U drugom dijelu nastavljamo prikaz talijanskih specijalnih postrojbi mornarice, zrakoplovstva, karabinjera i policije

Nakon što smo u Hrvatskom vojniku broj 262 od Treća specijalna postrojba talijanske kopnene vojske jest 185. regimenta RAO (Reggimento Ricognizione Acquisizione Obbietivi) odnosno izvidnička postrojba za pronalaženje i označavanje ciljeva. Njezina je zadaća pronalaziti i laserski obilježavati protivničke ciljeve za vlastito ili savezničko jurišno i bombardersko zrakoplovstvo odnosno topništvo za potporu. Regimenta je podijeljena na četiri tzv. bitnice BAO (Battaglioni Acquisizione Obbietivi). Svaki od njih je specijaliziran za djelovanje u različitom okruženju:
• 1. BAO Draghi (Zmajevi) – pustinjsko okruženje,
• 2. BAO Aquile (Orlovi) – planinsko i arktičko okruženje,
• 3. BAO Diavoli (Vragovi) – amfibijsko i vodeno okruženje
• 4. BAO za specijalne zadaće i nadzor
Svaki BAO sastoji se od nekoliko manjih cjelina, tzv. DAO (Distaccamenti Acquisizione Obbietivi). Zapravo je riječ o terenskim operativno-borbenim skupinama. Svaki DAO u svom sastavu ima osam ljudi. Za svaki BAO minimum je dva DAO specijalizirana za amfibijske operacije, dva DAO specijalizirana za prednje zračno -topničke motritelje i najmanje jedan DAO specijaliziran za padobransko ubacivanje iza protivničkih crta.

Legenda među valovima – mornarički COMSUBIN
Vjerojatno najpoznatija talijanska specijalna postrojba je mornarički COMSUBIN. Iza te skraćenice krije se puni naziv Comando Raggruppamento Subacquei ed Incursori Teseo Tesei. Italija je bila prva pomorska vojna sila koja je u operativnu uporabu uvela borbene ronioce i tzv. humana ili živa torpeda. Bila je to postrojba namijenjena za provedbu nekonvencionalnog ratovanja u pomorskom okruženju. Talijanski pomorski jurišni odred postao je tako preteča svih modernih mornaričkih specijalnih pomorskih snaga. Korijeni ove postrojbe sežu još u vrijeme I. svjetskog rata kada je tadašnja kraljevska Regina Marina rabila svoje brze MAS (mezzi d’ assalto) jurišne torpedne čamce u borbi protiv austrougarske mornarice. U povijesti pomorskog ratovanja ostali su zabilježeni njihovi uspješni prepadi.

Postrojba je reorganizirana tijekom 1938. godine pod vodstvom nekolicine darovitih mladih mornaričkih časnika iz pomorskog inženjerijskog odjela koji su konstruirali i uveli u uporabu čitav niz jurišnih eksplozivnih čamaca. Posebno je značajno uvođenje “jašućeg torpeda” tzv. maiale (svinje) na kojem su pomorski diverzanti dolazili ispod površine mora do svojih ciljeva. Upravo zahvaljujući ovim dvama napadnim sredstvima, talijanski pomorski diverzanti iz sastava legendarne X MAS Flottile, izveli su čitav niz uspješnih prepada u Gibraltaru, Malti, Sudskom zaljevu na Kreti kao i onaj najspektakularniji napad na britanske bojne brodove u egipatskoj luci Aleksandriji. Kad je Italija kapitulirala u rujnu 1943., dio pripadnika ove postrojbe pod imenom Mariassalto nastavio se boriti na strani Saveznika. I tada su se iskazali u borbi protiv njemačkih snaga, uspjevši u napadu na La Speziju potopiti krstaricu Bolzano.

