Supacat Jackal nova je vrsta izvidničkog vozila, razvijena da bi zadovoljio nove zahtjeve djelovanja na teškim afganistanskim terenima

Laka izvidnička vozila namijenjena dubokim prodorima u neprijateljsku pozadinu u pravilu su slabo zaštićena, ali zato jako pokretna. No, nove doktrine njihove uporabe, zajedno s novorazvijenim tehnologijama, omogućavaju stvaranje izvidničkih vozila koja će zadržati dobru pokretljivost te istodobno posadi pružati barem minimalnu oklopnu zaštitu.

Donedavno su patrolna vozila za velike udaljenosti (long range patrol vehicles – LRPV), najvećim dijelom namijenjena uporabi u specijalnim postrojbama, uglavnom rabila istu premisu gradnje kao i izvidnička vozila razvijena za britanske Long Range Desert Group postrojbe – preteče slavnog Special Ari Service, poznatijeg pod kraticom SAS. Slavu su ova vozila stekla u nepreglednim prostranstvima Sahare, gdje su britanskim snagama omogućavala duboke prodore u pozadinu i napade na osjetljiva njemačka uzletišta.

U to vrijeme uvedeno je pravilo da se kao osnova za LRPV-e uporabi već razvijeno komercijalno terensko vozilo, koje se “ogoli do kosti” te se prilagodi novoj uporabi. Osim smanjene mase, povećanja spremnika za gorivo, postavljanja pričuvnih dijelova i posebice guma, spremnika za hranu i vodu, radiostanica, najveća izmjena je bila ugradnja (uglavnom lakog) naoružanja. Tako prerađena i opremljena vozila služila su za duboke prodore u neprijateljsku pozadinu, često i preko terena po kojima niti jedno drugo vozilo ne bi moglo preći. Osnova taktike bila je neprimjećeno prići cilju, brzo udariti, i još brže pobjeći. Zbog taktike izbjegavanja kontakta s neprijateljem po svaku cijenu, a zbog potreba što bolje prohodnosti i opće pokretljivosti, LRPV-i u pravilu nisu imali oklopnu zaštitu. Naime, svaki dodatni kilogram oklopa smanjivao bi i mogućnosti prohodnosti preko teških terena, ali i polumjer djelovanja.

Takva je taktika uporabe ostala nepromijenjena sve do danas. Tako je neimenovani britanski časnik, koji se nedavno vratio iz Afganistana, ustvrdio da “ako su vam neprijatelji otkrili vozila onda ste nešto napravili jako krivo. U tom slučaju jedino vam preostaje da uporabite sve raspoloživo oružje kako bi ih natjerali da se sklone i tako dobili priliku za brzi uzmak.”

Međutim, dosadašnja su borbena iskustva dokazala i da se LRPV-i mogu učinkovito rabiti i kao platforme za brze i iznenadne udare na “mekane” ciljeve. Usprkos tome ostaje činjenica da su namjenski projektirani kao prijevozna sredstva, a ne borbena vozila, namijenjena za prikriveni prijevoz specijalaca na velike udaljenosti. Iako se na tržištu može naći velik broj LRPV-a, najomiljenije osnove za njihov razvoj donedavno su bili Jeepovi, Land roveri i Toyotini Land Cruiseri.

Tako je bilo donedavno. Međutim, najnovija iskustva, posebice iz Afganistana, potakla su razvoj nove klase LRPV vozila. Pritom treba zadovoljiti tri glavna zahtjeva. Prvi je, naravno, mogućnosti dugotrajnog kretanja po specifičnim afganistanskim putovima (teško da ih se može nazvati cestama) te mogućnost kretanja preko mekanog pijeska, preko visokih planina, kamenitog područja i općenito teško prohodnog terena. Povrh toga protivnik ima lako pokretne snage koje su srođene s terenom. Kao što su osamdesetih godina prošlog
stoljeća otkrile sovjetske trupe, a što ponovno otkrivaju savezničke snage, tradicionalna oklopljena borbena vozila u Afganisanu imaju ograničene mogućnosti kretanja izvan cesta, a na njima su jako osjetljiva na iznenadne napade. Osim što se mogu rabiti za zaštitu opskrbnih putova, njihova mogućnost borbene uporabe je jako ograničena. Za otkrivanje, praćenja i napade na pripadnike Talibana i Al-Kaide znatno su pogodniji LRPV-i. Zapravo su u mnogim slučajevima i jedina vozila koja su dovoljno brza na teškim terenima da se mogu približiti neprijatelju.

