Kao aktivna članica Europske unije Poljska sudjeluje u vojnim operacijama EU-a. Slanjem svojih snaga u misiju u Čadu/CAR, Poljska je po drugi put sudjelovala u misiji pod vodstvom EU-a u Africi

Prva misija u Africi, u kojoj su poljske oružane snage sudjelovale sa 130 vojnika, bila je misija u Demokratskoj Republici Kongo. Trajala je samo četiri mjeseca sa svrhom pružanja sigurnosti predstavnicima međunarodnih organizacija tijekom predsjedničkih izbora u Kongu. Poljska je za potrebe te misije osnovala poseban poljski vojni kontingent. Njegovu glavninu činili su predstavnici vojne žandarmerije. Svoje su zadaće u Kongu odradili vrlo dobro i dobili izvrsne ocjene od svojih njemačkih i francuskih zapovjednika. Misija u Kongu bila je važna lekcija za poljske oružane snage. Djelovanje u afričkim uvjetima donijelo je mnoga iskustva koja su se iskoristila tijekom organiziranja misije EUFOR-a u Čadu/CAR.

Poljska je donijela odluku o sudjelovanju u misiji potkraj 2007. godine. Početna namjera je bila poslati satniju u Čad, ali nakon naknadnih konzultacija s partnerima Poljska se odlučila na sudjelovanje s 400 vojnika i tri helikoptera. Operativni dio snaga sastoji se od dvije satnije, jedne sastavljene od pripadnika kopnene vojske, a druge od pripadnika vojne žandarmerije.

Jedna od naučenih lekcija iz misije u Kongu jest nužnost slanja helikoptera u misiju. Nepostojanje dobrih cesta i drugi problemi u prijevozu realnost su uvjeta rada u Africi, koji znatno otežavaju mogućnost provedbe operativnih zadaća uporabom vozila. Raspoloživost helikoptera povećava stupanj sigurnosti snaga u slučaju evakuacije ili u slučaju brzog angažiranja snaga na terenu. U kritičnim situacijama, npr. u slučaju potrebe dostave hrane i vode, helikopteri su jedino prijevozno sredstvo. To je posebno važno u središnjoj Africi, gdje kišna sezona traje i do četiri mjeseca.

Struktura poljskog vojnog kontingenta
Druga naučena lekcija jest nužnost osiguranja kvalitetnog smještaja i hrane za vojnike. Stoga je za potrebe misije u Čadu Poljska odlučila opremiti poljski kontingent kontejnerima i šatorima s klima-uređajima.
Sljedeća naučena lekcija jest razvijanje samoodrživosti. Operacije u Africi uče vojne kontingente da moraju biti pripravni nositi se sa svim vrstama logističkih problema. Potpora zemlje domaćina u Africi je minimalna. Na lokalnim tržnicama nemoguće je kupiti ključne artikle. Kvaliteta opreme također je iznimno važna i njezina otpornost na visoke temperature, na velike razlike u temperaturama, te na vlažnost i pješčane oluje. Nema mogućnosti popravka opreme u lokalnim servisima, a povratak opreme u matičnu državu iznimno je skup.

Još jedna naučena lekcije je potreba za uključivanje u sastav kontingenta vojnika koji govore lokalni jezik. Iako popularan u Europskoj uniji, engleski jezik koristi samo u komunikaciji s drugim pripadnicima u misiji. Jedini jezik, osim onih etničkih manjina, na kojem se može komunicirati s pripadnicima lokalne zajednice u Čadu je francuski.

Također je važna dobra priprema vojnika prije upućivanja u misiju. Osim vojne obuke, vojnici trebaju biti upoznati s lokalnim običajima, tipičnim ponašanjima, ugrozama i sl. Mnogi se problemi mogu izbjeći u svakoj operaciji ako se vojnici ponašaju, ne samo u skladu s odredbama međunarodnog prava, već i s lokalnim običajima.

Ključni izazov svih snaga u misiji Europske unije u Čadu i CAR-u je logistička održivost. Rješavanje logističkih problema često je kompliciranije nego provođenje operativnih zadaća.

