Zbog lake prilagodljivosti najrazličitijim platformama (ratnim brodovima) ESSM je već sada ostvario veliki prodajni uspjeh, a moguće je da postane najrasprostranjeniji brodski PZO sustav

Prvi ugovor za početak maloserijske proizvodnje, vrijedan 212,6 milijuna dolara, NAVSEA je dodijelila Raytheonu u kolovozu 2001. Ugovor je obuhvatio isporuku 255 ESSM projektila, uključujući tehničku potporu. Prve isporuke američkoj ratnoj mornarici započele su u rujnu 2002. U prosincu iste godine Raytheon je dobio novi ugovor, vrijedan 118,7 milijuna dolara, za isporuku dodatna 163 projektila.

Raytheon je prvi “pravi” ugovor za serijsku proizvodnju ESSM projektila dobio 30. travnja 2004. Ugovor je bio vrijedan 232,7 milijuna dolara, što je bilo dovoljno za proizvodnju 368 projektila. Nakon toga uslijedili su novi ugovori: prvo u svibnju 2005. (162,7 milijuna dolara za 251 projektil), pa onda u prosincu iste godine (152,4 milijuna dolara za 198 projektila). U lipnju 2007. Raytheon je dobio 223 milijuna dolara za 294 projektila, te u travnju 2008. još 245 milijuna dolara za 307 projektila. Do danas su svi članovi konzorcija dobili svoje prve ESSM projektile, osim Turske.

Do prosinca 2008. isporučeno je nešto više od 900 ESSM projektila. Bilo bi isporučeno i znatno više da sredinom prošle godine, zbog integracije novog hardvera (započela je priprema za ugradnju novih komponenti u sustav za navođenje), nije došlo do privremenog prekida proizvodnje. Proizvodnja je ponovno pokrenuta početkom ove godine. Američka ratna mornarica želi da se organizira kontinuirana razina proizvodnje od oko 150 projektila na godinu, što bi bilo dovoljno za zadovoljenje njezinih potreba. Surađuje i s Raytheonom kako bi se što bolje uskladili i s potrebama (narudžbama) drugih članica konzorcija, ali i kako bi ostvarili što bolju koordinaciju ne samo u ESSM-u već i u međunarodnim programima Standard Missile i RAM (Rolling Airframe Missile). Djelomično olakšavajuća okolnost jest to što Raytheon proizvodi sva tri raketna sustava. Ujedinjavanjem nekih komponenti, kao što su sustavi za održavanje i testiranje projektila, mogla bi se bitno smanjiti cijena njihova održavanja. Naravno, na taj bi se način povećao broj potencijalnih kupaca sva tri sustava, posebno među onim državama koje već rabe jedan od njih.

A potencijala za širenje tržišta itekako ima. Tako je zanimanje za ESSM projektile već odavno daleko premašilo okvire 10 država članica konzorcija. Prva prodaja ESSM-a “stranom” kupcu već je obavljena, a razmatraju se narudžbe više kupaca. Japan je već otkupio licenciju za proizvodnju ESSM-a. Prvi “strani” kupac još 2007. postali su Ujedinjeni Arapski Emirati. Raytheon je dobio ugovor vrijedan 22,5 milijuna dolara za isporuku 32 ESSM projektila. Projektili su namijenjeni za naoružavanje šest korveta klase Baynunah, koje se trenutno grade za potrebe emiratske ratne mornarice.

Po tvrdnjama Eda Roeslyja, Raytheonova direktora ESSM programa, još je devet država u međuvremenu dobilo dozvolu američke administracije za kupnju ovih projektila. Međutim, ponajviše zbog svjetske gospodarske krize zasad nije potpisan nijedan ugovor. Različite razine zainteresiranosti za kupnju ESSM-a dosad su pokazali Čile, Malezija, Južna Koreja, Kuvajt, Poljska, Rumunjska, Saudijska Arabija, Singapur i Tajland. Neke od njih već rabe SeaSparrow raketni sustav na svojim ratnim brodovima, pa sada u ESSM-u vide relativno jeftinu mogućnost poboljšanja njegovih borbenih mogućnosti. Drugi pak žele uporabiti ESSM sustav kao dio većeg projekta modernizacije svojih ratnih brodova. Treća skupina potencijalnih kupaca traži novi protuzračni/proturaketni sustav kojim bi opremila svoje nove ratne brodove.

