Najteže inačice oružja osmišljenog prije 150 godina još su uvijek osnovna komponenta podmorničkog ubojitog arsenala. U ovom tekstu predstavljamo aktualne razvojne projekte iz nekoliko zapadnih zemalja

Svjetski trend  u razvoju teških torpeda više se koncentrira na poboljšanja i modernizacije postojećih modela, a na razvoju uglavnom inzistiraju podmorničari. Bliska integracija između senzora, taktike, kontrole paljbe i sustava lansiranja podmornice pretvorila je moderne teške torpede u podvodno vođeno oružje za efikasnu uporabu protiv podmornica te površinskih ciljeva. Taktičke prednosti torpeda u prvom su redu povezane s mogućnošću njegova navođenja putem žice. Žičana veza lansiranog torpeda i matične podmornice omogućuje torpednom uređaju za navođenje da sa svoje podmornice prima podatke i korekcije smjera svog (najčešće) pokretnog cilja. Štoviše, ako je riječ o dvokanalnoj podatkovnoj vezi, torpedo se pretvara u sonarni uređaj koji šalje dragocjene podatke matičnoj podmornici. Sadašnji razvoj teških torpeda fokusiran je na tri ključna izazova: podvodne operacije u plitkim litoralnim vodama, povećanje broja tihih i niskošumnih ciljeva te na rastuću primjenu sve efikasnijih akustičnih protumjera.

ADCAP nadogradnje
Američki program Timski torpedo produkt je suradnje Raytheona, Mornaričkog centra za podvodno ratovanje (NUWC) te Ureda programa za podvodno oružje američke ratne mornarice. Rezultat je teški torpedo Mk 48 ADCAP (ADvanced CAPability) koji se nastavlja razvijati kao rezultat tzv. spiralnog programa hardverskih i softverskih nadogradnji i poboljšanja. Najnaprednija je inačica Mod 7 CBASS (Common Broadband Advanced Sonar System) s modifikacijama koje su pridonijele znatnijem povećanju taktičkih sposobnosti u plitkim vodama uz istodobno povećanje sposobnosti akustične diskriminacije (prepoznavanja) ciljeva. Definiranje taktičko-tehničkih sposobnosti, konstruiranje, proizvodnja i tehnološka podrška Mk 48 Mod 7 obavljeni su u suradnji s Australijom u sklopu 10-godišnjeg oružno-kooperativnog projekta (ACP) potpisanog u ožujku 2003. godine. Australci su trebali takva torpeda za svojih šest podmornica klase Collins. Australska Obrambeno-znanstvena i tehnološka organizacija DSTO dala je veliki doprinos u razvoju podvodne akustike, procesuiranju sonarnih signala te proučavanju fizičkih karakteristika praćenja cilja od početka ACP programa.

CBASS ugradbeni setovi pružaju moderniziranim tipovima teških torpeda sposobnost da primaju/šalju signale u vrlo širokom frekventnom opsegu te da iskoriste prednosti širokopojasnih tehnika procesuiranja signala radi poboljšavanja ciljanja te sposobnosti praćenja cilja. Tvrtka Lockheed Martin Sippican trenutačni je isporučitelj ugradbenih CBASS setova. Još od 2011., potpisivanjem ugovora vrijednog 70 milijuna dolara, tvrtka je dobila posao na proizvodnji funkcionalnih setova, inženjerskog servisa, proizvodnje pričuvnih dijelova i ostalog pribora za potporu. Novi ugovori potpisani su krajem ovog svibnja i vrijede više od 400 milijuna dolara te obnovu proizvodnje samih torpeda Mk 48 Mod 7 te CBASS unaprijeđenih setova u skladu s američkim planom nabave teških torpeda.                       

