Profesor Tihomir Luković ugledan je i svjetski poznat ekonomist, još uvijek vrlo aktivan i, kako kaže, danas Hrvatsku više ne brani puškom, nego perom. Autor je više od 130 znanstvenih radova i više od 40 knjiga, koje su prevedene na osam svjetskih jezika. Kao predavač u Splitu i Zagrebu te na Visokoj školi Aspira posvetio se mladim ekonomistima na doktorskim studijima kojima nesebično prenosi svoje životno i stručno iskustvo. O njegovim iskustvima tijekom Domovinskog rata već smo pisali u našem časopisu, no ovom prigodom životne okolnosti odvele su ga u Veteranski centar u Petrinji, iz kojeg nam je nesebično želio podijeliti svoje iskustvo

Dugo smo gledali velika zdanja bivših vojarni zlokobne JNA kako zjape prazna i devastirana i kako narušavaju okolicu i imidž hrvatskih gradova. Konačno se netko dobro sjetio aktivirati ta zdanja i pretvoriti ih u nešto društveno korisno i dobro. Trebalo je proći više od 25 godina da se netko sjeti započeti projekt lanca veteranskih centara kao rehabilitacijskih i odmorišnih ustanova za branitelje i njihove obitelji. Kako to kod nas ide sve po vladavini prava, i u ovom je projektu trebalo čekati da se iznjedri zakonska podloga koja bi bila osnova za obraćanje fondovima Europske unije, dakle sredstvima kojima bi započela izgradnja veteranskih centara u Hrvatskoj. Veteranski centri, pa tako i Petrinja, izgrađeni su sa 80 % sredstava fondova EU-a. To povlači za sobom visok stupanj nadzora, dakle brojna izvješća i revizije poslovanja centara. Organizacijski, veteranski centri pod upravom su i nadzorom Ministarstva hrvatskih branitelja na čelu s ministrom Tomom Medvedom. Zasad se svi problemi poslovanja i sustava veteranskih centara uspješno rješavaju na relaciji Ministarstvo – centar, ali uz prisutnost i nadzor Europske unije.

Ipak, ono što je najvažnije počelo je s prvim veteranskim centrom u Šibeniku 2022., a zatim su otvoreni Sinj, Petrinja i zadnji Daruvar. Svi veteranski centri u biti su temeljito renovirane vojarne bivše JNA, što je za svaku pohvalu. Svakako, previše je devastiranih vojnih zdanja velikih i malih da bi svi bili veteranski centri. Potrebno je zato što prije aktivirati sva ta zdanja u različite svrhe: od visokoškolskih ustanova do privatnih hotela i brojnih drugih sadržaja, po mogućnosti privatnih i poduzetničkih. Tu priliku posebno treba pružiti domaćim poduzetnicima, kojima bi se uz beneficirane uvjete omogućilo privesti gospodarskoj svrsi bivša vojna zdanja, kao i adekvatno dugoročno regulirati taj odnos s investitorima. Neću sad ulaziti u problematiku hrvatskog domaćeg poduzetništva jer se o tome već mnogo reklo, ali još uvijek se puno toga treba reći da naša politika konačno to čuje i shvati probleme. U nastavku ćemo obrazložiti osnovne karakteristike veteranskih centara s naglaskom na iskustvo boravka i sagledavanje problematike Veteranskog centra Petrinja.

Dakle, izgradnja veteranskih centara u svakom je slučaju hvalevrijedan projekt, koji je pokrenula Vlada Republike Hrvatske. Da bi bilo jasno u kojem su to smislu vrijedni projekti, kao prvo, dobro je da su stara devastirana vojna zdanja stavljana u funkciju te su od rugla postala ljepota. Osim toga, na taj je način omogućeno zapošljavanje domicilnog stanovništva. Za neka mjesta, primjerice Petrinju, posebno je važno što je Veteranski centar pridonio ostanku u Hrvatskoj mladih obrazovanih ljudi. Ipak, to nije kraj svega dobrog što u budućnosti od veteranskih centara treba očekivati.