Potencijalnih kupaca ima i unutar NATO saveza. Tako je portugalska ratna mornarica objavila da u skorašnje vrijeme namjerava zamijeniti projektile RIM-7 novim ESSM projektilima. Drugi potencijalni kupac je belgijska ratna mornarica, iako tamošnje ministarstvo obrane nije do kraja definiralo svoje stajalište o nabavci novih brodskih protuzračnih/proturaketnih sustava.

Kao još jednog potencijalnog kupca Raesly je naveo Novi Zeland, koji trenutno ima status promatrača u NATO SeaSparrow Consortiumu. Tamošnja ratna mornarica i ministarstvo obrane pokušavali su uskladiti svoje potrebe s australskom ratnom mornaricom i ministarstvom obrane, koji su već kupili ESSM projektile. Međutim, proračunska ograničenja onemogućili su novozelandskoj ratnoj mornarici da u isto vrijeme s australskom naruči nove projektile. Raytheon očekuje da će dobiti novozelandsku narudžbu čim se poboljša gospodarska situacija.

Dosadašnji najveći izvozni uspjeh ESSM projekta jest prodaja prava za licencnu proizvodnju Japanu. Japanski Evolved Sea Sparrow Missile program ostvaren je direktno preko Raytheona preko Direct Commerical Sale postupka, ali uz odobrenje NATO SeaSparrow Steering Committeea. Ugovor kojim se reguliraju prava za licencnu proizvodnju dobila je tvrtka Mitsubishi Electronic Corporation (MELCO): potpisan je 2004. godine. MELCO proizvodi tek dio komponenti projektila i obavlja njegovo sastavljanje, dok dio komponenti nabavlja od industrijskih partnera NATO konzorcija. MELCO, koji je prije licencno proizvodio i projektile RIM-7 SeaSparrow, trenutno proizvodi treću seriju ESSM projektila. Već je dobio ugovor za proizvodnju četvrte serije, a pregovaraju se uvjeti za proizvodnju pete serije.

Steering Committee je trebao u svibnju ove godine odlučiti o početku modernizacijskog procesa ESSM projektila kako bi njegove borbene mogućnosti ostale barem korak ispred mogućih ugroza koje će se pojaviti u razdoblju od idućih nekoliko godina pa sve do 2020. i nešto iza toga. Iako će konkretni planovi o razvojnom procesu biti gotovi za nekoliko godina, to ne znači da Raytheon, u suradnji s kupcima, već sada ne provodi neprestano unapređenje projektila. Zapravo najsloženiji dio razrade planova unapređenja ESSM-a jest uskladiti sve potrebe i planove njegovih korisnika (članova konzorcija), ali i potencijalnih budućih kupaca.

Revidirane analize ugroza
Razrada studije o novim opasnostima započela je prije nekih četiri godine. Na tim je osnovama započela razrada dokumenata kojima su svi partneri u razvoju i proizvodnji ESSM-a morali razraditi precizne potrebe razvoja projektila za kratkoročno, srednjoročno i dugoročno razdoblje. Revidirana analiza ugroza dovršena je u studenom 2007.

Istovremeno je 2006. pokrenuta studija mogućnosti poboljšanja sustava za navođenje, posebno radarskog tražila. U prvoj fazi razmatrala se mogućnost uporabe širokog spektra mogućnosti, počevši od uporabe dvokanalnog tražila, višekanalnog tražila, pa sve do višespektralne opcije. Na kraju je u uži izbor ušlo šest solucija za koje je nastavljena procjena uporabljivosti. Tako je krajem 2007. krenula druga faza razvoja sustava za navođenje. Kao najbolje rješenje iskristalizirala se mogućnost uporabe dvokanalnog aktivnog/poluaktivnog tražila.

