Izrael priprema dva nova projekta oklopnih vozila: jedan je za nešto dalju budućnost, a drugi ulazi u operativnu uporabu do kraja ovog desetljeća…

Carmel je zasad u povojima. Riječ je o budućem demonstratoru tehnologija, bazi koja će poslužiti Izraelcima za razvoj oklopnog borbenog vozila koje će koncepcijski biti nešto sasvim novo. Projekt je velik iskorak u smislu načina uporabe oklopnih vozila te mase, veličine i sposobnosti preživljavanja. Izraelska obrambena industrija istodobno radi i na novom kotačnom oklopnjaku u konfiguraciji 8 x 8 pod imenom Eitan. Njegova je zadaća strogo određena: treba zamijeniti vremešni oklopni prijevožnjak M113. Zadaća je ambiciozna jer oružane snage (Israel Defense Forces – IDF) na svojim popisima imaju više od 5000 tih vozila, bilo u uporabi, bilo u pričuvi.
Projekt Carmel prvo je ozbiljno javno predstavljanje doživio u svibnju 2017. prilikom Druge međunarodne konferencije o kopnenom ratovanju i logistici u Memorijalnom centru u Latrunu. Za razvoj je zadužen Ured za razvoj oružnih sustava i tehnološke infrastrukture (Maf’at) pod okriljem Ministarstva obrane. Prezentacija umirovljenog brigadnog generala Didija Ben-Yoasha, nekadašnjeg zapovjednika Oklopnog korpusa IDF-a, našla je mjesto u vijestima i člancima brojnih renomiranih publikacija koje se bave vojnom tehnologijom.
Pogled kroz vozilo
Carmel treba biti lakši, manji, financijski pristupačniji i jednostavniji za uporabu od drugih IDF-ovih oklopnih vozila. Zadnji zahtjev proizlazi iz namjere da Carmelom upravlja posada koju čine samo dva člana. Vozilo treba omogućiti učinkovito djelovanje posade u urbanom okružju, koje je dominantno u scenarijima budućih IDF-ovih operacija, ali sa zatvorenim oknima. Naime, zbog iznimno složenog okružja, a zbog održavanja situacijske svijesti, posade često moraju riskirati život i viriti kroz okna. Postojeći periskopi, kamere i druga vizualna sredstva na oklopnjacima u takvom okružju još su uvijek ograničeni u odnosu na ljudske sposobnosti. Predviđena je stoga ugradnja sustava koji će oklop za posadu učiniti prozirnim. Tvrtka Elbit već na tržištu nudi takav sustav naziva Iron Vision. Kod njega se koriste kacige slične onima koje nose piloti modernih borbenih zrakoplova. Podatke i slike na viziru projiciraju zahvaljujući kamerama raspoređenim na vozilu i tako pružaju panoramski pogled kroz vozilo.

Vožnja po gradu
Urbano okružje jedan je od glavnih razloga zašto se ide na manje dimenzije vozila s ciljem lakšeg kretanja ulicama. Carmel je gusjeničar, moguće i stoga što takva konfiguracija načelno omogućuje kompaktniju (ponajprije siluetom nižu) izvedbu u odnosu na kotačnu. Manje dimenzije omogućuju i smanjenje mase vozila uz zadržavanje primjerene oklopne zaštite pa je zato manja potrebna snaga motora, a i potrošnja goriva. U stručnoj javnosti govori se o 30 do 35, najviše 40 tona. Za usporedbu, masa tenka Merkava iznosi oko 65 tona, ovisno o generaciji te oklopljenosti i opremljenosti. Sličnu masu ima i oklopni prijevožnjak Namer razvijen na Merkavinu podvozju.
