Novi svjetski sigurnosni odnosi nalažu i nova sredstva kojima će se velesile suprotstaviti novim ugrozama. Više nisu “u modi” teška oklopna vozila (neka teža i od 60 tona) koja je teško transportirati morem i kopnom, a kamoli zrakom. Umjesto toga traže se laka i srednja oklopna vozila povećane strateške (zrakoplovne) pokretljivosti

Teški tenkovi i borbena vozila pješaštva svojoj posadi pružaju visoku zaštitu, ali zato troše goleme količine goriva, slabo su pokretna i nakon nekog vremena (zbog svoje mase) potpuno unište prometnice po kojima se kreću. Globalni rat protiv terorizma (i ratovi u Afganistanu i Iraku kao njegov najopipljiviji dio) zahtijeva nova vozila više prilagođena vojno-policijskim zadaćama nego masovnim sukobima velikih vojnih postrojbi. Danas su na cijeni oklopna vozila na kotačima (6×6 i još više 8×8) malih masa koja mogu do svojih područja djelovanja dojuriti brzinama većim od 70 km/h i istodobno angažiranim snagama pružiti znatnu paljbenu potporu. Kako bi se srednjim oklopnim vozilima (na kotačima i gusjenicama) osigurala što veća paljbena moč, posljednjih desetak godina su pokrenuti programi razvoja kupola s topovima suvremenih tenkova.

Sadašnji suvremeni tenkovi, kao recimo General Dynamics Land Systems M1A2, Nexterov (bivši Giat) Leclercov i Krauss Maffei Wegmann Leopard 2, trebali bi ostati u operativnoj uporabi do 2030. ili čak do 2040. Nekoliko država trenutačno razmatra projekte modernizacije i poboljšanja svojih oklopnih snaga, posebno za djelovanje u urbanim područjima. Svaka vojska koja teži održati korak sa suvremenim tendencijama globalnog projiciranja moći treba svoje (pre)teške tenkove zamijeniti lakšim i pokretljivijim oklopnim vozilima koja će lakše transportirati zrakom i morem. Istodobno lakše vozilo ne znači i smanjenje paljbene moći. Zbog toga nekoliko srednjih borbenih vozila, kao što je francusko izvidničko vozilo Nexter AMX-10RC (6×6) i talijanski lovac tenkova Iveco-Oto Melara Centauro (8×8), već kombiniraju malu masu i kupole opremljene topovima kalibra 105 mm. Uz uporabu topova od 105 mm u najnovije vrijeme pojavio se i trend uporabe topova od 120 mm koji pružaju znatno veću paljbenu moć. Uz uporabu tenkovskih topova ide i uporaba najsuvremenijih sustava za upravljanje paljbom (SUP) sposobnih pogađati ciljeve iz pokreta. Tako je tvrtka Nexter razvila poboljšanu inačicu kupole TML105 opremljenu najsuvremenijim SUP-om. Ta je kupola potkraj devedesetih godina prošlog stoljeća prošla opsežna testiranja ugrađena na oklopno vozilo na kotačima Vextra (8×8). Zbog potrebe testiranja kupola TML105 ugrađena je i na oklopno vozilo Piranha u konfiguraciji 10×10.

Najnovija dostignuća
Na izložbi Eurostaroy 2006. tvrtka Giat je prikazala oružje koje nalikuje topu s Leclerca. Označen je kao 120 Fer, a zapravo se radi o modificiranom Lecrecovom topu F1. Namjena 120 Fera je demonstracija mogućnosti prilagodbe topa tako velikog kalibra uporabi na lakim oklopnim vozilima. Razvoj tog topničkog sustava započela je tvrtka Giat svojim vlastitim sredstvima početkom ovog stoljeća. Po tvrdnjama iz tvrtke Nexter radi se o programu od dvije faze. Prva obuhvaća početno testiranje sustava na ispitnim stolovima. Druga faza bi trebala dovesti do razvoja kupole 120 Pole i njezine ugradnje na neko srednje oklopno vozilo. Ugradnja i početak testiranja na vozilu planirani su za 2011. Pravi smisao projekata 120 Fer i 120 Pole razjasni se kad se rastumače kratice. Tako je Fer kratica od Faible Effet de Recul (efekt slabog trzaja) a Pole je kratica za POrteur Leger (lako vozilo) – vozilo u klasi 25 tona.
Zbog načina uporabe tako lakog vozila prvi je izazov, naravno, smanjenje sile i dužine trzaja cijevi. To se pokušava ostvariti uporabom visokoučinkovite plinske kočnice učinkovitosti od čak 40 posto i redizajnom kolijevke koja ima samo jednu (već patentiranu) hidrauličnu kočnicu. Kombinacija učinaka plinske i hidraulične kočnice daje, bar po tvrdnjama proizvođača, dužinu trzaja “dužine ljudske ruke”. Kako je cijeli projekt još u fazi definiranja, teško je predvidjeti koju će konfiguraciju dobiti, koji će se materijali rabiti i koji će se sve sustavi ugraditi. Usprkos tomu jasno je da će Pole kupola dobiti automatski punjač topa. Početno će to vjerojatno biti prilagođen (olakšan) punjač koji se rabi na Leclercu. Tek nakon početnih testiranja bit će jasnije koje su sve promjene nužne da bi se dobio automatski punjač pogodan za uporabu na srednjim borbenim vozilima. Jasno je da će svaki centimetar povećanja dužine trzaja cijevi donijeti dodatne probleme integracije svih sustava u kupolu. Iako je kupola Pole najvjerojatnije predviđena za ugradnju na oklopno vozilo koje će proizaći iz EBXX programa ne postoji razlog da se, u slučaju njezinog uspješnog razvoja, ne postavi i na krov VBCI vozila, čija se operativna uporaba očekuje znatno prije nego EBXX-ova.

