Pod kodnim nazivom ”Žaoka“ krajem srpnja 1991. srpske su snage provodile napad na Banovini i Pounju. Njihovo je djelovanje osiguravala i oružano pomagala JNA, umjesto da očuva mir na tom području i spriječi napade srpskih ekstremista. U toj akciji, 27. srpnja 1991. okupirana je Glina, odnosno onaj dio koji je s policijskom postajom ostao pod nadzorom hrvatskih snaga nakon sukoba krajem lipnja 1991. Važnu zapovjednu ulogu u okupaciji Gline imao je Dragan Vasiljković, zvani ”kapetan Dragan“ koji je u Golubiću pokraj Knina vodio ”Centar za obuku specijalnih jedinica“.
U izvješću Službi državne bezbednosti iz lipnja 1991., u kojem se potpisao kao ”Danijel Snedden“, kapetan Dragan naveo je zaključke o tijeku obuke u Golubiću u proteklih pet tjedana, nakon što je obuku upravo završila druga grupa specijalaca (prva grupa provela je 21 dan na obuci, a druga grupa manje od 14 dana). Posebno je naglasio da je ”cilj SAO Krajine da postane dio Srbije“, te da je ”srpska vlada jedina organizacija koja podržava naš pokret u ozbiljnoj mjeri“, a da ”svi koji žele u četnike nek se obrate za oružje Voji(slavu) Šešelju.”
Istodobno je predložio da u cilju ”depolitiziranja operativnih snaga i davanju legitimiteta komandnom kadru, kao i u cilju podizanja morala, s Milanom Martićem, Frankom Simatovićem (zamjenik načelnika Službe državne bezbednosti Republike Srbije, op. a.) i drugim uticajnim specijalcima obiđe teren i savjetuje se o daljnjem razvoju jedinica.” Izvješće zaključuje mišljenjem da su do tada postignuti rezultati u Golubiću ”iznad svih očekivanja i da bi bila prava šteta ne podržati ovaj narod koji maksimalno daje od sebe da bi se organizovao“ (HR-HMDCDR, 2, kut. 232).
Na području Banovine radi priprema i uvezivanja postrojbi pobunjenih Srba za napade na hrvatske snage te istjerivanja Hrvata s Banovine i s područja Pounja, ”kapetan Dragan“ došao je sredinom srpnja 1991. iz Knina. Izvješću koje je 19. srpnja 1991. poslao iz Gline policijskim i vojnim ”dužnosnicima SAO Krajine“ te oficirima JNA i Franku Simatoviću (HR-HMDCDR, 2., kut. 300), svjedoči o uništavanju hrvatske imovine u Glini i potvrđuje sudjelovanje ”kapetana Dragana“ u događajima na Banovini u srpnju 1991., a s obzirom na adrese na koje je upućeno svjedoči i o izravnoj umješanosti JNA i Srbije u te događaje.
Riječ ”kapetana Dragana“ bila je zadnja na sastanku ”Ratnog štaba Dvora“ koji je održan 24. srpnja 1991. u 19 sati na Šamarici sa zapovjednicima ”bataljona“ srpskih snaga o njihovoj spremnosti za početak općeg napada na Hrvate na Banovini (HR-HMDCDR, 2., kut. 5005).
O tijeku i rezultatu napadne akcije srpskih snaga ”Žaoka“, koja je započela 26. srpnja 1991., već je bilo riječi u Hrvatskom vojniku, a detaljnije informacije o njezinoj provedbi te događajima na Banovini i u Pounju navodi Jakša Raguž u svom radu ”Pad policijske postaje Kozibrod“, Petrinjski zbornik za povijest i obnovu zavičaja, god. IV, broj 9/2007.
