Lider na području mornaričkih besposadnih letjelica s rotacijskim krilima nedvojbeno je RM SAD-a. No, i…
ScanEagle – elektroničke oči nad Irakom
Iz godine u godinu kako su bespilotne letjelice sve prisutinje u svojoj operativnoj primjeni tako sve više utječu na planiranje i vođenje operacija na terenu. Ponajviše se to odnosi na prikupljanje raznih podataka o protivniku, ali isto tako bespilotne letjelice izravno utječu i na oblikovanje taktike – kada i gdje napasti protivnika. Svoje nemjerljivo značenje bespilotne letjelice imaju na raznim bojišnicama u svijetu, a jedna od najzahtjevnijih danas je ona u Iraku gdje se Boeingova letjelica ScanEagle s velikim uspjehom rabi godinu dana

Prvi operativni korisnik bespilotne letjelice ScanEagle je američki marinski korpus (USMC), odnosno postrojba Marine Unmanned Aerial Vehicle Squadron 2 (VMU-2), koja se nalazi u sklopu 2. marinskog zrakoplovnog puka. Postrojba je bila poslana na teren znatno prije od početka rata u Iraku, odnosno operacije “Iraqi Freedom”, sa zadaćom da prikuplja podatke o rasporedu i jačini iračkih snaga na području na koje bi trebale biti poslane koalicijske snage, odnosno po otpočinjanju borbenih djelovanja postrojba je bila zadužena za izviđanje pravaca napredovanja koalicijskih snaga. Dotad je postrojba VMU-2 raspolagala s bespilotnom letjelicom Pioneer, veteranom u IMINT (IMagery INTelligence) zadaćama s dvadesetogodišnjim iskustvom, s kojom je dotad obavljala sve svoje zadaće.
Izdržljiva ISR platforma

Tijekom srpnja 2004. postrojba u svoju flotu dobiva i letjelicu ScanEagla (A inačicu), kojom danonoćno pokriva područje zapadnog Iraka. Marinci naglašavaju kako ScanEagle nije konkurencija niti zamjena letjelici Pioneer (i to ne zato što je svojim dimenzijama letjelica manja od Pioneera), nego je ScanEagle vrlo dobra nadopuna kao nova i dragocjena ISR (Inteligence, Surveilance, Reconnaissance) platforma posebice u osiguranju videoslike s terena u realnom vremenu, neovisno o vremenskim uvjetima, danju i noću. U marinskom korpusu ističu kako su tijekom dosadašnje operativne uporabe izuzetno zadovoljni sa ScanEaglom, s obzirom na to kako je riječ o iznimno izdržljivoj letjelici na kojoj je integrirana tehnologija zadnje generacije, što se posebice odnosi na njezin “korisni” teret koji nosi. Sliku koju dobivaju s letjelice opisuju kao vrlo čistu, s puno izraženih detalja, odnosno ScanEagle daje općenito kvalitetniju sliku u odnosu na one koje pružaju druge bespilotne letjelice te kategorije, čime je analitičarima na zemlji znatno olakšan posao oko analize prikupljenih podataka. To se posebice odnosi na lokacije i aktivnosti terorista, njihovu brojnost, broj i vrstu motornih vozila kojima raspolažu. “Kristalno jasna” videoslika (kako je u marinskom korpusu opisuju) koju iz zraka snima i distribuira temeljna je vrijednost ScanEagla, a upravo o tom dijelu opreme trenutačno u javnosti nema gotovo nikakvih detaljnih podataka. Iako se u odnosu na neke druge bespilotne platforme, odnosno njihovu senzorsku opremu može špekulirati i pretpostavljati koja se točno oprema ugrađuje na ScanEagla, sasvim je izvjesno kako će još neko vrijeme točne tehničke specifikacije elektrooptičkih i termalnih IC kamera, digitalizatora slike i distribucijskih linkova ostati nepoznanica.
