Nakon uzbudljivog i zahtjevnog natjecanja ročnica i ročnika na dragovoljnom vojnom osposobljavanju, pobjedu u ženskoj konkurenciji odnijela je Valentina Žigmundovac, a u muškoj Luka Ašenbrener. Razlike u bodovima između najboljih bile su – minimalne

Šest ročnica i osam ročnika s dvadesetak metara udaljenosti promatra niz vojničkih prepreka postavljenih na travnatoj podlozi. Kao da u glavi prolaze svih 15 radnih točaka, razmišljaju što sve trebaju proći i učiniti, koliko moraju biti brzi. Ne znamo tko se od njih samo želi pokazati što boljim, a tko cilja na sam vrh, na pobjedu. Na dragovoljnom vojnom osposobljavanju u Požegi već su gotovo dva mjeseca, a čeka ih vrhunac svega što su prošli, sve obuke, uvježbavanja i učenja. Možda čak i odgovornost: svaki njihov pokret pažljivo će pratiti zapovjednici i instruktori, ali još je važnije što će ih pratiti kolege. Podijeljeni u dvije satnije, također stoje uz stazu kao publika. Zasad su još tihi i nastoje održavati vrste. I onda, prva natjecateljica kreće sa starta. Vrste se brzo olabavljuju, a žamor prelazi u gromoglasno bodrenje.

Čak i zborno skandiranje, kao na nogometnim utakmicama. Ta atmosfera uvijek je najljepši dio natjecanja dragovoljnih ročnika. A pripadnici 46. naraštaja pokazali su 10. srpnja, kad je natjecanje održano, da ne zaostaju za svojim prethodnicima. Niti kao natjecatelji, niti kao kolege koji daju potporu najboljima. Onima koji su odabrani za nastup na natjecanju zahvaljujući onome što su pokazivali od 19. svibnja, kad je osposobljavanje počelo. “Sve počinje dolaskom ročnica i ročnika na dragovoljno vojno osposobljavanje. Od tog trenutka prate ih i selektiraju njihovi instruktori. Na konačni odabir kandidata za natjecanje najviše su utjecali sami ročnici i ročnice svojim odnosom prema nadređenima i kolegama, tjelesnom spremnošću te razinom stečenih znanja i vještina”, naglašava prvi dočasnik Bojne za temeljnu vojnu obuku (BTVO) časnički namjesnik Predrag Samaržija.

Brzina je vrlina, ali…

Poprište natjecanja bilo je kao i inače vježbalište vojarne “123. brigade HV” u Požegi. Organizator, BTVO Središta za obuku pješaštva i oklopništva (SOPO) Zapovjedništva za obuku i doktrinu (ZOD) Hrvatske kopnene vojske (HKoV), na raspolaganju je imao jako dobre vremenske uvjete. Jutro u vremenski inače prilično nestabilnim danima srpnja bilo je toplo, ali sunce još nije pržilo. Sam tijek natjecanja išao je kao po tekućoj vrpci, bez zastoja, ali to je isključivo zasluga pripadnika postrojbe. Dojam koji se stječe vrlo brzo jest: tu radi jedna iskusna i uigrana, sinkronizirana ekipa, u kojoj svatko jako dobro zna svoje zadaće i kako ih treba izvršiti. Staza je izgledala dobro uređena i postavljena, uz radne točke bile su vojnikinje i vojnici u narančastim prslucima – ocjenjivači pravilnosti radnji. Njihova je zadaća bila da promatraju kako ročnici prolaze stazu i izvršavaju zadaće po radnim točkama. Za svaku radnu točku postoje: uvjet, standard i koraci u provedbi, a ocjenjivači kontroliraju pravilnost određenih radnji. Nepravilnosti u izvedbi dodavale su vrijeme na ukupni prelazak staze. Dakle, brzina je bila vrlina, ali ne na štetu radnih točaka. One su bile svojevrstan pokazatelj cijelog ciklusa dragovoljnog osposobljavanja, obuhvaćale su stečene temeljne vojničke vještine, kao i znanje te spremnost. Dio toga natjecatelji su pokazali prethodnog dana, kad su trebali proći pismeni ispit i provjeru tjelesne spremnosti. I tom su prilikom nepravilnosti i manjkavosti značile dodavanje vremena na ukupni rezultat. Sve to stručno objašnjavaju u postrojbi: “Zbrajanjem svih rezultata (rezultati tjelesne spremnosti – bonus sekunde, rezultati ispita znanja – bonus sekunde, ukupno vrijeme prolaska staze, bonus i malus sekunde na radnim točkama), dobiva se konačno vrijeme te se na osnovi toga utvrđuje konačni rezultat odnosno skor. Nakon provjere objavljuje se konačan redoslijed, čime završava natjecanje.” Možda vrijedi dodati da se skor izražava u bodovima. Oni su zapravo negativni, pa ih je bolje imati što manje.

Brza obrada podataka

Dodatnu ozbiljnost natjecanju davao je razglas preko kojeg su svi nazočni mogli čuti najavu nastupa pojedine ročnice ili ročnika te informacije o brzini kojom su prešli stazu. Netom nakon što je i zadnji od dvanaestero natjecatelja završio, zahvaljujući vrlo brzoj obradi podataka (još jedna uigrana ekipa), pročitana su imena najboljih. Pobjedu u ženskoj konkurenciji odnijela je ročnica Valentina Žigmundovac, druga je bila Matea Ivanković, a treća Danijela Marasović. Najbolji u muškoj konkurenciji bio je ročnik Luka Ašenbrener, drugi Andrija Grdić, a treći Gabrijel Širić. Možda i nije toliko važno, ali ekipa iz 3. satnije zaslužuje da spomenemo da je uzela čak pet od šest medalja. Na golemu radost svojih ročnika, a možda i još veću zapovjednika i instruktora. To je ono pozitivno rivalstvo, natjecateljski duh koji mora biti prisutan u vojsci.