Nakon spomenute akcije srpski mediji promovirali su ”kapetana Dragana Vasiljkovića“ u ”narodnog heroja“, postao je ”srpski Rambo“, nepobjedivi ratnik ”za srpsku stvar“. Ukratko, postao je živa legenda. Tako je u srbijanskom glasilu ”OSMICA“, 6. kolovoza 1991., objavljen članak pod naslovom ”SRPSKI RAMBO – ratna slava kapetana Dragana“, koji o Draganu Vasiljkoviću govorio kao o mitskom biću. Osim o sklonosti prema mitovima, spomenuti članak, svjedoči o ratnoj propagandi i euforičnom pisanju, kojim su pojedini srpski novinari, ne mareći previše za točnost iznesenih podataka, u medijima nastojali motivirati svoje sunarodnjake na borbu za ”Veliku Srbiju“:
‘Ko za protivnika ima kapetana Dragana, tome još samo religija može pomoći svojim obećanjima drugog, boljeg života na onom svetu. Uverili su se u to ovih dana mupovci i Tuđmanovi gardisti na Baniji. Njihova sabraća u Kostajnici, njih preko tri i po hiljade solidno naoružanih, više nego Tuđmanu poverovali su izreci – u bekstvu je spas. Bilo je dovoljno da čuju da se kapetan Dragan i njegovih dvadesetak ,knindži’ ponovo vratilo na Baniju. Kontraproduktivno je delovalo i saopštenje Vrhovništva da šačicu odmetnika i terorista predvodi neki pijanica samozvani kapetan Dragan. A za samo tri meseca harizmatska ličnost sa izmišljenim imenom Dragan i činom kapetana postao je legenda. Prvorazredna medijska ličnost, čovek čije se ime u polu glasa izgovara sa divljenjem, ili strahom, čovek o kome se zna sve i – ništa. Njegova fotografija svakodnevno obilazi svet a izuzetno su tražene i majice i bedževi sa njegovim likom.
Njegova zvezda je zasijala dok su nam sumorne slike sa slovenačkog ratišta, gde generali predaju jedinice bez borbe, a vojnici poručuju da će se svojim drugovima vratiti ako im dozvoli mama. Uvreda za potomke hrabrih ratnika Obilića, Karađorda, majora Gavritovića. I dok vojska, stvarana za parade i razglednice, pakuje moćnu opremu i vraća se sa ratišta Slovenije bez ispaljenog metka, sve oči, ne samo Srba iz Krajine, okrenute su prema dobrovoljcima kapetana Dragana. Jedino on može povratiti potamnelu vojničku slavu, čuje se ovih dana. A samo tri meseca bilo mu je potrebno da razbije klasičnu kliširanu sliku srpskog ratnika – gorostasnog, brkatog, neustrašivog i da izgradi novu sliku, prihvatljiviju za generaciju, poniklu na Rambo i nindža filmovima. Svoju ličnu hrabrost i hrabrost svojih specijalaca, koja je inače svojstvena srpskom narodu, kapetan Dragan vešto kombinuje pa i podređuje znanju, vrhunskoj obučenosti, disciplini kao i detaljnom planiranju akcija. Priprema za akciju kod njega je obrnuto proporcionalna dužini trajanja same akcije.