MGS i AGS
U kolovozu 2006. američka je vojska dobila svoj prvi serijski primjerak oklopnog vozila M1128 Stryker Mobile Gun Systems (MGS) tvrtke General Dynamics. Vozilo je isporučeno u 2nd Infantry Divison 4th Brigade smještene u Fort Lewisu (savezna država Washington). MGS je posljednja inačica Strykera koja se isporučuje američkoj vojsci od ukupno devet. U studenom 2000. američka je vojska od General Dynamicsa naručila ukupno 2131 Strykera (dovoljnih za opremanje šest brigada) u vrijednosti od četiri milijarde američkih dolara. Ugovor predviđa završetak isporuke tijekom 2009. U međuvremenu je američka kopnena vojska naručila dodatna vozila kako bi njima opremila i sedmu brigadu. Stryker MGS je dobio kupolu General Dynamics Low Profile Turret (LPT) naoružanu topom M68A1 kalibra 105 mm. Top M68A1 ugrađivao se na prvu seriju tenkova M1. LPT kupola uz top ima i automatski punjač koji omogućava da MGS ima posadu od samo tri vojnika (zapovjednik, ciljatelj i vozač). S jedne strane LPT kupola osigurava mnoge prednosti, kao što su smanjenje mase i siluete vozila. S druge donijela je i mnoge probleme. Najveći je bio kako automatski punjač “natjerati” da ispravno radi. Taj i još neki drugi problemi odgovorni su za kašnjenje uvođenja Strykera MGS u operativnu uporabu. Najnovije rješenje dalo je automatski punjač s osmerostrukim karuselskim spremnikom postavljenim u stražnjem dijelu kupole. Dodatnih deset pričuvnih granata spremljeno je u stražnji dio vozila.

Najveća postrojba koja će rabiti isključivo Strykere MGS bit je na razini voda. Svaki će vod dobiti tri vozila i činit će dio svake satnije opremljene Strykerima. Tako se dobiva brigada opremljena s ukupno 27 M1128. Pri opisu namjene MGS-a stalno se ističe da oni nisu namijenjeni uništavanju neprijateljskih tenkova i drugih oklopnih vozila već zadaćama bliske paljbene potpore pješaštvu brisanom paljbom. Preciznije, u njihove zadaće ulazi otvaranje rupa u zidovima i neutralizacija bunkera. Top M68A1 na M1128 rabi četiri vrste granata: visokoeksplozivne (high explosive/high explosive plastic – He/Hep) namijenjene stvaranju rupa u zidovima, rasprskavajuće (canister) granate namijenjene uništavanju pješaštva na otvorenom, potkalibarne granate namijenjene uništavanju oklopnih vozila s razinom zaštite Level II, i kumulativne granate namijenjene uništavanju svih oklopnih vozila.
Uništavanje protivničkih tenkova i dalje će ostati osnovna zadaća tenkova M1 Abrams naoružanih topom kalibra 120 mm. Po sadašnjim planovima Abrams će u operativnoj uporabi ostati i nakon 2030. S druge strane, unutar projekta Future Combat Systems (FCS) tvrtka General Dynamics razvija svoj Mounted Combat System (MCS) čija je namjena zamjena Abramse, počevši od druge polovice idućeg desetljeća. Glavna zadaća FCS projekata je stvaranje novog oklopnog vozila koje će pružiti bolju ubojitost, veću vjerojatnost preživljavanja na bojištu i bolju pokretljivost nego što je to u slučaju M1A2 mase 70 tona. Cilj je ostvariti pokretljivost koju ima vozilo mase 25 tona. Ključan dio ostvarenja FCS projekta je visok stupanj automatizacije, jer se za MCS vozilo planira posada od samo dva člana. Unutar sporazuma o zajedničkom istraživanju i razvoju, sklopljenom između mogućih proizvođača i vojnog Armament Research, Development and Engineering Centera, Benet Laboratories američke vojske razvija laki top XM360 kalibra 120 mm. Namjena topa je naoružavanje MCS vozila. XM360 bi trebao imati podjednake paljbene mogućnosti u brisanoj i indirektnoj paljbi te mogao rabiti isto streljivo koje se ispaljuje i s tenkova M1A1/M1A2. Maksimalni domet topa trebao bi biti oko osam kilometra.

