Republika Italija pripada u onaj krug zemalja koje se mogu pohvaliti mnogobrojnim i vrlo dobro organiziranim specijalnim snagama. Specijalne postrojbe organizirane su u svim trima granama talijanskih oružanih snaga, karabinjerima, državnoj policiji, ali i još nekim tijelima državne uprave. Od 2004. godine specijalne postrojbe integrirane su u COFS – Comando Forze Speciali Interarma, odnosno u talijansko operativno zapovjedništvo specijalnih snaga

U ustroju talijanskih oružanih snaga nalazi se veći broj vrlo dobro organiziranih, opremljenih i uvježbanih specijalnih postrojbi. Neke od njih sigurno spadaju u sam svjetski vrh u svome području. Unutar talijanske kopnene vojske (Esercito Italiano) organizirane su tri specijalne postrojbe: 9. padobransko-jurišna bojna (Col Moschin), 4. alpsko-padobranska bojna i 185. bojna RAO

Talijanska ratna mornarica (Marina Militare) u svom sastavu ima jednu specijalnu postrojbu: COMSUBIN. Karabinjeri, odnosno l’Arma dei Carabinieri jesu vojno-policijska organizacija koja obavlja vojno-civilne zadaće i ima značajne borbene sposobnosti. U svom ustroju karabinjeri imaju specijalnu postrojbu poznatu pod imenom 1. karabinjerska bojna “Tuscania”.

Talijanska državna policija ima vlastitu specijalnu postrojbu poznatu pod akronimom NOCS – Nucleo Operativo Centrale di Sicurezza. Postrojba je po djelokrugu zadaća prilično slična karabinjerskoj specijalnoj postrojbi, ali je, za razliku od nje, potpuno neovisna u administrativnom i logističkom smislu. Zanimljivo je da Financijska policija (Guardia di Finanza) također raspolaže antiterorističkom postrojbom. Postrojba je poznata pod imenom AT-PI (Antiterrorismo – Pronto Impiego).

Združeno operativno zapovjedništvo specijalnih snaga COFS ima sjedište u blizini bivše zračne luke Centocelle pokraj Rima. COFS je talijanski odgovor na narastajuću potrebu ujedinjavanja operativnog zapovijedanja specijalnim snagama na razini oružanih snaga. Službeno je osnovan 1. prosinca 2004. godine unutar strukture COI (Comando Operativo di Vertice Interforze), operativnog zapovjedništva združenih snaga. Zapovjednik COFS-a (u činu generala ili admirala) izravno je podređen i odgovoran zapovjedniku talijanskog glavnog stožera (Capo di Stato Maggiore). COFS je također operativno vrlo usko povezan s operativnim zapovjedništvom specijalnih snaga kopnene vojske COFOS (Comando Forze Operazioni Speciali dell’ Esercito), smještenim u Firenzi, a koje okuplja specijalne postrojbe kopnene vojske. Pod ingerencijom COFS-a nalaze se četiri najvažnije specijalne postrojbe talijanskih oružanih snaga: 9. padobransko-jurišna bojna (Col Moschin), GOI – Operativna ronilačka grupa iz sastava COMSUBINA, 17. Stormo Incursori i 1. karabinjerska bojna “Tuscania”

9. padobransko – jurišna bojna (Col Moschin)
Deveta padobransko-jurišna bojna spada u sam vrh kvalitete i sposobnosti kojim raspolažu talijanske oružane snage. Poznata je i po svom pridjevku Col Moschin, o kojem će biti još riječi. Bojna ima zapravo ustroj samostalne specijalne postrojbe i namijenjena je za čitav niz zadaća identičnih onima koje imaju i sve ostale specijalne postrojbe diljem svijeta. Sedam glavnih zadaća “Devete” (kako u žargonu nazivaju ovu bojnu unutar talijanskih oružanih snaga) obuhvaća: izravne borbene misije u kojima se zahtijeva primjena nekonvencionalnih metoda ratovanja, prepadi na visoko vrijedne ciljeve, prekid i uništavanje protivničkih komunikacija svih vrsta, LRRP (long range reconnaissance patrol) duboka taktička izviđanja u protivničkom zaleđu), strateško izviđanje, protuterorističke zadaće i oslobađanje vojnih zatočenika te visokorizične akcije u potpori konvencionalnih snaga.