Tijekom 2007. napravljena je i druga studija koja se isključivo bavila mogućnostima povećanja dometa djelovanja, i to na poseban zahtjev Norveške. Norveška je htjela vidjeti koje su mogućnosti povećanja dometa ESSM-a, ali tako da se zadrži njegova mogućnost uporabe iz čeverostrukih kanistara koji se upotrebljavaju na okomitim lanserima Mk 41. Nakon početnog norveškog zahtjeva, s istim ili vrlo sličnim zahtjevima javilo se još pet država. Zbog toga se više zahtjev za povećanjem dometa nije mogao ignorirati već se pristupilo intenzivnom traženju rješenja nove konfiguracije koja bi to omogućila. U uži izbor ušle su opcije. Jedna je ugradnja dodatnog startnog motora (boostera) kojim bi se povećala brzina lansiranja, a samim time i domet. Druga je opcija zamjena sadašnjeg raketnog motora dvoimpulsnim motorom koji bi bolje iskoristio raspoloživo raketno gorivo. Treća je opcija uporaba potpuno novog startno/putnog raketnog motora veće snage i dometa. Naravno, postoje i različite mogućnosti kombiniranja ovih rješenja kako bi se dobio zahtijevani domet. Studija izvodivosti trebala je biti predstavljena članicama konzorcija početkom ove godine, a konačna odluka o rješenju trebala je biti donesena u svibnju 2009. Nakon što se prihvati program povećanja dometa ESSM projektila mora proći proces prihvaćanja kroz prihvaćanje novih sredstava u proračunskim sredstvima.

U međuvremenu je NATO SeaSparrow Steering Committee u studenom 2008. odobrio 2,5 milijuna dolara za razvoj plana provedbe programa modernizacije. Na taj je način taj program došao u završnu fazu definiranja. Američka ratna mornarica će tražiti da ESSM ostane jedinstven za sve korisnike, iako je to, zbog sve većeg broja različitih zahtjeva, sve teže ostvariti. Međutim, zasad ne postoje planovi za uspostavu dvije proizvodne linije, već se inzistira na istovremenoj proizvodnji samo jedne konfiguracije. Steering Committee se i dalje trudi da održi jedinstveni smjer razvoja. Kako bi razvoj dvije ili više različitih inačica neminovno doveo i do povećanja proizvodnih troškova, a samim time i do povećanja cijene, partneri se i nadalje trude zadržati koherentnost u proizvodnji i razvoju ESSM sustava. Nova opasnost od zahtjeva za razvojem novih (različitih) inačica bit će njegovo širenje na nove platforme (ratne brodove) koji će biti opremljeni različitim lanserima i sustavima za nadzor paljbe, a kojima će se projektil morati prilagoditi. Iako je ESSM od početka razvijan kako bi bio maksimalno prilagodljiv ipak ima svoja ograničenja. To prije što se očekuje da će u operativnoj uporabi ostati barem 30 godina.

Još jedna velika prijetnja uspješnosti programa jest smanjenje proračuna namijenjenih oružanim snagama, prije svega nabavi novih borbenih sustava. S druge strane upravo ova ograničenja “idu na ruku” težnjama da se zadrži jedan jedinstveni projektil koji će rabiti svi korisnici. Tako američka ratna mornarica procjenjuje da je zahvaljujući međunarodnoj kooperaciji u razvoju ESSM sustava uštedjela najmanje 500 milijuna dolara.

Znatna poboljšanja
Evolved SeaSparrow Missile svojim je korisnicima osigurao znatno poboljšanje borbenih mogućnosti u odnosu na projektil RIM-7 NATO SeaSparrow. To je poboljšanje ostvareno kombinacijom povećanog ubrzanja tijekom lansiranja, povećanja brzine leta i pokretljivosti. Tome se treba pridodati poboljšani sustav navođenja i bojna glava veće učinkovitosti.

Za povećanje brzine zaslužan je novi raketni motor povećanog impulsa i promjera 254 mm, koji rabi raketno gorivo veće snage. Poboljšana aerodinamika posebno je dizajnirana da osigura održivo povećanje brzine projektila i znatno povećanje pokretljivosti tijekom završne faze leta. Krajnji rezultat je projektil koji ima znatno veći odnos potiska i mase te povećanu brzinu leta (prosječno dva Macha prema 0,8 Macha, koliko je postizao NATO SeaSparrow). Sve ovo, zajedno sa smještajem kontrolnih aerodinamičkih površina na kraj projektila i integriranje sustava za vektorizaciju potiska raketnog motora, dovelo je do deseterostrukog povećanja pokretljivosti. Iako to nije bio glavni prioritet u početku razvoja maksimalni je domet povećan na 30 km.

U suvremenim uvjetima ratovanja na moru, kad protubrodski vođeni projektili lete visokim podzvučnim ili nadzvučnim brzinama, važan je brzi odaziv ESSM-a. I dok je RIM-7 trebao “zagrijavanje” prije lansiranja, ESSM se praktički može lansirati neposredno nakon donošenja odluke. Iako se to na prvi pogled ne čini velikim dobitkom, ESSM je dobio i novi raketni motor koji tijekom rada znatno manje dimi. Naime, manja količina dima ima i manji utjecaj na rad elektrooptičkih sustava koji su razmješteni na suvremenim ratnim brodovima.

