Springfield Trapdoor .45-70

Premda su postojala modernija rješenja, američka vojska odabrala je 1873. staru jednometku s vanjskim kokotom koja je postala njezina prva standardna ostraguša…

M1873 peto je poboljšanje dizajna puške Springfield M1865

Za vrijeme Američkog građanskog rata (1861. – 1865.) na bojištu su dominirale muškete. Takvo stanje nije promijenila ni pojava višemetne repetirke Henry M1860, prethodnice puške Winchester M1866 (v. HV br. 542 i 543, op. ur.). Vojska ni nakon rata nije usvojila repetirke, nego je odlučila raspisati natječaj za novu standardnu pušku. Posebni vojni odbor ispitao je 1872. i 1873. godine 99 pušaka kako bi odabrao brzometnu repetirku (višemetnu) i karabin. Ispitivanja su uključivala testove točnosti, pouzdanosti, brzine paljbe i sposobnosti izdržavanja nepovoljnih uvjeta. Razmatrane su i jednometne puške i puške sa spremnikom, ali u to je vrijeme američki vojni vrh jednometne smatrao pouzdanijim od repetirki, unatoč puno manjoj brzini paljbe. Odbor je preporučio pušku No.99 Springfield, koja je postala prva standardna američka vojna ostraguša. Dobila je službeni naziv Springfield M1873 i bila u kalibru .45-70 (11,6 mm), s metkom na crni barut. Već je bila raširena na zapadu SAD-a i izvorno je koristila bakrenu čahuru, međutim, vojnici su uočili pretjerano širenje u ležištu zatvarača nakon opaljenja. Drugi su problem bile bakrene čahure na kojima se, dok su se nalazile u kožnatim torbicama, stvarao zeleni sloj. Spomenuti bi sloj zavario čahuru u kućištu zatvarača prilikom opaljenja, što je dovodilo do njezina zaglavljivanja i morala se izvlačiti oštricom noža ili sličnim alatom. Puška je unatoč tomu bila u uporabi američke vojske sljedećih dvadeset godina. Treba priznati da je bila kvalitetno izrađena i precizna, što i danas potvrđuju sačuvani primjerci. Međutim, već na početku uporabe 1873. bilo je jasno da je, u usporedbi s europskim višemetnim puškama Mauser i Mannlicher, riječ o zastarjelom oružju.
Neobičan izbor
Ni danas nije jasno zašto vojska nije prihvatila ono što joj je nudila nova tehnologija, nego je odabrala staru jednometku s vanjskim kokotom. U to su se vrijeme u SAD-u već uvelike koristile brzometne repetirke Winchester. Objašnjenje je bilo da će vojnici s višemetnim puškama biti nepažljivi pa će trošiti previše streljiva. Osim toga, mogućnost brze paljbe smanjit će borbeni moral vojnika pa neće imati više hrabrosti za borbu prsa o prsa. Točnost pogađanja s velike udaljenosti imala je prednost u odnosu na brzinu paljbe. Jedno je objašnjenje bilo povezano s financijama. Naime, nakon rata u skladištima su ostale velike količine dobro očuvanih ili nekorištenih perkusijskih pušaka (kapsulara), koje su se punile sprijeda. Nadalje, u tvornici Springfield Armory ostalo je puno novih dijelova koje je trebalo iskoristiti kako bi se uštedio novac i vrijeme proizvodnje. Rješenje je pronađeno u konverziji postojećih pušaka na novi sjedinjeni metak s metalnom čahurom, tako da je uklonjen stražnji kraj cijevi i umjesto njega ugrađen poseban blok zatvarača koji je šarkicama (zglobnicama) povezan za cijev. Pomicanjem bloka prema gore oslobađao se pristup za ulaganje metka u komoru cijevi, a vraćanjem bloka u donji položaj vršilo se zabravljivanje cijelog sustava. Prije okidanja trebalo je još ručno zapeti kokot.