Zašto ističem Petrinju? Imao sam priliku kao branitelj boraviti u Veteranskom centru Petrinja pa sam stekao uvid u mnoge aspekte tog centra, a i šire. U svrhu obrazloženja uputno je početi od grada Petrinje te sagledati važnost Veteranskog centra. Petrinja prema popisu stanovništva 2021. godine ima 19 795 stanovnika, a 2011. bilo ih je 24 671, što znači da je u deset godina izgubila 19,8 % stanovništva. Cijela Sisačko-moslavačka županija sa 16,71 % gubitka stanovništva druga je na listi županija prema popisu iz 2021., odmah nakon Vukovarsko-srijemske županije, koja je izgubila 17,34 % stanovnika. Sam grad Petrinja 2021. ima 12 963 stanovnika, od kojih je tek 10 % zaposleno. Vrlo slično kao u Hrvatskoj, u Petrinji živi oko 85 % stanovništva hrvatske nacionalnosti. Udaljenost između Zagreba i Petrinje je oko 50 km, a kad se dođe u Petrinju, i nadalje se vide oštećene i razrušene zgrade koje su ostale nakon Domovinskog rata i potresa. Poznato je da je Petrinja bila na prvoj crti obrane Hrvatske te je pretrpjela velika oštećenja, ali to ne opravdava sadašnje stanje grada. Za razliku od mnogih teško oštećenih mjesta, kao primjerice Tušilovića, u Petrinji se još uvijek jasno vide tragovi razaranja. Obnova grada odvija se sporo i jednim dijelom putem fondova EU-a, ali veći dio obnavlja se vlastitim sredstvima ostvarenim od poduzetništva. Usporede li se Sisak i Petrinja, Sisak je u vidljivoj prednosti. Odnos stanovništva Siska i Petrinje je oko 2 : 1, a zaposlenih gotovo 4 : 1, što potvrđuje bitno zaostajanje Petrinje. Kad se govori o gospodarstvu Petrinje, na internetskim se stranicama ističe da se gotovo sve vrti oko Gavrilovića, u kojem radi nešto manje od 50 % zaposlenog stanovništva Petrinje. Sve to ukazuje na nisku gospodarsku razvijenost Petrinje pa to treba povezati s visokom stopom iseljavanja koju ne može zaustaviti ni blizina Zagreba. Jedan je od ograničavajućih čimbenika cesta i dolazak do Zagreba. Odnosno, ako putujete iz Zagreba u Petrinju oznake na cesti, a i GPS, ne vode vas na autocestu pa za tih pedesetak kilometara do Zagreba trebate gotovo sat i pol vožnje jer su ceste jako loše. Na povratku za Zagreb stanje je nešto bolje pa ćete lako doći na autocestu i u Zagrebu ste za oko 45 minuta. U samom gradu Petrinji kroz razrovane ceste promet se teško i sporio odvija. I sad, ako se shvati loše stanje grada koje se sagledava ne samo kroz brojke nego i realno boraveći u Petrinji, važnost Veteranskog centra Petrinja bolje se može razumjeti. Dakle, lako je zaključiti da Veteranski centar bitno poboljšava opću sliku grada, smanjuje iseljavanje obrazovanih mladih ljudi i otvara mogućnosti razvoja poduzetništva kroz javno-privatno partnerstvo. Stoga se postavlja pitanje osnovnih, ali i razvojnih karakteristika Veteranskog centra Petrinja.

Dakle, Veteranski centar Petrinja započeo je rad 2023. godine na površini od oko 7,5 tisuća kvadrata. Slično kao i ostala tri centra, Veteranski centar Petrinja ima 148 ležajeva, a kroz godišnje grupe korisnika može ih u punom kapacitetu primiti oko 2800. Prava na korištenje usluga Centra, kao i svih veteranskih centara regulirana su zakonom i dopunskim aktima, pa to ne treba posebno obrazlagati. Mjesta za parking ima dovoljno, a lokacija Veteranskog centra u gradu omogućuje korisnicima šoping, iako su uvjeti za šoping više nego skromni. U stalnom su radnom odnosu 34 zaposlenika, većinom ženskog spola. Sve su to mlađi i obrazovani ljudi te su svi resori Centra pokriveni zadovoljavajuće obrazovanim djelatnicima. Ravnateljica Centra je 41-godišnja magistra ekonomije Adrijana Nenadić, a ono što je važno je da se radi o osobi s razvijenim osjećajem za poduzetništvo. Promatrajući njezin rad, koji je za Centar, a i šire jako važan, zaključujem da spada u sposobne menadžere koje suradnici respektiraju uz određenu dozu strahopoštovanja, ali i vole je kao osobu koja koristi directing. Svojim šarmom ravnateljica ostvaruje i spretno održava kontakte u Gradu i Županiji, što je za budući razvoj posebno važno. Dio usluga Centra ostvaruje se kroz outsourcing, kao primjerice usluge restorana, čišćenja i sigurnosti.

