U povodu 31. godišnjice ustrojavanja Samostalnog zrakoplovnog voda Osijek (SZVO), 8. listopada 2022. odana je počast slavonskim pilotima i padobrancima poginulim u Domovinskom ratu. Članovi obitelji poginulih otkrili su spomenik postavljen na kružnom toku u blizini Sportske zračne luke Čepin-Osijek

Spomenik je jednostavan. Zamislio ga je tadašnji pilot Poljoprivredne avijacije Osijek Miroslav Vlašić, a izradio akademski kipar Drago Stojaković u suradnji s Ljevaonicom umjetnina Jurkić, tvrtkom A.G. Kamen i građevinskom tvrtkom VIŠ-ING. Nositelj projekta je Koordinacija braniteljskih udruga Osječko-baranjske županije (KUBIS) i udruga pripadnika Samostalnog zrakoplovnog voda uz potporu Ministarstva hrvatskih branitelja, Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije te sponzora. Na bijelom stupu uklesana su imena na četiri strane slavonskog neba. Na sjeveru se nalazi ime začetnika i zapovjednika SZVO-a pilota Marka Živkovića, na jugu je ime njegova zamjenika pilota Mirka Vukušića, navigatora i čovjeka koji je proračunima i GPS-om Garmin 100 učinio SZVO efikasnim. Na zapadu i istoku imena su iskusnih padobranaca Aerokluba Osijek i ratnih kumova Ante Plazibata i Rade Grive. Ispod imena gore četiri svijeće za spokoj njihovih duša. Iznad njih nadvio se zrakoplov Antonov An-2 u letu prema pisti čepinske zračne luke, gdje je sve počelo.

Od Miroslava Vlašića doznajemo da je ispred hangara čepinske zračne luke upoznao Marka Živkovića, koji ga je zadužio da pronađe ljude od znanja i povjerenja. “Spomenik je postavljen na ovo mjesto kako bi se generacije koje dolaze zapitale tko su ovi ljudi i što su radili,” rekao je Vlašić. Priča o Samostalnom zrakoplovnom vodu Osijek priča je o ljudima koji su koristili male sportske zrakoplove i poljoprivredne avione kako bi se uz veliku hrabrost, domišljatost i snalažljivost borili za oslobođenje Hrvatske. Iz Đakova su djelovali na području Zapovjedništva Operativne zone Osijek te Operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja. Evakuirali su ranjenike, dostavljali pomoć okruženom Vukovaru te uništavali neprijateljske položaje bombama napravljenim od plinskih boca. Moralno-psihološki učinak bio je golem. Davali su nadu i darove s neba braniteljima i vukovarskoj bolnici te istodobno remetili noćni mir neprijatelja. O učinkovitosti njihova djelovanja najbolje govori činjenica da je JNA, pokušavajući ih zaustaviti, morala dopremiti tad najsuvremeniji protuzrakoplovni raketni sustav KUB-MSA-6. Jedna je raketa, nažalost, 2. prosinca 1991. pogodila An-2 u kojem su poginuli Marko, Mirko, Ante i Rade.Tog dana krenuli su pred svitanje prema mostu na Bosutu kod Nijemaca. U vlažnom i hladnom danu njihov povratak čekala je cijela postrojba u Đakovu. No, njihov se zrakoplov srušio, pogođen iznad Otoka kod Vinkovaca. Duh nebeskih vitezova slavonskog neba sad slijeće na čepinsku pistu kako bi budućim generacijama govorio o njihovim letovima i hrabrosti.

TEKST i FOTO:  Martina Stanković