Nakon što je godinama bio u operativnoj uporabi isključivo u oružanim snagama vlastite zemlje, južnokorejski tenk dobio je zahvaljujući poljskoj narudžbi prvi veliki ugovor u Europi. Danas se sve češće spominje i u planovima modernizacije vojski drugih zemalja

Kad je južnokorejska vlada odlučila da tvrtka Hyundai Rotem može početi nuditi tenk K2 Black Panther stranim kupcima, u stručnim je krugovima vladala prilična nevjerica. K2 razvijen je kako bi zadovoljio specifične potrebe južnokorejskih oklopnih snaga. Usto, Hyundai Rotem nije imao nikakvog iskustva s izvozom tenkova, a tu ga je čekao izazov s etabliranim američkim, ruskim i njemačkim tvrtkama. Stoga ne iznenađuje da počeci nisu obećavali.

Međutim, južnokorejska kvaliteta povezana s upornošću dovela je do velikog uspjeha. Black Panther stao je tako uz bok južnokorejskim izvoznim uspješnicama, tj. lakim borbenim / trenažnim avionima KAI T-50 Golden Eagle i samohodnim haubicama K9 Thunder. U svijetu prodaje oružja poznato je pravilo da gotovo svaki izvozni uspjeh dovodi do novih ugovora. Stoga možemo očekivati da crna pantera stekne još kojeg novog kupca.

Razvoj K2 temeljio se na velikom iskustvu s razvojem tenkova – prvo K1, a potom poboljšanog K1A1. Južna Koreja na tim je osnovama 1993. odlučila da je vrijeme za razvoj još naprednijeg tenka. Prvi je put Agencija za obrambeni razvoj (Agency for Defense Development – ADD) na umu imala i mogući izvoz. Međutim, K2 razvijen je prije svega za potrebe južnokorejskih oružanih snaga, pa zato ima mnoga specifična rješenja. Uporabljen je provjeren top 120 mm L55, no uz njega je uparen automatski punjač. Tako je K2 koncepcijski vrlo sličan francuskom Leclercu. Automatski punjač omogućio je smanjenje broja članova posade s četiri na tri, ali i razvoj vrlo niske kupole vrlo malenog čeonog profila. U punjač stane tek 16 granata pa su pričuvne 24 smještene u tijelu tenka kraj vozača i u kupoli. Tako mala zapremnina automatskog punjača nije baš idealna. Stoga posade u njega u pravilu stavljaju samo protutenkovske granate kako bi skratile vrijeme potrebno za ponovno punjenje topa tijekom tenkovske bitke. Teoretska brzina punjenja automatskog punjača na K2 iznosi 15 granata u minuti.

Zanimljivo je da je kupola otpočetka razvijana kako bi se u nju mogao ugraditi top promjera do 140 mm. Međutim, kako u trenutku okončanja razvoja takav top nije bio dostupan na tržištu, nije ni ugrađen. S druge strane, sjevernokorejska vojska, koja je potencijalni protivnik, u međuvremenu nije nabavljala nove tenkove, već je ostala na T-54/55, T-62, Type 59, Chonma-ho, Pokpung-ho… Sve te tenkove top 120 mm T55 uništava na udaljenostima većim od dva kilometra. Ugradnjom topa kalibra 140 mm dodatno bi se smanjio kapacitet automatskog punjača pa Južna Koreja zapravo ni nema potrebu za jačim topom.

Aktivna ili pasivna zaštita?

Da bi se iskoristile sve mogućnosti topa 120 mm L55, tenk K2 dobio je suvremen sustav za usmjeravanje paljbe KGPS (Korean Gunner’s Primary Sight), koji se sastoji od dnevne i termovizijske kamere te laserskog daljinomjera sigurnog za ljudski vid. Na stražnji dio kupole ugrađen je i meteorološki senzor. Usto, na vrh topovske cijevi ugrađen je senzor zakrivljenosti. Svi ti podaci obrađuju se u balističkom računalu koje omogućava pogađanje pokretnog cilja dok je K2 u pokretu. Brzina Black Panthera pritom mora biti vrlo mala.

