Činjenica da je oklopno vozilo ili tenk koji može dostići vrijednost i do nekoliko milijuna dolara, moguće zaustaviti, ošteti ili uništiti bacačem vrijednim svega 500 USD, koliko košta RPG 29 prema podacima ruske tvrtke Rosoboronexport, i više je nego dovoljan razlog da se tom oružju posveti posebna pozornost

Najslavnije oružje za protuoklopnu borbu nesumnjivo je američka Bazooka, koje se do ne tako davno nalazilo u naoružanju pješačkih postrojbi vojski diljem svijeta.
Danas svojstva tog oružja i streljiva kojim se koristi nisu dostatna za djelovanje po suvremenim oklopnim sredstvima.Na načelu Bazooke razvijena su brojna oružja u mnogim zemljama.  Ručni raketni bacači su u mogućnosti djelovati osim po oklopnim sredstvima i po utvrđenim objektima, bunkerima i ostalim točkastim ciljevima. Učinkovita su na udaljenostima do otprilike 500m, ovisno o modelu i proizvođaču, što ih čini iznimno pogodnima za uporabu u uličnim borbama u urbanim sredinama. U trendu s razvojem oklopnih vozila i tenkova, te povećanjem njihove zaštite, razvijaju se i sredstva za protuoklopnu borbu. U naoružanju svih vojski svijeta sredstvima za protuoklopnu borbu posvećuje se osobita pozornost, kao i obuci ljudi koji rukuju tim sredstvima. Ručni raketni bacači nalaze primjenu u pješačkim postrojbama, kao i u postrojbama za specijalna djelovanja. U ovom tekstu bit će predstavljeno više modela raznih proizvođača tih sredstava koji su najzastupljeniji na tržištu, a trenutačno su u uporabi ili se uvode u uporabu u neke vojske. Primarno će biti promatrana svojstva i obilježja ručnih raketnih bacača treće generacije, i to njihove mogućnosti uporabe, dok samim tehničkim detaljima neće biti posvećena osobita pozornost.

SMAW

Za potrebe američke vojske početkom 80-ih godina pod projektnim nazivom SMAW (Shoulder – Launched Multipupose Assault Weapon MK 153) razvijen je ručni bacač istoimenog naziva. SMAW je primarno namijenjen za djelovanje po oklopnim sredstvima, a sekundarno po bunkerima, utvrđenim objektima i ostalim vozilima.
Pri konstruiranju SMAW-a osobita pozornost posvećena je uporabi lakih materijala.
Tako je 1,37 m duga cijev izrađena iz stakleno-plastične mase (fieberglasa), te napunjen bacač teži samo 13,39 kg.
Male ciljeve dimenzija 1×2 m s uspjehom pogađa na daljinama do 250 m, a tenkove i oklopna vozila na daljinama do 500 m. Rabi sljedeće streljivo :
HEEA (High Explosive Anti Armor), koje je učinkovito protiv tenkova sa suvremenim oklopom.
HEDP (High Explosive Dual Prupose), koje je visoko učinkovito protiv bunkera, utvrđenih objekata i lako oklopljenih vozila.
Cijena po komadu ovog sustava, koji je vojska SAD-a uspješno rabila u operaciji Pustinjska oluja je otprilike 13 000 USD.
Proizvođač tog sustava TDS (Talley Defense System) iz mjesta Mesa u Arizoni razvio je za potrebe američke vojske inačicu pod nazivom SMAW-D, što je američka verzija njemačkog Bunkerfausta. Namijenjen je za djelovanje po bunkerima, utvrđenim objektima i lakim vozilima.
Radi se o vrlo kompaktnom sustavu teškom oko 8 kg i dužine jednog metra.
Uspješan je na daljinama od 15 do 500 metara i može probiti betonsku prepreku širine jednog metra.
SMAW-D je uveden u uporabu 1998. godine u marinski korpus vojske SAD-a.
SMAW-D predstavljen je na sajmu naoružanja i vojne opreme Eurosatory 2000 u Parizu.