Poslije II. svjetskog rata X MAS Flottila je bila raspuštena, ali njezina iskustva i sustavi obuke pomorskih diverzanata nisu bili zaboravljeni niti odbačeni. Dapače, oni su našli svoje mjesto i ulogu u novoj talijanskoj Marini Militare. Godine 1954. Italija se priključila NATO savezu a iskustva njezinih pomorskih diverzanata postala su dragocjena ostalim članicama ovog vojnog saveza. Od 1945. do danas postrojba je prošla nekoliko restruktuiranja i preustroja. Jedan od važnijih bio je 1960. godine od kada postrojba nosi današnji naziv kojem je pridodano ime pbb Teseo Teseia, jednog od osnivača postrojbe koji je poginuo u jednom od prvih napada na britanske ratne brodove u luci La Valetta na Malti 1940. godine. Današnji, suvremeni COMSUBIN ima sjedište u Varignanu (Porto Venere) u blizini La Spezie. Njegova brojčana snaga se procjenjuje na nekih 700-1000 pripadnika. Ustrojbeno, COMSUBIN se sastoji od sljedećih operativnih dijelova:
• GOI – Gruppo operativo incursori
• GOS – Gruppo operativo subacqueo
• GNS – Gruppo navale speciale
• RCS – (Raggruppamento Centro Studi)
• GS – Gruppo Scuole
• GL – Gruppo Logistico
GOI – Gruppo operativo incursori, odnosno operativna jurišna skupina, predstavlja postrojbu s otprilike 150-200 pripadnika i ona tvori napadačku komponentu COMSUBINA. Ima četiri glavna tipa zadaća a uključuju: napad na ratno i trgovačko brodovlje u lukama i na sidrištima uporabom različitih oružja i oružnih sustava, napad na lučka i /ili obalna vojna i civilna postrojenja i instalacije te infrastrukturu udaljenu od obalne crte i više od 40 km, provođenje protuterorističkih zadaća, prvenstveno u pomorskom okruženju s posebnom posvećenosti i uvježbanosti u zadaćama oslobađanja talaca, inflitracija i dugotrajno prikriveno održanje na protivničkom teritoriju i njegovom zaleđu radi provedbe izviđanja ili pronalaska i označavanja ciljeva.

GOS – Gruppo operativo subacqueo, odnosno operativna podvodna skupina u svom sastavu ima više od 200 pripadnika, koji su specijalizirani za poslove miniranja i razminiranja, uklanjanja eksplozivnih prijetnji i neeksplodiranih sredstava. Svi pripadnici GOS-a (isto tako i GOI-a) osposobljeni su za ulazak i izlazak iz podmornica kroz torpedne cijevi ili posebne potopive komore. Specijalnost pripadnika GOS-a je slobodni zaron na zrak i kisik na dubine do 60 m, nitroxom do 55 m, helioxom do 150 m a za dubine od 300 i više metara rabe se mini-podmornice i posebna, specijalna oprema. Ovaj dio COMSUBINA ima određenih sposobnosti za spašavanje posada s potopljenih podmornica.

GNS – Gruppo navale speciale – ili specijalna pomorska skupina – daje potporu i obavlja pomorski transport GOI-a i GOS-a u područje operacija uz pomoć svoja četiri namjenski opremljena broda; Proteo, Anteo, Marino i Pedretti.

Proteo i Anteo su specijalizirani za potporu ronilačkim zadaćama, posebno u operacijama spašavanja ljudstva s potopljenih podmornica. Proteo raspolaže posebnom opremom za potporu ronilačkim operacijama na dubinama do 150 m. Na Anteu su ukrcane također mini podmornice namijenjene za operacije spašavanja na dubinama do 600 m. Marino i Pedretti su posebno brzi brodovi namijenjeni za potporu i brzo prebacivanje jurišnih snaga GOI-a.

RCS – odnosno središnja studijska skupina zadužena je za praćenje tehnoloških novina, njihovo ispitivanje, usavršavanje i uvođenje u operativnu primjenu. Podijeljena je na četiri cjeline: oružje i eksplozivi, materijali i jurišna plovila/vozila, podmorničarski eksperimentalni materijali i podmorničarsko-ronilačka fiziologija.
GS – Gruppo Scuole je zapravo škola borbenog ronjenja koja se u sklopu COMCUBIN-a organizira za sve ostale pripadnike talijanskih specijalnih i ostalih postrojbi koje u opisu svojih zadaća imaju i ronjenje (npr. pripadnici mornaričkog pješaštva iz sastava bojne San Marco, bojne Col Moschin, državne policije itd.)
GL – Gruppo logistico, odnosno logistička skupina odgovorna je za održavanje i logističku potporu operacija, zdravstveno stanje i sigurnost pripadnika COMSUBIN-a.

