XQ-58A Valkyrie – bolja opcija ili vjerni pratitelj

Kratosova bespilotna letjelica zamišljena je kao višenamjenska platforma za ISR zadaće, elektroničko ratovanje, mrežno čvorište, te po potrebi platforma za napad na različite zemaljske ciljeve

XQ-58A Valkyrie na prvom letu 5. ožujka 2019. godine. To je prvi prototip koncepta Loyal Wingman, koji je u fazi letnih testiranja i pokazuje trend razvoja novih bespilotnih zrakoplovnih sustava (Foto: USAF)

 

Početkom proljeća američka tvrtka Kratos Unmanned Aerial Systems počinje novu seriju letnih testiranja eksperimentalnog bespilotnog zrakoplovnog sustava XQ-58A Valkyrie. U prvoj fazi, koja je počela u ožujku 2019., fokus je bio na sustavima za lansiranje i slijetanje letjelice te na njezinim općim letnim značajkama u zraku. Nova faza bit će prije svega usmjerena na integriranje i funkcioniranje različite senzorske i komunikacijske opreme te potom na integraciju oružnih sustava. Tim zapravo počinju testiranja koncepta radi kojeg je i dizajnirana Valkira, koja je ime dobila po junakinjama starogermanske, tj. nordijske mitologije. Bile su to božanske ratnice koje su sudjelovale u bitkama i odlučivale o njihovim ishodima, a zatim poginule junake odnosile u Valhallu.

Bespilotni zrakoplovni sustav XQ-58A Valkyrie zamišljen je kao višenamjenska platforma za obavljanje ISR (Intelligence, Surveillance, Reconnaissance) zadaća obavještajnog djelovanja, motrenja i izviđanja, kao platforma za elektroničko ratovanje, kao mrežno čvorište za razmjenu podataka s drugim zrakoplovnim platformama, te, po potrebi, kao platforma za napad na različite zemaljske ciljeve. Pritom se od sustava očekuje da ima nisku nabavnu cijenu i operativne troškove te mogućnost djelovanja kao “vjerni pratitelj” (Loyal Wingman) višenamjenskih borbenih aviona, prije svega onih iz zadnje, pete generacije F-22 Raptor i F-35 Lightning II.

Izlaganje ugrozama

Model Valkire na štandu postavljenu za konferenciju koju je američka udruga Air Force Association u rujnu prošle godine održala u National Harboru, Maryland (Foto: Kratos/Twitter) 5- Multiplikator sposobnosti te dodatno naoružanje Valkire bit će i mini besposadni sustav Switchblade s bojnom glavom (Foto: USMC)

Zadnje je svojstvo “pratitelja” posebno znakovito jer definira novi trend u razvoju tehnologije bespilotnih zrakoplovnih sustava. Riječ je o inicijativi Ministarstva obrane SAD-a, pokrenutoj prije desetak godina, koja je ishodišno motivirana s više operativnih i financijskih ciljeva. Prije svega, “vjernim pratiteljem” namjerava se dobiti produljena “desna ruka” borbenih aviona s ljudskom posadom tijekom visokorizičnih zadaća izviđanja protivničkog prostora, odnosno napada na različite zemaljske ciljeve poput radarskih položaja, sustava protuzračne obrane, zapovjednih mjesta te drugih visokovrijednih ciljeva. Cilj je da u tim zadaćama besposadni sustav bude taj koji će biti ispred borbenih aviona s ljudskom posadom te izložen protivničkim ugozama sa zemlje ili u zraku. Njim bi se upravljalo s druge zrakoplovne platforme ili bi bespilotni sustav poluautonomno izvršavao različite zadaće, dok bi avion s ljudskom posadom bio izvan kritičnog područja. Ministarstvu obrane SAD-a pritom je važna i sposobnost istodobnog upravljanja s više umreženih bespilotnih sustava s jedne zrakoplovne platforme. Tako se postiže distribuiranje i multipliciranje sposobnosti (Force Multiplication / Force Multiplier), ne samo prilikom kinetičkih odnosno nekinetičkih napada nego i tijekom različitih drugih zadaća za što neće biti potrebne skupe zrakoplovne platforme s ljudskom posadom.

