Neke su se vojske tražeći zamjene za slavni američki oklopni transporter okrenule vozilima na kotačima. Međutim, na tržištu je već neko vrijeme na čekanju vrlo slično vozilo koje dolazi iz hala njemačkog proizvođača…

Njemačka tvrtka FFG (Flensburger Fahrzeugbau Gesellschaft) počela je 2009. razvijati vozilo Protected Mission Module Carrier G5 (PMMC G5). Čelnici tvrtke uvidjeli su da bi sustav koji bi zamijenio sveprisutni američki M113 mogao imati velik potencijal na tržištu. Prva meta bilo je čak 4000 vozila M113 na popisima njemačke vojske. Može se reći da je to bio hrabar potez jer FFG dotad još nije radio projekte od nule. Naime, tvrtka je svoju nišu našla prije svega u prenamjeni tenkova u inženjerijska i vozila za izvlačenje (Wisent 2 na osnovi Leoparda 2), modernizaciji takvih vozila (Bergepanzer 2 u Wisent 1) te modernizaciji M113. Nadalje, specijalizirala se za usluge održavanja i proizvodnju komponenata za oklopna vozila i druge sustave. Iz njezinih hala, primjerice, izlaze dijelovi lansera mornaričkog sustava RAM za blisku protuzračnu obranu te lansirno vozilo za besposadnu letjelicu KZO. FFG riskira jer je konkurencija i u Njemačkoj golema. Tržištem dominiraju dva etablirana dizajnera i proizvođača oklopnjaka i pripadajućih sustava, Rheinmetall i Krauss-Maffei Wegmann, da ne govorimo o Europi i svijetu.

Sve prema suvremenom standardu
Vozilo G5 prvi je put predstavljeno na sajmu Eurosatory u Parizu 2012. godine i otad se redovito pojavljuje na brojnim sličnim događanjima. Riječ je o gusjeničnom vozilu koje se izvana prepoznaje po maloj istaknutoj vozačkoj kabini s vjetrobranskim staklima umjesto češćeg rješenja s periskopom. Vozaču je time osigurana dobra vidljivost pa ne mora provirivati izvan vozila. Oklopna zaštita zbog toga je nešto manja, ali ona i nije prioritet kod vozila namijenjenog raznim zadaćama potpore. Navedeno ne znači da je zaštita loša, ona je u najmanju ruku solidna, i dok FFG u brošuri ističe da je najbolja u klasi (bez definicije klase na koju se misli), u svakom je slučaju velik napredak u odnosu na 12-tonski M113. Oklop je modularno riješen te prema FFG-u štiti od krhotina granata, eksplozivno oblikovanih projektila i improviziranih eksplozivnih naprava. Nadalje, vozilo pruža visoku razinu protuminske zaštite te ima mogućnost postavljanja lake zaštite od projektila RPG tipa. To vjerojatno implicira takozvani rešetkasti oklop koji je u pravilu 50 % uspješan u zaštiti od RPG-a. Ugrađeni su i sustavi NBK zaštite, klimatizacijski sustav te sustavi za gašenje požara. G5 je opremljen i dnevno-noćnim kamerama koje osiguravaju pokrivanje svih kutova oko vozila, što je sad već neizostavan standard kod modernih oklopnjaka.

