Termin MRAP (Mine-Resistant Ambush-Protected –otporan na mine i zaštićen od zasjeda) postao je  sinonim praktički za sve vrste lakooklopljenih kotačnih vozila s protuminskom zaštitom

Tijekom razdoblja od samo oko tri i pol godine američka je vojska naručila više od 30 tisuća MRAP vozila u vrijednosti od oko 50 milijardi dolara. Nakon povlačenja glavnine snaga iz Iraka i Afganistana broj je vozila u uporabi postao prevelik za buduće američke operativne potrebe. Kako bi se odlučilo što dalje s MRAP-ovima izrađene su studije od kojih je tek ”MRAP studija III“ odobrena za izvršenje u ožujku 2013. Kopnena vojska SAD-a, prema odobrenim planovima, namjerava zadržati 8585 vozila proizvođača Navistar i Oshkosh, a 7456 vozila više ne treba na svojim popisima. Američka će vojska također modificirati višak vozila BAE Systems RG-33L 6 x 6 i General Dynamics Land Systems Canada / BAE Systems RG-31 Mk 5A 4×4 u inačicu MMPV (Medium Mine Protected Vehicle – srednje vozilo zaštićeno od mina) Type 1 (RG-33L) i Type 2 (RG-31).

U bazama širom svijeta
RG-33 je još krajem 2007. godine originalno bio odabran za MMPV vozilo. Ugovor za proizvodnju početne serije od 179 vozila u vrijednosti 132 milijuna dolara bio je potpisan u travnju 2008. U sklopu tog programa bilo je planirano do 2015. inženjeriju i timove za uklanjanje eksplozivnih naprava opremiti s 2500 MMPV inačica RG -33 (još nazvan Panther). U prosincu 2012. pokrenuta je konverzija RG-33L u MMPV konfiguraciju. BAE Systemsu je dodijeljen ugovor za konverziju 250 vozila u vrijednosti od 37,6 milijuna dolara. Trenutačne potrebe iznose 712 Type 1 (u tri podinačice) i 894 Type 2 MMPV vozila.
Od 8585 vozila koja se zadržavaju u KoV-u čak 5036 zapravo će biti uskladišteno po raznim američkim bazama u svijetu dok će 1073 biti u aktivnoj uporabi za potrebe obuke. Preostalih 2476 bit će raspoređeno u aktivnim postrojbama.
Marinski korpus pak planira zadržati 2510 MRAP-ova proizvođača General Dynamics Land Systems –Force Protection (GDLS-FP) i Oshkosh. Zračne snage namjeravaju zadržati oko 350 vozila proizvođača GDLS-FP, Navistar i Oshkosh dok je broj vozila koje Ratna mornarica planira zadržati nedostupan, no radi se o nekoliko stotina, uključujući Cougar vozila.

Donacije za saveznike
Oko 13 000 vozila ostaje u uporabi što znači da je još uvijek znatan broj MRAP-ova za Amerikance višak i velik dio njih nalazi se izvan SAD-a. Dio vozila u Afganistanu jednostavno je razrezan i prodan lokalnim trgovcima sirovinama. No, većina se vozila ipak planira ustupiti saveznicima programom Excess Defense Articles, prema kojem novi vlasnici moraju platiti samo troškove prijevoza. Do sada je oko 1000 američkih MRAP-ova našlo novi dom. Najveći novi korisnici su Uzbekistan s 328 Cougara, M-ATV-a i MaxxProa, Irak s 250 Caimana i Hrvatska s 212 vozila (M-ATV, RG-33 HAGA i MaxxPro). Dodatni broj vozila predan je na korištenje ili doniran savezničkim vojskama za vrijeme i za potrebe provođenja operacija u Iraku i Afganistanu te ne ulaze u ove brojeve. Ako se odobri zahtjev Ujedinjenih Arapskih Emirata za 4569 MRAP-ova (1150 Caimana,  3375 MaxxProa i 44 M-ATV-a), zaliha će se ipak znatno smanjiti. Nije zanemarivo da bi ovaj posao s Emiratima uključivao i održavanje i modernizaciju vozila te bi mogao vrijediti i do 2,5 milijardi dolara. Dio MRAP-ova je doniran i raznim sigurnosnim i policijskim službama SAD-a.
Zadržavanje MRAP-ova u snagama SAD-a nosi i određenu cijenu zbog programe remonta (revizije) i modernizacije. Za njih je procjena bila da će koštati otprilike 1,7 milijardi dolara do kraja 2016. godine. Dakle, zahvat je po vozilu procijenjen na čak 250 do 300 tisuća dolara. No trebat će pričekati da postupak dobije zamah i zahvati veću količinu vozila da bi se dobila točnija procjena. Posljednje informacije govore da se ipak radi o manjem trošku po vozilu.

