Grad-država u jugoistočnoj Aziji poznat je po naprednim tehnologijama, od čega ne odstupa ni obrambeni sektor. Među osobnim naoružanjem dugih cijevi najpoznatije su jurišne puške SAR i puškostrojnica Ultimax, no ima i novijih, vrlo ambicioznih modela…

Proizvodnja naoružanja za singapursku vojsku počela je prije više od 50 godina. S proizvodnih linija tvrtke Chartered Industries of Singapore (CIS) od 1967. izlaze različite vrste streljiva i naoružanja, od streljačkog, topničkog pa do borbenih vozila. CIS je 2000. reorganiziran pod novim imenom ST Kinetics, kao dio grupe ST Engineering. Ispočetka je proizvodio streljivo, a zatim, po licenciji, za vojsku Coltovu pušku M16A1 pod imenom M16S1, koja je 1973. ušla u službenu uporabu.

No, vrlo brzo pokazalo se da izrada tih pušaka nije ni jednostavna ni jeftina, pogotovo što je ugovor obvezivao Singapur da većinu vitalnih dijelova uvozi izravno iz SAD-a. Puno je veći problem bilo nedobivanje prava prodaje na druga tržišta. Vojska je također smatrala da je puška M16S1 preosjetljiva na vanjske utjecaje, a i njezine su potrebe bile premale da bi održavale proizvodnju. Singapurska vlada zato je tvornici preporučila usmjeravanje na razvoj jednostavnije, robusnije i jeftinije puške koja bi ipak zadržala taktička svojstva američkog uzora.

Za sebe i izvoz

Sredinom 1970-ih CIS je dizajniranje nove puške prepustio britanskoj kompaniji Sterling Armaments, koja je od američkog Armalitea već otkupila licenciju za AR-18. Na temelju nje glavni konstruktor britanske tvrtke Frank Waters napravio je 1976. laku automatsku pušku (Light Automatic Rifle) i prilagodio je potrebama singapurske vojske. Testiranje prvih prototipova puške počelo je 1978. u Školi za pješačko naoružanje (School of Infantry Weapons) Singapurskog vojnoobučnog instituta (Singapore Armed Forces Training Institute). Nakon dvije godine intenzivnih testiranja puška je dorađena te je pod oznakom SAR 80 (pokrata od Singapore Assault Rifle, u prijevodu: singapurska jurišna puška) uvedena u uporabu u ograničenom broju od 20 000 komada kao standardna jurišna puška. SAR 80 je jurišna puška klasične konfiguracije.

Radi na načelu posudbe barutnih plinova iz kanala cijevi, koji se koriste za pokretanje ostalih mehanizama. Plinski cilindar nalazi se iznad cijevi, a na njemu je ugrađen ručni regulator koji se može postaviti u jedan od četiriju mogućih položaja. Osnovni je položaj 1 i najčešće se koristi, a u položajima 2 i 3 veća je količina odvedenih plinova. Položaj 3 koristi se stoga pri niskim temperaturama ili većoj zaprljanosti dijelova puške. U položaju s oznakom 0 nema odvođenja barutnih plinova, a služi za ispaljivanje tromblonskih mina. Prebacivanje iz jednog u drugi položaj vrlo je jednostavno, dovoljno je malo potisnuti regulator i zakrenuti ga u željeni položaj.

Slabo prihvaćena

Oružje se puni standardnim američkim spremnikom M16 (s 20 ili 30 metaka), a može djelovati pojedinačnom (položaj Semi) ili rafalnom paljbom (položaj Auto). Puška će se zakočiti prebacivanjem regulatora u položaj Safe. Puška je opremljena standardnim prednjim ciljnikom (može se podešavati po visini) i diopterskim stražnjim, koji se može podešavati po pravcu. Na ustima cijevi montiran je skrivač plamena. Cijev i zatvarač izrađeni su strojnom obradom od komada čelika. Kundak, pištoljski rukohvat i obloga cijevi izrađeni su od polimera. Prazno oružje ima masu 3,7 kg (više od M16S1 za gotovo kilogram), ukupna duljina je 970 mm, a duljina cijevi 459 mm. Brzina paljbe iznosi 600 metaka u minuti, početna brzina zrna 970 m/s, a učinkoviti domet 400 metara.