AT-4

Švedski proizvođač Celsius (nekadašnji Bofors) pod nazivom AT4 konstruirao je vrlo kompaktno sredstvo, koje je zbog svoje male težine od samo 6,7 kg pogodno za uporabu u postrojbama za specijalna djelovanja, kao što su padobranske postrojbe i ostale specijalne postrojbe. Sustav je otporan na prašinu i vodu.
Kalibar tog sustava je 84 mm, a cijev je dužine 1,2 m, dok mu je domet od 30 do 300 m.
Može se uspješno rabiti i noću, te je u tu svrhu opremljen noćnim ciljnikom.
Temperaturni raspon u kojem oružje besprijekorno radi kreće se od -40 do + 60 stupnjeva Celsiusa.
Projektil kojim je opremljen AT 4 leti brzinom od 285 m u sekundi, te omogućava djelovanje i po visoko pokretljivim ciljevima. Projektil koji je dug 46 cm i težak 1,8 kg može probiti oklop debljine 400 mm. U inačici AT4 E1 probojnost projektila je 610 mm.
Proizvođač tvrdi da je lakom prijenosnom protuoklopnom oružju pješaštva i streljivu koje se koristi, moguće povećavati učinkovitost njegovim daljnjim razvojem.
Nakon ispaljenja projektila zamjenjuje se kontejner u kojem je bio smješten. Kontejner nije za višekratnu uporabu.
U vojsku SAD-a ovaj sustav uveden je pod nazivom M136 AT4 kao zamjenu za LAW M72 (Light Anti – Tank Weapon).
Uspješno ga je u operaciji Pustinjska oluja protiv Iraka rabila američka vojska. Do sada je proizvedeno oko 50 000 ručnih raketnih bacača AT4, kojima se koriste u Švedskoj, Norveškoj, Danskoj i SAD-u.

MPIM/SRAW Predator

(Multipurpose Individual Munition/Short Range Assault Weapon)
Radi reduciranja mnoštva modela protuoklopnih sustava i time snižavanja troškova opremanja i održavanja, vojska SAD-a naručila je razvoj novog sustava pod nazivom Predator.
Ovaj sustav je razvila američka tvrtka Lockheed Martin pod istoimenim kodnim nazivom Predator.
Riječ je o 8 kg teškom bacaču koji je razvijen za potrebe američkog marinskog korpusa i kopnene vojske.
Domet sustava je otprilike 600 m i može se ispaljivati iz zatvorenih prostorija, što mu omogućava primjenu i u naseljenim gradskim područjima.
Najveća odlika sustava je što napada tenk ili oklopno vozilo na njegovom najosjetljivijem mjestu – odozgo prema dolje. Ako se radi o bunkeru ili utvrđenom objektu, projektil cilj napada izravno, što može odabrati sam operator. Koristi se sustav navođenja popularno nazvanog “fire and forget”, to jest “ispali i zaboravi”.
Ako uzmemo u obzir da je vjerojatnost pogađanja cilja 87% može se zaključiti da se radi o vrlo učinkovitom sustavu za protuoklopnu borbu.
Glede troškova, tijelo projektila konstruirano je vrlo povoljno, jer ne sadrži vrlo skupe upravljačke sklopove.
Ciljnička naprava sustava je čvrsto postavljena na bacač, a na raspolaganju je i noćni ciljnik pod nazivom AN/PVS-4 ili AN/PAS -13.
Sustav obilježava vrlo niska cijena, jednostavno rukovanje i visoka učinkovitost na cilju.
Prvi ugovor s proizvođačem o isporuci 330 komada tog sustava za potrebe marinskog korpusa vojske SAD-a sklopljen je u veljači 2002 godine.
SAD ima namjeru za svoje potrebe naručiti oko 25 000 komada sustava Predator.
Cijenom vrlo povoljan Predator ima na tržištu vrlo dobre izglede, a proizvođaču sustava, tvrtki Lockheed Martin zanimljiva su i potencijalna tržišta Azije i istočne Europe.

