Nedugo nakon izbijanja otvorenog rata, u ljeto 1991., u Hrvatskoj se počinju zaštićivati i oklopljivati vozila policije i Zbora narodne garde radi sigurnijeg djelovanja na područjima zahvaćenim srpskom pobunom. Jedno od središta izrade improviziranih oklopnih vozila bio je Sisak

U Sisku je oklopljivanje vozila predložio policajac Tomislav Dedić, a omogućio ga je direktor JANAF-a, ujedno zapovjednik sisačkog 57. samostalnog bataljuna ZNG-a Antun Bobetko. Od kraja srpnja do početka listopada 1991. godine Dedićeva je radna skupina za sisačke postrojbe oklopila u JANAF-u 14 vozila, pola s kotačima, a pola s gusjeničnim podvozjem.

Većinu gusjeničara činili su nekadašnji vojni minopolagači tipa GJ-800B. Nakon što su ranih osamdesetih povučeni iz naoružanja Jugoslavenske narodne armije, dio su kupile šumarije i privatne osobe za radove u šumi i na polju. Uoči rata ih je u selima oko Siska i u Turopolju još bilo petnaestak.

Do sredine kolovoza u JANAF-u je prikupljeno devet “gejota”. Većina ih je bila zapuštena i neispravna. Dva nije bilo moguće popraviti i poslužili su kao izvor dijelova, dok su ostali pregledani i servisirani, nakon čega im je na podvozju izrađivano novo oklopno tijelo. Zbog izgleda, a i načina izvedbe, jedan je pripadnik sisačkog 57. samostalnog bataljuna ZNG-a oklopne GJ-e nazvao šparetima (štednjacima).

Špareti su se pokazali vrijednim borbenim sredstvom. Na ravnom terenu postizali su brzinu od oko 60 km/h, a u njima se moglo voziti po desetak ljudi. Oklop od dva sloja čeličnog lima djelotvorno ih je štitio od pješačkog naoružanja, a jedanaest puškarnica s kliznim poklopcima omogućavalo je pregled i pokrivanje vatrom cijelog prostora oko vozila. Prva dva transportera imala su na krovu otvor za djelovanje težim naoružanjem, no od trećeg nadalje na krov je ugrađivana kupola sa strojnicom. Hodni dio vozila štitile su zavjesice od armirane gume.

Prva dva oklopna gusjeničara dovršena su 13. kolovoza. Jedan je odmah predan 2. bataljunu 2. brigade ZNG-a na položaju u selu Komarevu. Drugi je dodijeljen 57. samostalnom bataljunu, no kako je osposobljavanje njegova osnovnog naoružanja, bestrzajnog topa M60, potrajalo još desetak dana, iz JANAF-a je odvezen kad i sljedeća dva GJ-a – po jedan za 2./2. br. i za 57. sb. Treći par gusjeničara, dovršen potkraj kolovoza, dobila je tek ustrojena 120. brigada ZNG-a.

Ta brigada nije dugo koristila svoje transportere. Već 8. rujna prevezeni su s obrambenih položaja u okolici Siska u Hrvatsku Dubicu, da bi idućeg dana poveli kolonu ZNG-a i policije u proboj okruženja Hrvatske Kostajnice. Kod lokacije Šuplji kamen dočekala ih je zasjeda. Jedan je gusjeničar primio dva pogotka, koja mu nisu nanijela ozbiljniju štetu, no zatekao se na neobranjivom položaju i ljudstvo ga je moralo napustiti. Prije povlačenja uništili su ga eksplozivom. Drugim se gusjeničarom izvlačilo ranjenike dok mu motor nije zakuhao, nakon čega je pod vatrom napušten. Akcija je obustavljena i hrvatske snage su se povukle. Pobunjenici su popravili napušteni GJ-800 i neko ga vrijeme koristili u središtu za obuku svoje specijalne policijske jedinice u selu Komogovini.