S obzirom na opremljenost, radi se o novom veteranskom centru, koji bi se po kvaliteti moglo svrstati u hotele s četiri zvjezdice, a u kojemu posebno impresioniraju dvije stvari. Prvo, iznimna ljubaznost i profesionalnost cjelokupnog osoblja, a drugo, hvalevrijedna briga zaposlenika za imovinu u Centru, kao da se radi o njihovoj privatnoj imovini. Takav odnos zaposlenika rijetko se može sresti, što posebno veseli i za svaku je pohvalu.

Djelovanje Centra odvija se tijekom godine u dvadesetodnevnim grupama korisnika prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, br. 121/17, 98/19 i 84/21). Svrha svih veteranskih centara u Hrvatskoj, kako se navodi na internetskim stranicama, sadržana je u podizanju kvalitete življenja korisnika kao i njihova socioekonomskog položaja, a uloga veteranskih centara očituje se prije svega u poboljšanju općeg stanja korisnika i njihovu uključivanju u društvenu zajednicu. U tu svrhu Centar je osposobljen za pružanje nekoliko grupa usluga (psiholozi i socijalni radnici, fizikalna terapija, kineziološka rehabilitacija, radna terapija i drugo). Menadžment Centra dobro je postavio korištenje sadržaja, koji bi ipak mogli biti širi, što se posebno odnosi na bazen i vodenu rehabilitaciju jer osmometarskim bazenom, sličnim kadi, nije moguće u potpunosti zadovoljiti vodenu vrstu usluge. To otvara mogućnosti suradnje s kapacitetima izvan Centra, koji postoje u obližnjim gradovima kao što je primjerice Sisak. Ono što je za Hrvatsku karakteristika turizam je koji se sve intenzivnije razvija na kontinentu pa o tome treba razmišljati i u Petrinji. Ipak, s obzirom na sadašnje stanje grada, turizam je stvar budućnosti, ali bez obzira na navedenu činjenicu, potrebno je na svim razinama vezano uz Petrinju postaviti strateške ciljeve i poduzetnički razmišljati.

A sad o mogućnostima razvoja, ne samo Veteranskog centra Petrinja nego i šire. Poslovanje Veteranskog centra Petrinja neprofitnog je karaktera s obzirom na državno vlasništvo. Ipak, takvo se poslovno usmjerenje mora mijenjati, iako sadašnja iskorištenost kapaciteta Centra gotovo u cijelosti pokriva instalirane kapacitete. Dakle, radi se o vrlo visokoj iskorištenosti smještajnih kapaciteta Centra. Ako se navedeno usporedi s iskoristivosti komercijalnih hotelskih kapaciteta u Hrvatskoj, koja rijetko doseže 70 %, rezultati Centra za svaku su pohvalu. Stoga je opravdan razlog da je prema makronacionalnom planu u izgradnji još pet veteranskih centara, što će osigurati potrebnu višu razinu prihvata potrebitih branitelja. Gledajući u budućnost, kapaciteti veteranskih centara neizbježno će otvoriti prostor za komercijalizaciju i razvoj, ali i drugačiju ulogu centara nego je to danas.

Neki od sadržaja i usluga Veteranskog centra Petrinja pokazuju se nedovoljnim, dok bi se neke sadržaje uz ulaganja moglo proširiti i bolje tržišno usmjeriti. Odnosno, potrebe korisnika sve su izraženije u smislu turizma, što znači proširenje sadržaja ponude, ali i postupnu komercijalizaciju. Upravo u tom smislu otvara se mogućnost uključenja Veteranskog centra Petrinja u suradnju i komercijalno poslovanje sa sličnim centrima u Hrvatskoj, ali i izvan Hrvatske.

