U priči koja nam slijedi teško je izdvojiti glavnu ulogu, a bilo bi i pomalo nepravedno istaknuti samo jednu osobu jer uspjeh koji nastaje rezultat je rada cijelog tima. Sporedno je pitati se je li to Petar Leskur, 24-godišnji dočasnik Hrvatske vojske, pripadnik HRM-a i boksač iz Splita, koji je upravo postao prvak Hrvatske u kategoriji do 85 kilograma ili narednik Ivan Brnić, također pripadnik HRM-a i čovjek koji je stvorio boksački klub Grom. I jedan i drugi ovu priču čine posebnom, te timski stvaraju sjajnu i blistavu sportsko-vojničku priču

Sport je sastavni dio svake vojske svijeta. Ovu rečenicu nebrojeno mnogo puta čut ćete od brojnih visokih dužnosnika, ali i svakog tko je kroz sport povezan s vojskom. Pisali smo u brojnim izdanjima kako bez sporta nema jakog vojnika. Prostor svakako zaslužuju svi oni koji svojim primjerom pokazuju put mladima kako se rad i trud isplate. Vojnici – sportaši često prolaze trnovit put do svojeg uspjeha jer osim što se bave sportom oni obavljaju svoje vojne zadaće služeći u postrojbama. Trojica naših sugovornika narednik Ivan Brnić, skupnik Petar Leskur, te nadnarednik Damir Madunić vojnu dužnost služe u Pomorskoj bazi Split, postrojbi u sastavu HRM-a. Zajedno su stvorili nepobjediv tim čija je glavna zvijezda Petar Leskur, mladi boksač koji na početku svoje karijere niže uspjehe. Kroz priču o požrtvovnosti, uspjehu, trudu i radu vodi nas narednik Ivan Brnić. Narednik Brnić u boksu je aktivan dugi niz godina. Ima bogatu povijest bavljenja borilačkim sportovima, ali boks je ljubav koju je prenio na cijelu svoju obitelj. Osnivač je boksačkog kluba Grom koji je ime dobio prema legendarnoj 2. gardijskoj brigadi Gromovi. Klub je osnovan 2006. godine, a bilježi brojne uspjehe tijekom gotovo dva desetljeća postojanja.  

U Klubu djeluju šestorica trenera, a broji oko 80 članova iz svih dobnih skupina. “Naš najmlađi član ima sedam godina, a najstariji 58”, reći će narednik Brnić, ali i naglasiti kako je među aktivnim natjecateljima njih 46, dok su ostali članovi rekreativci. Najmlađi natjecatelji imaju jedanaest i dvanaest godina. U Klubu su aktivne i djevojke koje vodi Ivona Brnić, kći narednika Brnića, licencirana trenerica i boksačka sutkinja. “S najmlađim uzrastom također radi moj sin Marijan Brnić koji je trener, ali i natjecatelj. Po potrebi nam uskaču i kondicijski treneri i treneri snage”, kaže narednik Brnić dugogodišnji dočasnik Hrvatske vojske i sudionik Domovinskog rata, nositelj medalje “Oluja”. 

Njegov otac i dvojica braće također su bili dragovoljci Domovinskog rata. Narednik Brnić vrhunski je boksački trener, završio je višu trenersku školu, stekao je dvije AIBA-ine zvjezdice (međunarodna boksačka asocijacija op. a), a obnaša i dužnost tajnika Boksačkog saveza Splitsko-dalmatinske županije. Hrvatsku vojsku predstavljao je na vojnim igrama, bavio se kickboksom, bio je uključen u rad Sportske satnije Hrvatske vojske. Bogato je iskustvo iza njega koje prenosi mnogima djelujući u svojem BK Grom, ali i u Hrvatskoj vojsci.  BK Grom je klub u kojem su mjesto pronašli brojni mladi, često i djeca branitelja, a narednik Brnić kaže kako u kršćanskom duhu nastoji pomoći kome god može, te da onima koji su slabijeg imovinskog statusa Klub ne naplaćuje  članarinu. Na taj način daje svoj doprinos društvu, prenoseći svoje znanje. Boks je vještina, kaže, izgrađuje čovjeka, te ga uči disciplini.  Klub djeluje na splitskim Gripama, ondje je adresa Kluba i to je mjesto na kojem se svakodnevno održavaju treninzi. “Mi smo obiteljska priča, moja kći Ivona Brnić također se do prije godinu dana natjecala, a sada je licencirani trener i sudac. Sin je također trener i natjecatelj, a Petar Leskur moj je nećak“, kaže Brnić.