Gumene čizme
Masa G5 iznosi 26,5 tona. Nosivost korisnog tereta je 8,5 tona, uz unutarnji prostor od 14,5 kubnih metara. Za usporedbu, kotačni Boxer, koji je u vrhu svoje klase, ima približan kapacitet uz nosivost do osam tona i unutarnju korisnu zapremninu veću od 14 kubnih metara, dok gusjenični BAE AMPV (u načelu Bradley bez kupole), koji je izravna zamjena za M113 u američkoj vojsci, ima unutarnju zapremninu od oko 13 kubnih metara.
Omogućen je smještaj do 12 osoba uključujući i posadu (dva do tri člana), a glavni način ulaska i izlaska je kroz velika vrata s rampom na stražnjoj strani vozila. Prema podacima FFG-a, velik dio sustava i opreme vozila je s police, dakle dostupan, što bi trebalo olakšati i pojeftiniti održavanje.
Pogon je u cijelosti njemačkog podrijetla. Sastoji se od motora MTU 199 TE21 V-6 snage 560 KS povezanog s automatskom transmisijom ZF Friedrichshafen LSG 1000 HD. Gusjenice su gumene (točnije, sastoje se od gume razreda 5 ojačane kevlarom) kanadske tvrtke Soucy International. Gumene gusjenice imaju prednost u odnosu na klasične u tome što su upola manje mase te stvaraju i do 70 % manje vibracija. Vozilo se stoga manje troši, posadi je udobnije i ima bolje uvjete djelovanja, a operativni domet povećava se do 30 %. Osim toga, vozilo je i do 13,5 decibela tiše i zato manje zamjetljivo. Kad je riječ o kontinuiranim jednodijelnim (bez članaka) gusjenicama kao u ovom slučaju, nedostatak je što prilikom oštećenja nije moguć njihov popravak, barem ne na terenu. Uporaba takvih gusjenica kod G5 sigurno pridonosi za gusjeničara vrlo dobrom dometu od 1000 km i najvećoj brzini od 74 km/h. Svladavanje nagiba iznosi standardnih 60 % za uzdužni i 30 % za bočni.

Prava stvar ili samo hit?
PMMC G5 modularno je vozilo, što znači da mu se namjena može mijenjati zamjenom modula opremljenih za pojedinu zadaću. Modul je navodno moguće zamijeniti u nekoliko sati, premda nije jasno je li riječ o zamjeni na terenu ili u nekom dobro opremljenom pogonu. Moduli se postavljaju na dvije stražnje (namjenske) trećine vozila, a sastoje se od okvira koji povezuju krov vozila i podnicu modula između kojih se nalazi oprema koja definira namjenu modula. FFG je okvirno predvidio šest inačica, tj. modula za G5. Najistaknutiji je oklopni transporter u koji se može smjestiti do 12 osoba uključujući posadu, naoružan daljinski upravljanom vatrenom stanicom s teškom strojnicom 12,7 mm ili bacačem granata 40 mm, odnosno topom do 20 mm. Na izložbi Eurosatory 2014 prikazan je s KMW-ovom vatrenom stanicom FLW 200+ s topom tog kalibra. Tu su još i vozilo za izvlačenje, ambulantno vozilo, inženjerijsko, zapovjedno te minobacačko.
Modularnost je danas relativno popularna kod proizvođača i dizajnera oklopnih vozila, ali do nje najčešće dolazi u proizvodnom procesu. Rijetka su uspješna modularna vozila koja su zaista takva, tj. kod kojih je zamjena uloge jednostavna i operativno moguća. Boxer je vjerojatno jedini primjer takvog vozila. Može se i raspravljati o tome kolika je stvarna korist od modularnosti oklopnih vozila. Zapravo, bilo bi zanimljivo vidjeti koliko se doista prakticira. Ona omogućuje optimizaciju vozila, ali prije svega u mirnodopskim uvjetima, kad je moguće planirati operacije i kad su one ograničenog karaktera (npr. mirovne misije). Za takve je situacije moguće imati elegantno rješenje u vidu manjeg broja vozila od onog koji bi bio nužan kod nemodularnog pristupa, a određen bi se broj modula prema potrebi povezivao. Međutim, u slučaju ozbiljnog i iznenadnog klasičnog sukoba uz potrebu mobilizacije svih sredstava, pitanje je što je prioritet: ekonomičnost ili raspoloživost svih kapaciteta?