Iako je pretežno brdovita država u Afganistanu ima jako malo šuma koje bi pružale mogućnost prikrivanja i maskiranja. Iako se na prvi pogled čini da brda pružaju mogućnosti prikrivanja uvijek postoji više brdo, ili planinski vrh, s kojeg se vidi dalje. Uz to barem pola godine to je područje suho te teška vozila dižu tone prašine, koja se vidi s velike udaljenosti. Ne treba smetnuti s uma da protivnik uglavnom djeluje pješice, ili također rabi civilna terenska vozila, te kad se to poveže s boljim poznavanjem terena, njegove su mogućnosti iznenadnog djelovanja često znatno veće. U takvim uvjetima učinkovitost LRPV-a je znatno manja.

Na kraju, iako je opasnost od eksplozivnih naprava postavljenih uz glavne ceste znatno smanjena, Afganistan je prenatrpan minama koje su ostale još iz doba sovjetske okupacije. Dobar dio tih mina zakopane još uvijek čekaju žrtve. U takvim uvjetima svaki LRPV treba imati barem osnovnu protuminsku zaštitu kao zaštitu i od mina iznenađenja i od prututenkovskih mina.

Neposredne posljedice ovih zahtjeva su ukidanje “demokratničnosti” pri odabiru vozila koja će poslužiti za razvoj LRPV-a, čime se njihov odabir približava načinu odabira vozila za “obične” snage. Novi, specijalno građeni LRPV-i pružaju nove mogućnosti djelovanja, kao što je ofenzivnije patroliranje, te borbeno djelovanje u najudaljenijim Afganistanskim područjima.

Na području razvoja specijalizranih LRPV-a najdalje su otišle britanske tvrtke, posebno tvrtka Supacat i njezin Jackal. Iako je Jackal prvotno razvijen za potrebe SAS-a, njegove odlične odlike potakle su narudžbe i za britansku vojsku. Tvrtka Supacat je mala, donedavno slabo poznata tvrtka, smještena u Honitonu, koja se bavila razvojem i maloserijskom proizvodnjom specijaliziranih terenskih vozila, između ostalih i amfibija. Široj su javnosti poznati tek nakon što su napravili terensko vozilo Jackal. Nakon što su ga u borbi testirali britanski specijalci, Jackal je postigao izvozni uspjeh te se rabi u australskoj, danskoj i američkoj vojsci. Australske su specijalne snage Jackalom već zamijenile sve svoje Land Rovere, koje su imale u uporabi duže od pedeset godina.

Kao osnova za Supacatov Jackal poslužila je šasija HTM (High Mobility Truck) 400, sa zračnim ovjesom i neobičnim smještajem motora u sredini vozila. HTM 400 Supacat proizvodi po licenci američkog Lockheed Martina. Trenutno je najveći problem Supacata ograničene proizvodne mogućnosti koje dozvoljavaju da se tjedno isporuči samo jedan Jackal. Nakon što su se narudžbe povećale, a sve su u pravilu bile sa zahtjevom žurne isporuke, Supacat je za proizvodnju dodatnih vozila angažirao tvrtku Babcock Land Systems. Smještena u starim pogonima Devonport Management Ltd u Plymouthu, Babcock je zaposlio sto radnika samo na sklapanju Jackala. Zbog relativno neiskusnih radnika prva je godina iskorištena za njihovo uvježbavanje i izradu radnih naputaka. Usprkos tome krajem 2008. postignuta je proizvodnja od jednog vozila dnevno, na veliko zadovoljstvo Supacata i Lockheed Martina koji na svako dovršeno vozilo u Bobcocku dobivaju tantijeme.

Podrijetlo dizajna
Krojeni dizajna Jackala sežu sve do programa razvoja specijalnih vozila s kraja devedesetih godina prošlog stoljeća. Supacat je tada namjeravao napraviti terensko vozilo velike nosivosti, velike autonomije i odličnih terenskih mogućnosti, a koje bi se moglo smjestiti u transportni helikopter CH-47 Chinook. A to je značilo poštivati ograničenja u visini, širini i masi vozila.

