Vukovar i svi njegovi proboji

Pancirni prsluk (tzv. geleruša) i borbena kaciga (Švicarska, M4862) pripadnika ATJ Lučko korištena tijekom proboja prema Vukovaru u listopadu 1991. (fundus Muzeja OZ-a i ZP-a Bjelovar)

Sudbine Vukovaraca i branitelja Vukovara tijekom dotad najveće opsade jednog grada nakon Drugog svjetskog rata opisane su u brojnim člancima. Dijelom su i brojnih knjiga jer je epska borba za obranu Vukovara postala i sinonim za obranu Hrvatske. Predmet koji predstavljamo svjedočio je pokušaju proboja koji je ulijevao nadu i Vukovarcima i braniteljima koji su pokušali prići gradu i ojačati obranu. Na kraju je, natopljen krvlju i suzama, zapamćen kao svjedok jedne od još nerazjašnjenih enigmi Domovinskog rata

Vukovar će listopad 1991. pamtiti po teškim danima i prijelomnim trenucima koji su obilježili daljnji tijek događaja. Tog mjeseca napadna operacija Jugoslavenske narodne armije nije uspjela, nije bilo moguće napredovanje u dubinu hrvatskog teritorija i sva sila prebačena je na zaokruživanje okupiranih područja. Najveće i najvažnije bilo je područje Općine Vukovar. Jedan od najvažnijih pokušaja deblokade Vukovara i uvođenja novih snaga koje bi zamijenile ili popunile redove vukovarskih branitelja zbio se 13. listopada. Tu počinje priča o našem predmetu i njegovu vlasniku, pripadniku Antiterorističke jedince Lučko čiji identitet nećemo otkrivati. Okosnicu proboja i deblokade činila je upravo Antiteroristička jedinica iz Lučkog, koja je u pokušaju proboja izgubila 12 pripadnika, a više je desetaka ranjeno, od kojih je jedan i vlasnik predmeta koji predstavljamo. O tome koliko su ožiljci tog neuspjelog proboja svježi i 30 godina kasnije, govori podatak da tijekom primopredaje pancirne košulje i borbene kacige nismo govorili o tom događaju. Tek se usput spominje događaj kojem su svjedočili predmeti. Kad se pak spomenu ti dani ne bi li se nešto “izvuklo” što će determinirati predmete u muzejskoj zbirci, događa se tek spontano izbjegavanje pogleda iz kojeg je jasno da se razgovor o tome ne može nastaviti. Uočava se tek taj neobičan odsjaj u očima iz kojih se iščitava progon, nemir, tuga, možda i nemoć, vjerojatno oči identične onima iz tog tragičnog listopadskog dana 1991. godine. Tad se pitate s kojim se mislima ti ljudi bude i s kojim mislima idu leći, što prati oproštaj vlasnika od tog predmeta, je li to čin olakšanja ili još jače tjeskobe… Svaki muzejski predmet ima svoju ljudsku sudbinu, životnu priču kojoj nijemo svjedoči. Ovaj predmet iza sebe ima teško breme, povjeren u ruke nekih novih generacija ne bi li ispričao priču o teškim, tužnim, ali hrabrim i ponosnim danima grada koji je svojom žrtvom omogućio slobodu Hrvatske. Stoga se treba sjetiti svih onih koji su branili Vukovar, koji su živjeli ratnu svakodnevicu, kao i onih koji su, ponekad i u očaju, pokušali pomoći tim ljudima, a nisu uspjeli. Iako je ishod akcije deblokade Vukovara, prema mišljenju povjesničara i analitičara, bio predodređen, neuspjeh operacije promijenio je mnoge sudbine, među njima i vlasnika predmeta iz fundusa Muzeja Operativne zone i Zbornog područja Bjelovar.

Tekst i foto: Marin Sabolović