U radu s ljudima svaki je radni dan drukčiji i izazovan. Svaki je pacijent nova priča, novo naprezanje sivih stanica, novi izazov. Rad u multinacionalnom ratnom (medicinskom) okruženju zahtijeva uvažavanje različitosti, mogućnost dijaloga, brzu prilagodbu novim situacijama. Zaista mi je čast i ponos kao hrvatskoj liječnici u takvoj zajednici, u takvim uvjetima imati priliku brusiti i medicinsku i vojnu struku…

Početkom rujna 2015. u misiju Odlučna potpora u Afganistanu upućen je 3. hrvatski kontingent, a među njegovim pripadnicama našla se i poručnica Saša Barat, inače liječnica u ROLE-1 1. mehanizirane bojne Tigrovi. U Oružane snage RH pristupila je prije nešto više od godinu dana, nakon liječničke prakse u Domu zdravlja Čakovec. Iako je posao bio izazovan, nešto je ipak nedostajalo, kaže mlada Međimurka. Avanturistički duh tako je presudio da se krajem ljeta 2014. odluči za novi početak i to u okviru OSRH. Završava temeljnu vojnu obuku i Temeljnu časničku izobrazbu zdravstvene službe te preuzima dužnost liječnice u bojni Tigrovi. Kaže kako je sudjelovanje u operacijama potpore miru bio jedan od motiva pristupanja u OSRH pa je odluka za sudjelovanje u misiji Odlučna potpora, kad se za to pružila prilika, bila samo logičan slijed događaja. Privukao ju je, ističe, izazov timskog rada i stručnog usavršavanja u multinacionalnom okruženju, a misija u kojoj se trenutačno nalazi kao voditeljica hrvatskog medicinskog tima u tom smislu zaista može puno ponuditi.

Kako su tekle pripreme za misiju, što je uključivala preduputna obuka, na čemu je bilo težište…?
Preduputna se obuka održavala u srpnju prošle godine u središtu za MVO i na vojnom poligonu “Gašinci”, a težište joj je bilo na temeljnim vojnim zadaćama: rukovanje naoružanjem (puška, pištolj), topografija (karta, kompas, GPS uređaj, orijentacija u prirodi), borba protiv improviziranih eksplozivnih naprava te NBKO obuka. Upoznavali smo se i s poviješću Afganistana, kulturnim i političkim značajkama i različitostima. Dotaknuli smo se, naravno, i medicinskih tema bitnih za područje Afganistana, posebno onih vezanih uz epidemiološke značajke i najčešće zarazne bolesti. Kako bismo se što lakše prilagodili novoj sredini, imali smo i psihološka predavanja o stresu, prilagodbi na stres i tehnikama rješavanja stresa što se pokazalo vrlo korisnim.

Kakve su bile okolnosti, okruženje i uvjeti rada nakon dolasku u misiju i vaše konkretne zadaće?
Nakon dolaska u vruć i pjeskovit Afganistan prvi su dani prošli u prilagodbi na novu klimu i okolinu, upoznavanju s bazom Marmal, a posebice s mjestom rada: bolnicom, osobljem i infrastrukturom Medicinske satnije. Bila sam iznimno pozitivno iznenađena visokim higijenskim i profesionalnim standardima bolnice usred pustinje koji mogu parirati bilo kojoj hrvatskoj klinici. S obzirom na to da je naš medicinski tim bio prvi hrvatski medicinski tim uklopljen u multinacionalni ROLE-1, pohvatati neke stvari na početku bilo je u najmanju ruku izazovno. Tu su nam od velike pomoći bili kolege iz Njemačke, Nizozemske, Latvije, Švedske, Armenije. Njihova susretljivost i potpora značila mi je mnogo i omogućila mi brzu prilagodbu.
Moja je odgovornost kao voditelja nacionalnog medicinskog tima briga o zdravstvenom aspektu borbene spremnosti svih pripadnika HRVCON-a, savjetovanje zapovjednika HRVCON-a o medicinskim pitanjima i provođenje higijensko-epidemioloških pregleda.