Prosječna životna dob pripadnika GOI i GOS-a kreće se od 29 do 31 godine a njihovi identiteti su strogo čuvana tajna. Zanimljivo je da je do osnivanja NOCS-a i karabinjerskog GIS-a, mornarički COMSUBIN, odnosno njegova komponenta GOI bila jedina specijalna postrojba uvježbana za operacije spašavanja talaca.

COMSUBIN je u više navrata sudjelovao u vojnim akcijama održavanja mira i pomorskih blokada (Jadransko more, Albanija, Perzijski zaljev), humanitarnim misijama (Libanon, Ruanda, Somalija), ali i pravim borbenim vojnim akcijama u Afganistanu i Iraku.

Specijalne postrojbe Ratnog zrakoplovstva
Talijansko ratno zrakoplovstvo u svom ustroju ima dvije specijalne postrojbe: 17. jurišnu skupinu (Stormo Imcursori) i 21. helikopterski odred. Glavna zadaća 17. jurišne skupine su prepadi na zrakoplovne vojne baze i instalacije, prednja zračna kontrola, borbeni nadzor te borbena potraga i spašavanje (CSAR). Postrojba se naslanja na korijene i iskustva ADRA-e (Arditi Distuttori Regia Aeronautica), talijanske postrojbe iz II. svjetskog rata koja je borbeno djelovala u sjevernoj Africi nakon pada Tunisa. Njihova najpoznatija akcija u sjevernoj Africi odnosi se na prepad na pustinjski saveznički aerodrom u Libiji, na kojem je ručnim bombama uništeno 25 bombardera B-17. Specijalni 21. helikopterski odred namijenjen je za davanje zračne potpore 17. Stormu ali i ostalim specijalnim postrojbama talijanskih oružanih snaga.

Karabinjerska i policijske specijalne postrojbe
Prva karabinjerska bojna Tuscania još je jedna u nizu talijanskih specijalnih postrojbi koja svoje korijene i tradicije vuče iz vremena II. svjetskog rata. Postrojba nastavlja tradiciju I. kraljevske karabinjerske padobranske bojne osnovane 1. lipnja 1940. godine i koja je borbeno djelovala na afričkoj bojišnici. Ponovo je reorganizirana 1960. godine kao postrojba namijenjena za borbu protiv mafijaške gerile i terorizma. Od 1975. godine preuzela je gotovo u potpunosti vojna načela obuke i organizacije a ustrojem od 1. lipnja 1996. nosi današnje ime.

Današnja Prva bojna Tuscania je specijalna postrojba i kao takva je dio karabinjerske II. mobilne brigade. Zajedno s 7. karabinjerskom bojnom baziranom u Laivesu (provincija Bolzano) i 13. karabinjerskom bojnom koja bazira u Goriziji tvori Specijalnu karabinjersku interventnu skupinz. Bojna Tuscania je trenutno bazirana u Livornu a njena brojčana snaga se procjenjuje na 550 – 600 pripadnika.

Karabinjerska specijalna postrojba Tuscania
Ustrojbeno, bojna se uz stožer sastoji od triju operativnih i jedne logističke satnije. Područje zadaća koje pokriva ova postrojba je mješovitog, vojno – policijskog tipa: padobranske zadaće i vojno-policijske zadaće, policijska potpora karabinjerskim teritorijalnim snagama, zaštita talijanskih diplomatskih misija u opasnim područjima i dodatna zračno-desantna (helikopterski) policijska interventna postrojba

Pripadnost postrojbi je na dragovoljnom načelu, nakon čega kandidati prolaze selekcijski tečaj i temeljnu obuku. Drugi dio specijalističke obuke u trajanju od devet mjeseci uključuje uz padobransku i ostale dijelove koji ovoj postrojbi osiguravaju atribut “specijalna”. Premda je u statusu specijalnih karabinjerskih snaga, bojna Tuscania je usko povezana s padobranskom brigadom Folgore. Postrojba je u posljednjih petnaestak godina bila angažirana u svim međunarodnim akcijama talijanske vojske: Libanonu, Namibiji, Somaliji, Zapadnoj obali, Bosni i Hercegovini, Albaniji, Kosovu, Afganistanu i Iraku.

