RAZGOVOR časnička namjesnica Marijana Simonovska Trajkoska, prva dočasnica Vojnog medicinskog centra Vojske Republike Sjeverne Makedonije: “Žene su se izborile za ravnopravnost i mislim da napreduju puno brže nego prije nekoliko godina. Pripadnice oružanih snaga, koje postaju prve zapovjednice satnija, prve generalice, ”lider žene“ primjer su i ostvaruju put mlađim kolegicama”

Časničku namjesnicu Marijanu Simonovsku Trajkosku, pripadnicu Vojske Republike Sjeverne Makedonije, pamtit će kao prvu ženu iz svojih redova na dužnosti prve dočasnice. Karijeru je započela na vojnoj akademiji, a nastavila je u tadašnjoj vojnoj bolnici u Skoplju. Bila je i pripadnica pješačke bojne Škorpion 2. mehanizirane pješačke brigade u Štipu, kao i pripadnica Združenog operativnog zapovjedništva u Kumanovu, a nakon toga postaje prva dočasnica Vojnog medicinskog centra. U razgovoru za Hrvatski vojnik časnička namjesnica Simonovska Trajkoska govorila je o rodnoj perspektivi, kao i o suradnji s pripadnicima Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Odakle ljubav prema vojnom pozivu?

Ljubav prema vojsci rodila se iz više razloga, a možda je presudilo i vojno okruženje u kojem sam odrasla. Ovaj je poziv ispunjavajući ako istinski voliš što radiš.

Tijekom 2019.  postali ste obučavateljica rodne perspektive. Kad ste se prvi put susreli s tom temom i kako je to utjecalo na daljnji razvoj vaše karijere?

Temom rodne perspektive bavila sam se još prije nego sam postala obučavateljica, a certificirana obučavateljica postajem 2019. godine te sam jedina dočasnica obučavateljica u Vojsci Republike Sjeverne Makedonije. Angažirana sam na obučavanju rodne perspektive po postrojbama Vojske Sjeverne Makedonije i sudjelujem na raznim konferencijama s tom temom.

Često govorimo o rodnoj perspektivi, no što je to točno i kako se postaje obučavatelj rodne perspektive?

Uspješnim završetkom tečaja GToT (obuka obučavatelja rodne perspektive) postaje se obučavatelj rodne perspektive, a provodi ga RACVIAC sa sjedištem u Rakitju. Iako traje samo dva tjedna, intenzivan je i traži svakodnevan kontinuirani rad. Kad govorimo o rodnoj perspektivi, najvažnije je da se ona ne tiče isključivo žena. Odnosi se i na prava muškaraca, žena, dječaka i djevojčica te raspoznaje kako sukob utječe na njih na osnovi njihova spola.

Na kojim ste sve aktivnostima sudjelovali vezano za rodnu perspektivu? Što je rodna ravnopravnost i što ona podrazumijeva u vojnom sustavu?

Brojne su aktivnosti na kojima sam sudjelovala, no istaknula bih UN Women Belgrade Security Forum, konferenciju u Beogradu, gdje sam izlagala o uključivanju žena u mirovne misije. Na primjerima pripadnica oružanih snaga koje su sudjelovale u mirovnim misijama i operacijama pokazala sam važnost sudjelovanja žena u njima. Istaknula sam kako je najvažnije uključivanje pripadnica oružanih snaga u mirovne misije i operacije kako bi se pridonijelo reformi sigurnosnog sektora u potpunosti jer smo ravnopravne s muškim kolegama. Uslijedila je zanimljiva rasprava na kojoj su bili sudionici iz raznih zemalja. U vojnom sustavu rodna ravnopravnost podrazumijeva jednaku zastupljenost na rukovodećim pozicijama. Pripadnice oružanih snaga sposobne su obnašati dužnost zapovjednica, prvih dočasnica, pa čak, što je i slučaj u mojoj zemlji, biti ministrica obrane i pobočnica predsjednika.

Smatrate li da je ženama teže napredovati u vojsci nego muškarcima?

Smatram da je bilo tako do unatrag nekoliko godina. No, danas su se žene izborile za ravnopravnost i mislim da napreduju puno brže nego prije nekoliko godina. Pripadnice oružanih snaga, koje postaju prve zapovjednice satnija, prve generalice, ”lider žene“ primjer su mlađim kolegicama i ostvaruju im put.

Kakav je status žena u vojsci danas, a kakav je bio na početku vaše dočasničke karijere?

Svaka vojnikinja, dočasnica i časnica mora biti poštena, humana i držati se svojih principa i postavljenih standarda. Na vlastitom primjeru mogu reći da mi nije bilo teško postati dočasnica, ali trebala sam se puno dokazivati da sam jednako sposobna kao muški kolege. Žene se često percipira kao slabiji spol i dužnosti se ne dodjeljuju ravnopravno, ali sad vidim da to više nije tako i da se dužnosti dodjeljuju prema zaslugama. Stereotipe prema ženama u vojsci više imaju civili, dok su nas naši kolege jako dobro prihvatili.

Kako je u Vojsci Republike Sjeverne Makedonije integrirana rodna perspektiva? Gdje se vojnici, dočasnici i časnici prvi put upoznaju s ovom temom? Surađujete li s drugim resorima u tom pogledu?

Ministarstvo obrane jako je dobro integriralo rodnu perspektivu u našu vojsku. To se može vidjeti već na web-stranici našeg ministarstva gdje se na smjernicama za pristupanje u našu vojsku ističe rodna ravnopravnost. Putem funkcionalne obuke pripadnici naše vojske već na temeljnoj obuci upoznaju rodnu perspektivu, a mobilni obučni timovi provode funkcionalnu obuku po postrojbama.

Što je zajedničko makedonskim i hrvatskim dočasnicama?

Slobodno mogu reći da se žene u oružanim snagama i vojskama povežu i međusobna su potpora. Dokaz je tome moj odnos s kolegicom s Visoke dočasničke izobrazbe, stožernom narednicom Sanjom Sontor. Kad sam došla u Zagreb na izobrazbu, ona mi je pružila svu potrebnu pomoć, postale smo odlične prijateljice.

Jeste li u svojoj karijeri imali prilike surađivati s pripadnicima OSRH i kako biste ocijenili tu suradnju?

Prvi sam put surađivala s pripadnicima Hrvatske vojske u misiji ISAF prije deset godina. Suradnja je bila odlična. Kad me pitate koja je prva asocijacija na hrvatske vojnike, to je da su pristupačni i prijateljski raspoloženi. Pozitivno mišljenje učvršćuju mi kolegice i kolege s Visoke dočasničke izobrazbe. Također, u iznimno pozitivnom sjećanju ostat će mi kolegica s obuke obučavatelja rodne perspektive koja me upoznala s Hrvatskom i usadila mi ljubav prema vašoj domovini. Hrvatsku smatram drugim domom i veselim se što će i moja obitelj uskoro upoznati ljepote Hrvatske.

Što po vašem mišljenju motivira mlade djevojke da odaberu vojni poziv?

Mlade djevojke vojni poziv vide kao izazov i mislim da ih pokreće upravo ta želja da dokažu da su jednako sposobne kao i muškarci, odnosno da su sposobne opstati u svijetu koji se do nedavno smatrao isključivo muškim, a sama vidim da su i više nego sposobne. To je, među ostalim, i jedan od razloga zašto sam i ja prihvatila taj izazov.

Razgovarala: Jelena Dedaković

Foto: Jelena Dedaković / privatna arhiva