Iako su troškovi proizvodnje bili niži, a bila je i pouzdanija od M16S1, vladalo je mišljenje da je manje prilagođena korisnicima (user-friendly), a imala je i veću masu. Tvrtka Sterling predstavila je 1987. poboljšan model puške pod oznakom SAR-87, a singapurska tvornica počela je proizvoditi sličnu pušku s oznakom SR88. Riječ je o poboljšanoj inačici SAR 80 s metalnim kundakom, koja se izrađuje u standardnoj i karabinskoj inačici. Poboljšanja se ogledaju u ugradnji ručice za nošenje puške, nosača za montiranje optičkog ciljnika i okidaču koji omogućuje gađanje u rukavicama jer se branik okidača može jednostavnim pokretom zakrenuti u otvoreni položaj.

Širenje programa

Rad na razvoju vlastite jurišne puške bio je idealna prilika da se proizvodni program tvornice CIS proširi i na puškostrojnicu (laku strojnicu) u jednakom kalibru 5,56 mm x 45 mm. Konstruirao ju je L. James Sullivan, koji je neko vrijeme radio u Armaliteu, tako da nije neobično što se i novorazvijena puškostrojnica Ultimax 100 temeljila na rješenjima s A-18. Primarni konstrukcijski zahtjevi bili su stvoriti oružje dovoljno male mase da ga može nositi samo jedan vojnik, uključujući mobilnost, paljbenu moć i jednostavnost rukovanja. Razvoj je završen 1981., samo godinu nakon što je SAR 80 ponuđen svjetskom tržištu. Po uzoru na američku laku strojnicu SAW (Squad Automatic Weapon), koja je u to vrijeme bila u uznapredovaloj fazi testiranja, i singapurska je dobila jednaku pokratu, ali ona je označivala Section Automatic Weapon, u prijevodu: desetinsko automatsko oružje. Kao i kod Amerikanaca, i tu je temeljni zahtjev bio sposobnost paljbene potpore pješačkoj desetini u svim uvjetima, a posebno u napadu (jurišu).

Načelo rada i bravljenja na puškostrojnici preuzeto je s puške SAR 80. Jedna od bitnih razlika između tih dvaju oružja ogledala se u tome što je kod puške u trenutku opaljenja zatvarač bio u prednjem (zatvorenom), a kod puškostrojnice u stražnjem (otvorenom) položaju. Patentiranim rješenjem konstantnog trzanja izbjeglo se prekomjerno zagrijavanje ležišta metka, a time i eventualno samoopaljenje. Plinski regulator ima tri položaja, označena brojevima 1, 2 i 3, pri čemu 3 označuje položaj kod kojeg se iz cijevi odvodi najveća količina barutnih plinova. Za normalne uvjete rada namijenjen je položaj označen brojem 1. Relativno mala brzina gađanja od 400 do 600 metaka u minuti pridonosi preciznosti i kontroli oružja. Regulator paljbe ima dva položaja, Fire (paljba) i Safe (zakočen), tako da se iz oružja može djelovati samo rafalno. Mehanizam ima i sigurnosnu kočnicu koja sprečava opaljenje u slučaju ispadanja ili nepropisnog rukovanja. Moguće ga je puniti dok je zakočen. Ručica zatvarača nalazi se s lijeve strane kućišta i miruje tijekom paljbe.

Praktično za specijalce

Puškostrojnica je opremljena i okomitim prednjim rukohvatom, a izgledom podsjeća na poznati američki automat Thompson. Na cijevi je s gornje strane postavljena ručica koja olakšava nošenje i brzu zamjenu cijevi. Branik okidača praktično je izveden jer omogućuje i gađanje u rukavicama. U tu svrhu ima rješenje kao SAR 80: potrebno je samo vrhom zrna pritisnuti utvrđivač branika i preklopiti branik naniže. Prva inačica puškostrojnice Mk1 bila je opremljena lakim tipom cijevi (hlađenje zrakom) s mogućnosti brze zamjene. No, kad se u praksi pokazalo da ta izmjena nije dovoljno brza, CIS je projektirao eksperimentalni Mk2 s teškom fiksnom cijevi koja je mogla izdržati rafal od 500 metaka. Mk3 kombinacija je prvih dviju inačica. Na njoj se kundak može odvojiti, što je posebno praktično za specijalce (padobrance) ili za gađanje iz manjih prostora kao što su oklopna vozila.