Povijest i korijeni ove specijalne postrojbe sežu još u vrijeme I. svjetskog rata. Tada su Talijani na alpskoj fronti protiv Austro-Ugarske imali posebnu jurišnu postrojbu (IX Reparto d’ Assalto), Devetu jurišnu sekciju, poznatu i kao Arditi. Njezina zadaća sastojala se u tome da se njezini pripadnici neopaženo približe neprijatelju i zasipajući ga ručnim bombama neutraliziraju njegove otporne točke i omoguće uspješan napad talijanskom pješaštvu i alpincima. Upravo je Deveta jurišna sekcija bila zaslužna za osvajanje brojnih austro-ugarskih otpornih točaka na Monte Grappi uključujući i vrh Col della Beretta te gotovo neosvojivi vrh Moschin. U čast te pobjede i žrtava pretrpljenih u tom prepadu postrojba je u novije doba dobila i službeni pridjevak Col Moschin. U razdoblju između dva svjetska rata postrojba nije bila aktivna. Fašistički Mussolinijev režim ponovo je 1942. godine formirao specijalnu postrojbu pod imenom X. regimenta Arditi. Postrojba je borbeno djelovala u Tunisu i Alžiru. Poslije kapitulacije fašističke Italije 8. rujna 1943. prva bojna X. regimente nastavila se pod savezničkim zapovjedništvom boriti protiv njemačkih okupacijskih snaga koje su držale talijanski poluotok.

Raspuštena 1946. godine, regimenta je ponovo osnovana 1953. godine kao satnija u sastavu Škole pješaštva u Cesanu. Od 1. lipnja 1954. postrojba je nosila ime Reparto Sabotatori Paracadutisti (diverzantska padobranska sekcija). Pod tim imenom djelovala je do 1961. kada je prerasla u bojnu i dobila službeni naziv Battaglione Sabotatori Paracadutisti. Četrnaest godina poslije (1975.) postrojba je dosegla nekadašnju veličinu regimente Arditi i ponovo je promijenila službeni naziv u 9° Battaglione d’Assalto Paracadutisti “Col Moschin”. U lipnju 1995. postrojba je narasla na današnju veličinu, a potkraj 2004. godine integrirana u COFS. Isto tako treba napomenuti da je “Deveta” vrlo važan i nezamjenljiv dio talijanske padobranske brigade Folgore (Grom).

Jedna od klauzula mirovnog ugovora koji su zapadni saveznici potpisali s Italijom nakon završetka II. svjetskog rata odnosila se i na zabranu izlaska talijanske vojske izvan nacionalnih granica u razdoblju od 25 godina poslije rata. Ta je zabrana trajala do 1970. godine. No, zbog različitih političkih okolnosti, talijansko vojno sudjelovanje u međunarodnim vojnim operacijama pričekat će još daljnjih 12 godina, sve do 1982. godine i akcije osiguranja mira i sigurnosti u Libanonu, koji je tada bio rastrzan građanskim ratom. Od tada pa do današnjih vremena “Deveta” je sudjelovala u brojnim velikim operacijama.

Svibanj 1991., humanitarna i izbjeglička kriza na sjeveru Iraka uzrokovana represalijama koje je režim Sadama Huseina poduzeo protiv kurdskog stanovništva. Deveta para-bojna poslana je u krizno područje da pomogne civilima i osigura područje tijekom I. zaljevskog rata 1990-91.

Godine 1992., mafijaški atentati na najviše predstavnike talijanskog sudstva rezultirali su odlukom talijanske vlade da na Siciliji angažira vojne snage. Deveta je bila angažirana na najosjetljivijim područjima.

Godine 1992 – 1993., operacija Restore Hope u Somaliji. Godine 1995.; nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma snage Devete angažirane su u Bosni i Hercegovini u okviru snaga IFOR,

Godine 1997.; operacija smirivanja sigurnosnog stanja u Albaniji nakon financijskog kolapsa albanske vlade, iste te 1997.; operacija na Istočnom Timoru nakon što je na referendumu izglasano odcjepljenje od Indonezije Godine 1999; operacija na Kosovu nakon ratnih operacija koje je NATO poduzeo protiv Srbije. Godine 2002. Afganistan, podrška talijanskim snagama angažiranim u snagama ISAF, te 2003-06.; Irak, operacija Antica Babilonia.