Supacatov pristup je donio novo rješenje sa vozačem i jednim članom posade u prednji dio vozila, ispred prednje osovine. Dizajn se zasnivao na iskustvima stečenim s vozilom Cat 6×6. Smještaj vozača ispred prednje osovine donio je mnoge pogodnosti, prije svega odličnu preglednost terena neposredno ispred vozila. Kad morate voziti po teškom terenu odlična vidljivost ispred i bočno od vas značajna je prednost. Umjesto uobičajenog smještaja motora u prednji dio vozila, iznad prednje osovine, premješten je u središnji dio vozila. Za pogon je odabran Cummins dizelski motor zapremine 5,9 litara. Usprkos tako velikoj zapremini snaga motora je 185 KS. Zato ima odličan okretni motor i veliku pouzdanost. Središnje smješten motor donio je i znatno bolju raspodjelu masa na osovine, naravno, kod praznog vozila. S druge strane velik motor zahtijeva i značajnu količinu prostora, a to je pak utjecalo na raspored smještaja preostalih članova posade i teretnog prostora.

Osim toga, vozač i suvozač originalno su sjedili iznad prednje osovine, neposredno iznad kotača. Zbog toga je visina kabine, ili bolje rečeno prostora za vozača i suputnika, postala ograničenje za dostupnu visinu u teretnom prostoru Chinooka. Zbog toga je prostor za vozača i suvozača pomaknut ispred prednje osovine. Iako se na taj način riješio problem prevelike visine vozila, otvorio se novi – kako osigurati dostatnu zaštitu od mina i eksplozivnih naprava.

Ugradnja motora i mjenjača u sredinu vozila zakomplicirala je i mogućnosti ugradnje glavnog oružja (uglavnom teške strojnice kalibra 12,7 mm ili automatskog bacača granata kalibra 40 mm), prije svega zbog visine vozila koja je ponovno bila prevelika za Chinooka. Prvi Jackali isporučeni britanskoj vojski imali su postavljene strojnice odmah iznad motora. Strijelac je stajao na sredini vozila i pokrivao stražnji i djelomično bočne strane vozila. Osim toga ispupčenje motora štitilo mu je dio od pasa naniže. Takvo se rješenje svidjelo britanskim specijalcima koji su dobili vozilo koje, u usporedbi s njihovih Land Roverima, pruža barem nekakvu oklopnu zaštitu. Mogućnost paljbe preko stražnjeg dijela vozila značila je pojačanu vjerojatnost preživljavanja tijekom izvlačenja iz opasne situacije.

Međutim, takvo je rješenje imalo i jednu veliku manu – nemogućnost djelovanja u svim smjerovima. Zahvaljujući konfiguraciji terena u Afganistanu napad može doći u svakom trenutku iz svih mogućih (i nemogućih) pravaca. U takvim uvjetima mogućnost djelovanja samo prema stražnjem kraju nije dovoljna. Zbog toga su noviji Jackali dobili tešku strojnicu smještenu na novu poziciju, iza motora, a koja omogućava otvaranje paljbe u svim smjerovima. Da bi se to ostvarilo naoružanje je postavljeno na postolje koje stoji na kružnoj osnovi, a koje je dovoljno veliko da ciljatelj stoji unutar njega. Kako bi se Jackal mogao smjestiti u Chinook postolje se može spuštati. Na taj je način ujedno riješen i problem prilagođavanja položaja strojnice visini ciljatelja.

Nakon početnih iskustava, uglavnom stečenih u Afganistanu, Jackal je prošao kroz više preinaka i poboljšanja. Zapravo Babcock do sada nije dobio dvije iste narudžbe. Svaka dosadašnja narudžba, bilo da je došla iz Velike Britanije ili stranih naručitelja, zahtijevala je neke izmjene. Osim premještanja položaja glavnog oružja, zahtjevi naručitelja su obuhvaćali i ugradnju drukčijeg naoružanja, ugradnju volana na desnu ili lijevu stranu, postavljanje dodatnih spremnika ili njihovo uklanjanje itd. Ono što se nije mijenjalo bila je osnovna koncepcija s pogonom 4×4, motorom i mjenjačem u sredini i vozačem ispred prednje osovine. Osnovna konfiguracija obuhvaća vozača i suvozača (zapovjednika vozila) u prednjem dijelu. Često se ispred suvozačkog mjesta postavi i strojnica kalibra 7,62 mm. U sredini vozila je ciljatelj za tešku strojnicu ili automatski bacač granata, a u stražnjem dijelu vozila nalazi se još jedno sjedalo usmjereno prema natrag. Dio britanskih vozila nema stražnje sjedalo, već je na njegovom mjestu prostor za dodatni teret. Supacat razvija i transportno vozilo za ljudstvo i/ili teret koje će imati pokriven stražnji dio.