Ima odvojive nožice koje se mogu podešavati po visini, a moguće je njihovo zakretanje za 15 stupnjeva u svaku stranu, što znatno olakšava gađanje i prijenos paljbe. Mk5 nastao je na temelju inačice Mk4 koja je razvijena 2007., u prvom redu na zahtjev američkog Marinskog korpusa, čija su ispitivanja pokazala da je Ultimax 100 kad se koristi s ramena čak osam puta učinkovitiji od jurišne puške M16 i tri puta pouzdaniji od lake strojnice Minimi M249. Ipak, američki marinci za svoje su oružje odabrali HK416 (M27). Obje inačice (Mk4 i Mk5) imaju sklopivi kundak, Picatinny šine za montažu različite dodatne opreme te prihvaćaju i M16 STANAG 4179 spremnike i bubanj Beta C-Mag kapaciteta 100 metaka.

Laka kontrola

Najnovija je inačica Ultimax 100 Mk8, koja za razliku od prethodnih ima i poluautomatski režim paljbe kao i poboljšanu ergonomiju. Puni se kao i Mk5, spremnicima tipa M16, Ultimax bubnjem kapaciteta 60 i 100 metaka i bubnjem C-Mag kapaciteta 100 metaka. Bubanj se može lako promijeniti u trku u roku od pet sekundi. Takvo rješenje, u usporedbi s puškostrojnicama koje se pune s pomoću redenika, povećava pokretljivost vojnika. Stražnja je strana bubnja prozirna tako da strijelac može i vizualno utvrditi koliko mu je još metaka preostalo u spremniku. Osim toga, punjenje bubnja riješeno je tako da se može obaviti bez ikakvih pomoćnih sredstava, ručno metak po metak što je sporo i zahtjevno. Iz puškostrojnice se može djelovati u hodu, s kuka, kao i s pomoću dvonošca (bipod) kad je postavljen na podlozi. Strijelac lako kontrolira oružje, a proizvođač tvrdi da se njim može djelovati i samo jednom rukom (masa s punim spremnikom iznosi 5,6 kg). Rezultat svega toga je činjenica da prosječno uvježban strijelac može kompletan spremnik od 100 metaka ispaliti u samo jednom rafalu na siluetu čovjeka udaljenu stotinjak metara, a da nijedno zrno ne promaši cilj. To omogućuje mala masa, slaba energija trzanja oružja kao i relativno mala brzina gađanja.

Potpuno opravdan naziv

Tijekom razvoja tri su duljine cijevi postale standardne. Od početne 508 mm, u ponudi su 457 mm i kratka 330 mm. U skladu s tim, ukupna duljina ovisi o duljini cijevi: u najkraćoj inačici iznosi 935 mm, a u najduljoj 1025 mm. Za djelovanje streljivom tipa SS109 cijevi imaju šest žljebova s desnim korakom uvijanja od 178 mm, a za M193 korak uvijanja je 305 mm. Učinkoviti domet gađanja za SS109 je 800 m, a za M193 on iznosi 460 m.

Puškostrojnica je opremljena ciljnicima koji se mogu podešavati i po pravcu i po visini. Stražnji ciljnik može se podešavati od 100 do 1000 metara (prijašnje inačice do 1200 m), za cijevi kojima je korak uvijanja 178 mm. Za cijevi koje imaju korak uvijanja 305 mm stražnji je ciljnik podijeljen od 100 do 600 metara.

Želeći zadovoljiti i specifične potrebe specijalnih postrojbi, proizvođač nudi i dodatni pribor poput prigušivača pucnja, torbice za hvatanje čahura (važno za uporabu u borbenim vozilima) i optički ciljnik. Za brže punjenje bubnja proizvođač nudi specijalni uređaj koji znatno ubrzava taj proces.

