U Dugom Selu proslavljena je 11. svibnja 25. obljetnica Satnije za obuku vodiča i službenih…
Vojni psi – važna karika u uspješnom obavljanju zadaća
Ekipa Hrvatskog vojnika posjetila je Obučni centar vodiča i službenih pasa “Satnik Krešimir Ivošević” u dugoselskoj vojarni “Pukovnik Milivoj Halar” u kojem se obučava 12 pasa za šest različitih namjena za potrebe Pukovnije Vojne policije, Počasno-zaštitne bojne, Zapovjedništvo specijalnih snaga te Ministarstvo financija
“U Obučnom centru vodiča i službenih pasa Pukovnije Vojne policije ‘Satnik Krešimir Ivošević’ na svaki tim gledamo kao na jedan projekt koji započinje već u trenutku planiranja legla, a na nove izazove i zahtjeve odgovaramo i prilagođavamo se vrlo brzo. Vrlo nam je važno promovirati značaj i ulogu vojnih radnih pasa među vojnim osobljem, njihovim obiteljima, ali i široj društvenoj zajednici,” tumači nam odmah na početku našeg razgovora bojnica Jelena Jelen-Orlić, obnašateljica dužnosti zapovjednika Centra te usput dodaje kako je sam Centar važna karika pripadnicima Oružanih snaga u uspješnom obavljanju njihovih zadaća.
Dugoselsku vojarnu “Pukovnik Milivoj Halar” posjetili smo za vrijeme ovogodišnjeg ciklusa tečaja vodiča i službenih pasa na kojem su tamošnji instruktori provodili obuku 12 pasa i to za šest različitih namjena – detekciju duhana i duhanskih proizvoda, detekciju eksploziva, detekciju droge, zaštitnu namjenu, tragačku namjenu, kao i tečaj za vodiče i pse dvostruke namjene. Radi se s trima pasminama, njemačkim, belgijskim i nizozemskim ovčarima, za koje se pokazalo kako ih je najlakše obučiti za tražene namjene.
“Svaka pasmina ima svoje specifičnosti, a ove su tri pasmine visokointeligentne i postižu jako dobre rezultate. Primjerice, labradore smo mogli koristiti samo za detekciju, ali ne i kao čuvarskog i zaštitnog psa. No, ako bi se pojavio zahtjev za obučavanjem neke druge pasmine, mi bismo takvu pasminu obučili. Sve ovisi o nacionalnim i globalnim izazovima,” kaže bojnica Jelen-Orlić. Napominje kako se u Centru promoviraju humani programi treninga, a najveći dio posla odnosi se na kanaliziranje, odnosno usmjeravanje nagona u željenom smjeru prema zahtijevanim standardima.
“Sa štenadi se počinje raditi već s dva mjeseca starosti i tad počinje proces socijalizacije. Već u dobi od šest mjeseci može se vidjeti koji je pas pogodan za koju namjenu i u tom se smjeru usmjeravaju i njihovi nagoni. Ipak, završnu odluku o tome za koju će se namjenu pas obučavati donosi Vod za obuku vodiča i dresuru pasa koji i spaja timove – vodiča i psa,” objašnjava bojnica Jelen-Orlić. Kako bi tim bio uspješan, važno je i da vodiči budu visokomotivirani za rad. “Takav tim postiže odličan rezultat,” zaključuje obnašateljica dužnosti zapovjednika Centra koja je ujedno i voditeljica veterinarske ambulante.
Spremni za radna mjesta
Kako su se snašli ovogodišnji polaznici tečaja i njegov sami tijek, opisao nam je zapovjednik Voda za obuku vodiča i dresuru pasa poručnik Mihael Lovrić: “Prva tri mjeseca tečaja radili smo unutar naše vojarne, usvajali su se mirisi, a sad smo pri kraju obuke. Osnove poslušnosti su svladane, timovi su dobro povezani tako da smo sada pred kraj tečaja prešli na terenske uvjete. Vodiče i njihove pse proveli smo kroz neke aktivnosti s kojima bi se mogli susresti u operativnom radu. Primjerice, bili su izloženi zvukovima i drugim podražajima poput helikoptera, brodova ili nekih drugih vrsta transporta pa smo tako boravili u vojarni ‘Knez Trpimir’ u Divuljama, vojarni ‘Admiral flote Sveto Letica-Barba’ u Splitu te u vojarni ‘Stožerni brigadir Ante Šaškor’ u Delnicama. Ondje su se psi, koji će nakon završetka tečaja otići u Zapovjedništvo specijalnih snaga, navikavali na rad u borbenim timovima i skupinama.”