Zvijezda Kluba

Upravo je Petar Leskur glavna zvijezda ovog kluba, ali i velika sportska zvijezda Hrvatske ratne mornarice čiji je uspon tek počeo, a vjerujemo kako će s godinama koje dolaze, on strelovito rasti. Petar djeluje jako staloženo i ispunjeno, a na njegovu se licu može iščitati veliko zadovoljstvo životom koji živi i uspjesima koje ostvaruje. Iza njega je trogodišnji staž u Hrvatskoj vojsci. U vojsku je došao na preporuku svojeg tetka narednika Brnića koji mu je savjetovao kako bi vojska mogla postati idealno mjesto za njega. Odlučio se prijaviti na dragovoljno vojno osposobljavanje, te prošao specijalizaciju nakon koje je postao profesionalni vojnik. Ističe kako ga je oduvijek privlačila ideja da jednog dana postane dio Hrvatske vojske. Svidjela mu se disciplina, rad i red koji vojska donosi. Brojne su stvari koje su ga poticale da odjene vojničku odoru, a, među ostalim, i činjenica da je njegov otac također bio sudionik Domovinskog rata kao pripadnik hrvatske policije. “Vojska mi pruža sve što mi je potrebno. Uvjeti su odlični, u mornarici imamo sve što treba jednom sportašu. Zapovjednik HRM-a dopustio je da stavimo dvije boksačke vreće u dvoranu kako bismo i ovdje mogli odraditi trening. To je samo pokazatelj koliko je našim nadređenima stalo do naših uspjeha“, kaže Leskur. “Trenirao sam nogomet do 14. godine. Usput, dok sam trenirao nogomet, počeo sam dolaziti u dvoranu. Dolazio sam zbog nogometa, da malo ojačam. To mi je bio cilj, nisam mislio na boks u tom trenutku. Ipak, malo-pomalo, dolazio sam češće u dvoranu. U to je vrijeme, Marijan, moj rođak, osvojio prvenstvo Hrvatske kao mlađi senior. Cijela ta priča mi se svidjela, pa sam sve to zavolio. Pogledao sam dokumentarac o Kličku i to me potaknulo. Braća Kličko bili su prava gospoda, ljudi u vjeri, svidjelo mi se i to je bila prekretnica koja me odvela u dvoranu. Što sam se više zadržavao u dvorani, samo sam mislio na boks, preko noći sam prestao misliti na nogomet. Posebno kad sam počeo ostvarivati pobjede”, kaže Petar. 

Osvojio je tri naslova prvaka Hrvatske u konkurenciji do 22 godine (U22). Kaže kako je počeo lagano, rekreacijski, te da se nije mislio natjecati, no kaže da je tetak rekao –  “mogli bismo odraditi meč”. “Prošlo je dobro, pa smo nastavili”, priča.   “Kad sam navršio 17 godina, počelo je malo ozbiljnije. Jedan dečko iz Slavonskog Broda trebao je ići na Zlatnu rukavicu, radi se o međunarodnom natjecanju. Kako on nije mogao otići, uskočio sam na njegovo mjesto. Došao sam do finala. Bio je to zapravo pokazatelj gdje mi je mjesto i gdje pripadam”. Nakon toga Petar je krenuo na brojne turnire, a počeo je nizati i uspjehe. Iza njega je sada čitav niz velikih natjecanja i stekao je veliko iskustvo. Svakodnevno trenira i to dva puta dnevno. “Prednost ovog posla je što imam obvezne treninge na poslu tri puta tjedno i to mi jako olakšava svakodnevicu”, kaže Petar. S njim rade i treneri, koji su također pripadnici HRM-a. Nadnarednik Damir Madunić pripadnik je Hrvatske vojske već 20 godina. Ima bogato iskustvo u borilačkim sportovima, bavio se kickboksom, a sada pomaže Petru u ostvarivanju vrhunskih rezultata. 

“Nadređeni su nam omogućili da možemo odraditi svakodnevno treninge. Jako nam izlaze u susret. Vojska je odličan izbor za svakoga tko voli sport”, reći će nadnarednik Damir Madunić.  “Mislim da nema boljeg posla za bilo kojeg mladog sportaša”, kaže Madunić. “Velika je stvar za sportaša kad mu nadređeni izlaze u susret, kad poštuju i cijene uspjehe, rad i trud. To je zaista velik benefit i zahvalan sam jako svim zapovjednicima koji su mi omogućili da živim svoj san”, kaže. Razgovarali smo i o ciljevima, te planovima za budućnost, a dotaknuli smo se i pitanja tko sjedi u kutu i tko je od trenera glasniji. Kad govori o ciljevima, Petar ističe da mu je cilj pripremiti se za Svjetsko prvenstvo u Liverpoolu koje će se održati u rujnu ove godine.  “Obojica sjede u kutu”, kroz smijeh će Petar, “tetak je uvijek podrška, a s Damirom radim taktičko-tehničke stvari. Svakodnevno komuniciramo i radimo, živimo boks. Što se planova tiče, oni su kratkoročni, cilj nam je fokusirati se na Svjetsko prvenstvo, a zatim odraditi još nekoliko manjih turnira kako bismo zadržali formu i ritam natjecanja. To je ono na što smo trenutačno fokusirani. Naravno, u budućnosti nam je cilj plasirati se na Olimpijske igre koje će se održati u Los Angelesu 2028. godine, ali to je jako daleko. Volio bih jednog dana postati profesionalac, ali trenutačno se ne zamaram time”, kaže Petar.  Sva trojica za kraj ističu veliku zahvalnost Hrvatskoj vojsci i Ministarstvu obrane na potpori koju im svakodnevno pružaju. “Velika zahvala ministru obrane Ivanu Anušiću, te zapovjedniku HRM-a čija nam potpora jako puno znači i pomaže nam u ostvarivanju sportskih ciljeva”. 

Tekst: Ivan Šurbek, Foto: Ivan Šurbek, Tomislav Franić i Mario Zorko / Hrvatski boksački savez