Povećanjem promjera središnjeg i stražnjeg dijela projektila profitirala je i nova bojna glava Mk 140, koja je snažnija i s većim brojem fragmenata. Zbog toga ima povećanu učinkovitost protiv protubrodskih vođenih projektila. Zbog povećane pouzdanosti opremljena je i novim elektroničkim upaljačem.

U središnjem dijelu projektila nalazi se novo letno računalo koje povećava preciznost pogađanja ili, bolje rečeno, smanjuje udaljenost promašaja, čime se dodatno povećava učinkovitost bojne glave. U tom se dijelu nalazi i digitalni autopilot te inercijalni sustav kontrole leta. U prednjem dijelu promjera 203 mm projektila RIM-162 nalazi se radarsko tražilo i sustav za navođenje. U odnosu na inačicu SeaSparrowa RIM-7P, RIM-162 je dobio novo (osjetljivije) radarsko tražilo. Kako bi ESSM dobio povećane borbene mogućnosti, opremili su ga novim S frekvencijskim (za Aegis sustav) i X frekvencijskim Interrupted Continuous Wave Illumination jednosmjernim linkom za prijenos podataka o cilju na srednjem dijelu leta.

U početku razvoja, sustav za navođenje je zadržao čak 85% zajedničkih komponenti s projektilom RIM-7P. S vremenom se taj postotak smanjio na manje od 40%. Jedan je od glavnih razloga za smanjenje želja Raytheonovih stručnjaka da potpuno zamijene dotadašnju analognu tehnologiju znatno pouzdanijom digitalnom. U isto vrijeme stručnjaci tvrtke su razvili novi softver, prije svega kako bi poboljšali otpornost na elektronička ometanja (razvijeni su novi algoritmi) te novi program zadužen za navođenje projektila na ciljeve na površini mora.

S obzirom na to da je ESSM projektil od početka razvijan kao međunarodni projekt, morao se prilagoditi za uporabu sa širokog spektra ratnih brodova, postojećih, ali i onih koji tek trebaju ući u operativnu uporabu. To je značilo da projektil mora dobiti mogućnost integracije s raznim brodovima ili, bolje rečeno, s njihovim sustavima za usmjeravanje paljbe.

Ništa jednostavnija zadaća nije bila ni prilagodba projektila najrazličitijim lanserima. Do sada je prikazana mogućnost lansiranja ESSM-a iz lansera Mk 29, okomitog lansera Mk 41 (rabe se posebni kanisteri sa četiri projektila), te okomitih lansera Mk 48 i Mk 56 (dva projektila po lanseru). Trenutno se radi na usklađivanju projektila s okomitim lanserom Mk 57, koji će se rabiti na razaračima DDG-1000. Međutim, ne može se svaki ESSM lansirati iz svakog lansera. Tako je za lanser Mk 41 razvijena inačica RIM-162A, kojom su opremljene krstarice klase Ticonderoga i razarači klase Arleigh Burke. Za ratne brodove koji su opremljeni okomitim lanserima Mk 41, ali ne i Aegis radarskim sustavom (preciznije rečeno nemaju S link), razvijena je inačica RIM-162B. Na osnovi inačice RIM-162B razvijene su inačice RIM-162C i RIM-162D. Inačica RIM-162C razvijena je za okomiti lanser Mk 48, dok je RIM-162D razvijena za lanser Mk 29 i sve ostale slične “klasične” lansere.