Sukladno konceptu, članovi posade, od kojih je jedan zapovjednik, u Carmelu sjede jedan kraj drugog. Oba će moći obavljati sve potrebne radnje neovisno o dužnosti ili mjestu sjedenja. Da bi tako mala posada funkcionirala, mora biti podržana visokim stupnjem automatizacije te umjetne inteligencije koja bi preuzela funkcije kao što je navigacija, vožnja, uočavanje ciljeva, ciljanje, samostalno otvaranje vatre (u odgovarajućim okolnostima) i dr. Predviđeno je mjesto i za dodatnog, trećeg člana posade, koji bi bio zadužen za upravljanje vanjskim sustavima kao što su besposadna vozila ili letjelice, odnosno za zapovjednika postrojbe (voda ili satnije). Kod vozila s tolikom razinom automatizacije bit će nužna i kibernetička zaštita.
Već smo spominjali problematiku tako malobrojne posade na primjeru američkog oklopnog vozila Next Generation Combat Vehicle (v. tekst Traži se: novo oklopno vozilo, HV 536, op. aut.), i bit će zanimljivo vidjeti kako će Izraelci pristupiti tom problemu. Zasad možemo pretpostaviti da će prednja logistika vjerojatno još više dobiti na važnosti.
Kontroverzan oblik
Buduće borbeno vozilo imat će hibridni pogon s pohranom i rezervom energije za rad mnogih ugrađenih sustava, ali i višak kapaciteta za nove sustave koji će s vremenom stizati. Sudeći po objavljenim crtežima i računalnim animacijama Carmela, pogon je smješten u prednjem dijelu vozila. To mu daje tradicionalni izraelski štih, s obzirom na to da su jedini koji to rješenje imaju i na glavnim borbenim tenkovima, tj. Merkavi. Načelo je kontroverzno i nije općeprihvaćeno te stručnjaci oko njega lome koplja. S jedne strane, motor smješten sprijeda povećava oklopnu zaštitu posade, ali s druge, umanjuje zaštitu funkcionalnosti cijelog vozila. Naime, zbog potrebe za pristupom radi održavanja, ograničena je količina oklopa koji se može staviti na motor i oko njega te je tako teoretski povećana ranjivost pogona. Postavljanje motora sprijeda rezultira usto nešto višim vozilom, koje je onda i veći cilj. Jedna je od prednosti olakšan ulazak i posebno izlazak posade kroz stražnja vrata u slučaju nužde, što je u većini slučajeva manje opasno nego izlazak preko krova. Moglo bi se reći da loše strane motora smještenog sprijeda dolaze više do izražaja u frontalnom sukobu klasičnih vojski, što već odavno nije izraelski problem. Prioritet je na zaštiti posade.
Moguće inačice

Prema prikazanim slikama, Carmel odlikuje ponešto neobičan izgled, ponajprije zbog zakošenog tijela stražnje trećine vozila. Međutim, općenito je vidljiv pristup da se u zaštiti, u odnosu na sirovu debljinu oklopa, preferira inteligentno oblikovanje trupa sa zanimljivim geometrijskim rješenjima kutova. U svakom slučaju, prerano je za spekuliranje o vrsti oklopa i razini zaštite. Sigurno je da ne bi trebala biti slabija od nekakvog sadašnjeg standarda za oklopna vozila pješaštva. Dakle, minimalan je uvjet otpornost na streljivo od 30 mm do 40 mm s prednje te 14,5 mm s bočne i stražnje strane. Podrazumijeva se i dobra zaštita od mina i improviziranih eksplozivnih naprava te mogućnost ugradnje sljedeće generacije sustava aktivne zaštite.
Zbog malog broja objavljenih ilustracija i podataka, samo se okvirno može prepoznati pet inačica Carmela. Prva je borbeno vozilo s daljinski upravljanom kupolom s topom srednjeg kalibra (otprilike između 30 mm i 60 mm), strojnicom i moguće vođenim raketama. Druga je transporter / univerzalno vozilo naoružano samo daljinski upravljanom vatrenom stanicom s teškom strojnicom. Slijede inženjerijsko vozilo s ralicom i višecijevnim lanserom raketa za probijanje minskih polja i zapreka te izvidničko vozilo s optičkim blokom na teleskopskom nosaču i radarom ili SIGINT antenom. Zadnje vozilo opremljeno je laserom, sustavom budućnosti za kinetičke udare. Vjerojatno bi se koristilo u zadaćama PZO-a, točnije protiv besposadnih letjelica ili topničkih projektila (Counter Rocket, Artillery, and Mortar – C-RAM).