Suradnja s Australijom
CBASS setovi proizvedeni prije konca fiskalne 2007. godine bili su isključivo namijenjeni za teške torpede Mk 48 Mod 5 i ranije modele i uključivali su obvezatnu tzv. torpednu propulzijsku modifikaciju (TPM), zahtijevanu zbog kompatibilnosti dograđivanih u prednjem / stražnjem dijelu tijela torpeda. Sljedeća generacija CBASS setova, namijenjena za ugradnju na moderniji Mk 48 Mod 6 nije zahtijevala ugradnju TPM-a. Razvojna i operativna testiranja Mk 48 Mod 7 CBASS uspješno su provedena u australskim i američkim vodama 2005. i 2006. godine. Australska podmornica HMAS Waller postala je prva koja je uspješno lansirala Mk 48 Mod 7 CBASS torpedo, tijekom višenacionalne mornaričke vježbe RIMPAC sredinom 2008. godine. Ispaljeni torpedo slomio je kobilicu i krmu rashodovanog američkog razarača USS “Fletcher” klase Spruance.                       
Posljednja aplikacija softvera Spiral 4, razvijanog za CBASS, također je predviđena za instaliranje na Mk 48 Mod 6 ACOT torpeda. Sad se razvija pod imenom Advanced Processor Build (APB) softver, USN je u međuvremenu promijenio notifikaciju svojih unaprijeđenih softverskih inačica iz Spiral u APB. Inicijalne operativne sposobnosti novog APB-a najavljene su za 2019. godinu. Trebao bi unaprijediti torpedne performanse ponajprije inkorporacijom novih i boljih algoritama, dizajniranih za provedbu širokopojasnih, višefrekventnih i tihih taktičkih operacija.

Torpedi za izvoz
Američka je mornarica zaključila poslove s Kanadom i Nizozemskom oko nadogradnje njihovih teških torpeda Mk 48 Mod 4/4M na Mk 48 Mod7 AT (Advanced Technology) standard. On kombinira tihi zadnji dio trupa torpeda Mod 4 sa sustavom vođenja i nadzora s Mod 7. Za široke zahtjeve na međunarodnom tržištu torpeda USN je razvila i prodajnu, Mk 48 Mod6 AT torpednu inačicu, koja efikasno povezuje zadnji dio torpeda Mk 48 Mod 4M (u što je uključen i “stišani” propulzijski sustav) s COTS sonarom i G&C elektronikom Modela 6.

Taj izvozni model jest efikasniji u plitkim vodama i omogućuje znatno jeftinije održavanje tijekom operativnog vijeka. Brazilska ratna mornarica potpisala je s Amerikancima ugovor o nabavi Mk 48 Mod 6 AT, zajedno s tehničkim nadogradnjama za lansirne cijevi te uspostavljanjem sustava održavanja. Kupovinu teških Mk 48 Mod 6 AT torpeda za naoružavanje svojih novih Type 214 podmornica zatražila je i Turska.

Jači Spearfish
Koncem 2014. britansko Ministarstvo obrane dodijelilo je 421 milijun dolara vrijedan ugovor tvrtki BAE Systems Maritime Services za podizanje još uvijek nepotvrđenog broja teških torpeda Spearfish Mod 0 na novi Mod 1 standard. Isporuka je planirana za razdoblje 2020. – 2024. godine. Ušavši u službu Kraljevske ratne mornarice još 1994., Spearfish je postao standard arsenala svih podmornica. Program SFU (Spearfish Upgrade) treba zadovoljiti veće sigurnosne zahtjeve, ukloniti i zamijeniti zastarjele elemente torpedne konstrukcije te omogućiti manje troškove održavanja. Planirane nadogradnje obuhvaćaju uvođenje pune digitalno kontrolirane oružne arhitekture (i hardver i softver), zamjenu bakreno-kadmijskog žičnog data-linka s pojačanim elektro-optičkim sustavom (koje će smanjiti kašnjenje u izmjeni podataka na relaciji između torpeda i lansirne platforme) te zamjenu sadašnje bojne glave novom tipa IM. Nadalje, Model 1 trebao bi rabiti jednostrani sustav goriva umjesto dosadašnjeg, dvostrukog HAP-Otto. Postojeći oblik trupa Modela 0 i Hamilton Sundstrand 21TP04 termalni propulzijski sustav bit će zadržani. Spearfish torpedo ostaje u uporabi mornarice i poslije 2050. godine, primjerice Mod 1 namijenjen je i za ugradnju na sljedeću generaciju britanskih SSBN podmornica klase radnog naziva Successor.

