Borovo Selo nadomak Vukovara od 2. svibnja 1991. na poseban je način upisano u mapi prijelomnih događaja hrvatske novije povijesti i Domovinskog rata. U akciji spašavanja dvojice svojih kolega, koje su u noći s 1. na 2. svibnja tijekom redovite policijske ophodnje zarobili pripadnici pobunjenih srpskih paravojnih postrojbi, 2. svibnja ubijeno je, a zatim i masakrirano 12 hrvatskih redarstvenika, pripadnika Specijalne jedinice policije Vinkovci, dok je 21 ranjen

Za mnoge je upravo događaj u Borovu Selu 1991. godine bio trenutak bolne spoznaje i suočavanja s činjenicama: rat nije nešto daleko, nekome drugome – rat je počeo, tu je, svima nama je, pomalja glavu i kesi nam se u lice svojom izopačenošću i užasom. Nakon Krvavog Uskrsa na Plitvicama i pogibije Josipa Jovića, prvog hrvatskog smrtno stradalog branitelja u Domovinskom ratu, pogibija 12 policajaca u Borovu Selu bila je uvod u godine tragičnih događaja tijekom rata u Hrvatskoj, u nizove imena, sudbina i života ljudi od Vukovara do Dubrovnika zaustavljenih u borbi za oslobađanje domovine.

Kronologija događanja

Tijekom redovite ophodnje MUP-ova policijska patrola je 1. svibnja 1991. namjeravala skinuti srpsku zastavu izvješenu na ulazu u Borovo Selo. U tome ih zaustavljaju srpski pobunjenici koji ubijaju dvojicu hrvatskih policajaca, dok su dvojica ranjena. Nakon brojnih pokušaja pregovora načelnika osječke policijske uprave Josipa Reihl-Kira i načelnika vinkovačke policijske uprave Josipa Džaje s Vukašinom Šoškoćaninom, vođom pobunjenih srpskih ekstremista u Borovu Selu, te neuspjeha pregovora, donesena je odluka da hrvatske policijske snage kreću na mjesto događaja. Tako sljedećeg dana u pokušaj oslobađanja dvojice zarobljenih kolega kreće 30-ak pripadnika MUP-ovih policijskih snaga transportiranih autobusom.

Autobus je ušao u selo, ali ondje su ih, pripremivši zasjedu, čekali pripadnici pobunjenih srpskih snaga. Premda je komandant domaćim pobunjenim Srbima organiziranima u TO Borovo Selo bio Vukašin Šoškoćanin, stvarni nalogodavci, organizatori i logističari zločina bili su Komanda JNA, odnosno Vojna linija MUP-a Srbije.

Hrvatski policajci 2. svibnja ušli su i stigli nedaleko od centra Borova Sela, do kafića “San Marino”, te su se kretali prema zgradi Mjesne zajednice i ambulante. U središtu sela na njih je otvorena vatra iz pušaka i snajpera s prigušivačem te tromblonskim protupješačkim minama. Ondje, pogođen snajperom, smrtno stradava Stipe Bošnjak, zapovjednik hrvatskih policajaca. Napadnuti policajci uspijevaju se snaći, organiziraju obranu i traže pomoć koja prema njima kreće iz Vinkovaca i Osijeka.

Osječka jedinica, krećući se iz smjera Dalja, nije uspjela ući u selo zbog unaprijed postavljenih barikada, dok je vinkovačka ušla i upala u zasjedu. Borbe su trajale nešto manje od tri sata, hrvatski policajci su ginuli, sve više ih je bilo ranjenih, dehidriranih, bili su opkoljeni i morali su se predati neprijatelju koji ih je takve psihički i fizički maltretirao. Kasno poslijepodne u selo je ušla kolona od sedam oklopnih transportera 12. brigade JNA koja je, kako su to oni tad isticali, trebala stati između sukobljenih strana i napraviti tampon-zonu te prekinuti sukob. Prema iskazima svjedoka događaja, iz jednog od tih transportera otvorena je vatra na hrvatske policajce, a za transporterima su hodali naoružani srpski civili.

Kad je vatra konačno obustavljena, pripadnicima MUP-a Hrvatske dopušteno je u transporterima JNA iz Borova Sela iznijeti ranjene i poginule kolege, ali im nije dopušteno provesti istragu u selu. Dvojica prethodne noći zarobljenih hrvatskih policajaca prebačena su tijekom borbi u Novi Sad, ali još su iste noći vraćena u Osijek.

Tadašnje Vojno tužiteljstvo u Osijeku podnijelo je 1992. godine optužnice protiv 51 osobe koja je sudjelovala u masakru u Borovu Selu. Nekoliko mjeseci poslije donesena je presuda kojom je deset osoba proglašeno krivima u odsutnosti, no 1998. godine Županijski sud u Osijeku donosi rješenje o obustavi postupka izvršenja kazni pozivajući se na Zakon o općem oprostu iz 1996. godine.

Pripadnici Specijalne jedinice policije Vinkovci koji su ubijeni i masakrirani 2. svibnja 1991. u Borovu Selu: Mladen Čatić (Županja, 1971.), Željko Hrala (Ivankovo, 1968.), Janko Čović (Ivankovo, 1965.), Marinko Petrušić (Tovarnik, 1966.), Luka Crnković (Otok, 1970.), Ivica Vučić (Vinkovci, 1961.), Zoran Grašić (Otok, 1969.), Zdenko Perica (Nuštar, 1965.), Mladen Šarić (Novi Jankovci, 1965.), Josip Culej (Jarmina, 1966.), Antun Grbavac (Nijemci, 1961.), Stipan Bošnjak (Nuštar, 1955.)

Lada Puljizević, FOTO: Tomislav Brandt