Prvi logistički izazov je dolazak u područje operacije. Udaljenost od Europe prelazi 4000 km. Inicijalni transport snaga i sredstava zahtjeva strateške zračne sposobnosti koje bezuvjetno povlače i visoke troškove, ali to je jedini način donošenja neophodnih sredstava za stvaranje solidnih uvjeta rada za vojnike. Početkom operacije, Poljska je iznajmila od Rusije zrakoplove potrebne za prijevoz šatora i inženjerijske opreme potrebne za izgradnju baze u Čadu. Poljska je odlučila sama sagraditi svoju bazu zbog manjka civilnih građevinskih kontraktora. U početku se vjerovalo da će lokalne građevinske kompanije izgraditi sve baze, ali uskoro se vidjelo da je jedina kompanija koja može izvršiti te radova zaposlena na jugu zemlje, te nije ostala ni jedna druga opcija nego iskoristiti vlastite inženjerske kapacitete. Izgradnju baze u Iribi potpomogli su i francuski vojnici.

Osim zrakoplova, drugo glavno prijevozno sredstvo za transport opreme bili su brodovi. Pomorski transport se najčešće koristi od strane većine zemalja koje sudjeluju u operaciji jer je relativno jeftin. Pomorska ruta od Poljske do Kameruna traje duže od dva tjedna. Za daljnji kopneni transport Poljska je potpisala ugovor s francuskom kompanijom ?Daher? koja je ponudila najbolje uvjete.
Nakon iskrcaja svih kontejnera i vozila u luci Douala u Kameronu, započeo je komplicirani proces njihovog transporta do krajnjeg odredišta. Operativna grupa od deset vojnika locirana u dva grada u Kamerunu i glavnom gradu Čada, N’Djamenu, u suradnji s predstavnicima kompanije ?Daher? koordinirali su cijelu operaciju.

Kamerun se ne nalazi u području operacije, tako da su sva djelovanja EUFOR-a u toj zemlji utemeljena na posebno potpisanom ugovoru SOFA između EUFOR-a i Kameruna. Istovremeno su organizirane dvije vrste transporta: cestom i željeznicom. U Kamerunu postoji samo 400km željeznice, nakon čega se sva oprema mora prebaciti na kamione i tako nastaviti do Čada.

N’Djamena je sljedeća stanica na ruti transporta sredstava. U njemu se konvoji regrupiraju i odlaze prema 770km udaljenom Abeche. U Abeche se ponovo vrši regrupiranje i kreće se na zadnju dionicu puta, 330km loših cesta udaljenu Iribu. Prelazak cjelokupne udaljenosti od 2000km zahtijeva dobrog civilnog kontraktora s dobrom opremom i iskusnim zaposlenicima. Uvjeti na cesti oštećivali su opremu. Jedan konvoj od Douala u Kemeronu do Iribi u Čadu traje najmanje mjesec dana.

Vojnici koji sudjeluju u misiji transportirani su zrakoplovima u N’Djamena. Po dolasku u kamp ?Europa? prolaze pripremnu obuku prilagođavanja nakon čega se, ponovo zrakoplovima, prebacuju u Iribu.

Operacije ovog tipa nisu jeftine. Zbog posebnih uvjeta rada i velikih udaljenosti onemogućeno je da svaka nacija koja sudjeluje u misiji osigurava vlastitu logistiku i potporu svojim snagama. S obzirom da je Francuska vodeća nacija za logistiku u misiji, francuska logistička bojna nabavlja gorivo za sve kontingente. Dostavu vode i hrane obavlja francuska kompanije Economat des Armees.
Svaka vodeća nacija odgovorna je za stvaranje dobrih uvjeta rada i to ne samo za sebe. Neke od zemalja Europske unije poslale su mali broj vojnika, manje of 20, poput Slovenije čiji vojnici koriste francuske zalihe u bazi ?Forchana?. Osim opskrbe manjih postrojbi drugih nacija, Poljska, poput Francuske i Irske u svojim kampovima osigurava i prostor za djelovanje misije Ujedinjenih naroda MINURCAT. Pripadnici ove misije smješteni su u bazama EUFOR-a, što se kasnije naplaćuje od UN-a.

Najveći logistički problem u Iribi predstavlja manjak čiste vode. Iako su posebne kompanije iskopale 12 bunara, voda je pronađena u samo dva od njih, od čega je danas vode u samo jednom. U susjednom gradu Guereda, koji se također nalazi u području odgovornosti poljske bojne, izbušeno je 13 bunara, ali ni u jednom nije pronađena voda. Voda se danas kupuje u jednom od obližnjih gradova, ali to je samo privremeno rješenje. Potpisan je novi ugovor za kopanje 10 bunara u Iribi i 10 u Gueredi.

