Iako su rijetki u naoružanju suvremenih vojski, proizvođači i korisnici vojnih motocikala nastoje pratiti trendove…

Motocikli su u vojnoj primjeni vjerojatno svoj vrhunac doživjeli za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata kada je vojni motocikl našao svoju nišu i preuzeo uloge koje je uglavnom zadržao i u idućim sukobima. Primarno je riječ o teklićkim ulogama, izviđanju i ophodnji. U Drugom svjetskom ratu motocikl je često korišten u posebnim motociklističkim izvidničkim postrojbama do razine satnije. Na spomen vojnog motocikla prva je asocijacija njemački BMW R75 s bočnom prikolicom. Zanimljivo je da je američka vojska poslala zarobljene BMW-e u domovinu tvrtke Harley Davidson koja je izravno kopirala ključne dijelove njemačkog motocikla, a rezultat je bio model XA. Završetkom rata mnogi Harleyi Davidsoni XA, kao višak vojne opreme, završili su u civilnom vlasništvu i tako je nastala poznata američka motociklistička supkultura, a ovaj je motocikl dobio kultni status.

Poduzetni marinci
U novijoj je povijesti motocikl sve manje zastupljen zbog razvoja komunikacijskih tehnologija pa je potreba za teklićkom službom smanjena. No ipak, pokazali su se korisnim u toj ulozi primjerice i u Domovinskom ratu u situacijama kada je radiokomunikacija bila nepouzdana ili je na početku rata uopće nije ni bilo. S druge su strane motocikli zbog svojeg malog vizualnog potpisa, brzine, agilnosti i dobre prohodnosti i dalje zanimljivi za specijalne operacije. Dobar primjer dolazi iz Afganistana, od specijalnih snaga Marinskog korpusa SAD-a. Da bi parirali talibanima koji su koristili motocikle i mopede za kretanje i borbene akcije, a i da bi lakše i brže svladavali prostran i težak teren, marinci su isprva samoinicijativno na lokalnom tržištu kupovali jeftine, uglavnom kineske, motocikle i prilagođivale ih svojim potrebama. Upravo za potrebe specijalnih snaga američka obrambena agencija DARPA (Defense Advanced Research Projects Agency) s tvrtkom je Logos Technologies u travnju 2014. pokrenula razvoj novog vojnog motocikla s hibridnim pogonom pod imenom SilentHawk. Prva faza projekta odnosila se na izradu idejnog dizajna. Druga faza za koju je Logos dobio ugovor u siječnju 2015. podređena je razvoju prototipa u trajanju od 18 mjeseci. Ovaj bi motocikl trebao zamijeniti prije svega Kawasaki M1030 M1 koji je najčešći tip u sastavu raznih specijalnih snaga SAD-a. U razvoju SilentHawka Logos Technologies integrira svoj hibridno-električni pogon razvijen za besposadne letjelice s električnim motokros motociklom RedShift MX tvrtke Alta Motors.

Tišina i mala vidljivost
Hibridni bi pogon specijalnim snagama omogućio dodatnu smanjenu zamjetljivost jer je puno tiši u odnosu na klasično pogonjene motocikle, a u odnosu na isključivo električni pogon daje upotrebljiviji domet kretanja. Prilikom rada s motorom s unutarnjim izgaranjem buka koju motocikl proizvodi ne bi trebala prelaziti 75 decibela na udaljenosti od 7 m, a u tihom načinu rada s uključenim električnim pogonom ne bi trebala biti iznad 55 decibela. Motocikl bi trebao imati mogućnost zamjene konfiguracije pogona koji je smješten ispod sjedala te se može zamijeniti na terenu u 30 minuta. Dakle, moguća je zamjena hibridnog pogona za potpuno električni, gotovo nečujni pogon kada situacija dopušta ili zahtijeva veću neprimjetnost na račun dometa. Domet s korištenjem unutarnjeg izgaranja i uz mogućnost korištenja bilo kojeg standardnog goriva (benzin, dizel, JP-8) procijenjen je na 193 km, a uz korištenje samo baterije ili u tihom načinu rada domet bi trebao iznositi dodatnih 80 km. Tražena prosječna brzina u prelaženju većih udaljenosti i na ravnim makadamskim putovima je 80 km/h.

Aktivan u LA policiji
 Za potrebe specijalnih snaga SAD-a američka tvrtka Zero Motorcycles razvila je potpuno električni motocikl Zero MMX koji je prema podacima iz 2014. u fazi testiranja u postrojbama, a i u aktivnoj je uporabi u policiji Los Angelesa. Tvrtka navodi prednosti svojeg motocikla u obliku gotovo potpune nečujnosti u kretanju i potpune nečujnosti pri stajanju. Motocikl za sobom ne ostavlja nikakav miris i može postići iznimno ubrzanje iz stanja mirovanja. Električni motor Z-Force 75-7 snage 54 KS (40 kW) hlađen je zrakom, brzo izmjenjiv i ima izravan prijenos snage na pogonski kotač. Kako nema transmisije, ne troši gorivo ni ulje za pogonske sklopove, Zero MMX vrlo je jednostavan za održavanje i prijevoz. Prema brošuri, domet motocikla iznosi 100 km u gradskoj vožnji, omogućava ”izvidničku vožnju“ u trajanju od 50 do 140 minuta odnosno ”agresivnu taktičku vožnju“ u trajanju od 35 do 120 minuta. Najveća kratkotrajna brzina iznosi 137 km/h, a najveća održiva brzina je 113 km/h. Motocikl može nositi 159 kg. Ovakvi napredni, slabo zamjetljivi motocikli te neka pozitivna iskustva uporabe u nedavnim sukobima mogli bi pobuditi nešto veći interes vojski za ovim prijevoznim sredstvom, no ne očekuje se da će izići iz okvira zadaća specijalnih i izvidničkih snaga.

Povratak Jedija
Ono što bi moglo bitno utjecati na ratovanje i ulogu motocikla u budućnosti primjena je još tehnološki i konceptualno radikalnijih pristupa. Istraživački laboratorij KoV-a SAD-a (U.S. Army Research Laboratory – ARL) razmatra koncept taktičkog izvidničkog vozila u obliku lebdećeg motocikla (engl. hoverbike što bi se moglo prevesti kao lebdocikl) koji bi omogućio okomiti manevar vojnika, to jest dao im trodimenzionalnost kretanja bez potrebe za angažiranjem helikoptera.
Studija izvedivosti ove tehnologije donijela je pozitivan zaključak te se tijekom idućih tri do pet godina namjeravaju proizvesti prototipovi i procijeniti njihova primjena u vojne svrhe. ARL će u ovom projektu surađivati s britanskom tvrtkom Malloy Aeronautics te domaćom tvrtkom SURVICE Engineering Company. Malloy Aeronautics već ima drugi po redu vlastiti prototip ovakvog vozila koje je nastalo na temelju tehnologije tzv. quadcoptera, to jest besposadnih letjelica s četiri vodoravna propelerska potisnika. Ovaj prototip može imati jednog ”pilota“, odnosno ima nosivost od 100 kg, no zbog sigurnosti i zakonskih ograničenja za sada leti bez posade, na daljinsko upravljanje. Tvrtka planira i razvoj veće inačice s nosivošću od oko 360 kilograma.
Kada se uzme u obzir da se razvoj ovog vozila temelji na sada već uobičajenoj i jeftinoj tehnologiji besposadnih letjelica, scena jurnjave po prašumi na letećim motociklima iz filmova serijala Ratovi zvijezda više i ne izgleda kao SF.

Vedran SLAVER