Nucleo Operativo Centrale di Sicurezza (NOCS) je specijalna postrojba talijanske državne policije. Osnovana je sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, točnije 1974. godine, kada je protuteroristički državni ured istaknuo potrebu formiranja taktičke postrojbe koja će biti u stanju pohapsiti poznate teroriste i istovremeno po potrebi podržati lokalne policijske postrojbe. U prvom sastavu postrojbe koja je dobila jednostavan naziv “protuteroristička postrojba” našlo se 35 policajaca pod zapovjedništvom bojnika Andrea Sgandurre. Nakon godinu dana intenzivne obuke (snajperizam, borbene vještine, taktika, vožnja i taktički jurišni tečaj) postrojba je postala operativna i korištena je u borbi protiv terorističkih organizacija kako lijeve tako i desne političke orjentacije. Akcije ove postrojbe su bile iznimno uspješne što je dovelo do uhićenja poznatih terorista Gentilea Schiavonea i Pierluigia Concutellia. Odmah nakon toga talijanska vlada je odlučila pojačati i modificirati strukturu tadašnjeg protu-terorističkog državnog ureda. Te promjene su rezultirale formiranjem službe SISMI (vojna obavještajna služba), SISDE (civilna obavještajna služba) te policijske protuterorističke agencije UCIGOS (Ufficio Centale Investigacione e Gruppo Operativo Speciale). Ova agencija je postala tako glavno i odgovorno tijelo u Italiji za borbu protiv terorizma.

UCIGOS-ova glavna taktička postrojba postao je NOCS, koja je postala puno operativnija, uvježbanija i svakako s puno više zadaća i odgovornosti. U proteklih tridesetak godina svog postojanja NOCS je izveo oko 5000 zadaća i oko 250 velikih uhićenja. Jedna od najspektakularnijih akcija ove postrojbe je svakako oslobađanje brigadnog generala Jamesa Doziera kojeg su 1982. godine oteli teroristi Crvenih brigada. Akciju oslobađanja izveo je 12-člani tim i to bez ispaljenog metka.

Današnji NOCS ima brojčanu snagu od 40-50 pripadnika koji su podijeljeni u tri taktička jurišna tima i jednu zaštitnu skupinu. Svi operativci imaju završenu HALO/HAHO padobransku obuku i SCUBA ronilački tečaj. Nadalje, svi pripadnici su završili EOD, snajperski i tečajeve borilačkih vještina. NOCS se služi specijalno konstruiranim vozilima pa njihovi pripadnici moraju proći i poseban tečaj borbene vožnje. Temeljni tečaj za ulazak u NOCS traje 6 mjeseci a zatim ga slijedi daljnjih 6 mjeseci specijalističke protu-terorističke obuke. Sposobnostima kojima raspolaže NOCS u posljednje vrijeme pridodane su i neke nove kao što su C3I sposobnosti te kompjuterske i video sposobnosti kako u fazi obučavanja tako i operativne uporabe u realnim uvjetima. Međunarodna vojna suradnja NOCS-a je izuzetno bogata i zasniva se na kontaktima i zajedničkoj obuci s najpoznatijim svjetskim postrojbama sličnog tipa.

Ministarstvo financija odnosno Guardia di Finanza (Financijska policija) također raspolaže jednom specijalnom anti-terorističkom postrojbom. Formirana je 1983. godine pod nazivom AT-PI (Antiterrorismo – Pronto Impiego). Osnivanje ove postrojbe bilo je motivirano velikim brojem oružnih pljački talijanskih banaka i posebno blindiranih furgona za prijevoz vrijednosti. Postrojba je specijalizirana za pratnju i osiguranje vrijednih pošiljki, pratnju VIP osoba iz talijanskih sudskih, političkih i ekonomskih krugova te za klasične protu-terorističke zadaće osim rješavanja talačkih kriza. AT-PI je postrojba veličine bojne a njene operativne jedinice, tzv. Squadre Operative AT-PI broje najčešće 7-9 pripadnika. U slučaju potrebe moguće je formiranje taktičkih operativnih postrojbi AT-PI i do 50 pripadnika koja se u tom slučaju dijeli na Squadre Operative od po 10 članova.

Igor SPICIJARIĆ