Osim dva psa za ZSS, dva su namijenjena Počasno-zaštitnoj bojni, za potrebe Pukovnije Vojne policije na obuci je ukupno šest pasa, a dva psa bit će predana djelatnicima Carinske uprave Ministarstva financija. Riječ je o suradnji započetoj 2008. godine, a prema sklopljenom Sporazumu između Ministarstva financija i Ministarstva obrane, Centar uzgaja pse, obučava vodiče i dresira pse za namjenu koja je Ministarstvu financija potrebna. Na kraju tečaja slijedi završni ispit i pas dobiva licenciju koja traje godinu dana. Nakon toga provodi se redovno licenciranje te se utvrđuje daljnja operativna, ali i zdravstvena sposobnost psa.
Da su psi već spremni za svoja buduća radna mjesta, uvjerili smo se promatrajući kako dva njemačka ovčara, Arwen i Dax, pronalaze duhanske proizvode skrivene u vozilima. Iako nešto sitnija od Daxa, kujica Arwen, ne samo da je uspješno detektirala duhan te tako demonstrirala plijenski nagon, skačući na markiranta pokazala je i svoj jaki obrambeni nagon.
“Arwen je obučena za dualnu namjenu – detekciju duhanskih proizvoda i detekciju eksploziva i mogu reći da je vrlo temperamentan pas. Demonstrirali smo unutarnji i vanjski pregled vozila kakav će raditi u svojim matičnim jedinicama na carinskim prijelazima. Dax je obučen za detekciju droge i duhanskih proizvoda i ima vrlo izražen plijenski nagon. Njihovi su vodiči već iskusni, a tijekom šest mjeseci tečaja bilo je uspona i padova, no sve smo izazove uspješno riješili,” kaže nam viši instruktor za obuku vodiča i pasa u Centru narednik Zdenko Mirt.
Osim u sposobnosti dvaju njemačkih ovčara namijenjenih Ministarstvu financija, uvjerili smo se i u dobru obučenost belgijskih ovčara Cesara, Demdoga i Capo-Skyja za potrebe ZSS-a, PzB-a i Pukovnije VP-a.
“Cesar je obučen za zaštitnu namjenu, dok je Capo-Sky prošao obuku i za detekciju eksploziva,” objašnjava nam prvi dočasnik Voda za obuku vodiča i pasa stožerni narednik Silvije Pektorić dok gledamo kako psi djeluju na utvrđeni objekt. Riječ je o sinkroniziranom radu dva psa zaštitne namjene kojima je cilj onesposobiti dvojicu terorista u utvrđenom objektu. “Kroz obuku i vježbu dolazi se do toga da psi djeluju sinkronizirano. Potrebno je puno ponavljanja kako bi se postiglo da su psi fokusirani isključivo svaki na svoju metu,” dodaje stožerni narednik Pektorić. Cesar i Capo-Sky sudjelovali su i u prikazu vježbe u kojoj svaki pas hvata za jednu ruku potencijalnog napadača i tako ga sprečavaju u njegovoj namjeni. Vidjeli smo i postupanje službenog zaštitno-tragačkog psa prilikom utvrđivanja identiteta službene osobe.
“Dok vojni policajac zaustavlja sumnjivca, Demdog zauzima mjesto i pazi na tu osobu. Ako osoba prilikom legitimiranja pruža otpor, pas je obučen da je automatski napadne bez dodatne zapovijedi,” pojašnjava nam postupanje narednik Mirt.
Poticanje nagona
Na samom kraju posjeta dugoselskoj vojarni mogli smo vidjeti i buduće polaznike tečaja, tromjesečne štence njemačkih ovčara, “pripadnike” Voda za uzgoj, selekciju i preddresuru pasa. Premda su još vrlo razigrani štenci, mogli smo uočiti i kako već u toj ranoj dobi reagiraju na pojavu markiranta.
