Vojno-akrobatska ceremonija, u kojoj pripadnici Počasne satnije u besprijekornim odorama izvode posebne koreografije sa svojim puškama, usklađen je niz pokreta, bacanja, vrtnji, hvatanja, koraka… Iza nekoliko minuta koliko traje ceremonija stoji mnogo ideja, vježbe i truda, cijela priča koju smo željeli čuti posjetivši Pantovčak…

Počasna satnija vjerojatno je najeksponiranija, a često i najzanimljivija sastavnica Počasno- zaštitne bojne. “Njezini pripadnici moraju biti ogledalo Oružanih snaga,” ističe zapovjednik Satnije natporučnik Zoran Benković, a jasno je i zašto kad se pogleda popis zadaća. Satnija sudjeluje u protokolarno-ceremonijalnim radnjama, prilikom dočeka i ispraćaja Predsjednice RH, stranih predsjednika, premijera i ministara obrane, prilikom počasnih pozdrava te polaganja vijenaca u posebnim prilikama. No, vjerojatno su najatraktivnije zadaće javni nastupi pred stotinama, pa i tisućama hrvatskih ili stranih građana, uglavnom prilikom proslava državnih i vojnih blagdana i obljetnica. Mislimo na vojno-akrobatsku ceremoniju u kojoj pripadnici Satnije u besprijekornim odorama izvode posebne koreografije sa svojim puškama, usklađen niz pokreta, bacanja, vrtnji, hvatanja, koraka… Malo je reći da uvijek izazivaju oduševljenje. Ali, iza nekoliko minuta koliko traje ceremonija stoji mnogo ideja, vježbe i truda, dakle, cijela priča koju smo željeli čuti posjetivši Pantovčak…