Švedski Tp62
Serijsku proizvodnju novog teškog torpeda švedska tvrtka Bofors Underwater Systems, danas integrirana u Saab, započela je 2001. godine. Konstruiran kako bi zamijenio postojeći Tp613 protubrodski teški torpedo koji je koristila švedska mornarica, žicom vođeni Torpedo 2000 (u švedskoj mornarici poznatiji kao Tp62) koristi tzv. bi-propulzijski sustav goriva (kombinaciju od 85 % HTP i 15 % kerozina).

Torpedo 2000 može postići maksimalnu brzinu od 50 čv i maksimalni domet od 50 km. Magnetski pojačivač postavljen je u nosu torpeda sa sekcijom za digitalno procesuiranje signala smještenom odmah iza njega. Torpedo nudi opciju izbora triju različitih modaliteta rada, aktivnog, pasivnog i simultanog aktivno/pasivnog modaliteta. Bojna glava aktivira se djelovanjem akustičnog blizinskog upaljača. Šveđani se sa svojim Torpedom 2000 još uvijek nisu uspjeli probiti na međunarodno tržište, ugovor koji se 1999. pripremao s RM-om Brazila bio je otkazan 2004. U prosincu prošle godine Saab je potpisao ugovor s FMV-om o tehnološkoj nadogradnji torpeda Tp62, s rokom završetka isporuke do 2017. Prema službenim podacima program nadogradnje obuhvaća nove i naprednije funkcije komunikacijskog sustava i bojne glave te osiguranje veće razine sposobnosti ostalih elemenata teškog torpeda.

Crni morski pas
Nova generacija teškog torpeda Black Shark Leonardo-Finmeccanicine podružnice Whitehead Alenia Sistemi Subacquei (WASS) čeka prve isporuke Talijanskoj ratnoj mornarici. Novi Black Shark Advanced (BSA) zamijenit će aktualni A184 Mod 3 temeljem razvojnog programa Nuovo Siluro Pesante (NSP). Sustav se nudi u dvije različite konfiguracije; sa zamjenjivom baterijskom sekcijom za vježbe te s novom, one-shot baterijom namijenjenoj ugradnji na bojna torpeda. Nove zamjenjive, na komercijalnim principima koncipirane litijum-ion polimerske baterije (LiPo) iste su forme i mase kao i sada korištene srebrno-cinčane (Ag-Zn). No, mogu proizvesti 100 % više energije uz povećanje snage od 70 %. Životni vijek od pet do šest godina četiri je puta dulji u odnosu na aktualne baterije, a slično je i s mogućim brojem lansiranja. BSA konfiguracija s izmjenjivim baterijskim kompletom uspješno je prošla program ispitivanja na talijanskoj napadnoj podmornici Scirè klase Todaro. Na podmornici je bio ugrađen testni WASS-ov Torpedo Board Interface koji bi trebao postati standardan u opremi budućih talijanskih podmornica Type 212A serije II (podmornice br. 3 i 4 u ovoj klasi). U siječnju 2014. Scirè je uspješno lansirala BSA torpedo pogonjen LiPo baterijama. Rezultati i evaluacija sposobnosti pokazali su rezultate čak i bolje od zahtijevanih performansi. To se posebno odnosi na postignutu brzinu, razinu razvijene snage i energije u usporedbi s dosadašnjom baterijom te reducirane troškove održavanja. Proizvođač navodi i brojne sigurnosne prednosti uporabe.

Upgrade ili novi torpedo
WASS je također u posljednjoj fazi razvoja i testiranja nove one shot aluminijsko-srebrno oksidne (Al-AgO) baterije. Proizvođači posebno ističu podatak koji se odnosi na elektrolitski krug baterija koji znatno reducira njihovu operativnu akustičnu signaturu i smanjuje mogućnost detekcije tijekom lansiranja i puta prema cilju. Program razvoja Al-AgO baterija trebao bi ispuniti taktičke zahtjeve podmornica Type 212A, uključujući i one vezane uz testiranje i evaluaciju novog taktičkog softvera razvijenog za talijanski RM. Obje opisane konfiguracije WASS je ponudio na tržište kao upgrade set za starije inačice Black Sharka ili kao novi proizvod za nove kupce. Talijanska je mornarica izabrala BSA i za aplikaciju na svojim površinskim jedinicama. WASS će adaptirati oružni sustav i konstruirati adekvatni lansirni sustav koji će se instalirati na nove višenamjenske ophodne brodove klase PPA (Pattugliatore Polivalente d′Altura) i to odmah u punoj borbenoj konfiguraciji. Pretpostavlja se da bi u svom budućem razvoju, BSA / NSP teški torpedo mogao postati prvim izborom za Sea Whisper, projekt napadne minipodmornice namijenjene za uporabu u plitkim vodama.