“Vrlo brzo uče, tako da se odmah uozbilje kad ugledaju markiranta,” kaže kroz smijeh zapovjednica Voda za uzgoj, selekciju i preddresuru pasa poručnica Martina Radnić. U tom su vodu smještene ženke matičnog čopora koje se pomno odabiru, a njihovi štenci u Vodu ostaju do jedne godine starosti. U tom razdoblju testiraju se s dva, tri, šest, devet i 12 mjeseci kako bi se utvrdili njihovi afiniteti.
“Obuku provodimo tako da se koriste njihovi nagoni i osjetilo njuha. Socijaliziramo ih i rade se osnove preddresure te ih navikavamo na opremu koju će koristiti u daljnjem radu. Važan je kontakt s vodičem, no ipak je najvažnije poticanje nagona,” objašnjava nam poručnica Radnić dok promatramo štence, kojima se u igri uz pomoć krpica i jastuka potiče nagon.
“Vrlo je važno da su predmeti mekani za ugriz tako da im ne nastane nelagoda ili bol. U ovoj dobi uče i rade uz igru i zabavu,” dodaje poručnica. Štenci već sa šest mjeseci pokazuju imaju li više afiniteta za korištenje njuha ili im je draže gristi markiranta i tad ih se krene usmjeravati kako bi se na kraju dobio najkvalitetniji proizvod.
“Nema smisla forsirati psa koji bolje koristi nos i usmjeravati ga na ugriz. No, kako bismo sve te potrebe pokrili, bazirali smo se na svestrane pasmine. Tako ćemo, primjerice, u ovom leglu njemačkih ovčara dobiti zaštitne, čuvarske i pse za detekciju,” zaključuje poručnica Radnić. No, dok ne dođe njihovo vrijeme za pravu obuku, ova skupina štenaca nastavila je sa svojim budućim vodičima uživati u onom što im zasad najbolje ide – bezbrižnoj igri…
Važna su karika u obuci vojnih pasa i markiranti, tzv. negativci koji pse “primaju na rukav”. Za tu se funkciju biraju licencirani, iskusni markiranti jer je njihovo postupanje prilikom obuke ključno. “Biti markirant je fizički dosta zahtjevno. Potrebno je imati i dovoljno iskustva jer treba znati kako prihvatiti psa da se ne ozlijedi. Važna je koncentracija, ali i prilagodba ako nešto krene krivo da se može ispraviti u trenutku kako se nitko ne bi ozlijedio,” kaže desetnik Gordan Gibičar, instruktor za obuku. Njegov kolega desetnik Saša Deželić dodaje kako je vrlo važno da markirant već od rane dobi ispravno radi sa psom: “Markirant se mora prilagoditi uzrastu psa. Kad se radi s manjim psom, treba kleknuti i manje natezati igračku, treba mu dati da se popne na markiranta kako bi se osjećao nadmoćno. Već s tri, četiri mjeseca starosti počinje se raditi s lakšim motivima, a prava obuka počinje s godinu dana starosti psa.”
Željko Miloš, vodič službenog psa i instruktor u Službi za mobilne jedinice Zagreb Carinske uprave
U Carinskoj upravi Ministarstva financija trenutačno imamo četiri operativna psa, a nakon završetka ove obuke još ćemo dobiti dva nova. Psi su obučeni za detekciju duhana i duhanskih proizvoda, droge te eksploziva. Tijekom prošle godine bili su jako uspješni, zapljene su bile velike zahvaljujući pripadnicima Obučnog centra Vojne policije koji su uložili velik trud i rad u obuku pasa.
Stožerni narednik Damir Zajec, prvi dočasnik Obučnog centra vodiča i službenih pasa Vojne policije “Satnik Krešimir Ivošević”
Prva postrojba vodiča zaštitno-tragačkih pasa postrojena je 11. svibnja 1992. i od tada do danas postrojba provodi obuku vodiča i službenih pasa za potrebe Oružanih snaga Republike Hrvatske. Kad radni vijek pasa završi, pas se proglašava nesposobnim za daljnju operativnu upotrebu, umirovljuje se i u većini slučajeva završi kod svojeg vodiča te ima doživotnu brigu i veterinarsku skrb.
Tekst: Martina Butorac
Foto: Tomislav Brandt