Glasoviti apaški poglavica Geronimo s puškom M1873. Fotografiran je 1887., nedugo nakon što se predao američkoj vojsci (Foto: National Museum of the US Army)

Lovci i Indijanci
Puška je zbog sustava zabravljivanja odmah dobila nadimak Trapdoor (vrata u podu). Treba spomenuti da je bila riječ o petom poboljšanju dizajna modela Springfield M1865 poznatog majstora puškara Erskinea S. Allina (1809. – 1879.). Puška je prvo bila u kalibru .58-70, a metak je imao bakrenu čahuru. Sljedećom konverzijom smanjen je na .50-70, a model je dobio naziv M1866 i bio često korišten u borbama protiv Indijanaca. U dizajnu puške bilo je i nedostataka, među kojima i otvaranje bloka zatvarača pod pritiskom, što je uklonjeno na sljedećim inačicama.
Puška M1873 u početku je izrađivana u dvjema inačicama, uvelike korištenim u bitkama protiv Indijanaca te u lovu na krupnu divljač. Standardna puška duga je 1320 mm i mase 4,10 kg. Cijev je duga 830 mm i zaštićena drvenom oblogom usadnika gotovo do samih usta. Karabin je dug 1030 mm i mase oko 3,50 kg. Cijev je duga 560 cm i zaštićena drvenom oblogom samo do polovine. Karabin nema gajkice za provlačenje remena jer se nosio ili u posebnoj futroli zakvačenoj za sedlo ili je bio s pomoću posebnog prstena zakvačen za remen dijagonalno prebačen preko konjanikova ramena. Streljivo za pušku označeno je .45-70-405, što ukazuje na metak kalibra 45 (11,6 mm). Zrno mase 405 greina (26,2 g) pogonilo je 70 greina (4,5 g) crnog baruta. Imalo je brzinu od 410 m/s, što ga je činilo snažnim i učinkovitim za tadašnju borbenu taktiku. Streljivo za karabinsku inačicu imalo je 55 greina (3,6 g) crnog baruta, kako bi se konjanicima smanjilo povratno trzanje. Taj je metak imao i manju brzinu (340 m/s) i manji učinkoviti domet.
Počasno mjesto
U početku su zapovjedništva i časnici na terenu smatrali pušku zadovoljavajućim rješenjem najviše zbog jednostavnosti, kvalitetne izrade, a ponajprije zbog velike preciznosti. S druge strane, američkim vojnicima bila je dobra jer su u to vrijeme ratovali jedino protiv Indijanaca, a tu se u taktičkom smislu godinama ništa nije mijenjalo. Prekretnica je bila Bitka kod Little Bighorna u kojoj su Indijanci bili dobro organizirani, a neki i naoružani suvremenim brzometnim repetirkama Winchester.
Bez obzira na zastarjelost, puška Springfield Trapdoor nedvojbeno zauzima počasno mjesto u američkoj povijesti. Tijekom 20 godina proizvodnje na njoj su izvršene brojne preinake, koje uglavnom nisu bitno utjecale na osnovno rješenje oružja. Znatnija su poboljšanja napravljena na M1884, također u kalibru .45-70, gdje je uveden potpuno nov podesivi stražnji ciljnik Buffington. Puška M1873 na crni barut bila je između 1873. i 1892. standardno oružje američke vojske, a postupno ju je zamijenila Springfield M1892, zapravo kopija norveške brzometne repetirke Krag-Jørgensen. M1892 bila je američka puška s metkom na bezdimni barut u kalibru .30-40 Krag. Pušku M1873 koristile su sekundarne postrojbe tijekom Španjolsko-američkog rata na Kubi i Filipinima 1898. godine. Američke snage nisu se mogle nositi sa španjolskim, naoružanim 7×57 mm repetirkama M93 Mauser. Ipak, SAD je dobio taj rat.
Ivan GALOVIĆ