Ustroj i obuka
Deveta padobransko – jurišna samostalna bojna Col Moschin ima sjedište u Vannucciju pored Livorna. Trenutačno, njen ustroj se sastoji od stožera, borbene padobransko – jurišne bojne, logističke satnije, satnije veze, satnije za rušenje i obučne satnije.
• Stožer
• 1° Battaglione Incursori (borbena profesionalna bojna), sastoji se od 110., 120. i 130. Compagnie Incursori (padobransko – jurišne satnije), 111. Compagnia Guastatori (rušilačka satnija)
• Compagnia Comando e Supporto Logistico (zapovijedno-logistička satnija)
• Compagnia Trasmissioni (satnija veze)
• RAFOS (Reparto Addestramento Forze per Operazioni Speciali) (sekcija za obuku specijalnih snaga), u sastvu je 101. kadetska satnija
Obuka pripadnika postrojbe varira u ovisnosti o specijalnosti za koju se kandidati prijavljuju. Dragovoljci za postrojbu dolaze iz svih postrojbi talijanskih profesionalnih oružanih snaga. Svi prijavljeni kandidati moraju prije ulaska u postrojbu proći ulazna psiho – fizička testiranja. Tek tada započinje prava komando obuka koja npr. za obične vojnike u rušilačkoj satniji (Guastatori) traje 32 tjedna. Tijekom prve, temeljne faze komando obuke provode se tečajevi iz padobranstva, zemaljske navigacije, izviđanja, rušilačkih tehnika, uporabe terenskih i ostalih borbenih vozila te borbenog patroliranja. Čitavi tijek obuke ispunjen je fizičkim kondicioniranjem na dugotrajnim hodnjama pod opterećenjem. Časnici i dočasnici koji žele postati pripadnicima Devete, moraju proći dodatnu obuku u trajanju od 52 tjedna (čitavu godinu) tijekom koje provode 4 tjedna na tečaju iz taktičke padobranske obuke i slobodnih skokova. Dvanaest tjedana provode na zajedničkoj obuci s mornaričkom specijalnom postrojbom COMSUBIN gdje se obučavaju u borbenim ronilačkim tehnikama, podvodnom rušenju, pomorskoj navigaciji i uporabi borbenih plovnih sredstava. Tijekom spomenute godine dana, deset tjedana je rezervirano za obuku u školi za alpsko ratovanje u Aosti. Kandidati tamo dobivaju temeljnu obuku iz planinskog ratovanja, alpinizma i skijaških tehnika. Ostatak obuke posvećen je obučavanju kandidata u borbenim tehnikama pri čemu se u najvećoj mogućoj mjeri simuliraju stvarni borbeni uvjeti. Ovaj dio obuke je slijedno-selektivnog tipa, što znači da kandidati koji ne zadovolje na prethodnom tečaju ne mogu prijeći na sljedeći.

Kandidati koji prođu ovaj tečaj uključuju se u jednu od borbenih satnija regimente u kojoj tijekom svoje službe imaju priliku pohađati veliki broj specijalističkih tečajeva kao što su HALO/HAHO padobranski skokovi, snajperska obuka, tečajevi za topničke motritelje, borbenu poljsku medicinsku pomoć, preživljavanje, borbeno patroliranje, sustave veza, napredno planinsko ratovanje, alpinizam, rušilačke tehnike, tehnike bliske i borbe u zatvorenom prostoru itd. Pripadnici postrojbe također pohađaju i međunarodnu školu za LRRP u Njemačkoj. Isto tako, Deveta veliki dio svoje obuke provodi zajedno s ostalim talijanskim specijalnim postrojbama ali i sa specijalnim postrojbama savezničkih NATO zemalja, prvenstveno s američkim, britanskim, španjolskim, francuskim, njemačkim i grčkim specijalnim postrojbama.

4. alpsko – padobranska regimenta
Četvrta alpska regimenta je specijalna postrojba talijanske KOV, specijalizirana za planinsko ratovanje. I ova postrojba vuče svoje korijene iz vremena Prvog i Drugog svjetskog rata. Danas je to elitna planinsko – pješačka postrojba, specijalizirana za zračno – desantne jurišne zadaće.

Četvrta alpska regimenta osnovana je 1. studenog 1882. godine i u početku se sastojala od triju bojni (Val Pellice, Val Chisone i Val Brenta) nazvanih po dolinama iz kojih su se regrutirali njezini pripadnici. Tijekom Prvog svjetskog rata, regimenta je narasla na čak 10 bojni i vodila je teške borbe protiv austrijskih Kaiserjägera i njemačkog Alpenkorpsa. Između dva rata, 4. alpska regimenta ulazi u sastav 1. alpske brigade Taurinese. U sastavu te divizije regimenta učestvuje u napadu na Grčku i Jugoslaviju 1941. godine. Tijekom rata ova divizija je bazirala u Crnoj Gori, gdje je i raspuštena nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. godine.

Nakon rata, 4. alpska regimenta ponovo je revitalizirana 1952. godine. U ustroju je imala tri bojne: Aosta, Saluzzo i Susa. Godinu dana kasnije (1953.) formirana je i četvrta bojna; Mondovi. Regimenta je postala nukleus novoformirane Alpske brigade Taurinese. Od 1962. do 1975. godine regimenta prolazi kroz čitav niz preustroja u kojima se njena četvrta bojna, Mondovi, uključuje u sastav Alpske brigade Julia a 1963. bojna Aosta je transformirana pod zapovjedništvo Obučnog alpskog centra u Aosti. Kada su 1975. talijanske OS su napustile regimentalni ustroj, preostale bojne su došle pod direktno zapovjedništvo brigade Taurinese, zadržavajući svoje ime. Od 25. rujna 2004. četvrta alpska regimenta ponovo je reformirana i tada je promijenila svoj službeni naziv u 4. alpsko-padobranska bojna. Sjedište ove postrojbe je u gradu Bolzanu. Ova regimenta je jedna od triju specijalnih postrojbi talijanske KOV.

Današnji ustroj Četvrte alpske regimente izgleda ovako:
• Zapovijedno- logistička satnija Aquile
• Alpsko-padobranska bojna Monte Cervino, a sastoji se od 1. alpsko-padobranske satnije, 2. alpsko-padobranske satnije i 3. alpsko-padobranske satnije

Igor SPICIJARIĆ