Vojnici i tehnika koji u savršenom postroju prolaze gradskim ulicama i dalje ostaju svojevrsna smotra…
Vojni superteleskop
Bez obzira na vojne aspekte futurističke naprave koju su razvili DARPA i MIT, njezin je razvoj i djelovanje, zasad a nadamo se i zauvijek, prije svega zanimljiva vijest za astronomiju. Tehnologije promatranja svemirskih prostranstava razvijaju se brže no ikad i “pogled prema gore” sve je širi i jasniji…
Nakon ceremonije održane 19. listopada ove godine u New Mexicu, Američko ratno zrakoplovstvo (US Air Force- USAF) postalo je vlasnik jednog od najboljih teleskopa na svijetu. Teleskop za nadzor svemira (Space Surveillance Telescope- SST) dosad je bio pod ingerencijom DARPA-e (Agencija za istraživanje naprednih obrambenih projekata) koja je i predvodila program dizajna i konstrukcije futurističke naprave.
Naravno, na prvi mah mnogi će se upitati nije li to vijest koja bi trebala biti vezana uz NASA-u ili druge institucije koje se bave astronomijom ili bilo kakvim oblicima istraživanja svemira. No, kao velika organizacija USAF u svojem sastavu ima i Svemirsko zapovjedništvo (AF Space Command) koje je aktivno još od 1. rujna 1982. godine sa sjedištem u Zrakoplovnoj bazi Peterson u Coloradu. Zapošljava više od 38 000 djelatnika s temeljnom zadaćom razvoja fleksibilnih i priuštivih svemirskih i cyber prostornih sposobnosti američkih združenih snaga, pa i cijele nacije.
Zaštita satelita
U slučaju SST-a treba naglasiti da Američko ratno zrakoplovstvo želi imati svemirski prostor oko Zemlje na dlanu. Razlog je jednostavan: kao prvo, on je bitan dio američke mreže za nadzor svemira (Space Surveillance Network – SSN), kojim upravlja AF Space Command i koji vojno najmoćnijoj zemlji osigurava stratešku prevlast i daleko od planeta. Nadalje, oko globusa je niz američkih vojnih svemirskih teleskopa, radara i barem dva satelita, koji itekako sudjeluju u provedbi niza operacija zračne sile koja je raspoređena u mnogim kutovima svijeta. Udarci i oštećenja mogu biti fatalni za operativnost koja sve više ovisi o pogledu odozgo. Stoga svu tu tehnologiju treba zaštititi od raznih prirodnih objekata, kao što su asteroidi i mali meteori, ali i od raznog svemirskog otpada koji se nakupio tijekom desetljeća ljudske aktivnosti u svemirskom prostoru, dijelova raketa, satelita… Rizik je procijenjen tolikim da, osim SST-a, USAF više ne smatra niti jedan aktualni zemaljski teleskop dovoljno kvalitetnim. Prema tekstu koji je objavila doktorica Lindsay Millard iz DARPA-e, “oni imaju relativno uska vidna polja i ne mogu odgovarajuće prepoznati i pratiti slabo vidljive objekte, uključujući one male u geosinkronoj orbiti (oko 35 000 km od Zemlje), u kritičnom prostoru sigurno ima stotine tisuća objekata koji su preslabo vidljivi da bi se pratili sadašnjim senzorima”.
