Desetak kilometara istočno od Biograda na Moru, u neposrednoj blizini Vranskog jezera, nalazi se selo koje čuva nevjerojatnu prošlost

Brojni ostaci gradina, keramike i vodovodnog sustava koji je opskrbljivao Zadar svjedoče da se intenzivan život na prostoru oko Vranskog jezera u Ravnim kotarima vodio već u ilirsko i antičko doba. U IX. stoljeću spominje se izgradnja benediktinskog samostana posvećenog sv. Grguru u blizini srednjovjekovne utvrde Vrana (castrum Aurannae). Samostan je imao velik zemljišni posjed. U riznici, uz brojne dragocjenosti, nalazila se srebrna škrinjica s moćima sv. Grgura i dvije zlatne krune ukrašene dragim kamenjem. Nakon što je Dmitar Zvonimir (umro 1089.) okrunjen 1076. za hrvatskog kralja, u znak zahvalnosti za potporu darovao je papi Grguru VII. (oko 1020. – 1085.) i njegovim legatima samostan i cjelokupan posjed da se njim služe kao hospicijem. Vrana je tako postala prvo stalno sjedište Vatikana na istočnoj strani Jadrana. Prema usmenoj predaji, tamošnji su benediktinci početkom XII. st. umrli od epidemije kuge, koja je zahvatila mjesta u Ravnim kotarima. Nakon te tragedije, papa je 1136. samostanski posjed predao na upravljanje templarima. Oni će dodatno utvrditi srednjovjekovni grad Vranu jakim zidinama, koje će se sastojati od tri prstena zidina i predtvrđava. Pokretni most i obrambeni opkop i danas su vidljivi oko cijele utvrde.

Samostan nad samostanima

Vrana je bila iznimno bitna jer su se u njoj čuvale hrvatske kraljevske insignije (simboli vlasti). Stoga se i kralj Koloman (umro 1116.) okrunio 1102. u Biogradu na Moru, lokaciji koja je bila najbliže Vrani, pa je bilo najjednostavnije dostaviti krunu. Navodno je u Vrani kasnije, 1245., boravio još jedan hrvatsko-ugarski kralj iz reda Arpadovića: Bela IV. (1206. – 1270.). Raspuštanjem templarskog reda, upravu nad vranskim samostanom 1312. preuzimaju vitezovi ivanovci (hospitalci). Vrana tijekom njihove uprave stječe još veći ugled u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu pa je nazvana samostan nad samostanima. I u ostatku srednjeg vijeka zadržala je prvorazredan politički položaj i bila središte velike crkvene i svjetovne moći. Vranski priorat u doba najvećeg ugleda posjedovao je četrdesetak samostana, gradova i vlastelinstava po Dalmaciji, Slavoniji, Međimurju, Bosni… Među njegovim priorima bili su i nositelji banske časti. Potvrđeno je da je to bio Ivan Paližna (umro 1390.) i Petar Berislavić (1475. – 1520.).

Nakon što je ozloglašeni kandidat za kralja Ladislav Napuljski prodao 1409. godine Dalmaciju, Vrana dolazi u mletački posjed. Zbog toga dvije godine kasnije dolazi do oružanog sukoba između Mletačke Republike i hrvatskog bana Karla Kurjakovića (umro nakon 1422.), nakon čega Mlečani utvrđuju vlast. Vrana uskoro postaje pogranična utvrda Mletačke Republike i stoga tamošnji ivanovci gube ugled i moć. Za vrijeme mletačkog vladanja 1454. nastao je Vranski zakonik. Riječ je o zborniku običajnog prava, pisanom talijanskim jezikom, u kojem su navedene prilike u tom kraju prije promjene koju je izazvao prodor Osmanlija. U tom se djelu Vrana opisuje kao utvrđeno naselje.

Razaranja i iseljavanje

Nakon pada Bosne, na područje Ravnih kotara sve češće upadaju pljačkaške skupine osmanlijskih konjanika, zbog čega se dosta stanovništva iseljava. Tijekom godina vranska je utvrda doživjela niz razaranja, a Mlečani nisu imali dovoljno sredstava za brze popravke i držanje brojne posade. Posljedica je toga pad Vrane i dolazak pod osmanlijsku vlast 1538. godine. Osmanlije su samostan pretvorili u vojnu utvrdu s posadom od sto pedeset konjanika i sto pješaka. Ispod utvrde podignuto je u XVII. stoljeću selo u kojem su se nalazile džamije, javna kupališta, škola i vodovod. Jusuf paša Mašković (umro 1646.), admiral osmanlijske flote rodom iz Vrane, dao je 1644. u blizini utvrde izgraditi rezidenciju – Maškovića han. Riječ je o najuglednijem spomeniku islamske civilne arhitekture iz razdoblja osmanlijske vladavine na području Ravnih kotara, a vjerojatno i šire (opširnije v. tekst Maškovića han, HV br. 611). Mlečani su tijekom ponovnog zauzimanja Vrane 1647. godine topovskim kuglama teško oštetili zidine utvrde, koje više nisu obnovljene. Stari grad Vrana danas je potpuno zapušten i od njega su ostali samo obrisi slavne prošlosti. Čeka neka nova arheološka istraživanja i rekonstrukciju, čime će se otkriti još brojne neistražene tajne koje to važno povijesno zdanje zagonetno čuva.

TEKST  Josip Buljan/FOTO Tomislav Brandt