Kakva je dinamika rada u ROLE-1, odnosno kako izgledaju vaše redovite zadaće u misiji?
ROLE-1 unutar Medicinske satnije obuhvaća ambulantni rad s pacijentima. Medicinski tim ROLE-1 čini “ulazna vrata” do ostatka bolnice i bolničkih liječnika specijalista što daje mogućnost rada s pacijentima, pripadnicima različitih nacija sudionica misije Odlučna potpora, lokalnim radnicima i kontraktorima. Rad u ROLE-1 uključuje i upućivanje na višu razinu zdravstvene zaštite, tj. usku suradnju sa specijalistima interne medicine, kirurgije, anesteziologije, oftalmologije i fizijatrom te korištenje dijagnostičkih resursa: klinički i mikrobiološki laboratorij, radiološke i internističke pretrage.
Radni dan započinje postrojavanjem Medicinske satnije nakon čega slijedi jutarnji liječnički sastanak na kojem se izdaju zadaće, raspravlja o aktualnim problemima i zahtjevnijim pacijentima. Nakon sastanka slijedi vizita pacijenata koji borave na bolničkom odjelu, a potom ambulantni rad. U popodnevnim satima česte su obuke, stručna medicinska predavanja i vježbe koje služe cjeloživotnoj stručnoj edukaciji.
Mi smo sastavnica hrvatskog kontingenta ROLE-1, dok smo istodobno pridodani nadređenom Zapovjedništvu misije Odlučna potpora u sklopu čije bolnice i obavljam svakodnevne dužnosti i zadaće. Kao časnica OSRH izvršavam zapovijedi nadređenih, bilo to multinacionalno ili nacionalno okruženje. Mogu reći da mi je rad unutar njemačke DEU ROLE-2 E bolnice savršeno iskustvo. Sve je na vrlo visokoj razini: od organizacije posla, uvjeta rada, do međuljudskih odnosa. Svatko radi svoj posao, a ujedno u svakoj prilici pomažemo jedni drugima.

No, zadaće nisu vezane samo za kamp Marmal…
Da, posjetila sam sve lokacije razmještaja pripadnika HRVCON-a i to kamp Shaheen u Mazar-e-Sharifu te kampove HKIA, HQ i Fenix u Kabulu. Prijevoz transportnim avionima, helikopterima i oklopnim vozilima tijekom zapovjednog izviđanja u Mazar-e-Sharifu i Kabulu ostat će mi u sjećanju kao iznimno iskustvo u području operacije.

Osim profesionalnog odnosa prema poslu i vojničke stege koja je sastavni dio takvih misija, imate li vremena za druženje s kolegama, pripadnicima kontingenta, sport, humanitarne aktivnosti…
Neki su dani profesionalno teži i zahtijevaju više vremena i koncentracije, no s pravom kažu da organizacija čini pola posla. Sport je sastavni dio svakodnevnice gotovo svakog pripadnika misije. Badminton, zumba, TRX, spinning, satovi tabate, tri teretane, momčadski sportovi poput nogometa ili odbojke… Izbor je velik. Najviše vremena provodim na badmintonu koji sam naučila i zavoljela ovdje u Afganistanu. Osim sporta, za očuvanje mentalnog zdravlja i spremnosti bitno je pronaći vremena za druženje s kolegama i pripadnicima kontingenta. Posebno mi je zadovoljstvo bilo druženje s nezbrinutom djecom. Često se dogodi da je dan ovdje prekratak za sve aktivnosti kojima biste se željeli baviti.