Od 1981. do danas proizvedeno je više od 80 000 komada tog oružja, koje se nalazi u naoružanju više od 25 zemalja, uključujući Hrvatsku i Sloveniju.

Ultimax 100 jedna je od najlakših puškostrojnica, konstruiranih da njom rukuje jedan vojnik. Njezine značajke i ponašanje prilikom gađanja potpuno opravdavaju naziv SAW.

Zadržavanje cijevi

Puške SAR 80 i SR 88 nisu ostvarile značajan proboj na domaće pa ni na inozemno tržište (prije svega Azije i Afrike), a M16S1 zahtijevale su iznimno velika sredstva za održavanje. Stoga je singapurska vojska zahtijevala početkom devedesetih godina nabavu novog oružja (novih M16A2) ili razvoj vlastite puške, koji je na koncu dobio prednost. Tvrtka CIS još je 1996. dizajnirala SAR 21 (singapurska jurišna puška za XXI. stoljeće), koji je nakon tri godine uveden u operativnu uporabu. Preostale puške SAR 80 i M16S1 završile su u pričuvi. SAR 21 modularna je puška izrađena u bullpup konfiguraciji. Za razliku od drugih zemalja koje su već koristile bullpup i skratile cijev (AUG, FAMAS, L85), a time i dimenzije i masu oružja, Singapur je odlučio zadržati cijev od 508 mm kao na M16S1, što je dulje nego kod prethodnih, SAR 80 (459 mm) i SR 88 (460 mm).

Na taj je način zadržana velika početna brzina metka, što dovodi do položenije putanje, odnosno veće preciznosti i dometa. Ukupna je duljina u usporedbi s M16S1 smanjena za gotovo 200 mm i iznosi 805 mm. Kad se usporedi s navedenim bullpup puškama koje su nastale dosta prije nje (više od 20 godina), onda je duljina veća. Kad se usporede po masi, SAR 21 ima četiri kilograma (bez spremnika i dodatne opreme), što je više od konkurenata, osim L85. Masa s punim spremnikom iznosi 4,46 kg.

Interesantno ili praktično?
Rad se temelji na klasičnom načelu posudbe plina s klipom, što se u praksi pokazalo znatno pouzdanijim nego izravno djelovanje barutnih plinova na čelo zatvarača (kao na M16). Plinski mehanizam nalazi se iznad cijevi. Brzina paljbe može se podesiti na između 450 i 650 metaka u minuti. Manja brzina, uz mali trzaj streljiva 5,56 mm, omogućuje vrlo veliku kontrolu oružja pri rafalnoj paljbi na malim i srednjim udaljenostima. Kućište puške izrađeno je od polimera, visoke čvrstoće i otpornosti na najrazličitije utjecaje. Unutar kundaka nalazi se kompozitno ojačanje za zaštitu lica strijelca od eventualnog prskanja ležišta metka. Izbornik paljbe na SAR 21 sastoji se od dvaju dijelova, od kojih je jedan u prednjem štitniku okidača i služi za regulaciju zakočeno / paljba, a drugi je iza spremnika i regulira pojedinačnu i automatsku paljbu. Takvo je rješenje više interesantno nego što je praktično. Prilikom promjene vrste paljbe strijelac mora skinuti ruku s pištoljskog rukohvata jer ne može dohvatiti polugu, što zahtijeva prilagodbu. Ručica za repetiranje nalazi se iznad kućišta, tijekom paljbe se ne kreće, a može se zakrenuti na bilo koju stranu. Osnovna inačica puške SAR 21 ima optički ciljnik s uvećanjem 1,5 x, postavljen unutar ručice za nošenje (kao kod puške Steyr AUG), ali kao pričuva zadržani su i mehanički ciljnici. U ponudi je i optički ciljnik s trostrukim uvećanjem namijenjen gađanju na velikim udaljenostima.

