Članovi Udruge rekreativnog trčanja “Nexe Team” iz Našica trčanjem evociraju uspomene koje promiču domoljubne i sportske vrijednosti, istodobno se prisjećajući presudnih trenutaka Domovinskog rata te žrtava iznimno hrabrih ljudi koji su položili živote za hrvatsku slobodu. U spomen na vitezove Dalja, čija žrtva nikad ne smije biti zaboravljena, istrčali su još jednu memorijalnu utrku. 

U znak sjećanja na heroje koje je neprijatelj okrutno pobio 1. kolovoza 1991. u zgradi Policijske postaje Dalj, održana je 4. Memorijalna utrka “Vitezovi Dalja”. Sudjelovalo je 36 trkača, a uz potporu obitelji poginulih branitelja Dalja, Hrvatske vojske, MUP-a te brojnih drugih institucija organizirala ju je Udruga rekreativnog trčanja “Nexe Team” iz Našica.

Nošeni plemenitim ciljem obrane suvereniteta Hrvatske, branitelji Policijske postaje u Dalju pokušali su tog prvog dana kolovoza 1991. obraniti mjesto od puno brojnijeg i nadmoćnijeg neprijatelja. Srpski su pobunjenici uz pomoć JNA napali policajce, gardiste i pripadnike civilne zaštite koji su se nalazili u zgradi policije. Nakon što su se hrvatski branitelji odbili predati, slijedio je napad svim sredstvima, a višesatna opsada kojoj su hrabro odolijevali završila je ispaljenim tenkovskim projektilom izravno u postaju, čime je potpuno uništena.

Hrvatski branitelji koji nisu poginuli tijekom opsade kasnije su brutalno likvidirani. U obrani hrvatskog suvereniteta tad je poginulo 20 policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde i četiri pripadnika civilne zaštite, a ono što se tog dana dogodilo u Dalju smatra se jednim od najtragičnijih događaja Domovinskog rata.

Start u Nemetinu – mjestu najveće razmjene zarobljenika

Na utrci su sudjelovali članovi više maratonskih udruga iz Republike Hrvatske, pripadnici vojske i policije, vatrogasci i trkači rekreativci iz URT-a “Nexe Team”, kako bi i na taj način od zaborava sačuvali tu veliku tragediju hrvatskog naroda.

Start utrke duge 15 i pol kilometara bio je u Nemetinu, mjestu također poznatom iz Domovinskog rata. Naime, upravo se u Nemetinu 14. kolovoza 1992. dogodila najveća razmjena zarobljenika, u kojoj su neki hrvatski branitelji dočekali slobodu nakon višemjesečnog zlostavljanja po brojnim srpskim logorima.

Po dolasku na cilj trkače su ispred spomenika poginulim braniteljima dočekali policijski službenici granične policije iz Dalja, a predstavnici Udruge potom su zapalili svijeće i tako još jednom odali počast žrtvama Domovinskog rata.

Predsjednik Udruge rekreativnog trčanja “Nexe Team” Tomislav Gall tom je prigodom rekao: “Prije četiri godine počeli smo ovaj projekt i ponosan sam što ga nastavljamo. Ono što me posebno veseli je što svake godine imamo sve veći broj onih koji žele trčati, među kojima su i sudionici Domovinskog rata, ali i mladi, koji se i kroz ovo trčanje upoznaju s istinom o Domovinskom ratu.” Govoreći o razlozima zbog kojih se sve više mladih uključuje u memorijalne utrke, Tomislav Gall je dodao: “Naša je Udruga polivalentna i osim što se bavimo memorijalnim, mi se bavimo i sportskim trčanjem, a u ultramaratonu imamo dva reprezentativca… U svemu tome mladi vide da se tu događa puno pozitivnog i zato sve više u tome žele sudjelovati i dati svoj doprinos.”

Naša mala žrtva za njihovu veliku

Desetnik Ernest Vida iz 1. oklopno-mehanizirane satnije Sokolovi istaknuo je kako na takvim utrkama sudjeluje zbog branitelja, poginulih pripadnika, ali i za svoju dušu. “Svaki put kad trčim osjećam neizmjeran ponos na one koji su dali najviše što su mogli,” istaknuo je.

Skupnik Krunoslav Musić iz 1. oklopno-mehanizirane bojne Sokolovi rekao je da sudjeluje na svim utrkama koje se trče širom Hrvatske, prije svega iz ljubavi prema braniteljima koji su dali svoje živote za domovinu. “Ovu današnju utrku posvećujem 39 poginulih vitezova Dalja koji su dali svoje živote u ovoj Policijskoj postaji ispred koje stojimo te da se nešto takvo više nikad ne ponovi,” rekao je.

“Trčim u čast braniteljima i svojim roditeljima, koji su isto bili branitelji, te svim žrtvama Domovinskog rata,” rekao je vojnik Zvonimir Lendić, pripadnik Inženjerijske bojne 1. satnije Vukovar te dodao: “Nije mi teško ni jedan korak za njih pretrčati jer to je naša mala žrtva za njihovu veliku.”

Tekst: Željko Stipanović

Foto: Tomislav Brandt