Zapovjednik rabi najsuvremeniju neovisnu panoramsku napravu KCPS (Korean Commander’s Primary Sight). Ona zapovjedniku omogućava nadzor nad bojištem unutar 360 stupnjeva te uočavanje i identifikaciju ciljeva. Nakon što zapovjednik odredi primarni cilj, njegova se pozicija automatski prebacuje u ciljačev sustav za upravljanje paljbom. KCPS sastoji se od dnevne kamere, termovizije i laserskog daljinomjera te računala koje obrađuje podatke. Ugrađen je i dodatni prikaznik na kojem se ciljaču projicira slika s KCPS-a. Zajedničke američko-južnokorejske vježbe višekratno su pokazale da kombinacija KGPS-a i KCPS-a omogućava posadama tenkova K2 brže pogađanje ciljeva u odnosu na američke posade tenkova M1A2 Abrams.

Spomenuli smo da je K2 optimiziran za potrebe južnokorejskih oklopnih snaga. Ta se optimizacija najbolje vidi na razini oklopne zaštite, koja je dosta slabija u odnosu na suvremene zapadne tenkove. Osnovu čini višeslojni kompozitno-keramički oklop. Korejski izvori tvrde da je prednji dio tenka dostatno zaštićen da izdrži izravan pogodak potkalibarnog projektila ispaljenog iz topa 125 mm. Osnovni oklop dodatno je ojačan pločama eksplozivno-reaktivnog oklopa.

Tako je dobivena, prema zapadnim standardima, vrlo mala borbena masa od 55 tona. Bez obzira na kompakt-nost tenka, mala masa znači i malu razinu zaštite. Stoga su i Turska i Poljska na svojim tenkovima odlučile postaviti znatno snažniji oklop i povećati masu. K2 Black Panther ima i sustav zaštite od protuoklopnih projektila. Budući da je riječ o pasivnom sustavu, ne smatra se uspješnim. Ciljeve otkriva s pomoću radara čije su antene smještene na čeonom dijelu kupole. Sustav otkrivene protuoklopne projektile pokušava omesti ispaljivanjem IC i radarskih mamaca te stvaranjem dimne zavjese. Sve bi te radnje morale dovesti do zbunjivanja sustava za navođenje projektila i promašaja. Sustav zato ne štiti od projektila koji nemaju sustav navođenja, već lete po unaprijed određenoj putanji. U usporedbi s izraelskim aktivnim sustavom obrane Trophy, južnokorejski je puno slabiji.

Kombinacija male mase i motora od 1100 kW (1500 KS) daje specifičnu snagu od čak 27,27 KS/t. Razumljivo je stoga da je maksimalna brzina tenka čak 70 km/h. Prototipovi su koristili njemački motor MTU 883, te se očekivalo da će serijski primjerci dobiti korejski motor. Međutim, kako je bilo problema s razvojem, prvi serijski primjerci dobili su motor MTU 890. Potom je počela ugradnja domaćeg motora Hyundai Doosan Infracore DV27K.

Turska potraga za domaćim

Oružane snage Turske po brojnosti su druge unutar NATO saveza. Kako je njezina kopnena vojska u inventaru uvijek imala tisuće tenkova, iznenađuje da je Turska tek nedavno odlučila pokrenuti vlastitu proizvodnju tog vozila.

Potrebe su goleme. Samo za zamjenu odavno zastarjelih M48A5 Patton, trebalo bi proizvesti barem 700 tenkova, ne računajući još dvije tisuće američkih M48 koji su u ratnoj pričuvi. Za zamjenu zastarjelih M60, koji također dolaze iz Amerike, moralo bi se kupiti ili proizvesti oko tisuću tenkova. I tomu pribrojiti još barem 400 tenkova kao zamjenu za njemački Leopard 1. Jedini je koliko-toliko suvremen tenk u turskom arsenalu Leopard 2A4. Međutim, tek ih je 316.

Jedna od opcija pokretanja proizvodnje domaćeg tenka bila je da turska industrija pokuša sve komponente razviti samostalno. Stoga je sredinom 1990-ih pokrenut program Nacionalni projekt proizvodnje tenkova (Milli Tank Üretimi Projesi). No relativno je brzo odbačen jer se turska vojska bojala da će imati sudbinu jednaku kao indijski projekt razvoja domaćeg tenka Arjun. On je pokrenut davne 1983. i još traje. Umjesto toga, počela je turska potraga za stranim partnerom koji će osigurati tehničku osnovu za razvoj. Ni to baš nije išlo brzo, a na kraju je politika odlučila da je najbolja južnokorejska ponuda, tj. Hyundai Rotem i njegov koncept K2 Black Panther. Ugovor o suradnji i transferu tehnologije potpisan je 30. ožujka 2007.