Panzerfaust 3

Kao rezultat nastojanja da se proizvede ručno protuoklopno oružje koje se može učinkovito rabiti u borbi sa suvremenim oklopnim sredstvima, tvrtka Dynamit Nobel razvila je i predala na uporabu njemačkoj vojsci treću generaciju Panzerfausta, Panzerfaust 3.
U skladu sa zahtjevima suvremenog bojišta, koje često uključuje i urbane sredine,iznimno je učinkovit i protiv utvrđenih objekata, bunkera i sličnih ciljeva.
Tako je uz standardnu bojnu glavu projektila, koji je učinkovit protiv suvremenih oklopnih sredstava i probija oklop debljine 700 mm, stavljen na raspolaganje i projektil namijenjen za uništavanje bunkera (Bunkerfaust). Pripravan za uporabu, Panzerfaust 3 teži samo 12,9 kg, od čega 3,9 kg otpada na projektil. Višekratno uporabljiv uređaj za ispaljivanje teži samo 2,3 kg. Panzerfaust 3 sa samo 1,2 m dužine i navedenom težinom vrlo je kompaktan sustav. Konstruiran je tako da omogućava vojniku lak prijenos.
Može se uspješno rabiti u temperaturnom rasponu od – 35 do 63 stupnja celzijusa.
Panzerfaust 3 moguće je uspješno rabiti i noću, za što je prikladno opremljen.
Može uspješno pogađati nepokretne ciljeve na daljinama do 400 m, a pokretne ciljeve do 300 m.
Početna brzina rakete je otprilike 160 m/s, a kada se uključi putni motor dostiže brzinu od otprilike 250 m/s.
S tim letnim karakteristikama do cilja udaljenog otprilike 300 m projektilu je potrebno samo tri sekunde, što omogućava strijelcu pravodobno reagiranje na novopojavljene pokretne i nepokretne ciljeve. Mogućnost ispaljivanja s male udaljenosti od cilja, od otprilike 20 m, te mogućnost djelovanja iz zatvorenog prostora, čini to oružje vrlo prikladnim za uporabu u urbanim sredinama.

RPG-29 Vampir

RPG 29 Vampir je treća generacija RPG-a i napredna je inačica popularnog raketnog bacača RPG -7.
Težina lansera od 5 kg i rakete od 7 kg čine sustav mobilnim i vrlo lakim za uporabu. Bojna glava od 105 mm konstruirana je za probijanje 750 mm kompozitnog oklopa iza reaktivnog oklopa. Efektivan domet sustava je 500 m, a u mogućnosti je probiti metar i pol široku betonsku utvrdu. Da se radi o suvremenom oružju velike probojnosti, moglo se vidjeti u aktualnom sukobu u Iraku, gdje su irački pobunjenici naoružani tim sredstvima bili realna prijetnja američkim 69 tona teškim tenkovima Abrams M1A2, koji su se do pojave tog oružja bez opasnosti mogli kretati bojištem. S povoljnom cijenom RPG-29 od oko 500 USD po komadu i cijenom rakete od 300 USD po komadu sustav je vrlo konkurentan sličnim sustavima treće generacije ostalih proizvođača.

Zaključak

Činjenica da je oklopno vozilo ili tenk koji može dostići vrijednost i do nekoliko milijuna dolara, moguće zaustaviti, ošteti ili uništiti bacačem vrijednim svega 500 USD, koliko košta RPG 29 prema podacima ruske tvrtke Rosoboronexport, i više je nego dovoljan razlog da se tom oružju posveti posebna pozornost.
K tome, ručni raketni bacači, kao i ostali protuoklopni sustavi većeg dometa, ne rabe se samo u borbi protiv oklopnih sredstva, već se koriste i za uništavanje utvrđenih objekata, bunkera, pa i žive sile. To su pokazala iskustva iz Domovinskog rata, kao i iskustva s bojišta u nedavnim sukobima u Čečeniji, Afganistanu i Iraku.
Cijena tih sustava je relativno niska u odnosu na njihove mogućnosti, mogućnosti uporabe na bojištu, kao i vrlo laku obuku poslužitelja tih sustava, učinila su ta sredstva nezaobilaznim dijelom svake suvremene vojske. Navedene osobine i mogućnosti ručnih raketnih bacača i više su nego dovoljne da se opremanju postrojbi ovim sustavima posveti posebna pozornost.

Dane MEMEDI