Problemi za ljevake

Daljnjim razvojem nastale su inačice SAR 21 MMS (Modular Mounting System), SAR 21 P-Rail (Picatinny) i SAR 21 LWC (Light Weight Carbine), koje umjesto ručice za nošenje (ciljnika) imaju Picatinny šine za postavljanje najrazličitijih ciljnika i druge opreme uključujući podcijevni bacač granata (američki M203 ili domaći STK 40GL). Zbog toga je ručica za repetiranje s gornjeg položaja morala biti premještena na lijevu stranu kućišta. Ni novije inačice nemaju mogućnost promjene strane na koju se izbacuju prazne čahure, što može stvarati probleme ljevorukim strijelcima. S druge strane, to je prva jurišna puška koja ima ugrađen laserski ciljnički uređaj LAM (Laser Aiming Device) ispod cijevi unutar prednjeg rukohvata. Modul za gađanje iza ugla (Round Corner Firing – RCF), sličan izraelskom CornerShotu, može se montirati na bilo koju inačicu SAR 21 za djelovanje u urbanom okruženju. Spremnici streljiva izrađeni su od prozirne plastike i imaju kapacitet 30 metaka. Prelazak s klasične na bullpup pušku među singapurskim je vojnicima izazvao brojne kritike zbog drukčijeg položaja spremnika i poteškoća prilikom njegove zamjene, nespretnog položaja izbornika paljbe, težeg okidanja, veće mase, veće buke (zvučni prasak prilikom paljbe kod bullpup dizajna bliži je vojnikovim ušima) i nedostatka unutarnjeg osvjetljenja optike. Dio toga riješen je obukom, a dio poboljšanjem dizajna oružja. Tako je 2010. predstavljen prototip naziva SAR 21A, a proizvodnja je počela 2012. godine. ST Kinetics od jurišne je puške načinio i laku strojnicu SAR 21 LMG (Light Machine Gun) s integralnim dvonošcem i prednjim rukohvatom i cijevi od 513 mm. Iako je velika pažnja posvećena ciljnicima, sigurnosti i pouzdanosti, nije pronađeno rješenje za problem ljevorukih strijelaca. Donekle je ublažen ugradnjom deflektora koji prilikom paljbe preusmjerava čahure prema naprijed, čime se smanjuje mogućnost da čahura pogodi vojnika u lice. Kod inačica SAR 21 MMS, SAR 21 P Rail i SAR 21 LWC izraženiji je problem repetiranja, nastao zbog ručice na lijevoj strani, što je čini prilično nedostupnom ljevacima. S druge strane, položaj stražnjeg izbornika paljbe nespretan je i za dešnjake i za ljevake.

Kompaktno osobno oružje
U obitelji osobnog obrambenog oružja (Personal Defence Weapon – PDW), ST Kinetics predstavio je 2008. automat CPW (Compact Personal Weapon, u prijevodu: kompaktno osobno oružje), u kalibru 9 mm Parabellum. Vanjskim izgledom donekle podsjeća na austrijski Steyr TMP. Riječ je o automatu sa spremnikom postavljenim unutar rukohvata radi postizanja maksimalne kompaktnosti. Stražnji kraj rukohvata i spremnici izrađeni su od prozirne plastike. Kapacitet spremnika iznosi 30 metaka, tako da se lako može vidjeti broj preostalih metaka. Načelo rada karakterizira odgođeno trzanje zatvarača što osigurava mali (gotovo nikakav) trzaj, odnosno preciznu i kontroliranu paljbu. Kućište je od aluminijske slitine, dok je većina ostalih dijelova od polimera visoke otpornosti s ulivenim čeličnim kliznim elementima radi duljeg vijeka trajanja, smanjenja mase i cijene. S uvučenim kundakom (osloncem za rame) ukupna duljina iznosi 393 mm, a s izvučenim 597 mm. Duljina cijevi je 180 mm, s korakom uvijanja žljebova 1 : 250 mm. Na početku cijevi nalazi se skrivač plamena.

