Petero hrvatskih vrhunskih sportaša prijavilo se dragovoljno na temeljno vojno osposobljavanje. Mia Wild i Jana Koščak, vrhunske su sportašice i atletičarke. Na taj su se potez uz njih, odlučili i stolnotenisači Frane Tomislav Kojić, te Filip Zeljko, kao i džudašica Helena Vuković. Sportske će obveze tako podrediti vojnima, ali u razgovoru ističu kako im je to zadovoljstvo, izazov i novo iskustvo. Za Hrvatski vojnik kratko smo s njima razgovarali te ih pitali o njihovim očekivanjima, kao i izazovima s kojima će se susresti

Mia Wild, hrvatska atletičarka i sprinterica rodom iz Nuštra, 19-godišnjakinja koja se natječe u disciplini na 100 metara i 110 metara s preponama. Državna je prvakinja, a u ožujku je osvojila i naslove na dvoranskom prvenstvu.

Dugo sam se zanimala za vojsku, a poseban osjećaj ponosa što sam Hrvatica dodatno me privukao toj ideji jer smatram da je biti vojnik iznimno častan i odgovoran poziv. Kad mi se ukazala prilika za temeljno vojno osposobljavanje, nisam razmišljala ni sekunde – odmah sam se prijavila. Vjerujem da će me vojna obuka dodatno motivirati i učvrstiti moju disciplinu. Iako smo mi sportaši navikli na red, rad i odricanja, svi imamo dane slabosti. Upravo zato smatram da će me vojna obuka potaknuti da budem još dosljednija i discipliniranija svaki dan, čak i onda kad bih možda inače popustila. Tijekom služenja vojnog roka nastavit ću trenirati te ću uvijek biti spremna odazvati se na akcije i događanja. Sigurna sam da će mi vojna obuka uvelike pomoći i u sportskoj karijeri, u fizičkom, i u mentalnom smislu. Možda će mi najteže pasti rano buđenje, ali vjerujem da je to samo stvar navike. Najviše se veselim gađanju i terenskim vježbama jer se dosad nisam susrela s puškom i to mi je novo i uzbudljivo iskustvo. Mladima bih poručila da se usude probati i iskušati u novim stvarima, jer služenje vojnog roka ne može im donijeti ništa loše. Naprotiv, može im donijeti dobre životne navike, nova prijateljstva i iskustva koja ostaju za cijeli život. Nikad ne možemo znati sviđa li nam se nešto dok ne pokušamo. Služenje vojnog roka jedinstveno je iskustvo kojem ne treba pristupati s predrasudama – treba ga doživjeti i iz njega izvući ono najbolje.

Jana Koščak, 19-godišnja Varaždinka, koja se natječe u sedmoboju i petoboju. Juniorska je svjetska i europska prvakinja.

Ideja o dragovoljnom služenju vojnog roka nije došla preko noći. O tome sam razmišljala neko vrijeme jer sam osjećala da mi treba novo iskustvo koje će me izgraditi izvan atletske staze. Kao sportašica naviknuta sam na disciplinu i rad, ali vojska je ipak jedna potpuno druga dimenzija – i upravo me to privuklo. Htjela sam izići iz svoje rutine, staviti se u situaciju u kojoj ću morati učiti nove stvari i prilagođavati se. Služenje u Oružanim snagama Republike Hrvatske doživljavam kao čast i veseli me da ću nositi hrvatski grb na odori i na dresu. Sport i vojska imaju mnogo toga zajedničkog – disciplinu, rad, odricanje i zajedništvo. Vjerujem da ću kroz vojnu obuku dodatno razviti te vrijednosti te usvojiti nova znanja i vještine koje će mi koristiti cijeli život, ali i uvelike pridonijeti mojoj sportskoj karijeri. Svjesna sam da neće biti jednostavno. Ipak, kroz sport sam naučila kvalitetno planirati vrijeme i organizirati dan do najsitnijih detalja. U dogovoru s trenerom i nadređenima pronaći ćemo najbolje rješenje kako bih ostala u formi i istodobno ispunila sve vojne obveze. Bit će potrebno mnogo discipline i odricanja, ali to mi nije strano. Najveći izazov vjerojatno će biti prilagodba na novi ritam i odmak od dosadašnje rutine. U sportu imam svoj tempo i raspored, a ovdje će sve biti drugačije. No upravo zato vjerujem da će to biti dragocjeno iskustvo – prilika izići iz poznatog okruženja i naučiti se snalaziti u novim uvjetima. Mladima bih poručila da se ne boje izazova i da ne traže uvijek lakši put. Najveći osobni rast dolazi iz zahtjevnih situacija koje nas potiču da budemo bolji. Ponekad je upravo ono što nam se čini najteže zapravo prilika za najveći napredak. Bilo da je riječ o sportu, poslu ili nekom drugom području, važno je pokušati, dati sve od sebe i ne odustati kad postane teško.