U sklopu Advanced Techology Demonstration programa jedan je prototip započeo s probnim opaljenjima u studenom 2004. Opsežniji program demonstracije mogućnosti trajat će od 2007. do 2009., a obuhvatit će devet topova. Tijekom 2009. i 2010. proizvest će se još šest topova namijenjenih ugrađivanju u vozila. Pomoćno naoružanje činit će teška strojnica 12,7 mm i automatski bacač granata 40 mm.

Američka vojska se s mogućnostima automatskih punjača upoznala već sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća na vozilu M8 Armoured Gun System (AGS) tvrtke United Defence (sada BAE Systems Land Systems). M8 AGS je razvijen kao oklopno vozilo namijenjeno brzom zračnom prijevozu koje će zamijeniti laki tenk M551 Sheridan u sastavu 82nd Airborne Division. M8 su naoružali topom s malom silom trzaja M35 kalibra 105 mm koji su smjestili u aluminijsku kupolu. Automatski punjač je nosio čak 21 granatu spremnu za uporabu i još devet spremljenih u vozilu. Na raspolaganju su bile tri razine oklopne zaštite koje bi se rabile ovisno o očekivanim prijetnjama. Razina jedan imala je masu 18 052 kg, razina dva 20 820 kg, a razina tri 23 586 kg. Iako je M8 proglašen spremnim za proizvodnju još u listopadu 1995., cijeli je projekt otkazan iduće godine. Usprkos tomu tvrtka ga je nastavila nuditi kupcima u Europi, Aziji i na Srednjem istoku. Na osnovama M8 tvrtka BAE Systems je razvila 120 AGS Thunderbolt kupolu s topom Low Recoil Force kalibra 120 mm. Kupolu su opremili i automatskim punjačem s osamnaest granata spremnih za uporabu. Računalni SUP osigurava mogućnost pogađanja cilja prvom granatom, po danu i po noći. Cijelo vozilo ima borbenu masu od samo 20 142 kilograma.

Oto Melara 105/52
Još 1984. talijanska je vojska objavila zahtjev za lovcem tenkova na kotačima naoružanim standardnim NATO topom kalibra 105 mm. Na osnovama tog zahtjeva konzorcij Iveco-Oto Melara razvila je vozilo Centauro (8×8). Do 1996. za potrebe talijanske vojske isporučili su 400 Centaura. To je vozilo naoružano stabiliziranim tenkovskim topom OTO 60/70 kalibra 105 mm dužine cijevi 52 kalibra. Iako ispaljuje standardno NATO streljivo, tvrtka Otobreda (sada Oto-Melara) je uspjela smanjiti dužinu trzaja cijevi kako bi se top mogao smjestiti u malu kupolu. Centauro je dobio isti Galileo Avionica TURM (Tank Universal Reconfigurable Modular Systems) SUP koji se rabi i na talijanskim tenkovima Ariete naoružanim topom od 120 mm. Posljednjih 150 Centaura proizvedenih za talijansku vojsku ima modificirani stražnji dio tijela kako bi se u njega mogla smjestiti četiri čovjeka. Zbog toga su iz tijela maknuli 26 granata pa je borbeni komplet smanjen na samo 16.

