1. HRVCON UN-ENGCOY, tj. Inženjerijska satnija deklarirana za sudjelovanje u UN-ovim misijama sredinom je srpnja na poligonu “Eugen Kvaternik” provela svoju dosad najzahtjevniju vježbu. Satnija je ustrojena i uvježbava se da bi bila upućena u jednu od UN-ovih misija i svojim inženjerijskim kapacitetima dala potporu samoj misiji, ali i lokalnom stanovništvu i njegovoj infrastrukturi…

Vojnik u odori OSRH s oznakom Inženjerijske pukovnije, ali s plavom kapom s grbom Ujedinjenih naroda, za upravljačem je terenca u kojem se vozimo po poligonu “Eugen Kvaternik”. Na jednom smo od brojnih makadamskih putova, ali taj nam je nepoznat unatoč našoj dugogodišnjoj novinarskoj praksi na najvećem poligonu OSRH. “Krećemo prema Kuranovu vrhu,” objašnjava nam satnik Dražen Brkić, “tamo smo ovih dana potpuno obnovili jednu od sporednih cesta na poligonu.” Satnik Brkić zapovjednik je postrojbe poznate kao 1. HRVCON UN-ENGCOY, tj. Inženjerijske satnije deklarirane za sudjelovanje u misijama i prijavljene u sustav raspoloživosti snaga UN-a (Peacekeeping Capability Readiness System). S njim i njegovom ekipom već smo se sreli u prosincu prošle godine na području Karlovca gdje je dom Inženjerijske pukovnije HKoV-a, koja je srž te satnije. Uz inženjerce, u sastavu je Satnije i Vod za zaštitu iz Bojne Vukovi Gardijske mehanizirane brigde, te pripadnici ZzP-a kao potporni element. Najkraće rečeno, Satnija je ustrojena i uvježbava se da bi bila upućena u jednu od UN-ovih misija i svojim inženjerskim kapacitetima i vještinama dala potporu samoj misiji, ali i lokalnom stanovništvu i njegovoj infrastrukturi.
I satnik Brkić, baš kao i svi pripadnici Satnije, nosi obilježja UN-a: uz plavu beretku, šiltericu ili kacigu, tu je i plava oznaka na ramenu, kao i plavi zaštitni prsluk. Na Slunj je sa svojim ljudima stigao tijekom lipnja kako bi pripremili i proveli jednotjednu vježbu Blue Beaver (Plavi dabar). Bit će to dodatno uvježbavanje, a ocijenit će ih Ocjenjivački tim HKoV-a. No, prema staroj, dobroj praksi vezanoj uz inženjerce OSRH, vježba je iskorištena i da bi se praktičnim radom poboljšala infrastruktura domaćina, u ovom slučaju Središta za borbenu obuku ZOD-a, tj. slunjskog poligona.
Tu situaciju nam je preciznije objasnio još jedan putnik u vozilu, pukovnik Abdulah Selimović, zamjenik zapovjednika Središta za međunarodne vojne operacije koje je zaduženo za pripremu HRVCON-a. Na vježbi je čelnik Ocjenjivačkog tima: “Satnija se trenutačno nalazi u nizu situacijskih uvježbavanja, a ona su specifična ne samo po tome što se sva provode u realnim uvjetima, nego i što vojnici rade na obnavljanju objekata, uređenju prometnica i pomažu civilnom stanovništvu. Korist od vježbe je višestruka, ali to se i očekuje od takve sastavnice.”
Od inženjeraca se, dakle, traži da svojim učinkom u misiji uvelike nadmaše svoju brojnost, na području djelovanja UN-a imaju ključnu ulogu u odnosima s lokalnom zajednicom. I formiranje satnije od više sastavnica prilagođeno je takvim zahtjevima, no to traži i kompleksnije ustrojavanje i uvježbavanje. Od inženjeraca, gardista i logističara treba napraviti jedinstvenu postrojbu, a Blue Beaver i druge vježbe takvog tipa ključan su alat u tome. U pripremi vježbe nastojalo se postrojbu staviti pred što veći broj incidenata koji ometaju njihov posao. U to smo se uvjerili nakon dolaska na obnovljenu cestu. Naravno, to je još uvijek makadam, ali prolazili smo po njemu bez problema, a prije svega 24 sata to je bilo nemoguće. Inženjerci su cestu svojim radnim strojevima i drugom opremom te materijalima sredili za jedan dan, a bili bi i brži da ih ne “bombardiraju” incidentima. Pripadnici Inženjerijskog voda koji su zaduženi za ceste, tj. niskogradnju, sada su provodili završne radove. No, upravo nakon našeg dolaska javljeno im je da je u blizini došlo do vatrenog incidenta. Svi su radovi odmah prekinuti, a vojnici predvođeni stožernim narednikom Josipom Obajdinom koji su dotad marljivo radili, odjednom su se pretvorili u potpuno opremljene i naoružane zaštitnike kolega i područja. Inženjerci se cijelo vrijeme priprema dodatno uvježbavaju za samoobranu, “svaki inženjerac je prije svega vojnik”, kaže satnik Brkić. Spremni su za borbena djelovanja, pa tako i eventualni napad iz šume kod Kuranova vrha koja je u tom dijelu poligona tropski gusta. Tropski dojam povećavala je vrućina od oko 35 stupnjeva, a dojam sigurnosti i spremnosti golemi radni strojevi, ali prije svega MRAP-ovi koji služe i kao izvanredan zaklon od eventualnih eksplozivnih udara i metaka poput kalibra 12,7. A cijelo područje u onom prvom “prstenu” osiguranja strogo nadgledaju Vukovi.