Jackal vozi na velikim felgama promjera 51 cm na koje su postavljene gume s runflat umetak za vožnju s ispuštenim zrakom. Trenutno se niti na jedan model ne ugrađuje sustav za kontrolu tlaka u gumama, iako je na vozilu ostavljen prostor za ugradnju kompresora za zrak i odgovarajućeg nadzornog sustava. Problem je u runflat umetku koji, zbog svoje konstrukcije, znatno ograničava mogućnosti promjene tlaka, iako bi on i te kako bio koristan tijekom vožnje po mekanom pijesku.

Standardna oprema na Jackalu konfiguracije pogona 4×4 obuhvaća dva pričuvna kotača, postavljena na bokove kako bi pružili dodatnu zaštitu posadi. Ovakav smještaj pričuvnik kotača znatno smanjuje “potrošnju” korisnog prostora u vozilu, olakšava njihovo skidanje i vračanje, ali i smanjenje širine vozila kako bi se mogao smjestiti u transportni helikopter Chinook.

Kotači su s vozilom povezani preko zračnog horizontalnog ovjesa s dugim hodom, kako bi se povećala mogućnost kretanja preko neravnog terena. Da bi se do krajnosti olakšalo održavanje vozila na terenu isti je ovjes, zajedno s kočnicama, uporabljen na svim kotačima. Zahvaljujući zračnom ovjesu dugog hoda povećan je komfor u vožnji. Osim toga zračni ovjes omogućava prilagođavanje visine vozila, ili u ovom slučaju spuštanje vozila kako bi mogao ući u Chinook. Bez te mogućnosti Jackal bi bio 1,27 cm previsok za stražnju utovarnu rampu Chinooka. Uz to zračni ovjes omogućava da se na kraće vrijeme i pri jako sporoj vožnji bitno poveća visina kako bi se prešle visoke prepreke, jako neravan teren ili pregazile vodene prepreke.

Na tragu neprijatelju
Mogućnost prijevoza Chinookom samo je jedna od prednosti Jackala. Druga je njegov relativno uski trag kotača. Posebno u usporedbi s američkim High Mobility Multipurpose Sheeled Vehicle (HMMWV), čiji je trag kotača prilagođen širini traga gusjenica srednjih tenkova. Relativno uski trag kotača omogućava Jackalu da se kreće putovima kojima se kreću i talibanska terenska vozila, najčešće Toyote Hilux.

Uski trag kotača znači da se je potreban prostor morao dobiti na neki drugi način, u ovom slučaju na visini. Usprkos svim naporima Supacatovih inženjera da snize težište Jackala – zbog toga su motor i mjenjačka kutija spušteni do krajnih granica a da ne budu oštećeni tijekom vožnje po neravnom terenu – zbog kombinacije uskog traga kotača, te velike mase oružja, streljiva i ostalih spremnika postavljenih dosta visoko, nekoliko se Jackala već prevrnulo pri bržoj vožnji. Ali to je djelomično i problem neiskustva vozača koji su naviknuti na Land Rovere i slična vozila bitno drukčijih voznih odlika.

Usprkos tome Jackla ima impresivne mogućnosti kretanja izvan uređenih cesta. Tako se može kretati po terenu bočnog nagiba čak 30 stupnjeva. Naravno, iskoristivost njegovih mogućnosti ponajviše ovisi o hrabrosti i vještinama vozača. Iskustva su pokazala da način ukrcaja streljiva, opreme, goriva, vode itd. u vozilo znatno utječe na njegove vozne osobine.

Dio Jackalove izdržljivosti u terenskoj vožnji dolazi i od spaceframe šasije i aluminijske karoserije. Šasija znatno pojednostavljuje popravljanje vozila na terenu, pod uvjetom da sama nije znatno oštećena. U slučaju prevelikih oštećenja Supacat je u jugozapadnoj Engleskoj otvorio pogon specijaliziran za popravljanje Jackala. Ovisno o razini oštećenja, dio se vozila može odstraniti i na njegovo mjesto navariti novi dio, ili se promijeni cijela šasija. Dosad se nije dogodilo da je ijedna od oštećenih šasija bila u tako lošem stanju da se nije više dala popraviti.