Kako je razvoj Black Panthera dotad bio potpuno dovršen, očekivalo se da će i serijska proizvodnja novog turskog tenka ubrzo biti pokrenuta. Međutim, to je bio tek početak duge priče koja još traje. Prvi je problem to što K2 nije bio favorit turske vojske, pa je bilo jako puno prigovora, prije svega na razinu oklopne zaštite. Činjenica je da Turska zapravo nije otkupila licenciju za Black Panther, već je sklopljen ugovor kojim su južnokorejske tvrtke trebale osigurati tehnologije za razvoj turskog tenka. Optimistično je postavljen cilj da u tenku bude samo 60 posto korejske tehnologije. Taj se postotak, kako bi turske tvrtke usvajale proizvodnju komponenti i sustava, s vremenom trebao smanjivati.

 

Motor: razviti ili kupiti?

Gotovo odmah počela su velika lobiranja unutar turske industrije. Mnoge su tvrtke pokušavale dobiti unosne ugovore za proizvodnju komponenti. Nositelj projekta trebala je biti tvrtka Otokar, koja je i predvodila razvoj programa i prvih prototipova. Međutim, brojni su interesi na kraju doveli do toga da je serijska proizvodnja do-dijeljena tvrtki BMC Otomotiv Sanayi ve Ticaret A.Ş, koja je u privatnom tursko-katarskom vlasništvu.

Novi tenk nazvan je po turskom generalu Fahrettinu Altayu (1880. – 1974.) iz Grčko-turskog rata (1919. – 1922.). I to je bio jedini neprijeporan dio programa. BMC uvelike je odgovoran za kašnjenje cijelog projekta. Naime, dugo se govorilo da će Altay pogoniti njemački motor MTU 883 Ka-501 uparen s RENK-ovom hidromehaničkom automatskom transmisijom HSWL 295. To je bio logičan odabir jer je turska vojska upoznala motore tvrtke MTU na tenkovima Leopard 1 i 2. Međutim, zahlađenje odnosa Turske i Njemačke naposljetku je dovelo do odluke o ugradnji drugog motora. BMC je predložio da će proizvesti potpuno nov motor i na osnovi toga vjerojatno je i stekao prednost u projektu u odnosu na Otokar. No, nije uspio. Kako tenk bez motora nije tenk, već u najboljem slučaju bunker, početak serijske proizvodnje najavljen za 2018. morao je biti prolongiran. BMC na koncu je priznao da u dogledno vrijeme neće uspjeti dovršiti razvoj motora, te je počeo pregovore s južnokorejskom tvrtkom Hyundai Doosan Infracore o otkupu licencije za njezin motor DV27K. To je olakšano činjenicom da je Hyundai već bio dobio ugovor za isporuku automatskog mjenjača. Turski su mediji u svibnju 2022. kao gotovu stvar objavili vijest da će Altaye pokretati južnokorejski motor. No, ispalo je da je tek jedan primjerak motora DV27K ugrađen u jedan prototip te da su testiranja uspješno obavljena.

Na kraju je Muhsin Dere, jedan od zamjenika ministra obrane, tijekom izlaganja pred parlamentarnim odborom za obranu priznao da rješenja za motor još nema. Potvrdio je da se razvoj domaćeg motora oduljio i nije sigurno kad će biti gotov. Zadnja vijest objavljena početkom veljače 2023. navodi da je južnokorejski proizvođač transmisijskih sustava SNT Dynamics potpisao s BMC-om ugovor u skladu s kojim će isporučivati sustave EST15K za Altay. Međutim, još nema potvrde o otkupu licencije za korejski motor. Iako je najavljeno da će ove godine vojsci biti isporučena dva tenka s kombinacijom transmisije EST15K i motora DV27K, početak serijske proizvodnje Altaya još je uvijek neizvjestan.

