RAZGOVOR: Ljubomir RADIĆ, ravnatelj Hrvatskog pomorskog muzeja Split

“Cijelo jedno krilo Muzeja, dakle riječ je o pet izložbenih dvorana kao i znatan dio vanjskog postava, predstavljaju ratno pomorstvo. Možda i neki od najvrednijih artefakata našeg Muzeja upravo su iz tog segmenta“

Hrvatski pomorski muzej Split institucija je koja zauzima sve značajniju ulogu u očuvanju hrvatske pomorske baštine. Ta uloga uvelike nadilazi samo izložbeni prostor u splitskoj tvrđavi Gripe. U zadnje vrijeme aktivnosti muzeja i njegovih djelatnika sve su brojnije, pa tako i one koje su povezane s Hrvatskom ratnom mornaricom te hrvatskom vojnopomorskom poviješću i tradicijom.

HPMS relativno je mlada ustanova, no ima duboke korijene i povijest, zapravo je nasljednik više institucija…?

Točno, Muzej je utemeljen 1997. godine, a svoja vrata posjetiteljima otvara s početkom 2000. godine. No tradicija pomorskih muzeja u Splitu stara je gotovo cijelo stoljeće. Organizacija Jadranska straža utemeljila je prvi splitski Pomorski muzej 1926. godine, a on je velikim dijelom proistekao iz velike Jadranske izložbe održane u Splitu godinu prije. Taj je Muzej 1933. godine uselio u zgradu namjenski izgrađenu upravo za tu instituciju. Nakon Drugog svjetskog rata fundus tog Muzeja u najvećoj je mjeri preselio u palaču Milesi gdje nastaje Pomorski muzej JAZU-a, a nedugo potom Mornarica osniva Vojnopomorski muzej koji je mijenjao lokacije od Lore preko bedema Priuli do tvrđave Gripe. Dok se Pomorski muzej Akademije gasi sredinom 1980-ih, Vojnopomorski je nastavio djelovati te početkom devedesetih postaje Vojnopomorski muzej HRM-a. Ta se ustanova gasi sredinom devedesetih te sporazumom MORH-a i Grada Splita o prepuštanju tvrđave Gripe Gradu dogovoreno je osnivanje nove gradske ustanove, a to je HPMS koji će baštiniti sačuvanu građu prethodnih.

Jesmo li kao hrvatska javnost uopće svjesni uloge pomorskih muzeja, ne samo za turizam i naobrazbu mladih, nego i za cjelokupnu hrvatsku pomorsku kulturu?

Rekao bih da jesmo, ali i kako uvijek može više i bolje. Pomorski muzeji svojom kompleksnošću i tim jednim spojem povijesnog i tehničkog zasigurno spadaju u red najatraktivnijih muzejskih sadržaja svugdje u svijetu. Kad su u pitanju hrvatski pomorski muzeji, vjerujem kako bi lokalne i nacionalne vlasti trebale bolje sagledati vrijednost tih institucija i poraditi na financiranju njihova osuvremenjivanja.

Cijeli dio posvećen je ratnom pomorstvu. Je li to možda i najatraktivniji dio povijesti pomorstva?

Cijelo jedno krilo Muzeja, dakle riječ je o pet izložbenih dvorana kao i znatan dio vanjskog postava predstavljaju ratno pomorstvo. Možda i neki od najvrednijih artefakata našeg Muzeja upravo su iz tog segmenta. Kad govorimo u muzeološkom smislu atraktivnosti takvih tema, one se razlikuje ovisno o afinitetima posjetitelja. Zasigurno je zanimljivo širem krugu i mnogi zaljubljenici pojedine primjerke oružja razgledavaju i po desetak minuta dok s druge strane moramo biti svjesni da je oružje, makar bilo u Muzeju, dijelu publike odbojno i oni zarone i otplove radije u teme podmorskih nalaza, jedrenjaštva, parobrodarstva, ribarstva…

Možete li kratko opisati vašu zbirku iz Domovinskog rata, imate li ambicije za proširenje?

