Pripadnici Zapovjedništva specijalnih snaga organizirali su i proveli u okviru Obuke vojnog planinarstva Temeljnu obuku skijanja. Najzahtjevnija inačica ove obuke jest skijanje u dubokom snijegu. Obuka vojnog planinarstva traje do pet godina, a obuhvaća različite specijalnosti na temeljnim i naprednim razinama

 Na širem područje matične vojarne, tijekom siječnja i veljače instruktori ZSS-a organizirali su  i proveli  u okviru Obuke vojnog planinarstva  – Temeljnu obuku skijanja. Za sve specijalce važi ona uzrečica Nevrijeme je naše vrijeme, ali ovaj su put vremenski uvjeti za pripadnike Zapovjedništva specijalnih snaga, na skijalištu bili idealni za provođenje završnog dijela Temeljne obuke skijanja. Nebo bez ijednog oblaka, sunce grije onoliko koliko je potrebno da vam nije hladno, a snijeg suh poput pijeska. Kad vam je uobičajeno na svakoj obuci ili zadatku imati na leđima 30-ak kilograma opreme, s kojom se morate kretati čitav dan po planinskom terenu u najgorim mogućim vremenskim uvjetima, onda se dolazak na skijalište, na trenutak, uistinu i može činiti kao odlazak na odmor.

Međutim, ovdje ipak nije bilo riječi ni o kakvom odmoru što se vidjelo i po profesionalnom, ozbiljnom i motiviranom pristupu polaznika. Kako nam je i sam viši instruktor potvrdio radi se o ozbiljnoj obuci koja se dijeli na ljetni i zimski dio od čega oba imaju svoje temeljne i napredne razine. Obuka vojnog planinarstva traje do pet godina, a glavni je preduvjet da su polaznici kao i kod svake obuke psihofizički spremni. U razgovoru smo saznali da je svaka obuka koju prođu zahtjevna na svoj način te kako nosi neke svoje specifičnosti. Tako nam je jedan polaznik rekao da mu je do sada ipak najteža bila Napredna padobranska obuka zbog činjenice da si sam u zraku i da ovisiš sam o sebi, ali i dodao je kako je uvijek najbitnije biti koncentriran i pozorno pratiti upute instruktora, ako želiš uspješno završiti svaku obuku. Njegov je kolega istaknuo da, iako se u slobodno vrijeme bavi skijanjem, dosta toga naučio te značajno unaprijedio svoju skijašku tehniku. 

Najzahtjevnija inačica ove obuke jest skijanje u dubokom snijegu za koju polaznici moraju proći i naprednu razinu skijaške obuke. Ta je zadnja razina obuke najteža jer se za skijanje u dubokom snijegu koriste drugačije skije i drugačija tehnika skijanja kako bi se moglo probijati kroz duboki snijeg. Prema riječima višeg instruktora Obuke vojnog planinarstva, najvažnije je da polaznici svladaju hodanje na skijama, spuštanje i penjanje po strmini na skijama jer je to jedan od glavnih elemenata mobilnosti tijekom ratovanja u zimskim uvjetima, ali osim skija jednako je važno znati koristiti se snježnim krpljama. One spadaju u specijaliziranu zimsku opremu koja se koristi za hodanje po dubokom snijegu gdje njihov specifičan široki dizajn omogućuje korisnicima da prilikom hodanja ne propadaju u duboki snijeg za što također postoji pravilna tehnika.

Dodatno je pojasnio kako se u slučaju probijanja kroz duboki snijeg operativci moraju kretati  u koloni, a zadaća onog na čelu jest probiti put, drugi i treći ga dodatno utabaju te u konačnici tek četvrti u koloni hoda po probijenom i utabanom putu. Nakon stotinjak metara čelni čovjek ide na začelje dok njegovu poziciju preuzima drugi u koloni itd. Pauze su tada rijetke i mogu trajati maksimalno do dvije minute jer se takve vježbe odvijaju pri niskim temperaturama i krv ne cirkulira dovoljno brzo što brzo može dovesti do pothlađivanja i smrzotina. Česta rotacija u koloni smanjuje umor i nema potrebe za čestim stajanjima, a kretanje je učinkovitije i brže što pridonosi boljoj operativnoj sposobnosti pri izvršenju zadaće.

Važno je istaknuti kako polaznici imaju i određena predavanje iz područja medicine u planini, a koja se ponajprije odnose na pružanje prve pomoći pri mogućim skijaškim ozljedama te prevenciji hipotermije. U prvom dijelu Temeljne obuke skijanja polaznici također uče koristiti skije u ”turno“ načinu odnosno u hodu. Pri tome se koriste skije s posebnim vezovima koji omogućuju fiksiranje pancerice samo na području prstiju dok se peta odvaja od skije i time se olakšava hodanje. Kad se treba negdje spustiti, peta se fiksira te se koristi kao svaka druga ”normalna“ skija. Sve to polaznici moraju svladati dok na sebi nose opremu u rasponu od 20 do 40 kg, a sve je još otežano kad se odvija u nepovoljnim vremenskim uvjetima. ”Provedba ovakvog tipa obuke podrazumijeva jaku logističku potporu jer kvalitetna oprema doslovno može činiti razliku između života i smrti pa je nužno da su svi polaznici, kao i instruktori, uvijek opskrbljeni adekvatnom opremom,” ističe nam voditelj obuke.  

Osim zimskog dijela Obuke vojnog planinarstva postoji i ljetni dio koji u svojoj temeljnoj inačici uključuje osnove korištenja konopa i alpinističke opreme, učenja svih vrsta čvorova koji su nužni za sigurno i učinkovito penjanje i spuštanje po stijenama te osiguravanje pojedinaca i partnera s kojim se penje. Poznavanje svih tehnika ljetnog alpinizma vrlo je važno u situacijama kad se put od deset kilometara može skratiti penjanjem preko neke stijene te se na taj način može brže doći do željenog cilja.

Tekst Tomislav Vidaković; FOTO  Mladen Čobanović