Kakav bi bio tenk Altay da je počela serijska proizvodnja? Posebice u usporedbi s korejskim K2 Black Pantherom? Zadržan je top 120 mm L55. Međutim, umjesto automatskog punjača dodan je četvrti član posade. Turska vojska zaključila je da joj uza sve probleme ne trebaju još i problemi s razvojem automatskog oružja. Usto, svi turski tenkovi i inače imaju četiri člana posade, a turska vojska nema problema s nedostatkom osoblja. Pa čemu onda komplicirati? Četvrti član dobro dođe i da se smanji opterećenje zapovjednika tenka jer može upravljati radiouređajima te jednom od strojnica smještenih na krovu kupole. Borbeni komplet čini 40 granata, dijelom smještenih u stražnjem dijelu kupole, a dijelom u tijelu ispod prednjeg dijela kupole.

Jači oklop, veća masa

Altay je trebao koristiti sustav za upravljanje paljbom njemačke tvrtke Zeiss. No, kako je u međuvremenu Njemačka uvela embargo na izvoz vojne tehnike Turskoj, to je otpalo. Zbog toga je turska tvrtka Aselsan morala za ugradnju na tenkove prilagoditi svoj mornarički topnički ciljnički sustav. Tako je nastao sustav za upravljanje paljbom Volkan-II. Na papiru, sustav je suvremen. Sastoji se od ciljničke naprave koju rabi ciljač i neovisne motrilačke naprave koju rabi zapovjednik. Tu je i meteorološki senzor, senzor zakrivljenosti cijevi i sva pripadajuća računala. I zapovjednikova i ciljačeva naprava imaju dnevnu kameru, termoviziju i laserski daljinomjer. Ispred zapovjednika i ciljača višenamjenski su prikaznici na kojima se može projicirati slika s motrilačke i ciljničke naprave. Dio sustava je i podsustav za navigaciju. Sve u svemu – suvremen sustav za upravljanje paljbom. Budući da je početak serijske proizvodnje kasnio, projektanti u Aselsanu imali su i više nego dovoljno vremena da razviju Volkan-II, otklone moguće nedostatke i dodatno ga nadograde. U promidžbenom materijalu tvrtke BMC stoji da Volkan-II ima mogućnost automatskog praćenja ciljeva, ali i uporabe protuoklopnih projektila s laserskim navođenjem.

BMC dalje navodi da se Altay može dodatno naoružati paljbenom stanicom na krovu tenka. U početku su spominjane daljinski upravljane stanice STAMP-2 i SARP tvrtke Aselsan kojima bi upravljao zapovjednik ili punitelj. Međutim, sad se spominje samo mogućnost ugradnje. Obje se mogu naoružati strojnicama kalibra 7,62 ili 12,7 mm.

Ono na što je turska vojska imala najveći prigovor vezano uz K2 Black Panther preslaba je razina oklopne zaštite. Zbog toga je turska tvrtka Roketsan u suradnji s južnokorejskim Hyundai Rotemom razvila novi oklop nazvan Modular Armour Package. Riječ je zapravo o oklopu s tenka Black Panther koji je povećan, ili bolje rečeno, podebljan. Posebno je povećana razina zaštite prednjeg dijela tenka i kupole, otprilike do sredine vozila. Ne iznenađuje stoga da je masa skočila za čak deset tona te iznosi 65 tona. Povećanju mase pridonijelo je i produljenje tijela tenka te dodavanje još jednog potpornog kotača, čime je broj povećan sa šest na sedam. Produljenje tijela bilo je nužno zbog smještaja četvrtog člana posade, ali i kupole znatno veće mase.

Zanimljivo je da su turski, pa posljedično i svjetski mediji, prije pet godina puno pisali o aktivnom sustavu zaštite Aktif Koruma, puno poznatijem pod oznakom AKKOR. I njega je razvio Aselsan. Po načinu djelovanja gotovo je identičan sustavu Iron Fist, koji je razvila tvrtka Israel Military Industries, a danas ga nudi Elbit Systems. AKKOR se više ne spominje ni na službenim stranicama Aselsana što, uz nedostatak vijesti iz drugih izvora, upućuje na to da je njegov razvoj obustavljen.