Ideja za uvođenje tih vještina u Satniju došla je na Susretima počasnih postrojbi Europe u Miskolcu u Mađarskoj 2006. godine na kojima je Počasno-zaštitna bojna bila predstavnica OSRH. Ondje su vidjeli akrobatske ceremonije koje su izvodili strani kolege. Nakon što su ideju prihvatili nadređeni, uskoro su krenuli i sami i uveli to kao prvi i jedini u OSRH. Vježbaju na Pantovčaku, a nastupaju od Vukovara do Dubrovnika i svake je godine broj koreografija sve veći. Sve su ceremonije, odnosno koreografije uredno dokumentirane kroz standardno-operativne postupke (SOP). Kad se uoči nekog nastupa traži određena koreografija, okuplja se ekipa koja s tom koreografijom ima iskustva i potom je intenzivno uvježbava kako bi je obnovila. No, najzanimljivije je kako koreografije nastaju. Posebnih pravila kod osmišljavanja nema, bitno je da izgleda vojnički i atraktivno, a opet da je bude moguće sinkronizirano izvesti. Dakle, zapovjednik Satnije određuje zapovjednika desetine ili voda koji je odgovoran za koreografiju i tim koji će je izvesti, zajedno s pričuvama. Rok za osmišljavanje je petnaest do dvadeset dana. Kad se koreografija pokaže mogućom za izvedbu i dovoljno atraktivnom, slijedi uvježbavanje od oko dva mjeseca. U proces su uključeni svi. Dakle, svatko, od vojnika do odgovornog zapovjednika, može dati ideju za bilo koju pojedinačnu radnju. “Svatko ima pravo dati prijedlog, sve se može isprobati i sve se dobre ideje usvajaju,” kaže zapovjednik Satnije. Nema tu puno pokreta koji bi bili svjetski originalni, naravno da su mogućnosti ograničene, no maštovitim kombiniranjem opet se dobiva nešto sasvim novo. Da bi se vojno-akrobatska ceremonija izvela uspješno i sigurno, potrebno je mnogo vježbe i ponavljanja, kod pokreta i radnji u pitanju su nijanse koje se mjere u desetinkama ili milimetrima. No, i za dril je potrebna mjera: “Ljude možete drilati koliko hoćete, ali zapovjednik ili provoditelj moraju primijetiti kad je ljudima dosta, kad dolazi do umora, zasićenosti ili nervoze. Kad puške počnu ispadati, kad koraci postanu teži, ljudima treba dati odmor od akrobacija.” Ponekad taj odmor bude i cjelodnevni, no tad se koristi za druge zadaće ili običan trening snage i kondicije.
Pripadnici Satnije također prate i rad stranih kolega, bilo tijekom inozemnih nastupa, bilo putem interneta. Međutim, natporučnik Benković i prvi dočasnik Satnije stožerni narednik Krunoslav Posavec skromno kažu da ne bi bilo pošteno uspoređivati ih s poznatim stranim kolegama. Naime, većini postrojbi koje izvode vojno-akrobatske ceremonije, pa i američkoj i češkoj koje su našim sugovornicima najimpresivnije, one su i striktna i jedina zadaća! Imaju dril-timove koji dnevno vježbaju po pet-šest sati, dok ostatak radnog vremena troše na individualnu tjelesnu pripremu. “Mi radimo sve postojeće počasne ceremonije i radnje u OSRH i za vojno-akrobatski program ne možemo izdvojiti ni toliko vremena ni toliki broj ljudi,” kažu nam u Satniji. No, naši su vojnici po nečemu posebni, a to je puška. Služe se glasovitom poluautomatskom puškom PAP M59/66, papovkom. Duga više od metra i mase veće od četiri kilograma, puno je zahtjevnija od vjernih, ali plastičnih replika pušaka mase oko kilograma kakve koristi većina stranih vojnika koji se bave sličnim aktivnostima. Papovke imaju još i metalne bodove koji je dodatno povećavaju i otežavaju cijelu priču. Trenutak nepažnje ili dekoncentracije može dovesti i do ozljede, što je još jedan razlog da uobičajeni tim za akrobacije mora imati i osam pričuva za 12 ljudi koji odjednom izvode akrobacije. Inače, Satnija zadužuje dvije skupine pušaka, one s kojima vježbaju i one s kojima nastupaju. Razmišljali su i o vehaesici, čak su je i isprobali, no njezina je bullpup konstrukcija neprikladna za akrobacije.
Kao i za ostale ceremonijalne radnje, i za akrobacije vrijede jednaka pravila vezana uz fizički izgled vojnika. Visoki su 185 cm, s odstupanjem od najviše 2 cm. Ne smiju imati nikakva posebna tjelesna obilježja, a vitka se figura podrazumijeva. Iza toga stoji brižljiva fizička, ali i specifična vojnička priprema. Nije previše poznato da na školovanjima, ali i na vojničkim provjerama i natjecanjima na razini OSRH, pripadnici Satnije postižu jako dobre rezultate. I samo je stajanje u počasnom postroju naporno. “To je, zapravo, ponekad najteže,” kaže natporučnik Benković: “Evo, tijekom nedavnog samita Brdo-Brijuni u Zagrebu na svečanom su ulazu naši pripadnici stajali u stavu pozor tri sata. No, kad je najteže, naši pripadnici zadaću odrade najbolje, besprijekorno.” Ne zaboravimo, cijela Počasno-zaštitna bojna ima korijene u elitnoj ratnoj postrojbi, a i mnogi su današnji pripadnici nekad bili dio operativnih postrojbi poput gardijskih brigada. “Dok nas ne upoznaju, mnogi nisu svjesni kakve sve vojničke sposobnosti imamo. Kad bi trebalo, brzo bismo mogli na teren,” zaključuje zapovjednik.

---

Počasna satnija proistekla je iz Počasnog odreda HV-a ustrojenog 1991. godine. Tijekom vremena mijenjala je imena i zadaće te kontinuirano smanjivala broj pripadnika. Do prije pet-šest godina izvršavala je samo počasno-ceremonijalne radnje, ali poslije su pridodane druge dužnosti. Prisjetili smo se i izvanrednih zadaća, poput prošlogodišnjeg zagrebačkog mimohoda povodom operacije Oluja. Za planiranje i uvježbavanje svih postroja bili su zaduženi i uvelike zaslužni pripadnici Počasne satnije.

---

Sjećate li se srpnja 2013. i pariškog mimohoda na kojem su impresionirani Francuzi, vidjevši postroj OSRH, Hrvate zbog visine prozvali avatarima? Taj su postroj činili upravo pripadnici Počasne satnije. “Druge su postroje činile neke druge postrojbe, a ne počasno-ceremonijalne, tako da smo mi bili u prosjeku desetak centimetara viši,” sjeća se natporučnik Benković.

---

Domagoj Vlahović; foto:Tomislav Brandt