Bell Helicopter je na čelu grupe proizvođača koji razvijaju buduću zamjenu za helikoptere američkih oružanih snaga srednje veličine. Odlučili su se za koncept tiltrotora koji bi po brzini i doletu trebao uvelike nadmašiti klasične helikoptere, ali i biti pouzdaniji te jeftiniji od MV-22 Ospreya

Na samom kraju prošle godine, 18. prosinca, potpuno novi tiltrotor poletio je u zrak u Amarillu u Teksasu i tako prebrodio jednu od ključnih stuba koju u razvoju ima svaka letjelica. Radi se o Bellovu ponosu, V-208 Valoru koji je glavni kandidat za zamjenu legendarnih helikoptera UH-60 Black Hawk. Naime, američke oružane snage kroz program FVL (Future Vertical Lift) teže dugoročnoj zamjeni cijelog niza vojnih helikoptera novim, svestranijim letjelicama višenamjenskog tipa, s većom brzinom, doletom, boljim mogućnostima nadopune gorivom… Bell je za letjelice srednje veličine, kojoj uz višenamjenski Black Hawk pripada i jurišni AH-64 Apache, odlučio ponuditi tiltrotor.
Naravno, letjelice koje polijeću i slijeću kao helikopteri, a lete kao elisni zrakoplovi nisu novost. Prvi etablirani vojni tiltrotor MV-22 Osprey prvi je put poletio još 1989., izgrađeno ih je više od 200, a u marincima je u operativnoj uporabi od 2007. i kao njihova ključna letjelica zamijenio je helikopter s tandemskim rotorima CH-46 Sea Knight.
Veliko iskustvo
Valor bi trebao biti kombinacija Ospreya i Black Hawka. Krstareća brzina mu je gotovo dvostruko veća od UH-60M, zadnje inačice potonjeg. Prednosti ima još: Blackhawk ima tri člana posade i može prevoziti 11 vojnika, a Valor četiri člana posade i prevozi 14 vojnika. Svestranost je još jedan adut: borbena inačica V-280 može biti opremljena protuoklopnim navođenim projektilima, npr. AGM-114 Hellfire, te laserski navođenim raketama, što je dobra podloga i za buduću zamjenu ili nadopunu jurišnog helikoptera AH-64 Apache.
Bell se odlučio za tiltrotorski koncept V-280 2013. godine, i kandidirao ga za fazu tehnološkog demonstratora (TD) za JMR (Joint Multi-Role Rotorcraft). Riječ je o svojevrsnom pretprogramu za FVL, kojim proizvođači oružanim snagama trebaju pokazati dostupne tehnologije i rješenja. Tvrtka ima veliko iskustvo u razvoju tiltrotora, predstavili su eksperimentalni XV-15 još ranih 70-ih, a zajedno s Boeingom realizirali su MV-22 Osprey, jedini svjetski tiltrotor koji je zasad doživio serijsku proizvodnju. Radili su i na projektu komercijalnog tiltrotora AW609, koji je danas u isključivom vlasništvu talijanskog konglomerata Leonardo (vidi tekst Tiltrotor AW609, HV br. 528, op. ur.). Pogonska rješenja kod AW609 slična su kao kod Ospreya, ali manji je i može prevesti manji broj putnika (šest do devet) u odnosu na Valorovih 14. Konačno, projekt AW609 i započet je s ambicijama da postane prvi tiltrotor za civilno tržište, iako ga Leonardo nudi i obrambeno-sigurnosnim institucijama, još uvijek neuspješno baš kao i druge inačice.