Snaga motora se prenosi na sva četiri – ili na šest u najnovijoj produženoj inačici Extenda s pogonom 6×6 – preko automatskog mjenjača tvrtke Allison. Supacat nikad nije razmatrao mogućnost uporabe manualnog mjenjača jer su uvjereni da samo automatski može pružiti dovoljno glatku terensku vožnju bez trzaja i preopterećenja podvozja. Uz to automatski mjenjač značajno olakšava obuku vozača.

Standardna masa Jackala je 7112 kg, pri čemu nudi nosivost od čak tri tone. Međutim, Supacat radi na povećanju nosivosti koja će se postići ojačanjem podvozja, posebice ovjesa. Veća nosivost znači i veću masu, a to pak zahtijeva i snažniji motor. Zbog toga Supacat, u suradnji s tvrtkom Cummins, razmatra da se snaga 5,9 litarskog motora poveća na 230 KS. Zanimljivo je da će novi Jackali dobiti novi Cumminsov motor zapremine 6,7 litara, koji će i dalje zadržati snagu od “samo” 185 KS. I tako “nemoćan” motor dovoljan je za maksimalnu brzinu od čak 145 km/h. Zbog toga australski Jackali imaju preklopiv vjetrobran.

Standardni Jackali imaju mogućnost odabira samo dvije visine – nižu za vožnju po uređenim cestama, i višu za terensku vožnju. Zahvaljujući zračnom ovjesu nije nikakav problem da se Jackal opremi i opcijom odabira više različitih visina i klirensa. Originalni koncept bio je osigurati što veću stabilnost vožnje pri velikim brzinama po dobrim cestama. Naime, što veći klirens i visina vozila više se snage troši na kompresor zraka kako bi se postigao povećani pritisak u ovjesu.

Značajno povećanje nosivosti pruža inačica 6×6 Extenda. Potencijalni korisnici mogu birati između teretne i inženjerske (za izvlačenje vozila) inačice. Vjeruje se da je poticaj za razvoj Extende došao iz australskog Nary projekta. Extenda je modularno vozilo koje nastaje tako da se na klasični Jackal doda stražnji modul s jednom osovinom. Po tvrdnjama proizvođača tranzicija iz 4×4 u 6×6 vozilo traje samo dva sata. Dodatni modul omogućava povećanje nosivosti za dodatnih dvije tone, te znatno povećanje mogućnosti terenske vožnje. S druge strane dodatna osovina povećanja polumjer zaokretanja.

Oklopna zaštita
Prvotni koncept, nazvan Mobility Weapon Mount Installation Kit (MWMIK), koji je bio preteče Jackalu, nije imao nikakvu oklopnu zaštitu, u skladu s tradicijom LRPV-a. Međutim, krajem 2007. britanska je vojska zatražila da se za njihova izvidnička vozila razviju modularni oklopi koji bi ih štitili od paljbe streljačkog oružja i mina. Ovi modularni oklopi morali su biti prilagođeni ugradnji na već postojeća vozila i na buduća. Ugovor za razvoj i opremanje Jackala oklopom dobila je britanska tvrtka Jankel Armouring. Ugovor je potpisan u veljači 2008., a prvih 48 modula isporučeno je već u travnju iste godine. Od tada Jackali su bez većih posljedica preživjeli nekoliko naleta na mine. Oklop je domišljata kombinacija rješenja te mu je ukupna masa samo 750 kg.

Pri razvoju oklopa za Jackala stručnjaci Jankel Armouringa nisu imali veće probleme sa zaštitom vozila od paljbe streljačkog oružja. Međutim, puno teže bilo je razviti zaštitu od mina. Specifičan položaj vozača i suvozača ispred prednje osovine zahtijevao je i specifična rješenja. Osim postavljanja balističkih panela oko vozila i ispod podnice, za vozača i suvozača razvijena su i potpuno nova zaštitna sjedala Jankel Blast Attenuation Seats (J-BAS). Jankel Armouring je u početku namjeravao kupiti već razvijena sjedala, ali je nakon opsežnih testiranja postojećih rješenja zaključio da će ipak morati razviti potpuno nova, prilagođena specifičnim zahtjevima Jackala.

	Jackal	Land Rover Snatch
Masa	6650 kg	3050 kg
Dužina	5,39 m	4,55 m
Širina	2 m	1,79 m
Visina	1,97 m	2,03 m
Posada	3	3
Motor	134 kW	83 kW
Maksimalna brzina	145 km/h	160 km/h

 

Igor KAUCKI