Centauro je svoje najbolje značajke pokazao tijekom mirovnih operacija u Bosni i Hercegovini te na Kosovu. Na osnovi Centaura u razvoju je čak pet inačica: BVP naoružan Oto Melara Hitfist kupolom i Oerlikonovim KBA topom kalibra 25 mm, inačica s minobacačem od 120 mm, zapovjedno središte, vozilo za izvlačenje i ambulantno vozilo.
Trenutno jedini strani kupac je Španjolska koja je kupila 88 Centaura. Za izvoz Oto Melara je razvila prototip Hitfact kupole naoružane topom kalibra 120 mm koji Centauru pruža paljbenu moć najsuvremenijeg tenka. Nova aluminijska kupola, koja se može opremiti dodatnim oklopom, zadržala je posadu od tri člana, ali je usprkos tome nešto lakša od originalne čelične.

Pandur II
Tvrtka Steyr-Daimler-Puch Spezialfahrzeug, koja je u vlasništvu konzorcija General Dynamics European Land Combat Systems, dosad je uspjela prodati svoje oklopno vozilo na kotačima Pandur II Češkoj i Portugalu. Inačica Pandura II 6×6 nudi se s topom od 90 mm dok se inačica u konfiguraciji 8×8 nudi s topom od 105 mm. Portugalsko ministarstvo obrane postalo je prvi kupac Pandura II kad je u veljači 2005. za 365 milijuna eura naručilo 260 vozila u konfiguraciji 8×8, namijenjenih portugalskoj vojsci i marincima. Isporuka će započeti tijekom 2007. i trajat će sve do 2010. Ugovor obuhvaća isporuku Pandura u inačicama oklopnog transportera, BVP-a, s minobacačem od 120 mm, zapovjednog vozila i protuoklopnog vozila. U ugovoru se spominje i opcija kupnje 33 Mobile Cannon Systems s topom od 105 mm.  Tvrtka Ascod, koja je u zajedničkom vlasništvu Steyra i španjolska Santa Barbara Sistems (obje su tvrtke u vlasništvu General Dynamicsa) prikazala je tri različite kupole s topom od 105 mm namijenjene naoružavanju njihovog oklopnog vozila na gusjenicama: Oto Melara 105 LRF, Denel LMT-105 (razvijena za naoružavanje južnoafričkog vozila Rooikat 8×8) i General Dynamics LPT.

Cockerill LCTS-90
U veljači 2006. belgijska vojska je objavila da će zamijeniti svih 132 Leoparda 1A5BE tenkova i sva borbena oklopna vozila (uključujući i transportere M113) sa 242 oklopna vozila na kotačima Piranha IIIC (8×8). Naručili su nekoliko inačica, među ostalim i 40 Piranha s Cockerill LCTS-90 kupolom i topom Mk 8 kalibra 90 mm. Kupolu LCTS-90 razvila je belgijska tvrtka kako bi osigurala da oklopna vozila mase između 10 i 20 tona dobiju istu paljbenu moć kao i znatno teži tenkovi naoružani topom kalibra 105 mm. Top Mk 8 ispaljuje cijelu obitelj streljiva visoke učinkovitosti, uključujući APFSDS-T i Hesh-T.

I dalje je otvorena mogućnost da se belgijska vojska odluči i za Cockerillovu novu kupolu CT-CV naoružanu nedavno razvijenim topom CV 105 mm i dužine cijevi 53 kalibra. Značajka novog topa je vrlo kratki trzaj. U kupolu je ugrađen automatski punjač sa 16 granata spremnih za ispaljenje. Ovaj automatski punjač omogućava brzinu paljbe od šest do osam granata u minuti. Kad se top postavi pod kut od 420 dobije se maksimalni domet od čak deset tisuća metara ako se rabi Hep-T streljivo. Modularni dizajni CT-CV kupole omogućava da se do maksimuma prilagodi zahtjevima kupca. Na primjer, pomoćno naoružanje može obuhvatiti teške strojnice kalibra 7,62 ili 12,7 mm postavljene koaksijalno sa cijevi topa. Na krovu kupole dovoljno je mjesta za postavljanje daljinski upravljive kupole s teškom strojnicom kalibra 7,62 mm ili 12,7 mm. Umjesto teške strojnice može se postaviti i automatski bacač granata kalibra 40 mm. Ukupna masa CT-CV kupole manja je od četiri tisuće kilograma (naravno bez streljiva i dodatnog oklopa). Zahvaljujući tako maloj masi CT-CV kupole oklopno vozilo, kao što je Piranha III, opremljeno tom kupolom ima dovoljno malu masu da se može prevoziti transportnim avionom C-130 Hercules.