Izazov za inženjere

Multiplikator sposobnosti te dodatno naoružanje Valkire bit će i mini besposadni sustav Switchblade s bojnom glavom (Foto: USMC)

Razvojem novih protuzračnih sustava srednjeg te velikog dometa čak i borbeni avioni zadnje generacije, unatoč smanjenoj radarskoj uočljivosti, mogu postati ranjivi. Usto, novi krstareći i hipersonični projektili neće dopuštati nosačima zrakoplova preveliko približavanje obali. Tad bi do izražaja došao velik nedostatak palubnih borbenih aviona, a to je razmjerno mali borbeni dolet. Primjerice, Lockheed Martinov F-35C Lightning II ima dolet od 1100 km. Taj nedostatak moguće je kompenzirati razvojem novog zrakoplovnog stand-off naoružanja s većim dometom ili razvojem besposadnih zrakoplovnih sustava sa znatno većim borbenim doletom, koji će pritom moći izvršavati više različitih zadaća. Tvrtka Kratos u aktualnim službenim infomaterijalima navodi kako će XQ-58A imati dolet od čak 5500 km.

Inženjeri zaduženi za razvoj pred velikim su izazovom. Naime, s jedne strane besposadna zrakoplovna platforma treba imati takve taktičko-tehničke značajke da bude povoljna za nabavu i održavanje te stoga prihvatljivo “potrošna” u slučaju gubitka. Poželjan ekvivalent bila bi cijena krstarećeg projektila, u odnosu na koji je besposadni sustav neusporedivo iskoristiviji. S druge strane, platforma treba imati značajke suvremenih višenamjenskih borbenih aviona. Tu se, uz spomenutu potrebu za velikim borbenim doletom, misli i na to da “vjerni pratitelj” treba biti iznimno pokretljiv u zraku te imati malu radarsku zamjetljivost, kao i mogućnost postizanja krstarećih brzina u zraku poput borbenih aviona.

Ekskluziva za Kratos

Boeing razvija “vjernog pratitelja” kroz program Airpower Teaming System, pokrenut zajedno s Kraljevskim australskim ratnim zrakoplovstvom (Foto: Boeing)

Kad se uspoređuju različiti financijski pokazatelji, uočljivo je da se trenutačni operativni troškovi sata leta borbenog aviona F-35C procjenjuju na više od 40 tisuća, a planirano je do 2025. godine taj iznos smanjiti na 25 tisuća dolara. Troškovi bespilotnog sustava bili bi neusporedivo niži, a kao dodatna velika financijska prednost navodi se i njegova razmjerno mala nabavna cijena. Dok se trenutačna nabavna cijena F-35 procjenjuje između 90 i 100 milijuna dolara, ovisno o inačici i paketu nabave, cijena XQ-58A Valkyrie procjenjuje se na oko tri milijuna dolara. U slučaju ugovora kojim bi se naručilo više od 100 Valkira, tvrtka Kratos Unmanned Aerial Systems navodi kako bi cijena mogla pasti na oko dva milijuna dolara po sustavu.

Zanimljivo je kako u razvoju koncepta “vjernog pratitelja” Ministarstvo obrane SAD-a zasad surađuje samo s Kratosom, iako i druga važna imena američke zrakoplovne industrije, poput Boeinga, General Atomicsa, Aeronautical Systemsa, Lockheed Martina i Northrop Grummana imaju dokazane rezultate u tom području. Istraživački laboratorij Američkog ratnog zrakoplovstva (Air Force Research Laboratory – AFRL), sklopio je sredinom 2016. godine s Kratosom ugovor koji sufinancira s 40 milijuna dolara. Njim je u sklopu programa LCASD (Low Cost Attritable Strike Demonstration) pokrenut razvoj koncepta LCAAT (Low Cost Attritable Aircraft Technology), odnosno bespilotnog zrakoplovnog sustava Loyal Wingman. Ugovor između AFRL-a i Kratosa predviđa isporuku između 20 i 30 Valkira Američkom ratnom zrakoplovstvu (USAF), što bi trebalo biti realizirano do kraja 2022. godine. Kratos je u razmjerno kratkom vremenu, početkom ožujka 2019., s prvim eksperimetalnim prototipom Valkire (dosad su proizvedena tri) obavio prvi probni let.