Otvorena arhitektura
Od kada ga je 2004. godine Njemačka ratna mornarica uvela u operativnu uporabu pod nazivom DM2A4 Seehecht pa do danas, Atlas Elektronikov teški torpedo pod izvoznim je imenom SeaHake Mod 4 ušao u naoružanje nekoliko zemalja. Mod 4 je zasad posljednja stuba u razvoju linije stare 45 godina. SeaHake Mod 4 može biti korišten kao obalno defenzivno oružje. U tom modalitetu torpedo se može lansirati s obale s posebno opremljenog kamiona lansera. U ovoj opciji, torpedo se oprema novom antenom i GPS prijamnikom koji mu omogućuju da bude vođen na udaljenostima više od 140 km, što daleko premašuje duljinu elektro-optičke žice koja se standardno koristi za navođenje torpeda na ciljeve.

Druga ključna prednost njemačkog SeaHake Mod 4 torpeda ogleda se u dugačkim ciklusima operativne primjene koju duguje produljenom radnom vijeku svoje baterije. Prema podacima iz Atlasa, radni ciklus napunjenosti baterija premašuje 60 sati – što omogućuje tranziciju torpeda kamionom na drugu lansirnu poziciju bez potrebe isključivanja baterija, a samim tim i ukidanjem stanja spremnosti torpeda za lansiranje. Nijemci su velik korak postigli ponudom tehnološke insertacije i nadogradnje na starijim modelima SUT torpeda koje trenutačno koristi više svjetskih ratnih mornarica s pretpostavljenih nekoliko stotina primjeraka torpeda koji su još uvijek u operativnoj uporabi. U Atlasu naglašavaju svoju fokusiranost na razvoj tzv. otvorene arhitekture torpeda SeaHake Mod 4 koja stvara sve preduvjete za ostvarivanje brzog i jednostavnog interfacea s tim ili drugim oružjima. Elektronika sa SeaHakea Mod 4 i njegov sonar mogu se integrirati u postojeći trup starijeg SUT torpeda i povezati s njegovim propulzijskim sustavom.

Od Francuske do Brazila
Za razliku od ostalih koji uglavnom primjenjuju nadogradnju i modernizaciju, Francuska se odlučila počevši s ovom godinom novim teškim torpedom F21 zamijeniti postojeća tipa F17 Mod 2 na svojim nuklearnim balističkim podmornicama klase Triomphant te opremiti nove nuklearno-napadne (SSN) podmornice klase Barracuda. Razvoj je započeo 2008. godine, kooperacijom francuskog DCNS-a i talijanskog WASS-a, a novi torpedo trebao je biti razvijen temeljem već spomenutog Black Sharka. No, 2012. WASS se povukao iz konzorcija, pa se DCNS okrenuo suradnji s njemačkim Atlas Elektronikom radi isporuke njihova propulzijskog sustava, komunikacija i dispenserske opreme sa SeaHakea Mod 4.

Torpedo će koristiti novu Thalesovu akustičku senzorsku glavu u kombinaciji s naprednim autosustavom navođenja i misijskim sustavom. Pogonit će ga aluminijsko-srebrno oksidna (Al-AgO) baterija koja koristi rastopljenu mješavinu sodnog (kalcijeva i natrijeva) dioksida kao elektrolit. Prema najavama DCNS-a, propulzijski sustav osigurava optimalni kompromis između razvijene snage i raspoložive razine energije. Zato će F21 moći aktivno ploviti prema svojim ciljevima najmanje sat vremena i pri tome postići maksimalnu brzinu više od 50 čvorova. Francuzi kažu da F21 zadovoljava sve stroge kriterije francuske mornarice koja ga je klasificirala oznakom potpuno sigurno. Takvi sigurnosni standardi primijenjeni su ne samo na propulzijski sustav nego također i na B2211 neosjetljivu bojnu glavu i njezin elektronički upaljač. Nove je francuske torpede naručio i RM Brazila za svoj Scorpène podmornički program.

Igor Spicijarić