Masa praznog oružja iznosi 1,7 kg, a punog 2,17 kg. Brzina paljbe je od 900 do 1100 metaka u minuti, a učinkoviti domet gađanja 100 m. Odlika CPW-a je modularnost, odnosno mogućnost konverzije kalibara. Osim 9 mm tu su i manji 5,7 mm x 28 mm i 4,6 mm x 30 mm. Za promjenu kalibra na oružju potrebno je zamijeniti cijev, zatvarač, spremnik, kao i stražnji dio rukohvata. CPW s jednakom lakoćom mogu koristiti dešnjaci i ljevaci. Izbornik paljbe, ručica za zapinjanje, otpuštač zatvarača i utvrđivač spremnika nalaze se na objema stranama kućišta. Prazne čahure izbacuju se samo na desnoj strani kućišta. Izbornik paljbe ima tri položaja, pojedinačnu i rafalnu paljbu te zakočeno. Automat je opremljen dvjema standardnim Picatinny šinama prema STANAG-u 4694. Prva je iznad kućišta i služi za montažu optičkog ciljnika (refleksnog). Druga je na donjoj strani, ispred branika okidača, a može se iskoristiti za montažu laserskog označivača, okomitog jurišnog rukohvata, taktičkog svjetla i slično.

Veliki redizajn

Tvrtka ST Kinetics predstavila je na singapurskoj zrakoplovnoj izložbi 2014. dvije nove borbene puške u kalibru 5,56 mm. BMCR (Bullpup Multirole Combat Rifle) i CMCR (Conventional Multirole Combat Rifle), modularne su, višenamjenske i kompaktne, a izrađuju se u trima inačicama i to kao jurišna, precizna (snajperska) puška i laka strojnica. Obje su dizajnirane za korištenje M193, SS109 streljiva i ST Kinetics streljiva 5,56 mm povećanog dometa. Dolaze standardno s MIL-STD-1913 Picatinny šinama na pozicijama tri, šest, devet i 12 sati.
Višenamjenska BMCR predstavljena je kao najkraća bullpup puška na svijetu. Naizgled je slična puški SAR 21, ali mehanizam za opaljenje i prednje izbacivanje iskorištenih čahura pokazuje da je riječ o velikom inženjerskom redizajnu koji joj daje povećanu ubojitost u urbanim operacijama. Konstruirana je s jedinstvenim dizajnom kundaka koji omogućuje presavijanje i prilagođen je za maksimalnu kompaktnost tijekom uporabe. Puška izbacuje prazne čahure s desne strane. Za ljevoruke korisnike nije potreban deflektor jer je putanja čahura usmjerena prema naprijed. Nisu usmjerene ni prema dolje, kako bi se smanjila opasnost od pada preko praznih čahura na tlu tijekom urbanih operacija. Može koristiti spremnike s pušaka SAR 21 i M16. BMCR je dizajniran ambidekstralno: izbornik paljbe i otpuštanje spremnika na objema su stranama oružja što i ljevacima i dešnjacima olakšava pristup.

Novo ime

BMCR je na ovogodišnjoj zrakoplovnoj izložbi predstavljen pod novim imenom BR18 (Bullpup Rifle 2018). Zadržao je ukupnu duljinu od 645 mm kad je konfiguriran kao jurišna puška. Duljina cijevi iznosi 368 mm (14,5 inča), a masa praznog oružja 2,9 kg. Može ispaljivati različite vrste streljiva, od M193 i NATO SS109, domaće streljivo povećanog dometa, kao i druge vrste novog streljiva. Najveći domet gađanja iznosi 460 m za M193 i 800 m za SS109 streljivo, s brzinom od 860 m/s kad se koristi SS109. Puška je od 2014. imala nekoliko poboljšanja pod utjecajem izraelskog Tavora. Gornje i donje kućište doživjeli su blage estetske modifikacije kako bi se smanjila ukupna širina, a redizajniran je i kundak tako da se može podešavati obrazina. Najznačajnije je poboljšanje na sustavu repetiranja. BR18 ima ručice za punjenje na objema stranama. Ima sposobnost over the beach, što znači da radi pouzdano i nakon potapanja u vodu. BR18 ne donosi puno toga što nije viđeno na tržištu bullpup pušaka i morat će se boriti za svoje mjesto s izraelskim Tavorom, američkim Kel-Tec RDB-om i hrvatskom puškom VHS-2. Oni su se već dokazali na bojištu tako da BR18 čeka neizvjesna budućnost.

Ivan GALOVIĆ