se za to ukaže potreba.

U tijeku je i nabava opreme za nadzor na bojištu. Naručene su izvidničke bespilotne letjelice Pointer, očekuje se isporuka bojišničkih radara Thales Ranger te Ericsson Arthur. Za 2005. je planirano dovršenje lakog oklopnog vozila Puma 6×6 opremljenog modernim izvidničkim paketom.
U mirovnim su misijama važne i postrojbe za provedbu raznih zadaća stabilizacije te potpore uspostavi normalnog života i obnovi. Riječ je o raznim vrstama inženjerije, logističkih i medicinskih postrojbi, postrojbi specijaliziranih za NKB zadaće, za razminiranje i slično. Zato se planiraju nabave nove opreme i ulaganje u dodatnu izobrazbu i za njih.
U iduće tri godine KoV planira nabaviti potrebnu dodatnu opremu potrebnu za kvalitetnu izvedbu međunarodnih misija. Ukupno je identificirano 190 stavki od kojih je 120 procijenjeno kritičnima, od osobne opreme, uređaja za noćno gledanje pa do zaštitne opreme i logističkih sustava. Inače, želja KoV-a je mogućnost raspoređivanja 13 000 vojnika istodobno.
U pogledu teške opreme, KoV je u procesu izbora protuoklopnog sustava (POVRS) trećeg naraštaja. Izbor POVRS-a utjecat će i na izbor novog ciljničkog sustava za opremanje borbenih helikoptera A129 Mangusta. Nastojat će se izabrati takav sustav koji će omogućiti istodobnu uporabu već postojećih POVRS TOW (II. generacija) i novog POVRSA III. generacije. Tvrtka Agusta Westland dovršava isporuku 15 borbnih helikoptera A129 inačice G13, a uskoro će započeti isporuku inačice G15 koja može rabiti PZO projektil Stinger.
Za opremanje tri teške brigade trebat će i oko 300 borbenih vozila pješaštva (BVP) Dardo, i to u inačicama mobilnog zapovjednog mjesta, nosača minobacača te ambulantnoj inačici.
Traje i isporuka lakih kotačnih oklopnih vozila Puma 4×4, a do kraja 2004. trebalo bi biti isporučeno 60 predserijskih primjeraka lakog oklopnog višenamjenskog vozila Iveco LMV (Light Multirole Vehicle). Po nekim podacima talijanska vojska planira nabaviti oko 1100 vozila LMV.
Uvode se i novi zapovjedno-nadzorni sustavi, na brigadnoj razini uveden je novi sustav u mobilnoj (paletiziranoj) inačici, opremljen novim komunikacijskim i navigacijskim uređajima. Za 2006. je planiran početak digitalizacije borbenih postrojbi uvođenjem sustava SICCONA na prva oklopna borbena vozila. Prva pješačka pukovnija bi 2007. trebala dobiti novu opremu za tzv. “vojnika budućnosti”. Ta je oprema trenutačno u fazi tehnološkog demonstratora.

Karabinjeri
U međunarodnim operacijama karabinjeri nastupaju kao vojna policija te kao dio međunarodnih specijaliziranih postrojbi. Unutar Italije obavljaju i policijske poslove. Karabinjeri trenutačno izvan Italije imaju raspoređenih 1300 vojnika, većinom u BiH, Iraku i na Kosovu. Provode stalne vježbe s ostalim europskim organizacijama zaduženim za održavanje reda i sigurnosti kako bi se što bolje uigrala integracija za buduće mirovne misije. Od opreme planiraju nabaviti oklopne transportere Puma i višenamjenska oklopna vozila LMV. Njihova uloga unutar Italije je velika jer djeluju na održavanju javnog reda i mira, a zbog terorističkih prijetnji ta će se uloga još povećati.

Ratno zrakoplovstvo
Najveći problemi s kojim se talijansko ratno zrakoplovstvo (Aeronautica Militare Italiana) suočava jesu kašnjenja u nekim vitalnim programima te nedostatak financijskih sredstava za sve planirane programe.
Trenutačni kapaciteti su vrlo ogrničeni jer se Tornado ADV vraća Britancima od kojih je unajmljen, F-104 se povlači iz službe a od Amerikanaca unajmljeni F-16 tek se uhodavaju. Budućnost zrakoplovstva, novi Eurofighter tek se počeo isporučivati i prema sadašnjim planovima operativno sposobna eskadrila bit će spremna 2008. Dotad će se morati oslanjati na F-16 koji su dobili dodatno zaduženje, zaštitu i slovenskog zračnog prostora nakon što je Slovenija postala članica NATO-a.
Eurofighter je budućnost i izvode se pripreme za njegovo što kvalitetnije iskorištavanje. Bit će umrežen u budući nadzorno-zapovjedni sustav talijanskog zrakoplovstva. Doći će i do izmjena u strukturi zrakoplovnog naoružanja. Sadašnja situacija kod projektila zrak-zrak je AIM-9L i AIM-120 AMRAAM, ali se srednjoročno planira kombinacija IRIS-T/AMRAAM, a dugoročno IRIS-T/AMRAAM/Meteor. Za napade na površinske ciljeve rabe se Paveway II i III, IC navođeno streljivo Opher i GPS navođeno streljivo JDAM. Do 2005. trebao bi operativan postati projektil Storm Shadow. Za njegovu će se uporabu modernizirati 18 Tornada.
Jurišni avioni AMX se planiraju zadržati u naoružanju najmanje do 2018., a Tornado do 2028. Oba će aviona u međuvremeu proći opsežan program modernizacije kako bi se mogli nositi s novim zadaćama i novim oružjima. Radi se i na uvođenju C4ISR sustava, pokrenut je program SIGFRIDO koji je utemeljen na ideji standardizacije protokola podataka i slika tijekom cijelog procesa, od prikupljanja do njihove uporabe od krajnjih korisnika. Uspostavlja se centralizirani sustav procesiranja i distribucije svih podataka koji se mogu prikupiti raznim senzorima.
Razmatra se nabava višenamjenske multisenzorske zrakoplovne platforme s ljudskom posadom koja bi preuzela, procjenjuje se, od 60 do 70% svih poslova nadzora, zapovijedanja, prikupljanja i distribucije informacija. Predviđa se kako bi letjelica takvog tipa postala operativna oko 2010. Podupirali bi je razni specijalizirani sustavi skrojeni za specifične zadaće koje višenamjenska platforma ne bi mogla obaviti.