Ruag L50 Comapct Tank Gun
Iako je tvrtka BAE Hägglunds osigurala narudžbe šest kupaca za čak 1125 svojih oklopnih vozila na gusjenicama Combat Vehicle 90 (CV 90) u različitim inačicama, jedna inačica još uvijek čeka prvog kupca. To je CV90 120-T laki tenk dobiven tako da je vozilo CV 90 opremljeno topom kalibra 120 mm. Razvoj CV90 120-T pokrenut je kao privatni projekt potkraj devedesetih godina prošlog stoljeća. Osnova mu je tročlana kupola (zapovjednik, ciljatelj i punitelj) naoružana topom L50 Compact Tank Gun (CTG) 120 mm tvrtke Swiss Ruag Land Systems. Usprkos činjenici da L50 CTG ima umanjeni trzaj sposoban je ispaljivati sve postojeće streljivo od 120 mm i neka koja su još uvijek u razvoju. U stražnji dio kupole ugradili su poluautomatski punjač u koji stane 12 granata spremnih za uporabu. Dodatne 33 granate CV90 120-T prevoze se u stražnjem dijelu. Kako bi do maksimuma iskoristili sve značajke topa L50 CTG kupolu su opremili sa čak tri elektrooptička motrilačka sustava. Thalesov Optronics Day/Night Gun Sight namijenjen je zapovjedniku vozila. Topnik je dobio SaabTech Vetronics Universal Tank and Anti-Aircraft System. Treći sustav – SaabTech Vetronics Panoramic Low Signature Sight System mogu rabiti i zapovjednik i punitelj. Prvi prototip CV90 120-T lakog tenka dovršen je još 1999. Usprkos tome nastavljen je rad na njegovu usavršavanju, posebice na području elektronike i aktivne zaštite. Rezultat tih napora prikazan je na izložbi Eurosatory 2006 koja je održana u lipnju prošle godine. S borbenom masom od oko 32 tone (ovisno o razini oklopne zaštite) CV90 120-T moći će se prevoziti budućim europskim transportnim avionom Airbus Military A400M (trenutno je još u razvoju).

Top Ruag L50 CTG glavni je dio još dva projekta koji vodi jordanski King Abdullah II Desing and Development Bureau (KADDB). U suradnji s južnoafričkim Mechanology Industries i IST-om KADDB razvija Falcon II bezposadnu daljinski upravljanu kupolu naoružanu topom L50 CTG. Sastavni dio Falcon II kupole je i automatski punjač s 11 granata spremnih za uporabu koji je razvila britanska tvrtka FHL. Automatski punjač su postavili u stražnji dio kupole. Kako je 11 granata malo u tijelu tenka na koji je postavljena kupola osiguran je prostor za smještaj dodatnih 17 granata koje se ručno moraju ubaciti u punjač. Serija kupola Falcon razvija se kao moguća opcija modernizacije jordanskih tenkova Challenger (jordanska im je oznaka Al-Hussein) koji su kupljeni od britanske vojske.

Kako bezposadne kupole Flacon rabe najnapredniju tehnologiju koja se tek mora dokazati KADDB je u međuvremenu, rabeći L50 CTG top razvio još jedan, manje napredan projekt. Na Sofex izložbi, koja je u Jordanu održana u ožujku 2006., objavljeno je da je jordanska vojska s KADDB sklopila ugovor o ugradnji Al-Hussein Hybrid Turrets (AHT) kupole na četiri Al-Hussein tenka. Ugradnja AHT kupole zapravo znači zamjenu starog topa L11 (kalibra 120 mm) s užlijebljenom cijevi topom L50 istog kalibra ali s glatkom cijevi. Uz novi top ide i novi SUP Integrated Fire Control System američke tvrtke Raytheon. AHT demonstrator prikazan je na izložbi Sofex 2004, a u međuvremenu je 2005. uspješno prošao paljbena testiranja u Švicarskoj. Unapređenja koja su nakon toga provedena obuhvaćaju ugradnju sustava za pomoć punitelju u koji stane 21 granata spremna za uporabu, a koji je također razvila tvrtka FHL. Sustav je ugrađen u stražnji dio kupole. Ako su sva testiranja, predviđena za 2006. uspješno obavljena, ugovor za modernizaciju većeg broja Al-Husseina trebao bi se potpisati tijekom ove godine.

Osim što se bavi modernizacijom tenkova Al-Hussein KADDB, u suradnji s tvrtkama Mechanology i IST, razvija novu modularnu obitelj oklopnih vozila na kotačima i gusjenicama nazvanu Word Conqueror. Nateža inačica Word Conquerora na gusjenicama moći će nositi topove od 90, 105 ili 120 mm iako će joj maksimalna masa biti samo 22 tone. Po svemu sudeći projektirana je tako da se na nju može ugraditi Falcon kupola.

Srećko RADOVIĆ