Zbirka artefakata iz Domovinskog rata u Muzeju podijeljena je kroz više zbirki (odore, odlikovanje, oružje, plovila itd.). Svakako vrijedi istaknuti predmete koji su pripadali istaknutim časnicima i zapovjednicima HRM-a poput Svete Letice, Mile Čatlaka, Vida Stipetića, Ante Budimira i drugih. Ponajprije je riječ o odorama i odlikovanjima. Tu su i predmeti Bože Zadre, pripadnika 4. gardijske brigade iz operacije Maslenica. Predmeti vezani uz Domovinski rat kontinuirano pristižu kroz godine i nadam se kako ćemo ih u dogledno vrijeme predstaviti javnosti u vidu jednog kataloga s obzirom na to da je samo manji dio predmeta u stalnom postavu.

Kakvi su planovi s prvim brodom HRM-a DJB-103?

U fundusu uz već spomenute predmete iz Domovinskog rata posebno se ističe DJB-103, prvi ratni brod koji je podigao hrvatsku zastavu u Domovinskom ratu. Muzej niz godina plaća suhi vez za brod u Kaštelima i brod nije dostupan posjetiteljima. Javnost ga je imala prigodu vidjeti u nekoliko navrata, u pravilu su to proslave obljetnice stvaranja HRM-a, od kojih je svakako najatraktivnije bilo privezivanje uz most u Omišu prije nekoliko godina. Cilj nam je naći adekvatnu lokaciju za izlaganje ovog vrijednog spomen-broda Domovinskog rata te po mogućnosti izložiti više plovila na jednoj lokaciji. Uz DJB-103, među njima vidim podmornicu Velebit koja je u fundusu Vojnog muzeja MORH-a, no postoji dogovor o zajedničkom izlaganju u budućnosti.

Sudjeluje li Muzej u pokušajima vraćanja školskog broda Jadran u Hrvatsku?

Muzej je aktivno sudjelovao u izradi Bijele knjige za potrebe MORH-a kojom se argumentirano dokazivalo pravo na brod Jadran. Nakon njezina dovršetka organizirali smo i izložbu fotografija povodom 80 godina broda pod nazivom SOS za jedrenjak Jadran. Nakon toga bili su to uglavnom određeni manji kontakti s komisijom MORH-a koja je zadužena za povrat.

Kako surađujete s HRM-om? Koliko je on bitan za očuvanje hrvatske pomorske baštine?

Od svojeg osnutka Muzej surađuje s HRM-om, zapravo kako sam i spomenuo, HRM je izravno sudjelovao u stvaranju Muzeja sporazumom s Gradom Splitom. Ta je suradnja uglavnom vezana uz obostranu pomoć u istraživačkom radu, izložbenom i nakladničkom. Časnici HRM-a česti su naši gosti kao posjetitelji, ali i kao promotori naših izdanja te govornici na otvorenjima izložbi. Vjerujem da tu suradnju možemo podići na još višu razinu upravo u segmentu očuvanja pomorske baštine. I to možemo učiniti kontinuiranom suradnjom na praćenju i prepoznavanju vrijednosti, mislim na one artefakte koji su s vremenom stekli muzejsku vrijednost te bi u suradnji s HRM-om trebali ući u fundus HPMS-a. A ona se može razvijati i zajedničkim izložbenim i izdavačkim programima.

Koliko tajni još čuva dno Jadranskog mora? Sudjelujete li u njegovim istraživanjima i hoće li se njihov opseg povećati?

Rekao bih da ne možemo ni naslutiti koliko je još vrijednih nalaza i tajni na dnu Jadrana. Muzej je početkom 2000-ih aktivno sudjelovao u istraživanjima kad je u Muzej stigao i jedan od najvrednijih artefakata – antički prošupljeni dolij. Nastupilo je zatišje no mogu najaviti jednu novost,  kako se upravo ove 2022. godine vraćamo podmorskoj arheologiji, a o tome više nekom drugom prilikom.