U sjevernom Čadu gdje se nalazi poljska baza, nalaze se 70% izbjegličkih kampova sudanaca. Većina zadaća koje obnaša poljski vojni kontingent je vezan za izbjeglice. Stoga su glavni subjekti u Čadu pripadnici MINURCAT-a i humanitarnih organizacija. Svakodnevne zadaće operativnih snaga su patroliranja, pratnje, pružanje sigurnosti i zaštita. Nazočnost snaga EUFOR-a značajno je popravilo sigurnosnu situaciju u zemlji.

Vojne snage također provode operacije u suradnji s lokalnim vlastima i građanima Čada. Lokalna populacija obično nema povjerenje u europljane. Vlasti često tvrde da se cijeli svijet samo usredotočio na izbjeglice, zaboravljajući siromaštvo lokalnog stanovništva. Oni očekuju potporu i pomoć od zemalja koje sudjeluju u misiji EUFOR-a. Nakon sastanka lokalnih vlasti Čada s poljskim predstavnicima, Poljska je odlučila pružiti pomoć zemlji nabavljajući škole opremom za nastavu i obnovom školskih zgrada i dijela lokalnih prometnica. Poljska će također donirati odjeću i lijekove. Zapovjedništvo poljskog vojnog kontingenta usko surađuje s lokalnim vlastima Iribe. Stvaranje prijateljskih odnosa s lokalnim stanovništvom su od presudne važnosti. Tijekom posjeta poljskih ministara Čadu sastali su se i ministrima iz vlade Čada (s ministrima obrane i vanjskih poslova).

Najčešću prijetnju misiji EUFOR-a predstavljaju aktivnosti pobunjenika: onih iz Čada i iz Sudana. Obje skupine su do sada zaobilazile područje djelovanja EUFOR-a. Druga prijetnja snagama su razbojnici, posebno aktivnu na jugu zemlje. Iako se prijetnje u Čadu i CAR-u ne mogu usporediti s onima u Afganistanu, Iraku, pa čak ni s onima u Sudanu, ne može se reći da je misija EUFOR-a u Čadu/CAR-u sigurna. Najveći problem leži u nepredvidivosti događaja. Prekrasno ljetno vrijeme se može u trenutku pretvoriti u pješčanu oluju ili kišu koja ubrzo uzrokuje poplave. Mirnu situaciju poremeti nasilni napad pobunjenika i burna reakcija lokalnog stanovništva. Neke nevladine organizacije morale su se povući iz Čada jer su bile napadnute od strane onih kojima su pokušavali pomoći.

Nakon nekoliko mjeseci u misiji, najvažnije je bilo odgovoriti na neka ključna pitanja poput: Koja je uloga misije UN-a MINURCAT (problemi Ujedinjenih naroda u Sudanu utječu na organizaciju misije u Čadu)? Kada će započeti njihov razmještaj u području operacija? Što će se desiti nakon 15. ožujka 2009. kada istekne mandat EUFOR-a?

Ujedinjeni narodi dali su mandat EUFOR-u za provođenje aktivnosti u području operacije na 12 mjeseci, počevši od dana kada je proglašena Inicijalna operativna spremnost, tj. do 14. ožujka 2009. godine. Planirano je da se u naredna dva mjeseca izvrši povlačenje snaga u svoje matične zemlje. Misija EUFOR-a je zamišljena kao premosnica uz pretpostavku da će je naslijediti snage Ujedinjenih naroda.

Većina zainteresiranih za problematiku vojnih operacija pitaju se koji je razlog sudjelovanja Poljske i drugih europskih zemalja u misiju EUFOR-a u Čadu/CAR-u. Odgovor je jednostavan. Prvi razlog je humanitarne prirode: odlučnost donijeti pomoć tisućama izbjeglica iz Darfura gdje je ubijeno oko 300 000 afrikanaca. Isto toliko ih je izbjeglo u Čad. Drugi razlog, važan za Poljsku, je sudjelovanje u misiji Europske unije. Budući da je Poljska članica EU, iznimno joj je važno sudjelovanje u njihovim poduhvatima.
Najvjerojatnije će u budućnosti kamp u Iribi uz poljske, biti baza u hrvatskim snagama. Nacije djeluju skupa u NATO-u, a sada i u Europskoj uniji.

Autor: Pukovnik Marek BRYLONEK, bivši Voditelj Odjela za međunarodne odnose u zapovjedništvu Poljske žandarmerije, vojni je pomoćnik zamjenika zapovjednika za operacije u misiji EUFOR Chad/CAR.