RAZGOVOR: brigadni general Michael KRIŽANEC, zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva

”Rafale ne doživljavam samo kao avion nego kao borbenu platformu koja nudi toliko mogućnosti da će za sobom povući razvoj sposobnosti cijelog OSRH,” kaže nam pilot i zapovjednik koji ističe 2026. kao godinu u kojoj će grana definitivno ući u potpuno novo doba

HRZ je proslavio 31. obljetnicu ustrojavanja te smo tim povodom u vojarni ”Pukovnik Marko Živković” na Plesu razgovarali sa zapovjednikom grane. Prva stvar koju je želio uputiti jesu pozdravi svim pripadnicima koji nisu u Hrvatskoj, nego na Kosovu, zatim u NATO-ovim zapovjednim strukturama, UN-ovim misijama u Iraku, Kašmiru, ekipi koja se obučava u Francuskoj… A zatim i svima koji su kroz tri desetljeća, od Domovinskog rata do danas, utemeljivali, gradili, održavali i pripremali HRZ za XXI. stoljeće.

Je li aktualno razdoblje najintenzivnije za HRZ još od Domovinskog rata?

Procesi opremanja i modernizacije koji su u tijeku i koji započinju traže velike i potpuno nove intelektualne i organizacijske napore u HRZ-u. I ne samo to, protekle tri godine imali smo pandemiju COVID-a, potrese, dvije tragične zrakoplovne nesreće, nedavnu nesreću aviona MiG-21, rat u Ukrajini i incident s dronom
Tu-141. Ne mogu reći da kroz svoj mandat idem nekim ustaljenim shemama, svaki dan za HRZ novi je izazov i traži dodatne napore kakvi se djelomično mogu usporediti s izazovima u godinama Domovinskog rata.

Na kraju smo 2022. godine, obilježene isporukom helikoptera Black Hawk. S prva dva već se intenzivno radi, a druga dva stigla su nedavno…

Piloti HRZ sa svakim od prva dva helikoptera već su naletjeli i više od 200 sati naleta. Sad izgleda da je bilo lako, ali nije, jer nema instant-rješenja. Počeli smo rano, tražili smo vrijeme i mir, nismo dopustili improvizaciju. Ljudi su obučeni do standarda kako bi se suvereno uključili u provedbu nekih kompleksnih oblika obuke s drugim granama OSRH. Stabilnost procesa uvođenja helikoptera UH-60M u operativnu uporabu znači da smo imali realan, dobar i argumentiran plan s adekvatnim personalnim, financijskim, organizacijskim i svim ostalim resursima. Imali smo i kvalitetnu koordinaciju i suradnju s američkim saveznicima, Nacionalnom gardom Minnesote i američkim snagama u Europi u obuci mehaničara, tehničara, inženjera, pilota, probnih pilota i instruktora. Jako je dobra suradnja sa Slovačkom, a ona ima i potencijal širenja na druge zemlje NATO-a koje su u različitim fazama nabave Black Hawka; od Baltičkog do Crnog mora. I to na svim područjima: obuke, održavanja, upravljanja resursima, planiranju i provedbi operacija… 

U slučaju nabave još helikoptera Black Hawk, koliko bi HRZ mogao brzo reagirati u smislu osiguranja osposobljenih kadrova za te letjelice?

Slijedimo ono što stoji u određenim planskim dokumentima. Međutim, ako dođe do promjena u dinamici, volumenu ili sadržaju opremanja te posljedične potrebe za većim brojem ljudi, naravno da imamo plan B i da bismo se prilagodili. Neću reći da bi takav put bio optimalan ili najjeftiniji, no mi znamo što i kako napraviti ako za takav pristup bude potrebe. Dakle, jasno je da će se broj helikoptera ruskog podrijetla u HRZ-u s vremenom smanjivati, a mi imamo plan kako ”preusmjeriti i reinvestirati“ personalne i ostale resurse u cilju održavanja i razvoja helikopterskih sposobnosti.  

Kakve su prve informacije koje vam stižu o obuci naših zrakoplovnih tehničara za Rafale u Francuskoj? Je li sve spremno za odlazak pilota?

Pripadnici HRZ upućeni su u miru i tišini, bez velike pompe. Pripreme za to započele su prije godinu i pol. Mogu samo reći da od prve skupine koja je na obuci nisam dobio niti jedan poziv ili informaciju koja bi upućivala na to da nešto nije kako je bilo planirano i dogovoreno ili da nešto nije u redu. To mi govori dovoljno i ne vidim problem niti kod budućeg upućivanja osoblja svih potrebnih specijalnosti. Rano, u prvom kvartalu 2023., u Francusku ide prva grupa pilota na obuku, a najveći ”kontingent“ ići će krajem ljeta te godine. 