Nikako do ugovora
Vratimo se na G5. Tvrtka FFG predstavila je na prošlogodišnjem sajmu IDEX u Abu Dhabiju osim navedenih šest inačica, pomalo iznenađujuće, i inačicu borbenog vozila pješaštva opremljenu daljinski upravljanom kupolom Dynamit Nobel Defence FEWAS 30 koja izgleda kao po licenciji proizvedena ili rebrendirana inačica kupole Samson Mk 2 izraelskog Rafaela. Kupola je naoružana topom Orbital ATK MK44 kalibra 30 mm s 200 spremnih granata, spregnutom strojnicom 7,62 mm s 500 metaka te dvostrukim lanserom protuoklopnih vođenih raketa, najvjerojatnije Rafaelovih Spike LR koje se proizvode i u Njemačkoj (EuroSpike). Kupola ima dva promatračko-ciljnička optička bloka: za ciljača i zapovjednika.
FFG navodi kako je sve spremno za proizvodnju G5 te da su uz prototipove proizvedena i dva produkcijska vozila, tako da je svladan i proizvodni proces. Ipak, unatoč višegodišnjoj prisutnosti na tržištu, vozilo još nema prvog kupca. Sigurno je da je FFG ozbiljno računao na domaću narudžbu, ali zadaće M113 u njemačkoj je vojsci većinom preuzeo Boxer. G5 redovito figurira na različitim natječajima za nabavu oklopnih vozila, ponajprije u Europi i na Bliskom istoku, ali ne uspijeva osigurati narudžbu. Zadnji je takav natječaj bio onaj koji je Danska raspisala za zamjenu M113, odnosno upravo za ono za što je G5 dizajniran. S obzirom na to da FFG otprije dobro surađuje s danskom vojskom (modernizacija M113, prodaja Wisenta 1), smatralo se da ima dobru priliku za konačan uspjeh. U konkurenciji su još bili BAE Systemsov Armadillo CV90, General Dynamics Land Systemsovi ASCOD i Piranha 5 te Nexterov VBCI. Narudžba za 309 vozila na kraju je potpisana za Piranhu 5 na kotačima.

U čemu je problem?
Zašto FFG-ovo oklopno vozilo ne može naći kupca? Teško se može govoriti o lošijoj kvaliteti jer prema osnovnim performansama i kapacitetima ne zaostaje za konkurencijom. Odgovor bi mogao biti u tome da je FFG promašio trend. Naime, prema spomenutim nabavama u Njemačkoj i Danskoj, a imamo i zadnji primjer Izraela s Eitanom, za zamjenu M113 bira se kotačno 8 x 8 vozilo. Kotačna vozila nemaju vrhunsku razinu prohodnosti kao gusjenična i nisu pogodna za superteške oklope, ali ne zaostaju previše za tim uvjetima. Za oklopnjake koji služe u zadaćama potpore te su dvije značajke općenito nešto manje bitne, pri čemu je potrebno voditi računa o konkretnoj ulozi vozila i korisnikovoj doktrini. Kotačna vozila, s druge strane, imaju veliku prednost zato što se mogu sama transportirati na veće udaljenosti, čime zahtijevaju manju logističku potporu, a općenito su jeftinija za održavanje i korištenje. Oni kojima je bitno da oklopnjak u potpori ima sposobnosti glavnih borbenih vozila na gusjenicama, nastoje zbog jednostavnije logistike i manjih troškova imati jednaku platformu na kojoj imaju borbeno vozilo pješaštva, npr. SAD s AMPV-om. G5 očito nije prvotno zamišljen kao BVP, ali prošlogodišnji predstavljen na IDEX-u govori da u FFG-u slično vide problem. Na kraju, ne treba zaboraviti da je FFG puno manja tvrtka od konkurencije i relativno nov igrač u smislu te kategorije oklopnih vozila. Zato vjerojatno ima i manji manevarski prostor u pristupu vezano uz davanje pogodnosti kupcu ili seljenje proizvodnje i tehnologije u zemlju iz koje je kupac. Međutim, s obzirom na to da su još uvijek u uporabi brojni M113 i drugi njegovi vršnjaci koji će kad-tad trebati zamjenu, budućnost vozila PMMC G5 nije nužno crna.

Vedran SLAVER