Što se tiče suradnje i korištenja veteranskih centara u Hrvatskoj, treba napomenuti da mnogi branitelji i zakonom označeni korisnici još uvijek nisu dovoljno informirani, a njihov dolazak još je neorganiziran. To rezultira činjenicom da bi korisnici iz Dalmacije rado došli na kontinent, a i obratno, što je zasad gotovo nemoguće. Dva su ograničenja. Prvo, kod prijave i odlučivanja o izboru veteranskog centra korisnik nema zakonitu mogućnost biranja. Drugo, udaljenosti i dolasci u veteranske centre, promatrano u dimenzijama Dalmacija – kontinent, preveliki su te se korisnici nerado odlučuju za udaljenije centre. Taj problem potrebno je percipirati te ozbiljno poraditi na tome kako bi se bitno podigao stupanj zadovoljstva korisnika. Nadalje, što se tiče suradnje s veteranskim centrima izvan Hrvatske, treba znati da izgradnja i djelovanje veteranskih centara nije hrvatska izmišljotina. Briga o veteranima posebno se razvila od 1917., odnosno nakon Prvog svjetskog rata, u Francuskoj. Danas je jedna od važnih odrednica Europske unije, koja održava i razvija Europsku konfederaciju veterana (European Confederation of Veterans – ECV), u kojoj su 83 federacije s više od 90 000 članova. Kako se navodi, Europska konfederacija veterana danas ima za cilj obranu mira i promicanje ljudskih prava. S tim u vezi navode se njezini ciljevi i zadaci:

– čuvanje moralne baštine i materijalnih interesa branitelja i svih stradalnika rata te kulta sjećanja

– težnja specifičnim sredstvima borbe za ideal slobode, pravde i demokracije

– sudjelovanje u svim akcijama koje imaju za cilj osigurati međunarodni mir i sigurnost u ozračju bratstva i ljudskog razumijevanja

– održavanje prijateljskih odnosa, pomoći i međusobne obrane između saveza članica, udruga i skupina.

Ciljeve ECV-a treba u Hrvatskoj shvatiti afirmativno i kao poziv na suradnju, što otvara novu stranicu djelovanja i razvoja veteranskih centara u Hrvatskoj. Dakle, za suradnju s razvijenim veteranskim centrima, organizacijama i sustavima izvan Hrvatske ima puno prostora, ali za to su potrebna dva uvjeta: politička volja i znanje. To se odnosi i na otvaranje novog aspekta djelovanja veteranskih centara, u ovom slučaju Petrinje, koja osim Gavrilovića traži dodatnog lokalnog lidera. S obzirom na političku volju teško je pretpostaviti da je u Petrinji nema, kao i Zagreba prema Petrinji, što znači da realno nezavidno stanje grada Petrinje treba promatrati kao priliku za razvoj. Nadalje, dobar rad menadžmenta Veteranskog centra Petrinja resurs je i Centra i grada, što treba iskoristiti i potaknuti razvoj. Obrazovanje, posebno u segmentu ciljeva lokalne zajednice, važan je čimbenik razvoja, ostanka mladih obrazovanih ljudi u toj zajednici, kao i svekolikog gospodarskog razvoja. Petrinja zacijelo treba razvoj, brzu obnovu grada, a s tim u vezi Veteranski centar raspolaže kapacitetima za određeni smjer obrazovanja, kao što je, primjerice, napravio Sisak. Odnosno, Sisak za svoje lokalne potrebe ima Metalurški fakultet, koji je sastavnica Sveučilišta u Zagrebu, te svoj razvoj sagledava kroz klasičnu industriju. Dokazana je činjenica da svaka lokalna zajednica mora imati svoju viziju razvoja te u skladu s tim postaviti ciljeve na kojima treba raditi. Mnoga su se mjesta u Hrvatskoj – i u priobalju, i na kontinentu, nakon Domovinskog rata našla u uvjetima izumiranja, ali lokalna zajednica svojim je ciljevima privukla lokalnog lidera na kojem je odumiranje preokrenuto u razvoj. Tvornica Gavrilović iznimno je važna za Petrinju, ali nije dovoljna, što otvara mogućnost Veteranskom centru Petrinja da postane važan lokalni lider i primjer javno-privatnog partnerstva, odnosno ciljno usmjerenog lokalnog razvoja. To zasigurno nije isprazno navođenje jer resursi i kapaciteti Veteranskog centra Petrinja, kao i potreba za razvojem Petrinje, postoje i moraju se pokrenuti. To je jedini način i uvjet opstanka mladog stanovništva u gradu, ali i realizacija onoga što cijela Hrvatska treba, a to je mentalno prihvaćanje mogućnosti koje pruža tržišna ekonomija i građansko društvo kojemu težimo.

Tekst: prof. dr. sc. Tihomir Luković