Što će za vas značiti slijetanje prvog Rafalea s HRZ-ovim oznakama u Hrvatsku?

Dolazak prvih aviona predviđen je za sredinu proljeća 2024. godine i značit će krunu napora generacija ljudi koji su radili u HRZ-u, OSRH i MORH-u, dugogodišnjih uvjeravanja, objašnjavanja, argumentiranja, predlaganja, izrade studija… Black Hawk je jasno pokazao: kad slijedite svoj zacrtani, kvalitetno pripremljen plan, i imate mali broj varijabli koje mogu utjecati na plan, uvođenje novog sredstva ide točno onako kako treba i kako je planirano. Jamčim vam da će tako biti i s Rafaleom!

Kad ćemo imati kompletiranu eskadrilu u Hrvatskoj?

Prema planovima, to će biti početkom 2025. godine. Rafale ne doživljavam samo kao avion nego kao borbenu platformu koja nudi toliko mogućnosti koje će za sobom povući razvoj sposobnosti cijelog OSRH. Uz nove letjelice, modernizaciju radara FPS-117, razvoj borbeno-komunikacijskih sustava i završetak NATO financiranih projekata NATINAMDS i ASBE od 2023. do 2026. godine imat ćemo jedan potpuno nov, suvremen, ”digitaliziran“ HRZ.

Možete li reći nešto detaljnije vezano uz budućnost Bojne ZMIN?

Neprekidna ispravnost funkcioniranja radarskih sustava je 99 %, a to je preduvjet za kvalitetno funkcioniranje i Središta za nadzor zračnog prostora Bojne ZMIN. To dovoljno govori koliko su naši ”zminovci“ stručni, voljni, sposobni i motivirani. Dakle, radari FPS-117 modernizirat će se, a opremit ćemo se sustavima podatkovnih linkova, sustavima sigurne i štićene komunikacije te novim i modernim sustavom identifikacije. To će tražiti određene promjene u organizaciji, obuci i školovanju u Bojni ZMIN, ali i novi pristup promišljanju koje će oblikovati njihove karijerne putove. Sad Bojna ZMIN izvrsno obavlja svoje zadaće, ali morat će se razvijati i dalje, posebno s dolaskom aviona Rafale, koji će također donijeti za nas nove sposobnosti (borbene, komunikacijske, sustave za ratovanje u elektromagnetskom spektru itd.).

Netom prije no što je HRZ proslavio obljetnicu, tijekom obuke srušio se avion MiG-21. Što nam, prema dosadašnjim saznanjima, možete reći o tom događaju?

Istraga je u tijeku i zasad ne mogu reći ništa više od onoga što sam rekao na konferenciji za medije nakon nesreće. Spremnost za zaštitu zračnog prostora nije ugrožena. Zahvaljujem svima koji su sudjelovali u potrazi za pilotima HRZ-a i u njihovu spašavanju. Posebno zahvaljujem zdravstvenim djelatnicama i djelatnicima bolnica u Zagrebu: Svetog Duha i Klinike za traumatologiju, koji daju sve od sebe kako bi se naš kolega brzo oporavio.

Koliko su helikopteri OH-58D Kiowa Warrior podignuli sposobnosti HRZ-a?

To su helikopteri koji su prije svega projektirani za izvršenje zadaće, a ne za samo letenje. Oni su bili prvi iskorak prema novim sposobnostima štićene komunikacije i preciznog kinetičkog djelovanja. Ne samo to nego i prema drukčijem razmišljanju o modernom ratnom zrakoplovstvu i njegovim sposobnostima. Naime, jedna od najizazovnijih varijabli koje je potrebno mijenjati kod uvođenja u operativnu uporabu modernih borbenih platformi je ”mindset“ operatera, tehničara, ali i zapovjednika u HRZ-u, ali i na združenim razinama.

Nedavno smo vidjeli bojno gađanje HKoV-a sa sustavom Spike, planira li HRZ nešto slično s Hellfireom?

Imamo mogućnost bojnog gađanja Hellfireom kad god želimo, no naši piloti na helikopterima Kiowa Warrior to rade svakodnevno sa simuliranim kompozitnim vježbovnim raketama. Izvrsno su uvježbani i ne vidim potrebu ili razlog da potrošimo vrlo skupu bojnu raketu tek toliko da bismo se uvjerili da taj iznimno sofisticiran projektil dobro radi i pogađa. To ne bi bio dokaz uvježbanosti. 

Kako je HRZ tijekom 2022. godine izvršavao zadaće u misiji KFOR i kakvi su planovi za iduću godinu?