M-ATV u najboljem položaju
Od 8585 MRAP-ova koji će se zadržati u američkoj vojsci, njih su 5651, uključujući 250 za Zapovjedništvo specijalnih snaga (SOCOM), Oshkosh M-ATV.  Kad se dodaju planovi drugih grana, oko 80 % od 8722 proizvedena M-ATV-a za snage SAD-a bit će zadržano u naoružanju što je najveća stopa u odnosu na druge tipove MRAP-ova. M-ATV je bio isporučivan u dvije osnovne inačice. Prva je M1240, odnosno M1240A1 s pojačanim podnim oklopom (Underbody Improvement Kit – UIK). Uz vozilo stoji i oznaka M1277 kad je naoružano daljinski upravljanom vatrenom stanicom M153 CROWS, inačicom Kongsbergova Protectora prilagođenog zahtjevima američke vojske. Druga je inačica M1245 i M1245A1 s UIK-om koja je prilagođena potrebama specijalnih snaga. Remont svih M-ATV-a koji će se zadržati (oko 7000) uključuje i dovođenje svih vozila na isti proizvodni standard. Provodi se u pogonu Oshkosha u Winsconsinu i pogonu KoV-a Red River Army Depot. Oshkosh je u 2014. godini dobio posao remonta 800 M-ATV-a u ukupnoj cijeni više od 77 milijuna dolara s predviđenim krajem isporuke u rujnu ove godine. Remontom se vozila dovode na zadnji proizvodni standard koji od većih stvari uključuje UIK i poboljšani automatski sustav gašenja požara te smanjenje akustičnog potpisa, modularni sustav pohrane streljiva i preraspodjela dijela druge opreme. Na svim poslovima oko M-ATV-a tvrtka Oshkosh je do sada ugovorila više od 6,6 milijardi dolara.

Cijenjeni MaxxPro
Tvrtka Navistar je sa svojim vozilom MaxxPro i vezanim poslovima ostvarila još veći financijski promet, to jest čak oko 14 milijardi dolara, bez uračunatih poslova remonta i bez izvoznih poslova. Istina, kod izvoza je zasad riječ o prilično skromnih 15 za Singapur, 10 za Južnu Koreju i 80 za savezničke snage u Afganistanu. Nešto više od 35 % od 8780 proizvedenih MaxxProa bit će zadržano u američkoj vojsci. Jedan od ključnih razloga povjerenja u MaxxPro jesu pozitivna iskustva na terenu i ispitivanja koja su pokazala da MaxxPro opremljen poboljšanim setom za zaštitu (MaxxPro Survivability Upgrade – MSU) ima najbolje izglede za preživljavanje među MRAP vozilima. Također, pokazali su se i iznimno pouzdani s prosjekom od 1259 milja (2026 km) između kvarova što je više nego dvostruko u odnosu na inicijalni operativni zahtjev postavljen pred konstruktore MRAP-ova.