Koliko su općenito bitni međuljudski odnosi u misiji, kakva je suradnja s pripadnicima drugih kontingenata… Kako se gleda na hrvatske vojnike i njihov angažman u misiji?
Međuljudski su odnosi iznimno bitni u misiji s obzirom na udaljenost od vlastitih domova, odvojenost od obitelji te stresnu situaciju koja vlada u okruženju. U idealnom svijetu jedni bismo drugima trebali biti apsolutna podrška. No, idealnu je situaciju teško postići bilo gdje, pa tako i ovdje. Ponekad se primjećuju manja odstupanja u ponašanju, naravno, sve je u granicama, i apsolutno su razumljiva kad uzmemo u obzir činjenicu da se nalazimo u području operacije te da nismo svi na jednakoj emotivnoj razini, ne reagiramo svi jednako na odvojenost od svega što nam je drago i povećanu razinu stresa. Suradnja s pripadnicima drugih nacija na vrlo je visokoj razini. Većinom su to profesionalci kojima ovo nije prva misija te je međusobna suradnja i uvažavanje na vrhunskoj razini. Hrvatski su vojnici odavno priznati kao disciplinirani profesionalci koji su sposobni i spremni odgovoriti na sve izazove i zadaće, a svoju snagu crpe iz iskustava Domovinskog rata što se iznimno cijeni.

Boravak u misiji daleko od doma i odvojenost od obitelji osjećaj je s kojim se možda najteže nositi. Kako zadržati stabilnost, kontrolirati emocije… Kako održavate kontakte s najbližima… Kako oni gledaju na vaše sudjelovanje u misiji s obzirom na opasnosti koje ona nosi…
Obitelj bi svima trebala biti najvažnija te bi se prema njoj trebalo tako i odnositi. Važna je priprema naših najdražih prije misije, razgovori te objašnjavanje situacije u koju odlazimo. Obitelj mi je bila iznimna podrška u mojoj želji za sudjelovanjem u mirovnim operacijama. Uz takav odnos bilo je mnogo lakše otići od svega što volim. Internet je odlična stvar te putem mreže u svakoj prilici za odmor održavam kontakt s obitelji, prijateljima u domovini, a tako ujedno postižem stabilnost i kontroliram emocije. Naravno, uvijek je uz mene i netko od kolegica ili kolega iz našeg kontingenta ili multinacionalne zajednice koji mi pomažu prebroditi teške trenutke.

Možete li opisati neki posebno dojmljiv događaj, nešto što vas je ispunilo ponosom zbog sudjelovanja u misiji…
U radu s ljudima svaki je radni dan drukčiji i izazovan. Svaki je pacijent nova priča, novo naprezanje sivih stanica, novi izazov. Svaka osoba kojoj pomognete, lijekovima ili terapeutskim razgovorom, zahvalna je i to jasno pokazuje osmijehom. Ipak, događaj koji je meni samoj još jednom potvrdio vlastitu stručnost i profesionalnost bila je situacija MASCAL-a (medicinsko zbrinjavanje prilikom masovnog ozljeđivanja) u kampu Marmal gdje sam kao vođa tima Green zonea pokazala posjedovanje organizacijskih vještina i brze reakcije te vođenja i zapovijedanja u iznimno stresnoj situaciji. To ne bi bilo moguće bez zahtjevne i kvalitetne obuke i rada u svojoj matičnoj postrojbi, 1. mb Tigrovi, i na tome im posebno zahvaljujem.

Sudjelovanje u misijama i stručno usavršavanje u ratnim/terenskim uvjetima za vašu su struku iznimno korisni zbog neprocjenjivog iskustva koje se može steći te zbog profesionalne nadgradnje. Komentar…
Nova iskustva i profesionalna nadgradnja usko su vezani jedno uz drugo. Rad u multinacionalnom ratnom (medicinskom) okruženju zahtijeva uvažavanje različitosti, mogućnost dijaloga, brzu prilagodbu novim situacijama. Zaista mi je čast i ponos kao hrvatskoj liječnici u takvoj zajednici, u takvim uvjetima imati priliku brusiti i medicinsku i vojnu struku.

Vesna Pintarić
Fotoarhiva 3. HRVCON-a