Na KFOR možemo biti ponosni pa to vrijedi i za 2022. godinu. U misiji sudjelujemo još od srpnja 2009. godine i dosad nismo imali incidenata, ni s ljudima ni s tehnikom. Činjenica je da nam sudjelovanje u NATO-ovoj operaciji KFOR nudi i daje prednosti u osposobljavanju pilota i tehničara za rad u drukčijem okružju, izvan matičnih baza. Što se tiče HRZ-a, neće biti većih promjena. Zadržat ćemo aktualnu razinu ambicije, opseg zadaća, vjerojatno i dinamiku rotacije.

Možete li ukratko prokomentirati ovogodišnji učinak HRZ-a u protupožarnoj sezoni?

Za nas je ovo bila nešto zahtjevnija, ali ne i prezahtjevna godina. Analiza učinjenog dokazala je ono što smo jamčili: imamo spremne posade, tehničare i sve resurse potrebne za održavanje sposobnosti u smislu otklanjanja kvarova. Tu mislim i na suradnju sa Zrakoplovno-tehničkim centrom. Bili smo nešto istaknutiji i u smislu pomoći susjedima, Sloveniji, BiH te Crnoj Gori.

Raste li interes mladih za poziv vojnog pilota i zrakoplovnog tehničara?

U privlačenju novih kadrova više smo godina imali brojeve koji su bili manji od optimalnih što, naravno, nije omogućavalo odgovarajuće planiranje razvoja grane. U zadnje dvije-tri godine, a pogotovo u aktualnoj 2022., mogu reći da se približavamo maksimalnim brojkama koje bismo očekivali kad je u pitanju ulazak mladih u sustav školovanja za potrebe HRZ-a. To znači da će ”izlazni“ brojevi biti optimalni ili blizu optimalnih. Trend je, dakle, pozitivan i želio bih zahvaliti svima koji su sudjelovali u tome. Modernizacija, opremanje, novi sustavi školovanja… sve to povećava interes. Međutim, mi ćemo morati biti još aktivniji u zadržavanju postojećeg osoblja, to je druga strana medalje.

Možete li pobliže objasniti uvođenje sustava EMAR u HRZ?

Europske vojnozrakoplovne norme ili propisi koji reguliraju vojno zrakoplovstvo odnose se na najširi mogući spektar djelovanja, od obuke, školovanja, održavanja i licenciranja, preko uvjeta u hangarima, pa sve do samog letenja. Naravno da smo svjesni da je to put i trend kojim moramo ići i da smo u proteklih deset godina osigurali određene preduvjete kroz izmjenu dokumentacije, naših pravilnika i propisa te sustava školovanja. Međutim, u određenim područjima moramo vršiti procjene: u kojoj se mjeri EMAR prihvaća i u kojem segmentu. To je naša nacionalna nadležnost, dobro je usvojiti EMAR gdje to ima smisla, ali u nekim situacijama to je jednostavno nemoguće zbog posebnih okolnosti koje imate u zrakoplovstvu ili zato jer ćete ometati postojeće sposobnosti ili procese. Sigurno je da bezuvjetna primjena EMAR-a ne ide preko noći. Primjerice, ne možemo zaboraviti da imamo neke letjelice na koje se EMAR ne može primijeniti. Ne postoji neka prisila izvana, sami sebi zadajemo rokove, dinamiku, tempo i razinu ambicije. 

U kojoj je fazi moguća nabava još školskih, odnosno protupožarnih aviona za potrebe HRZ-a?

Što se tiče nabave novog školskog aviona, moram istaknuti da smo u protekle dvije godine napravili značajan iskorak u procesu školovanja. Naime, školske avione Zlin L242 koristimo isključivo za selekciju. Zajedničke temelje svi piloti u određenom iznosu letnih sati dobivaju na avionima Pilatus PC-9. Nakon prvog, inicijalnog naleta na njima, radi se selekcija koji će od njih ići na daljnje, kompleksnije vidove obuke na Pilatusu, a koji će prijeći na helikoptere, odnosno Bell 206. Trenutačni broj Zlinova je dovoljan. Ne treba zaboraviti da smo u međuvremenu u obuku uveli i nove tehnologije s virtualnom i proširenom stvarnošću: i kandidati i kadeti rade s modernim trodimenzionalnim simulacijskim sustavima. Što se tiče protupožarnih aviona, u koordinaciji s MUP-om otvorila se prilika da se dio flote kroz idućih nekoliko godina obnovi nabavom aviona CL-515.
Financirala bi se sredstvima Europske unije, a mi bismo zadržali postojeću brojnost flote, tj. zamijenili dva starija aviona novima.

RAZGOVARAO: Domagoj Vlahović/ FOTO: Mladen Čobanović