Sve to dovodi nas na početak priče o Altayu – a to je nedostatak motora. S obzirom na povećanje mase na 65 tona, ne dolazi u obzir ništa slabije od 1100 kW. Turska vojska željela je njemačke motore, ali od toga neće biti ništa. Korejski motor velika je nepoznanica. Vjerojatno je pouzdan, ali dosad je jedino pogonio znatno lakši Black Panther. Isto vrijedi i za automatski mjenjač, koji je također posuđen s K2. Intenzivna testiranja južnokorejskog motora DV27K na nekoliko prototipova još traju. Nažalost, Tursku je pogodio katastrofalan potres s brojnim ljudskim žrtvama i velikom materijalnom štetom. Pitanje je kako će to utjecati na sve državne projekte, pa tako i vojne.

Daleki partner

Suradnja Turske i Južne Koreje u vezi s razvojem tenka Altay u pravilu se prikazivala kao uvjetovana. Turska zbog pogoršanih odnosa s SAD-om i Europskom unijom nije mogla kupiti zapadne sustave. Iz toga je onda zaključeno da se zapravo radi o anomaliji te da K2 Black Panther nema mogućnost ponoviti takav izvozni uspjeh.

Ministarstvo obrane Poljske objavilo je sredinom 2022. odluku o kupnji južnokorejskih tenkova. I ne samo kupnji već i otkupu licencije na temelju koje će biti razvijen novi poljski tenk. Poljska ima veliko iskustvo s proizvodnjom tenkova, ali po licenciji i to sovjetskih modela, koji odavno nisu dobra osnova za razvoj novih. Stoga je Poljskoj trebao strani partner spreman s njom podijeliti tehnologije. Na kraju je odabrana ponuda iz zemlje udaljene gotovo osam tisuća kilometara.

Kupnja južnokorejskih tenkova samo je dio znatno šireg paketa koji obuhvaća lake višenamjenske borbene avione i samohodne haubice. Ugovorom potpisanim 30. kolovoza 2022. određeno je da će Hyundai Rotem do kraja 2025. isporučiti 180 tenkova K2 Black Panther. Međutim, to će biti tek početak jer se očekuje potpisivanje cijele serije ugovora koji će omogućiti transfer južnokorejskih tehnologija poljskim tvrtkama. A one će poslužiti za razvoj novog poljskog tenka. Navedenih 180 Black Panthera poslužit će kao zamjena za ostarjele i zastarjele T-72. Prvih deset tenkova K2 stiglo je u Poljsku vrlo brzo od potpisivanja ugovora, 6. prosinca 2022., a za tri dana predstavljeni su vojsci.

Međutim, poljske potrebe puno su veće jer su i planovi razvoja oružanih snaga ambiciozni. Planirana proračunska izdvajanja za 2023. trebala bi se povećati na tri posto BDP-a ili otprilike 23,1 milijardu dolara. Radi usporedbe, proračun za 2022. iznosio je dva posto BDP-a ili oko 14,5 milijardi dolara. Dugoročno povećanje izdvajanja za oružane snage trebalo bi doseći pet posto BDP-a, doduše, ne isključivo iz proračuna nego uz pomoć izvanproračunskog Fonda za potporu oružanim snagama. Procjenjuje se da će se do kraja ove godine u taj fond sliti najmanje 20,5 milijardi zlota (oko četiri milijarde dolara). Fond se financira prodajom od države osiguranih obveznica koje kupuju poljski državljani, tvrtke, udruženja i drugi.

Donacije i nabave

Ministarstvo obrane Poljske, uz kupnju novog naoružanja, namjerava povećati i brojnost: sa 111 tisuća profesionalaca i još 32 tisuće pripadnika Teritorijalne obrane na 300 tisuća profesionalnih vojnika, dok će se višak zainteresiranih preraspodijeliti u Teritorijalnu obranu. Sve to bez ponovnog uvođenja vojnog roka jer je, zbog rata u Ukrajini, priljev kandidata veći od potreba.