Još je dojmljivija ESSM-ova mogućnost prilagodbe različitim sustavima za usmjeravanje paljbe. Na američkim krstaricama i razaračima rabe se iluminatori Mk 57, koji su izvorno razvijeni za NSSMS sustav. Nizozemski brodovi rabe Cluster III i IV sustave, danski Standard Flex, australske fregate klase ANZAC 9LV453 i FFG Australian Distributed Architecture Combat System (ADACS) konfiguraciju.
Ratna mornarica Ujedinjenih Arapskih Emirata odabrala je za svoje brodove korvete klase Baynunah sustav za usmjeravanje paljbe NA-25XM. Za otkrivanje ciljeva u zraku na korvetama klase Baynunah rabit će se 3D radar Sea Giraffe AMB (Agile Multiple Beam) švedske tvrtke Ericsson Microwave Systems, dok će dužnost osvjetljavanja ciljeva za navođenje ESSM projektila obavljati radar Selex Orion RTN 25. Korvete klase Baynunah posebno su zanimljive jer to su trenutno najmanji ratni brodovi naoružani ESSM projektilima. Sa svojih 71,3 m dužine, 11 m širine i istisninom od 915 tona ulaze u skupinu najmanjih ratnih brodova s tako jakim naoružanjem. Na tako ograničenom prostoru nađeno je prostora za ugradnju četiri osmerostruka okomita lansera Mk 56 za projektile ESSM, ali i dva četverostruka lansera za protubrodske vođene projektile Exocet MM40 Block 3, te jedan laser Mk 49 za RAM proturaketne projektile. Na pramcu će biti i top kalibra 76 mm. Na krmi je letna paluba s hangarom za helikopter srednje veličine (Aerospatiale AS 565 Panther).

Način uporabe
Već je nekoliko puta spomenuto da je ESSM projektil prilagođen uporabi s velikog broja brodova. Zbog toga ne čudi da ima nekoliko načina uporabe. Jedan je standardni način navođenja u kojem radarsko tražilo na projektilu zahvati cilj neposredno nakon lansiranja te ga prati sve do njegova uništenja. Ovaj se način uporabe primjenjuje za male domete djelovanja. Drugi je način lansiranje projektila prema unaprijed određenoj točki. Za navođenje do nje rabi se inercijalni navigacijski sustav, dok se tražilo veže za cilj u završnoj fazi leta. Taj je način djelovanja dobar protiv ciljeva koji ne mijenjaju brzinu i smjer leta. Međutim, kako sve veći broj suvremenih protubrodskih vođenih projektila tijekom prilaska cilju mijenja visinu, smjer i brzinu leta, ESSM je dobio i treću mogućnost – uporabu linka za prijenos podataka o položaju projektila u odnosu na cilj. Za to se na američkim brodovima s AEGIS sustavom rabi S-Band Midcourse Guidance (SB MCG), koji rabi lik u S frekvencijskom rasponu. Nizozemske fregate klase De Zeven Provincien rabe X-Band Midcourse Guidance (XB MCG). Fregate klase De Zeven Provincien opremljene su radarskim sustavom APAR (Active Phased Array Radar). APAR čine četiri plošne nepokretne antene, koje pokrivaju po 120 stupnjeva uz mogućnost pretraživanja od +/- 60 stupnjeva po visini. Radna frekvencija proteže se od 8 do 20 GHz (I/J frekvencijski raspon). Sve to omogućuje odašiljanje više od 1000 precizno usmjerenih radarskih zraka uskog snopa u svakoj sekundi, kojima se potpuno pokriva prostor oko broda. Kombinacija fiksnih radarskih antena s faznim pomakom i računala vrlo velike brzine obrade podataka omogućuje istodobno praćenje do 250 različitih objekata u zraku i na površini mora. Objekti u zraku otkrivaju se na udaljenosti do 150 kilometara, dok se oni na površini mora otkrivaju i prate na udaljenosti do 32 kilometara. Na 16 ciljeva u zraku može se istodobno navoditi do 32 rakete Standard i/ili Evolved SeaSparrow Missile.

ESSM se može rabiti za samoobranu broda (Self-Defence – SD) ili za obranu drugih brodova (Crossing Target Capability – XTC).
Posebne inačice ESSM projektila prilagođene uporabi iz okomitih lansera rabe i sustav za vektorizaciju potiska (thrust vector control – TVC) raketnog motora. Lansiranje iz okomitih lansera podijeljeno je u tri faze. Prva je izlazak projektila iz lansera i podizanje iznad najviše točke konstrukcije broda (vrha jarbola). Potom se uključuje TVC sustav, koji usmjerava projektil u zadani smjer leta. Kad je projektil usmjeren prema cilju, TVC se odbacuje, a kontrolu leta preuzimaju četiri aerodinamičke površine na kraju projektila.

	RIM-162	RIM-7P	Aster 15
Dužina	3,66 m	3,64 m	4,2 m
Širina	0,254 m	0,203 m	180 mm
Masa	280 kg	231 kg	310 kg
Masa bojne glave	39 kg	40,5 kg	?
Najveća brzina	4+ Macha	4 Macha	3 Macha
Najveći domet	50+ km	19 km	30 km

 

Siniša RADAKOVIĆ