Dok radovi još stoje, pukovnik Selimović opisuje da odluke koje donose zapovjednici u UN-ovim misijama moraju uvijek biti pažljivo odvagnute. Naime, s jedne strane najbitnija je sigurnost vojnika i civila, no s druge strane bitno je i da se radovi koji su obećani lokalnom stanovništvu provedu do kraja, jer to povećava njihovu kooperativnost i povjerenje u svjetsku organizaciju. “Danas se i zapovjednik voda može naći u situaciji u kojoj upravlja sastavnicom koja ima inženjerijske strojeve, besposadne letjelice, topnički element i još provodi zadaće rješavanja situacije s IED-om,” nabraja pukovnik.
Nakon gustiša Kuranova vrha došlo je vrijeme za mirniji obilazak, posjetili smo dio Voda za inženjerijsku potporu, ekipu narednika Tomislava Bukovčana koji se brinu za prvu razinu održavanja strojeva i opreme. Kako se sve nastoji simulirati, nisu koristili postojeću infrastrukturu vojnog poligona, nego su zajedno s kolegama inženjercima na jednom malom prostoru od kontejnera, kamiona i cerade podigli improviziranu poljsku radionicu u kojoj, čini se, popravljaju “od igle do lokomotive”. Posao je svakako težak, no svi su dobro raspoloženi. Izgleda da je riječ o ljudima koji su majstori svojeg posla, dovoljno učinkoviti i samouvjereni da mogu udovoljiti svim zahtjevima s terena. Upravo su radili na jednoj labudici, tj. golemoj kamionskoj prikolici. Svaki takav sustav ima bezbroj detalja u koje se treba razumjeti, i sasvim je jasno da Satnija bez takvih ljudi ne može funkcionirati.
Završni dio posjeta posvetili smo Zapovjedništvu kontingenta, te Infrastrukturnom vodu u čvrstim objektima 7 i 9 u izgrađenijem dijelu poligona. Dakle, u objektu 9 bilo je zapovjedno mjesto s uobičajenim zemljovidima, komunikacijsko-informacijskim sustavima, zidnim školskim pločama na kojima je bio nabrojen niz događaja koji su se dogodili samo tog dana… Uz satnika Brkića, tu su i poručnica Maja Žužić koja je zapovjednica Infrastrukturnog voda, te poručnik Milan Radman, zapovjednik Voda za zaštitu, dakle, Vukova. Mladi su to časnici s velikim odgovornostima, ali to im nije problem. Iako nisu brojni, Vukovi kao da su po cijelom poligonu, u jednom danu odrađuju gomilu zadaća, a Infrastrukturni vod uređuje upravo dva spomenuta objekta. Dobili smo priliku obići prostorije u kojima rade inženjerci i vidjeti ih u izdanju prije i poslije. Rade izvrstan posao i SBO će, zahvaljujući njima, dobiti potpuno obnovljene radno-smještajne objekte, a za cijeli posao je iz proračuna MORH-a odvojena najmanja moguća suma, kaže nam satnik Brkić. Naša priča o višestrukoj korisnosti vježbi inženjeraca dobila je novi snažan argument.
Što se tiče UN-ove misije u koju bi kontingent trebao biti upućen, ona još nije definirana, no spremnost i uvježbanost Satnije mora se održavati, pa i poboljšavati. “Vježba Blue Beaver je svakako vrhunac naše dosadašnje obuke, prikazujemo sve za što se uvježbavamo i na čemu radimo. Usput poboljšavamo uvjete života i rada ne samo nama, nego i drugim postrojbama koje će dolaziti na poligon. Što se tiče raznolikosti samog HRVCON-a i zadaća koje se uz njega vežu, mogu samo reći da dobro poznajem zapovjednike i dočasnike vodova i znam za što je Satnija sposobna. Naših osam ciklusa integracijske obuke iskoristili smo za što bolje spajanje elemenata inženjerije s elementima pješaštva, svi prenosimo znanje i iskustva jedni drugima. Siguran sam da ćemo živjeti i raditi kao jedan i odraditi sve zadaće koje se pred nas postave,” zaključuje satnik Brkić. Tu nam je tvrdnju potvrdio nekoliko dana poslije, rekavši nam u telefonskom razgovoru da je 1. HRVCON UN-ENGCOY nakon vježbe zaslužio certifikat kojim je potvrđeno da je sposoban provoditi sve zadaće prema UN-ovim standardima i deklariranim sposobnostima. 

Domagoj Vlahović, foto: Tomislav Brandt