Oklopni GJ-i 2. brigade i 57. samostalnog bataljuna ZNG-a nastavili su djelovati na crtama obrane Siska prema Petrinji i u Komarevu. Korišteni su i u većim borbenim akcijama: prvi gusjeničar već 22. kolovoza u pokušaju proboja do Sunje, a više njih u kasnijim pratnjama konvoja za okruženo Topusko i u blokadi objekata JNA na sisačkom području. Samo je jedan nakratko izbačen iz stroja: GJ s bestrzajnim topom lakše je oštećen 16. rujna, u zračnom napadu tijekom blokade kasarne JNA “Šašna Greda” – no tek nakon što je preciznim pogotkom uništio paljbeni položaj protuzrakoplovnog topa. Već idućeg dana popravljen je i vraćen u Komarevo.

Zadnji upotrebljivi GJ-800B nije oklopljen u JANAF-u, nego je predan radnoj skupini ZNG-a Petrinja, koja ga je popravila i oklopila u selu Dužici. Radovi na njemu završeni su 4. listopada. Dotad je Petrinja bila izgubljena, a pokušaj upotrebe vozila u obrani “nebojanskog džepa” nije uspio jer je bilo preteško da bi prešlo pontonski most na Kupi. Umjesto toga pridodano je snagama koje su držale u blokadi kasarnu JNA u selu Žažini.

Oklopni GJ-i ostali su na crtama obrane Siska sve do razmještanja snaga UN-a na Banovini u proljeće i ljeto 1992., nakon čega su povučeni u baze postrojbi. Jedan je, na zahtjev zapovjednika Južnog bojišta generala Bobetka, već u travnju 1992. upućen u Hercegovinu kao pomoć Hrvatskom vijeću obrane. Ujesen 1993. kod Konjica ga je zarobila Armija Republike Bosne i Hercegovine.

Po uzoru na sisačke oklopne GJ-e, dva su vozila tog tipa u ljeto 1992. oklopljena u trogirskom brodogradilištu za HVO Livno.

Sačuvan je samo jedan, petrinjski oklopni GJ-800B. Nalazi se u izložbenom postavu Domovinskog rata Gradskog muzeja Sisak u nekadašnjoj vojarni “Barutana”.

Brzina od oko 60km/h

Špareti su se pokazali vrijednim borbenim sredstvom. Na ravnom terenu postizali su brzinu od oko 60 km/h, a u njima se moglo voziti desetak ljudi. Oklop od dva sloja čeličnog lima djelotvorno ih je štitio od pješačkog naoružanja, a jedanaest puškarnica s kliznim poklopcima omogućavalo je pregled i pokrivanje vatrom cijelog prostora oko vozila. Prva dva transportera imala su na krovu otvor za djelovanje težim naoružanjem, no od trećeg nadalje na krov je ugrađivana kupola sa strojnicom. Hodni dio vozila štitile su zavjesice od armirane gume.

---

Poziv čitateljima

U Domovinski rat Hrvatska je ušla praktički nenaoružana. Hrvatske snage u nuždi su bile prisiljene za borbu koristiti najraznovrsnija priručna i provizorna sredstva te je početno razdoblje rata obilježio iznimno širok spektar borbenih sredstava domaće izrade.

Te improvizacije iznimno su vrijedno svjedočanstvo stvaranja samostalne hrvatske države i njezinih Oružanih snaga. Kako bi ono ostalo trajno zabilježeno, pokrenuto je prikupljanje podataka o borbenim sredstvima korištenim u Domovinskom ratu, s posebnim naglaskom na sredstva domaće izrade. Ovom prilikom djelić prikupljene građe prezentiramo na stranicama Hrvatskog vojnika; to i nadalje namjeravamo činiti.

No prikupljanje podataka nije moguće bez sudjelovanja onih koji su navedena sredstva izrađivali i koristili. Stoga sve čitatelje koji o njima imaju informacije – svjedočanstva, zapise, fotografije i videograđu – pozivamo da nam se jave na e-mail tehnika.91do95@gmail.com u cilju bilježenja naše zajedničke povijesti.

Boris Gregurić