Ratna mornarica
I talijanska ratne mornarica (Marina) je u velikim promjenama. Povlačenje iz službe fregata klase Lupo umanjilo je broj borbenih platformi. Situacija će se popraviti tek planiranim uvođenjem u uporabu novih fregata klase Horizon, predviđenim za 2007.- 2009. S Francuskom se razgovara o mogućoj zajedničkoj izgradnji višenamjenskih fregata FREMM, koje bi, ako sve bude u redu, trebale ulaziti u službu od 2010. Ali sadašnje stanje je da se moraju osloniti na postojeće kapacitete. No, i tu se javljaju problemi jer se postavilo pitanje hoće li se provesti opsežna modernizacija fregata klase Maestrale ili ograničena, a onda tako ušteđena sredstva uložiti u neke važnije programe. U modernizaciju fregata klase Maestrale, tvrde protivnici, nema smisla ulagati mnogo novca jer se prema planu iz službe povlače 2010.
Mirovne misije u posljednjih desetak godina te potreba združenog savezničkog djelovanja u kriznim područjima pokazali su potrebu za nosačima zrakoplova. Jedini nosač talijanske mornarice, Giuseppe Garibaldi, uskoro bi trebao dobiti pojačanje. Naime, u srpnju je u brodogradilištu Fincantieri u mjesu Riva Trigoso porinut novi nosač Cavour, istisnine 27 100 tona, otprilike duplo veći od Garibaldia. Cavour bi trebao ući u službu 2008. te uvelike pojačati kapacitete za združeno djelovanje u mirovnim misijama. Predviđen je za prihvat aviona F-35 u STOVL inačici te mornaričke inačice novog europskog helikoptera NH90. Predviđen je prihvat 12 helikoptera i 8 aviona. Imat će 1210 članova posade, uključujući i 325 pripadnika mornaričkog pješaštva.
Desantna komponenta talijanske mornarice sastoji se od dvije pukovnije mornaričkog pješaštva; San Marco i Carltto. Proširenje desantnih snaga nije predviđeno zbog manjka sredstava, ali se planira modernizacija zapovjedno-nadzornog sustava na desantnim brodovima. Kako bi pojačala desantne snage, mornarica će proučiti iskustva KoV-a u primjeni novih oklopnih vozila, kao što je LMV, pa će vjerojatno doći do jačanja oklopnih kapaciteta marinaca.
Još jedan brod koji bi trebao pridonijeti združenim misijama je Elettra, namjenjena obavještajnim zadaćama. Instalacija elektroničke opreme na Elettru započet će najesen.

Podmorničke snage sad čine podmornice klase Sauro, ali naručene su dvije vrlo moderne podmornice tipa U212. Planira se narudžba i druge serije od dvije podmornice istoga tipa, ali službena odluka još nije donesena. Riječ je o njemačkim podmornicama, a u njihovu će se izgradnju snažno uključiti i talijanska obrambena industrija osiguravajući prijenos najmodernije podmorničarske tehnologije i zapošljavanje domaćih industrijskih kapaciteta.
Problemi s kojima se suočava talijanska vojska jednaki su problemima svih europskih vojski. Bez obzira na to je li riječ o bogatima i manje bogatima, malim ili velikim državama, tendencija je ista: s ograničenim sredstvima učiniti što više. Istodobno, sudjelovanje u mirovnim misijama, osobito izraženo u talijanskom slučaju, dodatno povećava troškove i stvara potrebu za novim sposobnostima. Te se sposobnosti tiču logistike, transporta, složenih C4ISR sustava te osposobljavanja i opremanja postrojbi pogodnih za mirovne misije. Zadovoljavanje novih sposobnosti traži velika financijska ulaganja pa u uvjetima nedostatnih obrambenih proračuna i talijanski planeri moraju računati na štednju te prelijevanje iz manje važnih programa u one važnije. To je kratkoročno rješenje ali dugoročno može onemogućiti razvijanje svih potrebnih obrambenih sposobnosti jer se koncentrira na one urgentne, a zanemaruje neke koje su dugoročno možda i važnije. No, kao što je već spomenuto, to je situacija s kojom se suočavaju zamalo sve europske vojske i nije nikakva specifičnost samo Italije.

Igor SKENDEROVIĆ