Povećanje brojnosti profesionalnog dijela oružanih snaga za praktički tri puta znači i veliku potrebu za novom tehnikom. To prije jer će najveći broj vojnika pod ugovorom otići u kopnenu vojsku. A ona je još uvijek dominantno opremljena zastarjelim tenkovima, čiji su počeci u sovjetskim modelima. Od 808 aktivnih tenkova na kraju 2021. čak ih je 329 bilo T-72, a 232 pripadala su inačici PT-91 Twardy. U međuvremenu je Ukrajini donirano više od 240 tenkova. Doduše, u međuvremenu je dogovorena i nabava 250 američkih tenkova M1A2 Abrams, čija isporuka počinje u siječnju 2025. Poljska je u međuvremenu nabavila 28 rabljenih Abramsa i koristit će ih za obuku instruktora koji će potom obučavati buduće posade. Obuku će provoditi 350 američkih vojnika i civila u novoustrojenom obučnom središtu u Poznańu.

Usprkos nabavi 250 Abramsa i 180 Black Panthera, procjene su da će poljskom OS-u trebati još barem tisuću tenkova. Prema objavljenim vijestima, ta bi potreba trebala biti zadovoljena u prvom redu proizvodnjom 820 tenkova koji se zasad označavaju kao K2PL. Po svemu sudeći, ostatak će biti osiguran kupnjom dodatnih Abramsa. Za proizvodnju poljske inačice Panthera K2PL odabran je holding Polska Grupa Zbrojeniowa (PGZ), koji okuplja tvrtke poljske vojne industrije u državnom vlasništvu. PGZ je 27. srpnja 2022. s Hyundai Rotemom potpisao okvirni sporazum o transferu tehnologije potrebne za pokretanje proizvodnje do kraja 2026. godine. Projekt tenka K2PL još je uvijek u razradi, no zna se da će puno više biti nalik na Altay nego na izvorni K2 Black Panther. To je zato što poljska vojska, kao i turska, želi tenk s puno višom razinom oklopne zaštite od one na izvornom K2. Stoga će K2PL, kao i Altay, dobiti produljeno tijelo s dodatnim (sedmim) potpornim kotačem.

Kao i turski, tako će i poljski tenk dobiti dodatne slojeve oklopa na kupoli, prednjem dijelu tijela i na bokovima otprilike do sredine. Zanimljivo je da poljski izvori navode da će njihov novi nacionalni tenk uz pasivni dobiti i aktivni sustav obrane od protuoklopnih projektila. Na maketi K2PL, koju je izradila tvrtka Hyundai Rotem, na krovu se vidi nešto slično izraelskom sustavu Iron Fist. To je sustav Korean Active Protection System, razvijen za modernizaciju K2, a koji Južna Koreja sad nudi Poljskoj. Vrlo je mala mogućnost, praktički nikakva, da će poljski generali dopustiti da se na tenkove K2PL ugradi taj sustav koji nije testiran u borbi, a usto je još u fazi razvoja. Poljska zapravo nema neki izbor – jedino izraelski sustav Trophy.

Povećanje tijela tenka i dodavanje novih slojeva oklopa povećat će masu na više od 60 tona. A to znači motor od najmanje 1100 kW (1500 KS). U medijima se motor još ne spominje, no bit će zanimljivo vidjeti što će Poljska odabrati. Hoće li se odlučiti za licencijsku proizvodnju izvornog južnokorejskog motora ili možda odabrati zamjenski? Na Leopardima 2 ima motore MTU, a Abramsi su pogonjeni plinskim turbinama koje Poljska zasigurno neće pokušati ugurati u K2PL. Ili nas Poljska sve iznenadi i prikaže domaći motor.

Poljski izvori tvrde da je odlučeno kako će K2PL biti naoružan korejskom izvedenicom topa 120 mm te da će biti zadržan pripadajući automatski punjač. Zadržavanje automatskog punjača znači da ostaje i posada od tri člana. Zato će i silueta poljskog tenka biti puno sličnija korejskom izvorniku nego turskom Altayu. Međutim, u automatski punjač stane samo 16 granata. Iako se opcija smještaja dodatnih granata u produljeno tijelo tenka zasad ne spominje, neki poljski izvori tvrde da će streljivo biti u posebnim spremnicima odvojenim od posade (kao na izraelskim Merkavama). Kako je automatski punjač ionako odvojen u stražnjem dijelu kupole, očito se radi o dodatnim granatama unutar tenka. Možemo očekivati i da borbeni komplet bude veći od 40 granata.