Dalje od koncepta?
Odabir kalibra za inačicu borbenog vozila uvijek je zanimljiva stavka u sličnim projektima. Naime, kako je primarno borbeno okružje Carmela urbana sredina (mogli bismo ga šaljivo zvati metrotenkom), odabirom topa mora se naći pravi balans između ubojitosti i probojnosti. Trebao bi, primjerice, probijati zidove i utvrđene ciljeve, a imati dovoljne količine nošenog streljiva kako bi mogao pokriti velik broj raštrkanih ciljeva. Ulogu u odabiru zasigurno će imati i raspoloživost izravne i neizravne vatrene potpore kakva se očekuje u budućnosti. Ona bi, prema IDF-ovim razvojnim planovima, trebala biti velika i s iznimnom brzinom reakcije, a omogućila bi se sveukupnim mrežnim uvezivanjem snaga. Carmel u konfiguraciji s topom srednjeg kalibra i raketama koncepcijski podsjeća na rusko borbeno oklopno vozilo BMPT Terminator, u čijem se razvoju također vodilo računa o urbanoj bojišnici.
Unatoč svim nabrojenim impresivnim konceptima i idejama, nije sigurno da će Carmel postati vozilo u operativnoj uporabi, ali to mu zasad nije ni cilj. Međutim, poslužit će za razvoj mnogih sustava i rješenja koja će naći primjenu na nekom novom budućem vozilu, ali i za opremanje postojećih IDF-ovih oklopnih vozila, ponajprije tenka Merkava, teškog borbenog vozila pješaštva Namer i novog kotačnog oklopnjaka Eitan.

Kraj ere M113
Za razliku od Carmela, Eitan je siguran i za nekoliko bi godina trebao biti pred uvođenjem u operativnu uporabu. Riječ je o kotačnom oklopnjaku pogonske konfiguracije 8 x 8, koji treba zamijeniti M113. Trenutačno se provode testiranja na terenu koja su počela 2016., a početak serijske proizvodnje planiran je za 2020. godinu.
Razvojni projekt oklopnog vozila Eitan provodi tijelo nadležno za proizvodnju tenkova (engl. Tank Production Authority), koje je pod nadzorom Ministarstva obrane. Projekt je prvi put javno objavljen 2015., iako je sigurno pokrenut puno prije. Tad su otkriveni i osnovni gabariti vozila, među kojima i najveća dopuštena masa do 35 tona. Navedeno je da će biti opremljen novom generacijom aktivne zaštite, novom naprednom kupolom te drugom modernom opremom. Kako postoji potreba za velikim brojem takvih vozila, njihova cijena mora biti pristupačna, pa je najavljeno da će Eitan stajati upola manje od Namera, dakle, prema nekim procjenama oko tri milijuna dolara.
Među najboljima
Prilikom izrade Eitana primijenjena su vojna i civilna rješenja, uglavnom ona koja se nalaze na drugim izraelskim vozilima, u prvom redu Merkavi IV i Nameru. Čak i vizualno, Eitan ima već spomenut izraelski štih u dizajnu, prepoznatljiv na rješenjima koja podupiru oklopnu zaštitu. To su, primjerice, zakošeni bočni dijelovi krova vozila ili stražnji kraj s uskom rampom za izlazak ili ulazak iskrcajnog pješaštva, smještenom između dviju velikih kutija kao na Nameru.
Pogonski dio čini motor snage 750 KS koji omogućuje brzinu od 90 km/h. Pretpostavlja se da Eitan ima i veliku nosivost (unutar najveće dopuštene mase), u skladu sa sličnim najmodernijim vozilima (npr. njemački Boxer ima nosivost do 2,5 t) te vjerojatno ima dosta pričuve i u smislu unutarnjeg volumena za ugradnju različitih sustava i opreme.
