Razvodnici Filip Petričević i Mario Lepen te nadnarednik Igor Pavlov i vojnik Tomislav Lonić u Kninu su spasili stopostotnog invalida koji je pao u rijeku Krku…

B. M. (1961.) stopostotni je invalid. Obje su mu noge i lijeva ruka nepokretni. Kninjani ga susreću dok se u svojim motornim, invalidskim kolicima kreće gradom. B. M. je ujutro, 12. svibnja 2015., krenuo nasipom uz rijeku Krku u Kninu. Iznenada, kotači kolica proklizali su na vlažnoj travi, kolica su se prevrnula i otkotrljala do rijeke. Vezan, pritišćući težinom tijela i glomaznih, teških kolica desnu ruku, jedinu kojom bi možda i mogao nešto napraviti, B.M. se našao u plićaku rijeke. Pokušavao je držati glavu iznad vode, ali kolica su je gurala u vodu, pokušavao se nekako okrenuti ili osloboditi ruku, ali svakim pokretom kolica bi na skliskoj travi i mokroj zemlji kliznula još malo dublje u rijeku. Tonuo je, bio je sam i nije mogao baš ništa, osim boriti se za zrak i pokušavati zazivati pomoć.
“Čuo sam zapomaganje ‘Upomoć!, upomoć!’, ali nisam vidio tko zapomaže. Potrčao sam prema mostu, odakle je dopirao glas, a onda sam u rijeci, na rubu korita vidio kotače prevrnutih invalidskih kolica,” tako se događaja prisjeća razvodnik Filip Petričević, pripadnik 4. satnije Pukovnije Vojne policije, koji je tog dana, nedaleko od mjesta nesreće, zajedno s kolegom iz postrojbe razvodnikom Mariom Lepenom bio dežuran u nadzoru cestovnog prometa. Razvodnik Petričević prvi je dotrčao do B. M.-a pokušavajući ga spasiti. “Zemlja je klizava, kolica su teška, tijelo je paralizirano i mlitavo. Pokušao sam ga izvući ispod kolica, ali bio je čvrsto vezan,” govori on. Tih, prvih par trenutaka, bodrio je čovjeka i držao mu glavu iznad vode, a onda su pritrčali razvodnik Lepen te nadnarednik Igor Pavlov iz Satnije veze GMTBR-a i vojnik Tomislav Lonić iz Vojnoobavještajne satnije GMTBR-a. Zajednički, uspjeli su prerezati pojas kolica, izvući čovjeka na obalu, a onda dozvati hitnu pomoć i policiju.
Mjesec dana poslije: B. M. je spašen, otpušten iz bolnice i dalje živi u Kninu. A razvodnici Filip Petričević i Mario Lepen, nadnarednik Igor Pavlov i vojnik Tomislav Lonić, okupljeni oko stola i novinarskog diktafona, na pitanja o događaju uglavnom se pogledavaju, sliježu ramenima i uglas ponavljaju: “Pa normalno je da smo spasili čovjeka. Zato smo mi tu.”
Novinarski gledano: Petričević, Lepen, Pavlov i Lonić teški su sugovornici. Njihova ih skromnost čini teškima. Nema u njima ni malo želje da se hvale, da veličaju svoj čin, da se razbacuju detaljima pothvata, da se promoviraju u heroje. Za njih je to što su napravili tako prirodno, i tako normalno, i tako jedino moguće da se o tome, zapravo, nema što govoriti.
I opet, novinarski gledano: kad bismo živjeli u svijetu u kojem se Petričevići, Lepeni, Pavlovi i Lonići događaju svakog dana, na svakom koraku, baš uvijek i svugdje gdje neki nepoznati čovjek stradava i treba mu pružiti ruku spasa; kad bismo svi bili spremni zastati, pritrčati, čuti vapaj, biti Petričevići, Lepeni, Pavlovi i Lonići – onda spašavanje iz Krke ne bi zaslužilo da bude novinska vijest.
Kad bismo… ali nismo.
I zato razvodnici Filip Petričević i Mario Lepen, nadnarednik Igor Pavlov i vojnik Tomislav Lonić zavređuju biti ova vijest.

Razvodnik Filip Petričević, 4. satnija VP-a, Pukovnija Vojne policije
I meni, i mojim kolegama na čast je i na ponos što smo mogli pomoći. Tog dana navečer, kad sam došao kući, osjećao sam se posebno, ponosno jer sam mogao pomoći čovjeku i spasio sam ljudski život.
Razvodnik Mario Lepen, 4. satnija VP-a, Pukovnija Vojne policije
Imao sam čast spasiti ljudski život. Osjećali smo se ponosno, sva četvorica, i priskočili bismo opet, sigurno.
Vojnik Tomislav Lonić, Vojnoobavještajna satnija GMTBR-a
Hrvatski vojnici uvijek su spremni pomoći, bilo kad, bilo gdje, kad treba spasiti ljudski život, mi smo uvijek tu.
Nadnarednik Igor Pavlov, Satnija veze GMTBR-a
Nema tu ništa čudno. Pa hrvatski vojnici su ti koji su uvijek bili spremni, i uvijek ćemo biti spremni stati ispred građana, zaštititi ih, zbog bilo čega, bilo kad i u bilo kakvoj situaciji. To je ono što je nama u pozivu. Biti vojnik je poziv, nije posao. Naš je poziv da smo tu za sve građane – onda kad nas trebaju, tu smo.

Lada Puljizević, Snimili: Lada Puljizević, Tomislav Lonić