Zadržavanje topa od 120 mm ne iznenađuje iako je poljskim generalima sigurno poznato da je kupola K2 izvorno projektirana za top od 140 mm. Problem je što niti jedan tenkovski top od 140 mm još uvijek nije dosegnuo razinu razvoja da bi bio spreman za serijsku proizvodnju. Špekulacije da će najnovija Merkava 5 imati takav top tek trebaju biti potvrđene. Doduše, francuska tvrtka Nexter tvrdi da je njezin tenkovski top od
140 mm ASCALON (Autoloaded and SCAlabLe Outperforming guN) vrlo blizu faze razvoja kad će biti spreman za probnu ugradnju u kupolu. Ali ne prije 2025. godine.

S druge strane granice, za serijsku proizvodnju spreman je top 130 mm L44 njemačkog Rheinmetalla. No to najvjerojatnije nije budući standardni top europskih i NATO-ovih tenkova. Upitna je i dugoročna svrhovitost ugradnje u osnovi zastarjelog topa u novi tenk. To prije jer Ministarstvo obrane Poljske najavljuje da neće proizvesti samo 820 primjeraka K2PL već da je to tek prva serija. Koji se god top na kraju nađe u kupoli K2PL, poljski izvori tvrde da će uz njega ići poljski sustav za usmjeravanje paljbe, kao i sustavi veze te prijenosa digitalnih podataka (datalink).

---

Norveški K2NO

Južna Koreja nije stala samo na Turskoj i Poljskoj: izvedenicu K2NO ponudila je Norveškoj. Međutim, ondje je imao ozbiljnu konkurenciju u Leopardu 2A7. Norveška vlada potvrdila je početkom veljače da će ipak kupiti 54 njemačka tenka. Išla je jednostavnijim putem jer već ionako ima tenkove Leopard 2A4NO. Najveći adut korejske ponude bila je spremnost za pokretanje serijske proizvodnje u Norveškoj. K2 Norway ili K2NO trebao je biti vrlo sličan K2PL, dodatno prilagođen norveškim zahtjevima. Južna Koreja je u listopadu 2021. na vojnom sajmu ADEX prvi put prikazala K2NO opremljen aktivnim sustavom zaštite od protuoklopnih projektila Trophy te Kongsbergovom daljinski upravljivom paljbenom stanicom Protector RS4 na krovu kupole. U prosincu 2021. u Norvešku je stigao jedan K2 kako bi sudjelovao na testiranjima i usporednim testiranjima s Leopardom 2A7. Službenih izvješća nije bilo, no neki norveški neslužbeni izvori čak su pisali da je na mnogim usporednim testiranjima K2NO bio bolji od Leoparda 2A7NO, prije svega u pokretljivosti po teškom terenu i dubokom snijegu.

---

Egipatski K2EGY

Za K2 zainteresiran je i Egipat, koji bi njim zamijenio zastarjele sovjetske tenkove T-55, T-62 i M-60. Kako su potrebe Egipta čak dvije tisuće tenkova, itekako je zainteresiran za pokretanje vlastite proizvodnje. Uostalom, svojedobno je po licenciji proizvodio američke M1A1 Abramse. Naravno, K2EGY bio bi prilagođen djelovanju u pustinjskim uvjetima te dodatno zahtjevima egipatske vojske. Sve je to još uvijek u samim začecima i prava ponuda Hyundai Rotema tek treba stići u Kairo.

Interes za K2 Black Panther iskazala je i Slovačka. Zanimljivo je da kad se na internetu potraže podaci za K2 Black Panther, a posebice za K2PL, gotovo pola izvora dolazi iz Češke. Dio tamošnje stručne javnosti snažno se zalagao da se Češka ili uključi u poljski projekt K2PL ili da pokrene samostalni. I u tom će slučaju Južnoj Koreji račune pomrsiti Leopard. Naime, Njemačka je još prošle godine potvrdila da će Češkoj isporučiti 14 primjeraka Leoparda 2A4. Kako je testirala prvi od tih tenkova i čini se da je zadovoljna, Češka je najavila da će kupiti najnoviju inačicu Leopard 2A7+.

---

TEKST  Mario Galić