Detaljniji rezultati s vremenom i učinkom po radnim točkama mogli su se vidjeti na semaforu, tj. monitoru. To je tek bilo zanimljivo! Valentina Žigmundovac (21) zapravo i nije brzo prošla stazu u usporedbi s nekima od kolegica, ali dobro je prelazila radne točke. Presudio je precizan pogodak na zadnjoj točki, gađanju iz zračne puške u metu udaljenu 12 metara i to uz nošenje zaštitne maske. Na raspolaganju je bio samo jedan hitac. I on je bio dovoljan za konačnu pobjedu djevojke iz Gradišta kod Županje, za tek jedan bod ispred Matee Ivanković. “Staza je bila zanimljiva, a najteže je bilo koncentrirati se na gađanju, umiriti disanje za precizne pogotke”, rekla nam je Valentina dok su joj se dojmovi još slijegali. Fokus na zadnju radnu točku i pogodak pokazao se itekako opravdanim, donio joj je pobjedu. “Na kraju osjećam ponos, sreću i uzbuđenje”, prenijela nam je te istaknula kako joj je motivacija za prijavu na dragovoljno vojno osposobljavanje u prvom redu domoljublje, potom siguran posao te želja da vidi kako funkcionira Hrvatska vojska. U svakom slučaju, sad ide dalje, prema specijalističkoj obuci i djelatnom sastavu. Ako je dragovoljni rok početak, njezin početak stvarno je impresivan.

Razlika za jedan bod, pa opet jedan bod…

Što tek reći za rasplet u muškoj konkurenciji? Tu su tek odlučivale nijanse! Dakle, razlika između prvog i drugog također je bila samo jedan bod, ali to vrijedi i za razliku između drugog i trećeg! Luka Ašenbrener (23) bio je četvrti po brzini prelaska staze, ali i on je pokazao smirenost i hladnokrvnost pogotkom na zadnjoj točki. Mladić iz Rešetara kod Nove Gradiške aktivan je nogometaš te je na dragovoljno vojno osposobljavanje došao tjelesno i psihički spreman. No zahvaljujući obuci i instruktorima ta je spremnost dodatno podignuta. “Kroz ulazne i izlazne provjere vidim napredak i osjećam se super! Samo natjecanje bilo je izazovno, no pripremali smo se za njega i redovito vježbali. Ipak, bilo je zahtjevno održavati brzinu, a onda još biti i precizan na gađanju”, izjavio je ročnik. “Oduvijek sam želio nositi odoru hrvatskog vojnika, biti dio pobjedničke vojske, braniti svoju zemlju kao što je to činio i moj otac”, rekao nam je najavljujući tako da i on želi nastaviti vojničku karijeru. Želja mu je služiti u Slavoniji, po mogućnosti kao član posade borbenog vozila pješaštva Bradley. “Ovdje sam postao ozbiljnija i čvršća osoba”, zaključio je budući hrvatski vojnik.

Po završetku natjecanja svim je sudionicima, a posebno najboljima, čestitao zapovjednik Bojne za temeljnu vojnu obuku Središta za obuku pješaštva i oklopništva ZOD-a pukovnik Ivica Markanjević. “Sve što sam danas vidio potvrdilo je da se ne moramo bojati za budućnost Hrvatske vojske. Svaka vam čast! Dali ste sve od sebe, ponosan sam na vas”, istaknuo je zapovjednik.

---

RADNE TOČKE

• 1 – niska žičana prepreka
• 2 – jednostruka prepreka
• 3 – prva pomoć (postavljanje ozlijeđenog u koma položaj)
• 4 – dvostruka prepreka
• 5 – prepoznavanje minsko-eksplozivnih sredstava
• 6 – niz prepreka
• 7 – gađanje na mete na različitim udaljenostima
• 8 – veza (poznavanje vizualnih signala)
• 9 – trostruka prepreka
• 10 – orijentacija (određivanje magnetskog azimuta)
• 11 – visoka žičana prepreka
• 12 – rukovanje osobnim oružjem (sastavljanje automatske puške i pištolja)
• 13 – prepreka (labirint)
• 14 – NBKO (stavljanje zaštitne maske)
• 15 – gađanje zračnom puškom iz ležećeg stava bez naslona pod zaštitnom maskom, u jednu metu (na udaljenosti od 12 metara).

---

IZNIMNI REZULTATI NA GAĐANJU

Priroda i organizacija natjecanja dragovoljnih ročnika podrazumijevaju korištenje zračne puške. No, časnički namjesnik Predrag Samaržija ističe da ročnici i ročnice tijekom dragovoljnog vojnog osposobljavanja, u skladu s programom obuke, provode zadaću Gađanje iz automatske puške na rednom broju 1, te im je to prvi susret s bojnim streljivom. “Ovaj naraštaj pokazao je iznimne rezultate”, naglasio je Samaržija.

---

Tekst Domagoj Vlahović; Foto Tomislav Brandt