Načelne informacije

Valkyrie bi u unutarnjim nosačima trebala nositi do dvije pametne bombe GBU-39 SDB. Na fotografiji vidimo njihovu instalaciju na avion F-15E Strike Eagle (Foto: USAF)

AFRL i Kratos trenutačno daju tek načelne informacije o taktičko-tehničkim značajkama sustava XQ-58A Valkyrie. U službenom infomaterijalu Kratos navodi kako je Valkirin trup dug 9,14 m, što je otprilike dvije trećine duljine trupa borbenog aviona F-16. Raspon krila je 8,23 m, a masa prazne letjelice 1134 kg. Najveća brzina koju bi Valkira trebala postići iznosi 0,72 Macha, dok bi najveća visina leta trebala biti 13 700 m, uz najveći dolet od 5556 km. Pogonski blok čini turboventilatorski motor potiska 8,9 kN, no dosad još nije otkriveno o kojem je modelu riječ te tko ga proizvodi. Valkira dizajnom dosta podsjeća na koncepte koje je razvijao Boeing s X-45, odnosno EADS s Barracudom. U odnosu na njih, Valkira ima posebnost: dizajnirana je bez stajnog trapa i lansira se s pomoću lansirne rampe, uz pomoćne raketne motore, dok za slijetanje koristi sustav padobrana i zračnog jastuka. Tim se s jedne strane želi postići manja masa sustava, odnosno bolja iskoristivost unutarnjeg prostora. S druge strane, postiže se lakša i bolja razmjestivost sustava jer nije potrebna uređena pista za polijetanje i slijetanje.

Što je još u razvoju?

USAF se trenutačno suočava s činjenicom kako se priličan dio flote borbenih aviona bliži kraju životnog vijeka, a dio trenutku kad će trebati biti poslan na remont i modernizaciju. Sve će to utjecati na održavanje ukupnih operativnih sposobnosti, a imat će i znatne financijske posljedice. Zbog svega toga USAF planira što prije testirati Valkyrie, odnosno njezinu sposobnost da eventualno zamijeni borbene avione s ljudskom posadom. Istodobno, kroz drugi razvojni program, imena Skyborg, AFRL razvija sustav umjetne inteligencije koji će biti integriran na XQ-58A. Taj sustav bit će ključan za upravljanje Valkirama u zraku, bilo da lete uz borbene avione ili autonomno u umreženom jatu s drugim bespilotnim zrakoplovnim sustavima.

Što se tiče mogućnosti nošenja naoružanja, zasad se navodi kako će letjelica na bočnim unutarnjim nosačima nositi do dvije pametne aviobombe GBU-39 SDB (Small Diameter Bomb), ukupne mase do 272 kg. Kratos usto surađuje s tvrtkom AeroVironment na razvoju dodatnog naoružanja za Valkyrie. Posrijedi je mini taktički besposadni sustav Switchblade opremljen optičkom ili infracrvenom kamerom za izvršavanje ISR zadaća te malom bojnom glavom za potrebe napada na zemaljske ciljeve. Zamišljeno je da ga Valkyrie nosi i baci poput aviobombe, potom Switchblade može poluautonomno letjeti u radijusu od devet kilometara od platforme s koje je lansiran uz najveću brzinu od 160 km/h, a po potrebi moguće je preuzeti upravljanje Switchbladeom s druge platforme. Jedna Valkyrie mogla bi biti naoružana s više Switchbladea, čime bi se postiglo dodatno distribuiranje i multipliciranje sposobnosti za zračna djelovanja.

 Mrežno čvorište

Jedan je od iznimno važnih razvojnih ciljeva Valkire njezino uspješno funkcioniranje u ulozi mrežnog čvorišta za komuniciranje između drugih zrakoplovnih platformi. Pritom se prije svega misli na uspostavljanje komunikacije između višenamjenskih borbenih aviona F-22 Raptor i F-35 Lightning II. Naime, Raptor i Lightning zatvoreni su ekosustavi u smislu komunikacije, odnosno podatkovne razmjene s drugim platformama. Na oba tipa borbenih aviona ugrađeni su napredni i zatvoreni digitalni podatkovni sustavi LPI/LPD (Low Probability of Intercept / Low Probability of Detection), kojima se nastoji onemogućiti protivničko presretanje razmjene podataka ili barem preciznog lociranja platformi s kojih se šalju ili na koje se primaju podaci. Tako su Raptori opremljeni podatkovnim sustavom IFDL (Intra-Flight Data Link), koji im omogućuje samo komunikaciju s drugim Raptorima. Takva je situacija načelno i s F-35, opremljenima MADL (Multifunction Advanced Data Link) podatkovnom vezom koja omogućuje komunikaciju samo s onim avionima koji je također imaju. Zasad su to samo F-35, ali USAF ih u idućem razdoblju planira ugraditi i na Northrop Grummanove bombardere B-2 Spirit te B-21 Raider.