Dvije će inačice MaxxProa biti zadržane. Brojnija s 2633 primjeraka je MaxxPro Dash DXM i druga je MaxxPro LWB DXM Ambulance, ambulantno vozilo s produženim razmakom između osovina u 301 primjerku. Remont koji će ih dovesti na zajednički proizvodni standard provodi se u pogonima proizvođača i u remontnom postrojenju Red River Army Depot. U Red Riveru je planirano remontirati oko 1000 DXM vozila u dva standarda. To su M1235A4 koji je opremljen otvorenom kupolom s ciljačem te M1235A5 s daljinski upravljanom vatrenom stanicom CROWS. Ostatak se zahvata odnosi, slično kao i kod M-ATV-a, na dovođenje vozila na zadnji proizvodni standard. I tu se podrazumijevaju poboljšanja kao instaliranje MSU-a, poboljšanje teretnog prostora, unapređenje C4I sposobnosti te instalacija elektroničke kontrole stabilnosti (Electronic Stability Control – ESC). Navistar je pak pod ugovorima za remont 477 Dash DXM-a na identičan način kao u Red Riveru te pregradnju 301 standardnog LWB DXM-a u ambulantnu inačicu. Inače, vozila koja će Navistar remontirati originalno su proizvedena kao LWB i Plus podinačice s krutim osovinama te su bila modernizirana ugradnjom neovisnog ovjesa DXM i nakon toga nikad nisu vraćena na bojište.
Posebnim ugovorom Navistar će dovesti još 489 Dash DXM na Full Mission Capable standard koji će se koristiti samo za obuku, no gotovo se neće razlikovati od ostalih remontiranih vozila. Sve trenutačne remontne aktivnosti obuhvaćaju oko 2274 vozila i trebale bi biti okončane do listopada 2016. dok će se ostalih oko 660 primjeraka obuhvatiti dodatnim ugovorima kad se vrate u SAD. Američko ratno zrakoplovstvo zadržat će 163 MaxxProa LWB DXM koje su prezadužili od KoV-a.

Marinski MRAP-ovi
U lipnju 2014. Marinski je korpus značajno povećao svoju potrebu za MRAP-ovima s 1231 na 2510 primjeraka. USMC će zadržati M-ATV i Cougar vozila uz manji broj specijaliziranih vozila za uklanjanje eksplozivnih naprava Buffalo. Remont najvećim dijelom provode pogoni u sastavu Korpusa dok će nešto vozila doći i iz Red Rivera.
Marinci namjeravaju financirati remont MRAP-ova programom za Prekomorske nepredviđene operacije (Overseas Contingency Operation) koji ističe 2017. godine. Sam remont rade prema standardu ”Ispitaj i popravi samo po potrebi“ (Inspect and Repair Only As Necessary – IROAN) i nakon obnove vozila certificirana su pod Condition Code A, to jest kao nova. Marinci planiraju svoja vozila i nešto modernizirati. Tako su s General Dynamicsom ugovorili prvo u veljači 2014. razvoj i proizvodnju 468 kompleta poboljšanja zaštite sjedala za Cougare Cat II 6×6 za 26 milijuna dolara. U ožujku iste godine ugovorili su još i 916 kompleta za olakšanje izlaska iz vozila za Cougare Cat I i II za 74,6 milijuna dolara.

Britanska priča
Mnoge su savezničke snage za potrebe operacija u Iraku i Afganistanu također nabavile MRAP vozila,  posudbom i donacijom od SAD-a i izravnom kupnjom američkih MRAP-ova. Neke su se vojske odlučile za razvoj vlastitih vozila tog tipa. Nije iznenađujuće da je britanska vojska kao vjerojatno najveći saveznik SAD-a vlasnik drugog najvećeg voznog parka MRAP-ova. Od 2006. do 2011. naručili su nešto više od 750 primjeraka Cougara u tri prilagođene inačice prema britanskim zahtjevima: Ridgback 4 x 4, Mastiff 6 x 6 i Wolfhound 6 x 6. Na tim je vozilima u Ujedinjenom Kraljevstvu prije konačne isporuke napravljeno još niz dodatnih preinaka, koje je većinom napravila tvrtka NP Aerospace. Najbrojnija je inačica Mastiff koja je isporučena u tri uzastopno poboljšane podinačice Mastiff 1, 2 i 3. Na temelju zadnje razvijen je Wolfhound. To je u osnovi Mastiff s prilagođenom kabinom za posadu, bio je namijenjen logističkoj potpori Mastiffima i Ridgbackovima, za timove za uklanjanje eksplozivnih naprava, za prijevoz vojnih pasa te za vuču lake haubice 105 mm.