Profesija – komandos

Susret sa njim ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Predusretljiv prema novinarima, uvek spreman za razgovor, trouglastog lica, krupnih setnih očiju i uvek nasmejan, pleni sagovornika. Sreli smo ga na Čavića Brdu u šumama Šamarice, dok je pripremao operaciju „Žaoka”. Oslobađanje Banije ulazi u svoju poslednju fazu. Srpske zemlje moramo osloboditi”, rekao nam je posle pozdrava. Dok je ucrtavao važne kote na sekcijama vojnih karata, razmišljali smo o onome što smo u poslednja dva meseca sve čuli o njemu. Da se iza imena kapetana Dragana u stvari krije Živojin Vasiljkov, a možda i Danijel Parić. A sigurno je, govorili su mi mnogi koji ga kao poznaju, da je rođen na Čuburi u Beogradu, da ima 46 godina, ali da 30 godina nije dolazio u Jugoslaviju. Za to vreme diplomirao je na elitnoj Vojnoj akademiji u Engleskoj i ima međunarodnu licencu instruktora specijalnih jedinica. Prošle godine u Americi je obučavao kuvajtske specijalce za rat sa Iračanima. Štampa je objavljivala da je ratovao u Vijetnamu, na Foklandima, u Africi… Neki kažu i na strani Izraela, pa zaključuju da ga je u Jugoslaviju poslao MOSAD. Da bi zadovoljili čitalačku publiku, štampa je objavljivala da kapetan Dragan ima svoju avio-kompaniju, pa i da je došao svojim ličnim avionom. Špekuliše se da ga finansiraju srpski iseljenici u Australiji, pa sve do toga da je lično uložio nekoliko miliona dolara, kako bi nabavio najsavremenije naoružanje za svoje ”knindže”. Sve ovo je kontradiktorno. Nešto je demantovao, ali stičemo utisak da se i ne trudi da razjasni neke detalje svoje biografije. (…)
Glatko izbrijano lice, kada je ustao da nas pozdravi videli smo da nije viši od metar i 75 cm, mogućih 70 kilograma, nije odavao utisak ratnika. Ali njegov pogled, energičnost, odavale su izuzetnu energiju. Da nije proseda kosa bili bi uvereni da je pred nama tridesetogodišnjak. A njegovim dolaskom na Baniju promenjeno je puno toga. Kada su pre nešto više od mesec dana u Dvoru na Uni doneli odluku da se pripoje SAO Krajini, čitava Banija digla se u odbranu srpske teritorije. Svaka puška i svaki dobrovoljac bili su dobrodošli. Ali, u situaciji kad je previše oružja i svako organizuje svoju vojsku, pretila je opasnost da se izgubi kontrola. Kod građana se pojavila nesigurnost, naročito posle nekoliko pljački i obijanja prodavnica. Opravdani otpor naroda prema ustašoidnoj vlasti hrvatskog Vrhovništva trebalo je kanalisati. To je mogao samo Dragan. Po dolasku prvi je Bogdan Vajagić, komandant ratnog štaba, ostao bez – brade. Onda je osnovao nekoliko kampova za obuku specijalnih jedinica. Prvi uslov za sve bio je da se primereno ošišaju i obriju i sa svojih uniformi skinu sva ideološka i partijska obeležja. Sedmu banijsku i ostale već formirane odrede stavlja pod komandu teritorijalne odbrane.
Mnogi dotadašnji dobrovoljci nisu izdržali „dril“ pa su vratili naoružanje i uniforme i nastavili da se u svojoj ulici, ili parku, igraju rata. Spontani otpor Banijaca poprima svoj organizovani vojnički oblik. Na redu je izrada plana operacije „Žaoka“. Svi koji su dolazili u dodir sa njim, kažu da je izuzetan strateg i krajnji perfekcionista, .knindže” priča se da se noću kreću kao mačke, da prolaze u pozadinu MUP-ovaca i snimanju teren.
– Pre nego što krenemo u akciju na karti moraju biti ucrtane sve neprijateljske tačke. Sve me interesuje. Gde su stacionirani bojovnici, koje naoružanje imaju pa i koliko municije. Svako mitraljesko gnezdo, bunker, rov. Što više rada u pripremi, manje žrtava u borbi. A životi su najvredniji – kaže Dragan.

Snaga. Brzina. Uvežbanost

Neki ipak nisu bili zadovoljni Draganovim planovima. Govorili su nam borci Sedme banijske da za zadnjih sedam dana od kada je došao Dragan sa ‘barikada ne smeju da odgovaraju na snajpere. A dok on nije došao, govori nam jedan brkajlija, opale oni na našu barikadu dva metka, a mi odgovorimo plotunom. A sad svaki ispaljen metak moramo da pravdamo. Prošlo je izgleda vrijeme šenlučenja. A samo je kapetan Dragan mogao da odluči kada će početi akcija. Bio je to kraj za mnoge Tuđmanove bojovnike. Zapadnim frontom Banije komandovao je lično Dragan, a krenuto je sa samo dvadeset najpouzdanijih svojih učenika. U rezervi u slučaju potrebe, bilo je oko sto pripadnika milicije SAO Krajina. Na kraju bitke bilans je bio dva prema 90 mrtvih. MUP-ovci koji su poginuli u stvari su od strane Tuđmana žrtvovani. Oni su sami videli da protiv nas nemaju šanse, ali im je verovatno naređeno da se ne smeju povući. Tuđman im je dao pancire do kolena, iako zna da ih oni ne mogu zaštititi od metka, a u tim pancirima oni su nepokretni, spori za pretrčavanje, mi kažemo ”dobra meta”. Ni jedan moj .knindža” nema pancir. Naša snaga je u brzini, u dobroj obučenosti i dobro planiranoj akciji. I suprotna strana ima dobro naoružanje, ali njihovo razmišljanje i način rada je policijski.

(U sljedećem broju: ”Informacija“ – Neka saznanja o ”kapetanu Draganu“)

dr.sc. Ante Nazor, ravnatelj HMDCDR