Sasvim različit konkurent
U listopadu 2014. američka kopnena vojska projekt Valor označila je kao najbolji za zamjenu srednjeg helikoptera. No, pobjeda je podijeljena s konceptom SB>1 Defiant s koaksijalnim glavnim rotorom koji su razvijali Boeing i Sikorsky. To je značilo da oba koncepta zadovoljavaju znanstveno-tehnološke ciljeve i da bi trebali imati sposobnosti potrebne za izvršavanje velikog opsega vojnih zadaća. Još prije odluke vojske, Bell je odlučio u razvoj letjelice uključiti konglomerat Lockheed Martin. Naravno, s takvim društvom Bellu rastu izgledi za uspjeh. U službenom priopćenju bilo je navedeno da će Lockheed biti zadužen za integriranu avioniku, senzore i naoružanje. Poslije su uključene i druge tvrtke, američke Moog inc. za sustav upravljanja, GE Aviation za motore, Spirit Aerosystem za strukturu trupa, Eaton za sustav hidraulike i napajanja itd. Da razvoj dobije međunarodnu notu, pobrinuli su se britanski GKN, zadužen za repnu konstrukciju, kao i izraelski Israel Aerospace Industries (IAI), koji izrađuje gondole motora.
Rješenje pogona
Bell je već sad prilično transparentan u pogledu ciljanih karakteristika Valora. Krstareća brzina bit će nešto veća od 518 km/h, dolet 3900 km, a učinkovito područje borbenog djelovanja 900-1500 km. Očekivana najveća masa polijetanja je oko 13 600 kg, što je otprilike dvostruko manje nego kod velikog Ospreya, dok je masa korisnog tereta 5450 kg. Zanimljivost u konstrukciji, a ujedno i glavna razlika u odnosu na V-22 Osprey jest u pogonsko-upravljačkom djelu. Mlađa letjelica ima jednostavnije rješenje zakretanja rotora: Osprey za prijelaz iz horizontalnog u okomiti let i obratno zakreće cijeli sustav s motorima i rotorima, a Valor zakreće samo rotore i prednja vratila rotora, dok krila i motori na njihovim krajevima ostaju fiksni. Krila su izrađena od polimernih kompozitnih materijala ojačanih karbonskim vlaknima čime je smanjena masa letjelice te potrošnja goriva.

Lockheedov win-win
FVL program usmjeren je stvaranju budućih zamjena za niz današnjih vojnih helikoptera. Kod svojih kandidata za letjelice srednje kategorije, rivali Bell i Sikorsky našli su tehnološka rješenja koja bi donijela veću brzinu i nosivost, ali izabrali su različite koncepte. Zanimljivo je da su Bell i Lockheed Martin u listopadu 2015. morali izmijeniti stavke u ugovoru za razvoj Valora. Naime, Lockheed je nedugo prije preuzeo tvrtku Sikorsky, koja je zajedno s Boeingom razvijala Valorova konkurenta SB>1 Defiant. Lockheed je tako uključen u oba projekta. Bilo je potrebno izbjeći sukob interesa, a za Lockheed bi budući natječaj tako mogao postati win-win situacija. Pravo je pitanje, koji od tih dvaju dizajna može bolje zadovoljiti potrebe koje pred njih postavlja kopnena vojska. Marinci koriste V-22 Osprey, zrakoplovstvo također, ali u manjem broju. Očekuje se da bi ih mogla rabiti i mornarica, a prvi od dogovorenih 17 primjeraka u kolovozu 2017. isporučen je Japanu koji je tako postao prvi inozemni kupac. Pješaštvo je najpoželjnija skupina za novi natječaj jer uopće ne rabe tiltrotore, a u FVL-u će biti najveći kupac helikoptera s više od 2000 UH-60 Blackhawka koje trebaju zamijeniti.
X2 koncept
Bellovi glavni aduti bit će brzina i dolet. Naprimjer, najbrži klasični američki vojni helikopter koji je u operativnoj uporabi, CH-47 Chinook s tandemskim rotorima, razvija krstareću brzinu od 300 km/h, a učinkoviti borbeni dolet je 370 km. Za brže i dalje potreban je potpuno drugačiji dizajn. To dokazuje V-22 čija je najveća krstareća brzina blizu 500 km/h, a borbeni dolet mu je veći od 700 km. FVL kandidati bi trebali dosezati brzine veće od 500 km/h (V-280) i 460 km/h (Defiant).
Dakle, s jedne strane imamo tiltrotor V-280 Valor, dok je s druge strane kombinirani helikopter SB>1 Defiant. Sikorsky je u 1970-im godinama započeo eksperimente s kombiniranim helikopterom S-69/XH-59. Nakon zastoja u razvoju, on se krajem prvog desetljeća ovog stoljeća razvio u X2 Demonstrator, a poslije evoluirao u S-97 Raider (vidi tekst Raiderov prvi let, HV br. 475, op. ur.) pa sve do današnjeg SB>1 Defianta. Nastao je iz originalnog Sikorskijeva X2 koncepta s koaksijalnim rotorom od dvaju setova krakova koji su postavljeni jedan iznad drugog s različitim smjerovima vrtnje, što pridonosi smanjenju vibracija i većoj stabilnosti pri većim brzinama. Tu je i rotor na zadnjem djelu trupa koji proizvodi potisak za horizontalni let i omogućuje velike brzine. Kod polijetanja i slijetanja glavni rotor vrši cjelokupni posao, dok kod kretanja prema naprijed 90 % energije ide u stražnji propeler kako bi postigli veći potisak.