Mastiff na poligonu
Sredinom 2013. godine Ministarstvo obrane Ujedinjenog Kraljevstva objavilo je da namjerava zadržati 169 Ridgback, 430 Mastiff i 125 Wolfhound vozila uz još oko 570 drugih zaštićenih vozila à la MRAP uz trošak od oko 2,2 milijarde dolara kroz deset godina. Prvi ugovor od 20 milijuna funti u travnju je 2014. dobila tvrtka Morgan Advanced Materials (nekadašnji NP Aerospace) za poslije-proizvodne usluge s inicijalnim trajanjem od dvije godine. Drugi ugovor od 30 milijuna funti dodijeljen je u rujnu 2014. GDLS-FP-u u koji je uključeno oko 240 vozila. Vjeruje se da je ovim ulaganjima obuhvaćen samo ograničen raspon zahvata na vozilima te se odnosi ponajviše na ujednačavanje flote, ugradnju nove komunikacijske opreme, prenamjenu pokojeg vozila i modernizacije nešto ranih Mastiffa 1 u Mastiff 2. Sukladno planu reorganizacije britanske vojske ”Army 2020“ njihovi će MRAP-ovi biti raspoređeni u tri bojne motoriziranog pješaštva (Heavy Protected Mobility Infantry Battalion).
Krajem 2014. godine Britanci su proveli i vježbu pod imenom Wessex Storm na poligonu Salisbury Plain prilikom koje je 12. mehanizirana brigada trebala provjeriti taktiku i postupke uporabe Mastiffa u klasičnom, simetričnom scenariju. U vježbi su ovakve srednje teške snage bile kombinirane s lakim zračnodesantnim i teškim oklopnim snagama. Funkcionirale su kao popuna u sposobnostima između lakih snaga koje se mogu rasporediti u vrlo kratkom roku i mnogo sporijih teškooklopljenih postrojbi.

Moguća nova poboljšanja
Opće je poznato da MRAP-ovi (uz iznimku M-ATV-a) imaju prilično ograničenu pokretljivost. Caiman, Cougar, RG-31 i 33 i MaxxPro originalno su svi imali ovjes s krutim osovinama s lisnatim oprugama. Takva jednostavna konfiguracija pogodna je za održavanje i popravke nakon eksplozija no s druge strane nameće ograničenja u pokretljivosti. Prelaskom težišta operacija s Iraka na terenski iznimno zahtjevan Afganistan, snage SAD-a brzo su uvidjele potrebu za boljom pokretljivošću. Rješenje je bilo dvojako: razvoj novog vozila s boljim terenskim karakteristikama što je dovelo do M-ATV-a i ugradnja novog ovjesa na postojeća vozila. Tako je, na primjer, gotovo 3000 Cougara dobilo neovisni ovjes TAK-4 tvrtke Oshkosh kakav ima i M-ATV. Neovisni ovjes uz benefite u upravljivosti, udobnosti vožnje i kočenju pruža dva do tri puta veću brzinu prelaženja teškog terena u odnosu na kruti ovjes. Dodatni plus za TAK-4 jest što uključuje i vodove za sustav središnjeg napuhavanja guma.
S obzirom na navedeno, u dijelu Ministarstva obrane Ujedinjenog Kraljevstva postoji interes za značajnijom modernizacijom tih vozila kako bi bila bolje prilagođena vjerojatnim budućim operacijama. Ministarstvo je obrane u 2010. provelo evaluaciju modernizacije ovjesa, no ni jedan od dva razmatrana rješenja (TAK-4 i nove Ricardo parabolične lisnate opruge) nije usvojen. U tijeku su ponovne probe s TAK-om 4 ovjesom, no za program eventualne modernizacije vozila financijska sredstva još nisu osigurana. U igri za modernizaciju još je i mogućnost ugradnje NBK zaštite te ugradnje hidraulikom potpomognutog otvaranja prednjih vrata.

Reakcija tržišta
Unatoč velikom broju raspoloživih MRAP-ova uz minimalne troškove nabave i dalje postoji prilično živo tržište novih vozila u klasi MRAP-a. Štoviše, dojam je da gotovo nema značajnije tvrtke koja se bavi vojnim vozilima, a koja nema barem jedan model takvog vozila u svojoj ponudi. I potražnja nije ozbiljnije zakinuta. Ujedinjeni Arapski Emirati već su kupili 750 novih M-ATV-a u 2013. Češka je potrebu za 62 vozila zadovoljila novogradnjama. Naravno, dio potražnje čine i zemlje koje nisu na popisu saveznika ili partnera SAD-a. Razlozi preferiranja novih konstrukcija vjerojatno leže u želji da se u nekim slučajevima zaposli domaća industrija ili osigura standardizacija u nekom pogledu s postojećim vozilima. Primjerice rijetko koje vozilo ove kategorije ima posebno razvijeno podvozje već se najčešće koristi neko postojeće kamionsko ili od drugog tipa terenskog vozila.

Vedran Slaver