Četvrtina nebeskog svoda
Navodeći osnovne karakteristike SST-a, doktorica Millard, koja je voditeljica programa razvoja, kaže da teleskop može u jednom trenutku slijediti te prepoznavati mnoge objekte, pa i one koji se pojavljuju samo kratko vrijeme, poput supernove. Umjesto nekoliko velikih objekata što je praksa dosadašnje tehnologije, SST može u jednom trenutku vidjeti do 10 000 objekata veličine loptice za baseball. U nekoliko sekundi može pretražiti područje veće od SAD-a, a tijekom jedne večeri u nekoliko navrata pretražiti četvrtinu nebeskog svoda. Dizajn koji su, zajedno s DARPA-om, razvili stručnjaci iz Laboratorija Lincoln na bostonskom MIT-u (Massachusetts Institute of Technology) podrazumijeva kratku fokalnu (žarišnu) duljinu, široko vidno polje, a leću promjera 3,5 metra s kućištem teleskopa spaja koncept dizajna Mersenne-Schmidt, koji omogućuje kompaktniju konstrukciju nego kod tradicionalnih teleskopa. Ogledala teleskopa neka su od najglatkijih asferičnih oblina ikad izbrušenih, zahvaljujući njima on ima najbržu optičku blendu u svojoj klasi i može skupiti najviše svjetla. Po fizičkim gabaritima, teleskop ima masu od 90 tona s motorima koji isporučuju vrlo snažni zakretni moment, no “pomicanje je vrlo lako i tiho, kreće se poput balerine”, kako je slikovito opisao Dennis Overbye iz New York Timesa. I kamera je teleskopa napredna, ima zaobljeni CCD senzor koji daje čišće fotografije od digitalnih kamera koje ne mogu snimati sliku s jako zaobljenih ogledala bez odstupanja.
Prema Australiji
Sve navedeno nisu teoretska nagađanja ili prazne priče, jer DARPA isprobava teleskop još od veljače 2011. godine. Instaliran je u raketnom postrojenju White Sands u New Mexicu. Koliko je učinkovit i koliko ta učinkovitost s vremenom i razvojem raste pokazuju i sljedeće brojke: u 2014. imao je 2,2 milijuna primjećivanja asteroida, u 2015. 7,2 milijuna, a u ovoj se godini očekuje 10 milijuna. Dosad je otkrio 3600 novih asteroida.
Zanimljivo je da će, unatoč nedavnom ulasku pod okrilje USAF-a, SST uskoro promijeniti lokaciju radnog mjesta. Zahvaljujući ugovoru koji su 2013. potpisali američki i australski ministri obrane, naći će dom u sjeverozapadnoj Australiji, u Stanici za pomorsku komunikaciju “Harold E. Holt”. Tamošnja pozicija omogućit će veću učinkovitost teleskopa, kvalitetnije testiranje poboljšane kamere i algoritama. Ostat će i dalje ostati u vlasništvu USAF-a, ali će ga održavati i njime rukovati australski saveznici.
Razumijevanje svemira
Vratimo li se vojnim aspektima SST-a, citirat ćemo general-bojnicu USAF-a Ninu Armagno iz Space Commanda, koja je primopredaju teleskopa prokomentirala kao početak potpuno nove vojne sposobnosti. “S vojne točke gledišta, svaki od letećih objekata u svemiru može biti rizik za naše satelite. Svijet i prijetnje su se promijenili, više nemamo luksuz misliti da ćemo vršiti operacije u okružju koje podrazumijeva samo kopno, more ili zračni prostor. Sad moramo biti svjesni da se možemo suočiti i sa sukobom koji bi se mogao proširiti i na svemir,” rekla je Armagno, dodajući da SAD mora biti sposoban suprotstaviti se bilo kojem agresivnom djelovanju prema njihovim svemirskim instalacijama. “SST će SAD-u i saveznicima pružiti sposobnost da bolje razumiju svemirsko područje u svrhu primjećivanja ili predviđanja akcija djelovanja drugih,” zaključila je generalica.
Bez obzira na vojne aspekte SST-a, njegov je razvoj i djelovanje, zasad a nadamo se i zauvijek, prije svega zanimljiva vijest za astronomiju. Tehnologije promatranja svemirskih prostranstava razvijaju se brže no ikad i “pogled prema gore” sve je širi i jasniji. Znanstveno-tehnološka dostignuća vezana uz vojni superteleskop bit će pokretač i drugim projektima, a mnogi od njih će biti daleko od bilo kakve vojne namjene…
Domagoj VLAHOVIĆ