Raiderovi upitnici
Konačno, koji je sustav bolji? To, naravno, ovisi o zadaći koju treba ispuniti. Činjenica jest da V-280 Valor koji uključuje fiksna krila ima puno manju potrošnju goriva nego SB>1 Defiant koji ima ”samo“ rotore. Nadalje, kombinirani helikopter je manje učinkovit na dužim letovima, a Defiant može prevesti 12 opremljenih vojnika u odnosu na 14 Valorovih. No, tu je još cijeli niz neodgovorenih pitanja. Lockheed je puno tajnovitiji oko Defianta i nema mnogo podataka o njegovim mogućnostima. Prototip, za razliku od Valora, još nije predstavljen niti je poletio. U Sikorskom vjerojatno računaju na činjenicu da je Defiant izravni nasljednik S-97 Raidera pa mu nije potrebna ista razina dokazivanja kao njegovu rivalu. Taj je helikopter, koji je poletio još u svibnju 2015., veličinom namijenjen za zamjenu OH-58D Kiowi Warrioru, dakle, izvidničkom helikopteru manjih gabarita. Njegov je prototip ostao demonstrator X2 tehnologije i dalje prolazi provjere. No, njegovu bi većem nasljedniku, za kojeg isprobava nove tehnologije, mogao štetiti događaj iz kolovoza prošle godine. Tada je prototip Raidera imao tvrdo slijetanje prilikom testiranja, što će sigurno usporiti razvoj Defianta.
Ospreyeve lekcije
Pred Bellom je zahtjevno razdoblje. Da bi uspješno zamijenio Blackhawk, zrakoplov mora imati mogućnosti brzo sletjeti na malim prostorima, pod neprijateljskom vatrom, iskrcavati ili ukrcati postrojbe te ponovno poletjeti. S druge strane, za uspješnu nadopunu borbenih helikoptera Apache, zrakoplov mora letjeti na malim visinama i malom brzinom preko bojnog polja izbjegavajući neprijateljske položaje protuzračne obrane skrivajući se iza prirodnih i umjetnih prepreka. Mora imati i mogućnost brzog iskakanja vojnika te vatrenog djelovanja naoružanjem po protivničkim položajima. U Bellu tvrde da nema razloga za brigu. Analize navode da su testiranja provedena tijekom razvoja pokazala da tiltrotori imaju puno bolje manevarske sposobnosti pri većim brzinama od kombiniranih helikoptera. Isto tako, u Valorovoj brošuri pokazuju da je prostor za slijetanje i polijetanje koji ta letjelica treba tek nešto malo veći od onog koji treba Black Hawk.
U tvrtki su sigurni da su s V-22 Osprey ispekli zanat i prevladali sve probleme i pitanja koja prate tu letjelicu, pa će stvoriti manjeg, jeftinijeg i pouzdanijeg nasljednika. Primjerice, uz već spomenuto novo rješenje zakretanja pogonskih sklopova, ističu i da Valor ima iste dimenzije rotora kao Osprey, ali upola manju masu.

Daleko od cilja
Kad stavimo na stranu interese proizvođača, tj. takmaca u ovoj trci, može se zaključiti kako sve opcije imaju svoje mjesto u budućnosti. Svako od dvaju rješenja ima prednosti za obavljanje pojedinih zadaća različitog tipa, pa bi najoptimalnije rješenje bilo da sve inačice lete zajedno u skupini te bi tako polučile najbolje rezultate. Možda je to utopijsko razmišljanje jer ekonomske mogućnosti i stanje tržišta, kao i vojnih proračuna, diktiraju budućnost obaju projekta. Lockheed Martin na svojoj internetskoj stranici piše da se planira da američka vlada zahtjev za ponudom za zamjenu helikoptera srednje veličine planira za 2019. godinu. To je, ipak, veliko pitanje, jer mnoge analize pokazuju da će početak zamjene postojećih letjelica započeti tek u idućem desetljeću. I Valor i Defiant još su daleko od dovršenih letjelica spremnih za serijsku proizvodnju. No, s obzirom na to da grane američke vojske nisu sklone ”dijeliti“ iste sustave, možda se jednog dana obje u raznim inačicama u velikom broju nađu u njihovim hangarima. Nije isključeno da interes za njih pokažu i inozemni kupci, a tvrtke dobiju dozvolu prodavati ih njima prije nego američkoj vojsci. Takav je razvoj događaja ipak teže predvidjeti.

Damir MIŠKOVIĆ