Marinci navode kako je primarna zadaća ScanEagla lociranje terorista, te je s puno uspjeha dosad bio rabljen u nadzoru prometnica kojima se kreću koalicijski konvoji, odnosno u situacijama u kojima je već ostvaren borbeni kontakt (ili on tek predstoji) s teroristima, pri čemu je sa svojom slikom iz zraka u realnom vremenu izravno utjecao na taktičke odluke i poteze koje su vukli zapovjednici na terenu. S pomoću njega, odnosno kontinuiranog izviđanja na malim visinama, znatno je poboljšana zaštita savezničkih postrojbi na terenu, odnosno omogućava puno kvalitetniju pripremu savezničkih postrojbi za predstojeća djelovanja. Što se dimenzija i performansi ScanEagla tiče, zasad nema previše podataka. Uglavnom se navodi kako je riječ o letjelici nešto težoj od 18 kg, duljine trupa 1,2 m, i raspona krila od 3,04 m. Autonomija leta ScanEagla je oko 15 sati (daljnji razvoj letjelice predviđa mogućnost boravka u zraku do čak 30 sati), dok je operativni vrhunac leta 5000 m. Letjelicu pogoni mali dvotaktni motor (zasad se ne navodi točno koji, određene pretpostavke daju naslutiti kako je riječ o Rotaxovom motoru), koji svojim malim dimenzijama, odnosno potrebom za malim spremnikom za gorivo znatno olakšava prostor u unutrašnjosti letjelice za smještaj senzorske opreme. Od kamera ScanEagle nosi žirostabiliziranu elektrooptičku, odnosno infracrvenu kameru, s pomoću kojih je moguće pratiti kako pokretne tako i stacionarne objekte. Kao veliku kvalitetu navode dizajn unutarnjeg prostora letjelice, koji je lako i brzo prilagodljiv za smještaj različite senzorske opreme. Za lansiranje u zrak rabi se pneumatski katapult, što cijeli sustav čini vrlo mobilnim, odnosno moguć je razmještaj sustava na samu prvu crtu bojišnice. Iznimna mobilnost sustava ogleda se i u činjenici kako je lansirni katapult moguće postaviti na razna motorna vozila, te na različita mala plovila. Za upravljanje letjelicom nije potreban “klasičan” operater u zemaljskoj postaji, nego ona leti po prethodno programiranoj ruti rabeći GPS sustav. Tu činjenicu, da je letjelica na određeni način “robotizirana”, marinci navode kao prednost jer je posada zemaljske postaje znatno manje opterećena upravljanjem letjelicom, te se može više posvetiti analizi slike, odnosno podataka dobivenih iz zraka, odnosno njihovom distribucijom kranjim korisnicima. Za prihvat letjelice po povratku s leta rabi se vrlo jednostavan i učinkovit tzv “Skyhook retrieving system”, odnosno ScanEagle svojim “kukama”, koje ima na vrhovima krila, lovi uže koje je dugačko 25 m i visi na montažnom kranu. Operateri u zemaljskoj postaji cijeli sustav opisuju kao vrlo jednostavan i lak za održavanje, s kojim tijekom dosadašnje operativne uporabe nije bilo većih problema. Također, cijeli sustav opisuju vrlo izdržljivim u ne baš lakim terenskim uvjetima u Iraku, kako danju tako i noću, te su te odlike ScanEagla učinile iznimno omiljenim marinskim “elektroničkim očima”.