Tomislav Frane Kojić rođen je 1992. godine. Vrhunski je stolnotenisač koji je nastupio na Ljetnim olimpijskim igrama 2020. godine u Tokiju

Osobno me motiviralo duboko uvjerenje u važnost služenja domovini, koje sam njegovao cijeli život. Kao profesionalni stolnotenisač, uvijek sam se divio hrabrosti i disciplini hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, a moja ljubav prema hrvatskoj zemlji koja mi je omogućila svjetsku sportsku karijeru bila je presudna. Prijaviti se na temeljno vojno osposobljavanje nije samo čast, već i osobni korak da dam svoj doprinos zajednici koja me podržavala u najtežim trenucima treninga, ozljeda i natjecanja. Ovo je za mene prilika da ojačam vezu s nacionalnim korijenima i izrazim zahvalnost za slobodu koju danas uživamo. Inspiriran sam primjerima vrhunskih sportaša koji su služili vojsci.

Apsolutno vjerujem da će vojna obuka značajno obogatiti moju sportsku karijeru. Vojna disciplina, intenzivna fizička kondicija i mentalna otpornost savršeno se isprepliću s izazovima vrhunskog stolnog tenisa, gdje svaka milisekunda reakcije i strateška odluka odlučuju o pobjedi.

Poruka mladima koju imam je: Služite domovini s ponosom i hrabrošću, jer je to najveća škola života i uspjeha! Kao profesionalni stolnotenisač s brojnim medaljama i iskustvom u europskim federacijama uvjeren sam da disciplina, ljubav prema Hrvatskoj i suočavanje s izazovima otvaraju vrata za nepresušna postignuća, bilo u sportu ili životu. Ne bojte se vojnog roka, on sutra od vas stvara lidere. Budi hrabar, budi Hrvat, domovina treba vas!

Helena Vuković, 25-godišnja je džudašica. Natječe se u kategoriji +78. Helena je bila svjetska kadetska prvakinja, a prije dvije godine na Europskim sveučilišnim igrama osvojila je zlatnu medalju

Moj otac je dragovoljac Domovinskog rata i hrvatski ratni vojni invalid iz 1991. godine. Kasnije je nastavio raditi u vojsci do umirovljenja. Uvijek je sestri i meni objašnjavao kako se orijentirati u nepoznatoj okolini ili kako reagirati u opasnoj situaciji. Učio nas je kako je svako znanje dobrodošlo, a vojno znanje može nam spasiti život. Razmišljala sam o vojnoj karijeri kod upisa na fakultet, ali tada je presudila moja ljubav prema psihologiji. Danas kada sam pred diplomom iz psihologije, razmišljam čime bih se bavila kad završim sportsku karijeru. S obzirom na to da sam i dalje zainteresirana za rad u vojsci, mislim da je sada pravo vrijeme. Prvo ću završiti vojni rok, a onda jednog dana kad završim sa sportskom karijerom, možda će mi vojna karijera biti novi izazov. Vjerujem da sam kondicijski vrlo dobro spremna, ali mislim da ću tijekom vojne obuke naučiti i izvježbati neke nove vještine koje će mi zasigurno pomoći u sportskoj karijeri. Tijekom temeljne vojne obuke sportske obveze su malo stavljene u drugi plan. No, naravno, trenirat ću svaki dan tijekom obuke kako bih se pripremila za nadolazeće europsko prvenstvo na kojem ću predstavljati Hrvatsku. Očekujem da će mi najveći izazov tijekom služenja biti prilagodba na novu okolinu i drugačiju rutinu. Poruka koju bih poslala mladima: Mnoge profesije traže uporne i predane radnike koji ne prezaju od napornog rada. Smatram da su te kvalitete zajedničke i sportašima i vojnicima. Usto, znati zapovijedati i voditi, brinuti o drugim ljudima, znati slušati i brzo reagirati. Takva se znanja uvijek traže, a mogu se naučiti služenjem vojnog roka.

Filip Zeljko, 30-godišnji hrvatski stolnotenisač, javio nam se s turnira na kojem se trenutačno natječe, neposredno prije odlaska na služenje vojnog roka.

Kroz sport sam naučio davati sve od sebe za hrvatski grb, a temeljno vojno osposobljavanje vidim kao još jedan način da to pokažem kroz disciplinu, odgovornost i zajedništvo. Vojna obuka će mi sigurno pomoći u karijeri. Svaka nova situacija koja traži snagu, izdržljivost i smirenost jača i sportaša i čovjeka. Vjerujem da će me vojna obuka dodatno očvrsnuti mentalno, naučiti me kako ostati smiren i kad je najteže, baš kao u ključnim trenucima na natjecanjima.

Vojne obveze planiram uskladiti dobrom organizacijom i disciplinom. Navikao sam davati sto posto u svemu što radim, pa vjerujem da se uz podršku sustava može ostvariti ravnoteža između sporta i obuke. Najveći izazov bit će novi ritam vojne obuke i odmak od svakodnevnih treninga. Funkcioniranje u potpuno novom okruženju također će biti izazov, ali i savršena prilika razviti nove vještine i steći nova poznanstva. Poruka mladima je: Vjerujte u sebe i u vrijednosti koje gradite svojim trudom. Temeljno vojno osposobljavanje nije prepreka, nego prilika da očvrsnete, steknete prijatelje za cijeli život i ponesete iskustvo koje ćete zauvijek pamtiti.

Razgovarao: Ivan Šurbek; Foto: has.hr, Privatna arhiva