Kako bi se premostila komunikacijska nekompatibilnost između Raptora i Lightninga, tvrtka Lockheed Martin proteklih je godina obavila više testiranja uporabe prilagođene inačice digitalnog podatkovnog sustava Link 16 na obama avionima. Korak dalje želi se otići s Valkirom, koja će biti opremljena novorazvijenim podatkovnim sustavom GatewayOne. On na određeni način objedinjuje značajke i sposobnosti sustava IFDL i MADL te bi trebao omogućiti podatkovnu komunikaciju između Raptora i Lightninga posredstvom Valkire kao svojevrsnog mrežnog čvorišta.

 

Ostali projekti

Program LANCA treba rezultirati “vjernim pratiteljem” britanskog borbenog aviona šeste generacije Tempest (Ilustracija: Crown Copyright)

Boeing je u veljači 2019. predstavio svoj koncept razvoja “vjernog pratitelja”. Riječ je o razvojnom programu Airpower Teaming System (ATS), pokrenutim zajedno s Kraljevskim australskim ratnim zrakoplovstvom (Royal Australian Air Force – RAAF). Od ATS-a se očekuju sposobnosti kao kod Valkire, uz potrebu podatkovne komunikacije s RAAF-ovim avionima poput F/A-18E/F Super Horneta, EA-18G Growlera, E-7A Wedgetaila, P-8A Poseidona i zračnog tankera KC-30A. U odnosu na Valkiru, ATS ima nešto veće dimenzije s izvlačivim stajnim trapom, veću nosivost, manji borbeni dolet, nešto manju krstareću brzinu te veću nabavnu cijenu. Ovog bi proljeća trebalo biti završeno sklapanje prvog od ukupno triju eksperimentalnih prototipova, a prvi probni let planiran je do kraja godine.

Zasad jedini europski razvoj koncepta Loyal Wingman predvodi Ujedinjeno Kraljevstvo sa svojim programom LANCA (Lightweight Affordable Novel Combat Aircraft), koji treba rezultirati “vjernim pratiteljem” britanskog borbenog aviona šeste generacije Tempest. Prvi probni let LANCA-e najavljuje se za 2022. godinu. Zanimljivo je napomenuti i to kako su u projekt razvoja borbenog aviona Tempest uz Ujedinjeno Kraljevstvo uključene i Švedska i Italija, koje su posljedično i mogući operateri besposadnog sustava proizišlog iz programa LANCA.

Budućnost iz “Terminatora”?

Mogu li “vjerni pratitelji” u cijelosti zamijeniti borbene avione s ljudskom posadom? Odgovor na to pitanje ponudio je Elon Musk, jedan od najuspješnijih američkih poduzetnika i osnivač tvrtki kao što su OpenAI, SpaceX i Tesla. On je krajem veljače ove godine, nastupivši na Air Warfare Symposiumu, izjavom privukao veliku pozornost svjetske zrakoplovne javnosti. Naime, predstavio je svoju viziju budućnosti prema kojoj je vrijeme borbenih aviona s posadom prošlo te će uskoro zračnim prostorom dominirati autonomni bespilotni sustavi protiv kojih niti borbeni avioni poput F-35 neće imati šanse.

Takav stav definitivno može imati određenu poduzetničku, ekonomsku, ili pak danas sveprisutnu korporativnu logiku. Ona pritom može imati i određen apokaliptični prizvuk te podsjećati na atmosferu iz filma “Terminator”, u kojem nebo više neće biti plavo nego će njim dominirati mračna umjetna inteligencija Skyneta s različitim modelima kiborga (Terminatora). Međutim, ono što umjetna inteligencija još dugo neće moći nadomjestiti sposobnost je ljudskog mozga i ljudske posade u avionima za brzo taktičko i operativno analiziranje situacije te odlučivanje, u pravilu u teško predvidivim borbenim uvjetima kad se operativna situacija brzo i kontinuirano mijenja. Pritom bespilotni zrakoplovni sustavi mogu samo biti i ostati ono što jesu – “vjerni pratitelji”, odnosno pomoćni alat za postizanje određenih ciljeva. Upravo onako kako su to filmski likovi poput Kylea Reesea i Johna Connora značili i pokazali kroz filmsku franšizu “Terminator”.

Igor Skenderović