Oklopna zaštita, sudeći samo po masi vozila, dostiže barem STANAG 4569 razinu 4 do 5. Izraelci ga, međutim, nazivaju najbolje zaštićenim vozilom u klasi, što bi se moglo argumentirati primjenom naprednog dizajna fokusiranog na zaštitu posade te ugradnjom aktivnog sustava zaštite. Prema raspoloživim informacijama, namjera je Eitan opremiti sustavom aktivne zaštite Trophy hard-kill. Oklop je modularnog tipa i na prototipu se može vidjeti da su bočne strane prekrivene relativno tankim pločama nepoznatog tipa oklopa. Eitan sigurno ima odličnu protuminsku zaštitu, premda, sudeći po slikama prototipa, ovjes izgleda dosta izloženo. To se, zapravo, uklapa u izraelsko promišljanje prema kojem zaštita posade ima prednost u odnosu na očuvanje pogonskog sustava.

Sigurna oprema
Osnovna konfiguracija oklopnog transportera Eitan ima tročlanu posadu koju čini vozač, ciljač i zapovjednik. Uz njih, prevozi još devet članova iskrcajnog pješaštva. Svaki član posade ima vlastito okno na krovu vozila čime se osigurava brz izlazak, a iskrcajni dio primarno koristi stražnju rampu. Čini se da kao i kod Namera ne postoje krovna vrata za pješaštvo kako se ne bi smanjivala oklopna zaštita.
Vozilo će zasigurno biti opremljeno najnovijim izraelskim standardom komunikacijske i zapovjedne opreme te umreženo u IDF-ov sustav upravljanja bojišnicom. Pretpostavlja se da će u nekom trenutku biti opremljeno i spomenutim sustavom Iron Vision.
Prikazani prototip naoružan je daljinski upravljanom stanicom s teškom strojnicom kalibra 12,7 mm Rafael Samson Mini. S obzirom na to da će Eitan zamijeniti M113, mogu se očekivati i specijalizirane inačice naoružane sustavima koje sad nosi taj oklopnjak. Riječ je o minobacaču kalibra 120 mm i vođenim raketama kao što je Spike NLOS. Poznato je da postoji inačica M113 naoružana raketom Tamuz, starijom inačicom Spike NLOS-a. Moguća je i ugradnja nekog novog PZO sustava koji bi zamijenio Machbet, naoružanog Stingerima i višecijevnim topom 20 mm Gatling (izraelska modernizacija američkog M163 Vulcan Air Defense System).
Napokon prava borbena vozila pješaštva
Odmak je od dosadašnje IDF-ove prakse to da će prvi put dobiti borbena vozila pješaštva (BVP) kroz inačice Namera i Eitana naoružane novom kupolom s daljinskim upravljanjem.
Navodi se da je osnovni razlog takvog IDF-ova doktrinarnog pomaka to što BVP pješačkoj postrojbi osigurava manju ovisnost o potpori tenkova, zračnih snaga ili neizravne paljbe, posebice u urbanom okružju. Ulice, tj. građevine, fragmentiraju postrojbe i često onemogućuju suradnju među vozilima. Tenkovi, primjerice, imaju problema s kretanjem i okretanjem kupole u uskim prostorima, a ciljevi se lako skrivaju. Ključno je vrijeme reakcije pa je zaista bitno u svakom trenutku imati uza se spremnu veću vatrenu moć.