Organizirate i izložbe, predavanja, radionice, izdajete publikacije? Koliko su edukacija te izdavaštvo važni za muzejske ustanove?

Pa rekao bih da je uz istraživanje i pripremu koja tome predstoji edukacija najvažniji segment muzejskog djelovanja. Prenijeti znanja i značaj pomorske baštine u Hrvata svim generacijama, a posebno najmlađima koji sa svakim posjetom HPMS-u iziđu prepuni dojmova. Kako izložbe tako i muzejska izdanja nastoje rasvijetliti najznačajnije trenutke pomorske povijesti na Jadranu kao i otkriti bogatstvo muzejskog fundusa.

Iznenadi li vas ponekad neka donacija novog predmeta, novo otkriće, nešto što niste očekivali?

Svaka donacija građe za Muzej razveseli, a nerijetko i iznenadi. Različita je građa koja pristiže, od matrikula pomoraca preko brodskog posuđa, starih fotografija do brodskog motora Tomos ili nešto iz novijih vremena zastave Jadrolinije. Nekada vam se na prvu možda i ne učini senzacionalno, ali kad s donatorom popričate, uzmete svjedočanstvo pa onda sami krenete ”kopati“ dalje, izniknu izvanredne priče.

Kakva je suradnja sa sličnim stranim institucijama? Neke su od njih među najposjećenijim muzejima u svijetu…?

Mogu reći kako od pomorskih muzeja izvan Hrvatske najviše surađujemo s muzejima u Kotoru i Piranu ponajprije u izložbenom smislu. Suradnja s europskim muzejima uspostavljena je kroz Udruženje pomorskih muzeja Mediterana čiji smo član, nedavno smo se svi okupili na zajedničkom forumu u Barceloni gdje se nalazi izvanredan pomorski muzej. Određeni vid suradnje, uglavnom razmjene podataka tijekom istraživanja, imamo i s institucijama izvan Europe, u Australiji i Kanadi. Puno se može naučiti od tih muzeja, a ono što se svakako ističe jest da većina zemalja ima nacionalni pomorski muzej što Hrvatska nažalost još nema.

Razmišljate li o modernizaciji Muzeja u tzv. interaktivnom pravcu?

Aktivno radimo na tome te će novi interaktivni sadržaji vrlo skoro biti dostupni publici. U suradnji sa Splitsko-dalmatinskom županijom, Odjelom za pomorstvo provodimo projekt Prezentacija pomorske baštine kroz nove tehnologije. Tako bi od veljače ove godine publika na interaktivnom ekranu trebala uživati u fotografijama i videosnimkama podmorskih lokaliteta s područja Županije. Ujedno će sve biti obogaćeno dvojezičnim tekstovima, kvizovima, igricama itd. Drugi projekt WRECKS4ALL je INTERREG projekt koji se provodi u suradnji pet institucija iz Hrvatske, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, a koji će rezultirati jednom dvoranom u našem muzeju gdje će publika kroz VR naočale moći zaroniti na odabrane snimljene podmorske lokalitete u Jadranu, odnosno riječne iz rijeke Neretve i imati osjećaj kao da su tik do nalazišta.

Smješteni ste duboko na kopnu, u tvrđavi Gripe. Kakvi su vam planovi u pogledu proširenja, možda i premještanja vašeg izložbenog prostora?

Istina, sadašnja je lokacija na uzvisini iako ne predaleko od mora ipak dovoljno daleko da se ispriča ona prava morska priča. Od osnutka Muzeja iznosili su se razni planovi sukladno promjenama u urbanističkom planiranju u gradu i o tome ne odlučuje Muzej. To su kompleksna i dugotrajna pitanja i njih ćemo vjerujem riješiti u dogledno vrijeme u suradnji s gradskom upravom. Svakako bi nam trebalo prostora za povremene izložbe, za čuvaonice pa i za proširenje postava jer imamo puno više prezentirati nego što je sada dostupno.

Razgovarao: Domagoj Vlahović / Foto: Mario Javorčić