Mornarički rekorder
Razvoj letjelice zajednički su tijekom 2002. započele tvrtke Boeing Company i The Insitu Group, kada je i obavljen prvi probni let. Dizajn ScanEagla znatno se temelji na već postojećoj i prokušanoj platformi letjelice SeaScan koju je samostalno razvila The Insitu Group (namijenjenoj komercijalnoj svrsi, odnosno lociranju i nadziranju ribolovnog područja), dok je Boeing bio zadužen za integriranje navigacijske, komunikacijske i senzorske opreme. Integriranje unutarnjih sustava Boeing je obavio u velikoj mjeri u suradnji s britanskim partnerima, odnosno s ministarstvom obrane Ujedinjenog Kraljevstva (u sklopu
Joint UAV Experimentation Programa), te sa tvrtkama Thales i QinetiQ. ScanEagle je razvijen s temeljnom nakanom da se stvori jeftina i izdržljiva letjelica, s velikom autonomijom u zraku. Sustav omogućava da područje djelovanja pokriva jedna ili više letjelica istodobno, odnosno sustav ScanEagle može se uz snimanje iz zraka uspješno rabiti i kao komunikacijsko čvorište između više korisnika na terenu. Te odlike zasigurno će od ScanEaglea učiniti jednim od zastupljenijih članova Network Centric zajednice, u kojoj se on već sada s velikom lakoćom snalazi. Tijekom 2004. Boeing potpisuje ugovor s američkim marinskim korpusom, te sa dva sustava oprema 2. marinski zrakoplovni puk. Svaki pojedini sustav ScanEagle čini nekoliko letjelica, lansirnih katapultova, te razna računalna i komunikacijska oprema. Dosad je na području Iraka obavljeno više od 3600 sati letova, u kojima se ScanEagle potvrdio kao vrlo dragocjena i učinkovita ISR platforma. Za video i voice streaming rabi se IP protokol, preko zaštićene visokoprotočne mreže. Pritom letjelica od zemaljske postaje može biti udaljena 29 km, a od postrojbe na terenu kojoj služi kao komunikacijsko čvorište 10 km. Tijekom razdoblja testiranja ScanEagle je postigao i jedan rekord. Naime, tijekom kolovoza prošle godine, nakon što je lansirana s jednog manjeg broda, letjelica je u zraku provela 16 sati i 45 minuta, što je dosad najdulje vrijeme koje je ostvarila neka bespilotna letjelica na moru.

Potkraj lipnja ove godine SeaScan je s uspjehom završio višemjesečna testiranja na moru u sklopu mornaričke vježbe “Joint Task Force Exercise 2005”. Domicilna platforma tijekom tih testiranja bio je američki brod USS Cleveland, s kojeg je obavljeno sedamdesetak polijetanja i “slijetanja”. Cilje tih testiranja bilo je uz iskušavanje izdržljivosti senzorske opreme, pružanje kontinuiranog videolinka brodovlju u floti, odnosno nadzor šireg područja oko flote tijekom vježbe. U američkoj ratnoj mornarici zadovoljni su provedenim testiranjima te smatraju ScanEagle vrlo vrijednom i iskoristivom investicijom (tijekom travnja ove godine sklopljen je 14,5 milijuna američkih dolara vrijedan ugovor između Boeinga i US Navy), koju uskoro kane intenzivno rabiti u Perzijskom zaljevu za nadzor svojeg brodovlja (Expeditionary Strike Group) i naftnih platformi. Svojevrsnu europsku promociju ScanEagle imao je 16. i 17. srpnja ove godine na RIAT-u (Royal International Air Tattoo), u RAF-ovoj bazi u Fairford, gdje je letio simulirani Search and Rescue scenarij tijekom kojeg je demonstrirao svoje mogućnosti lociranja i videonadzora željenih objekata i osoba. Posjetitelji su na velikim videozidovima mogli u realnom vremenu pratiti sliku dobivenu iz zraka odnosno sa ScanEaglove elektrooptičke kamere.
Bespilotnu letjelicu ScanEagle, što se tiče njezinih letnih performansi te “korisnog tereta” kojeg nosi u svojoj unutrašnjosti teško je smatrati impresivnom platformom posebice u usporedbi s performansama bespilotne letjelice Glabal Hawk, odnosno Euro Hawk. Ono što je svakako čini znakovitom je činjenica kako je riječ o maloj, lako prilagodljivoj, cijenom prihvatljivoj platformi na koju je integrirana nova senzorska oprema, koja će u svojoj “kategoriji” zasigurno biti dominatna kao što će to nedvojbeno biti slučaj sa Global Hawkom. Upravo ta suštinska jezgra (videooprema, te oprema za digitaliziranje i distribuiranje slike) ScanEagla je vrlo vjerojatni putokaz prema kojem će se ravnati opremanje drugih bespilotnih letjelica. Također, s obzirom na to kako je riječ o tehnologiji koja će se zahvaljujući svojim tehničkim odlikama i prihvatljivoj cijeni uskoro vrlo vjerojatno prilagoditi i za civilnu uporabu, za očekivati je da će se uskoro na nebu mnogih država rabiti za nadzor prometnica, priobalja, graničnog pojasa, odnosno za druga snimanja iz zraka.
Igor SKENDEROVIĆ