Na Namer je ugrađena nova kupola, prvi put prikazana prošlog srpnja. Razvijena je u skladu s IDF-ovim zahtjevima i nije temeljena na nekoj poznatoj kupoli u ponudi izraelske industrije. Daljinski je upravljana i ima prilično nizak profil. Na nju je ugrađen aktivni obrambeni sustav Trophy, s po dvama radarima i jednim lanserom eksplozivno oblikovanog streljiva, koji su smješteni u obrazima na bočnim stranama kupole. Glavno naoružanje čini top kalibra 30 mm x 173 mm, gotovo sigurno Mk44 Bushmaster II, s 400 komada streljiva, s tim da nije poznato je li to broj granata spremnih za paljbu ili ukupna zaliha. Kod većine drugih kupola s takvim kalibrom topa broj granata spremnih za paljbu kreće se do 200. Spregnuto je postavljena strojnica kalibra 7,62 mm x 51 mm sa 700 metaka. Dvostruki lanser POVRS-a Spike (vjerojatno inačica LR dometa 4 km, odnosno 5,5 km u najnovijoj inačici), smješten je u zatvorenom kućištu na stražnjem kraju kupole, iz koje se izdiže pri lansiranju raketa. Tipično je izraelsko rješenje ugradnja minobacača 60 mm, koji očito smatraju iznimno korisnim sredstvom, osim za borbu s ljudstvom, pri čemu može djelovati i na ciljeve koji su iza zaklona, kao i za zadimljavanje te osvjetljavanje bojišta.

Izbor optike
Za ciljanje, kupola je opremljena dvama optičkim blokovima Elbit COAPS (Commander Open Architecture Panoramic Sight). Jedan je za zapovjednika, postavljen na krovu kupole s mogućnosti vodoravnog kretanja unutar 360 stupnjeva, a drugi za ciljača, smješten lijevo od topa i bez mogućnosti vodoravnog kretanja. COAPS se sastoji od termovizijske kamere, s tim da kupac može birati između one koja radi u rasponu 3-5 μm i druge, u rasponu 8-12 μm. Razlučivost kamera iznosi 640 x 512/1024 x 768, odnosno 640 x 512/1280 x 1024, imaju kontinuirani optički zum od 1,7 do 25 stupnjeva, a druga kamera usto i dva vidna polja: usko 3,2 x 2,4 stupnja i široko, 9,6 x 7,2 stupnja. Domet prema NATO-ovoj meti veličine 2,3 m x 2,3 m jednak je za obje kamere i iznosi 10,5 km za otkrivanje, 4,5 km za raspoznavanje i 2,2 km za identifikaciju cilja. Drugi je senzor dnevna CCD / CMOS HDTV kamera s kontinuiranim zumom x 21 (usko vidno polje iznosi 1,7 x 1,3 stupnja) i dometom 11,5/5,1/2,3 km. Osim toga, tu je i za oči siguran laserski daljinomjer dometa 200 m do 7000 m uz preciznost od +/– 5 m i razlučivost (razmak između ciljeva) od 5 mrad ili 30 m.
Kotači ili gusjenice?
Izraelski odabir budućeg, vjerojatno najbrojnijeg IDF-ova oklopnjaka, govori u prilog tomu koliko je napredovala tehnologija vozila na kotačima. Uvodi je jedna od najmodernijih vojski svijeta, za koju se smatralo da nije tomu sklona. Uzme li se u obzir velik raspon zadaća i masovna uporaba, moderna kotačna vozila imaju određene prednosti u odnosu na gusjeničare. Ne moraju nužno biti dobro oklopljena, tj. velike mase kao tenkovi ili Namer. Pokretljivost i prohodnost na visokoj su razini, imaju veći domet i brzinu, što dobro dođe kad snage treba brzo prebaciti, npr. s jednog kraja Izraela na drugu. U usporedbi s ekvivalentnim gusjeničarima, cijena operativne uporabe je manja, ako već nije nužno manja i nabavna cijena.
Eitan je vjerojatno, kao i Merkava i Namer, namijenjen u prvom redu domaćim snagama, pa eventualni izvoz dolazi u obzir tek nakon zadovoljenja potreba IDF-a. S obzirom na to da se očekuje velika narudžba, uz izraelske ograničene proizvodne kapacitete zbog kojih je proizvodnja dobrog dijela Namera preseljena u SAD, to neće biti tako skoro.

Vedran SLAVER